vidovita_dzemila je napisao/la: a ona mi je objasnila kako se mrtvorođena djeca, kojima nije nadjeveno ime zakopaju negdje uz zid harem bez ikakvog obilježja
Chek, chek ... moguce da je upravo to naziv za dzamijsko mezarje?!
Bice da je tako, asli.
Moj nikad prezaljeni prvenac, moj maJi zeko, ima extra mjesto (nije uz ogradu; nije mrtvorodjen i nije bez imena). Mali mramorni nishan u cijem kamenu je uklesano ime i prezime, datum rodjenja i datum smrti.
Bozheeeee ... kad se samo sjetim kolko sam plakala kod kamenoresca kad smo otisli naruciti nishan´... ohhh ...
Pa mi samo u mislima ono: pa tek sam spoznala sta znaci biti majka, a ta sreca mi se pretvori tako brzo u najvecu tugu. Tad, kod kamenoresca, to je bio period kad sam vec bila u drugom stanju, druga trudnoca ... kojoj sam se, mozete tek da naslutite, toliko obradovala, ali ne znam da li je radost bila vise izrazena u odnosu na strah od moguceg identicnog ishoda ... to je bilo tu negdje, na vagi.
Kod nas, Muslimana, kako znam, ima odredjeni period kad je vec moguce postavljati nishane. Zar ne?! Ne ide to odmah, prvih mjeseci. I, ne postavlja se slika na nishan.
Pomodarstvo se odrazava cak i tu, gle, sto, misljenja sam, nije pohvalno - sve ucestalije se postavljaju spomen ploce sa fotografijom umrle osobe a umjesto nishana.
Sinu mi ideja da postavim fotku mezara/nishana mog nikad prezaljenog prvenca, al, kO da se sledih, stresoh, skochih - definitivno odustadoh