SDP je prijetvorna stranka!
Postano: 26 Okt 2010 13:50
SDP je prijetvorna stranka!
Nedjelja, 10 Listopad 2010 20:08 BiH
E-mail
I KomÅ¡ić je poput Bajramovića kojeg su za predstavnika Albanaca u Jugoslaviji izabrali Srbi i Lagumdžija je sklopio savez s RadonÄÂićem koji mu je do juÄÂer bio dio IMPERIJA ZLA
Socijaldemokratska partija BiH (SDP) najpretvornija je politiÄÂka organizacija u svojoj zemlji. Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika (SNSD) otvoreno djeluje kao srpska nacionalistiÄÂka stranka
i ne krije da mu je iznad svega stalo do opstanka Republike Srpske. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) djeluje kao hrvatska nacionalistiÄÂka stranka i ne krije da želi imati vlast na svakoj stopi ono malo zemlje gdje joÅ¡ žive Hrvati. Stranka demokratske akcije (SDA) boÅ¡njaÄÂka je nacionalistiÄÂka organizacija koja želi politiÄÂki dominirati nad BoÅ¡njacima i Federacijom BiH.
Piše: Mirjana Kasapović
No SDP se javno prikazuje kao lijeva multikulturna stranka koja ne želi doći na vlast gazeći svoja "nadmoćna" ideoloÅ¡ka i moralna naÄÂela. U stvarnosti je rijeÄ o bosanskoj unitaristiÄÂkoj stranci koja se za vlast bori i rukama i nogama. Bosanski unitarizam Lagumdžijinih socijaldemokrata u politiÄÂkoj se praksi oÄÂituje kao najpretvorniji oblik boÅ¡njaÄÂkog nacionalizma, upravo onako kako se jugoslavenski unitarizam pokazao kao oblik srpskog nacionalizma. I MiloÅ¡ević se uvijek predstavljao kao jugoslavenski patriot, a ne kao srpski nacionalist.
Pravu prirodu SDP-a ilustriraju "sluÄÂaj KomÅ¡ić" i "sluÄÂaj RadonÄÂić". SDP je i na ovim izborima za PredsjedniÅ¡tvo BiH kandidirao Željka KomÅ¡ića kao hrvatskog ÄÂlana tog tijela. U tome ne bi bilo niÅ¡ta ÄÂudno da SDP nije boÅ¡njaÄÂka stranka prema svim bitnim elementima koji odreÄ‘uju prirodu neke
organizacije: apsolutnu većinu njezinih biraÄÂa, ÄÂlanova i pripadnika stranaÄÂke elite ÄÂine BoÅ¡njaci, po svojemu je ideoloÅ¡kom profilu i politici koju zagovara tipiÄÂan izdanak jedne struje u boÅ¡njaÄÂkome, pretežno urbanom, socijalno-kulturnom miljeu, a politiÄÂke partnere u obavljanju vlasti vidi meÄ‘u boÅ¡njaÄÂkim strankama koje su joj po svemu bliže od hrvatskih i srpskih stranaka.
Ipak, nije istaknula boÅ¡njaÄÂkog kandidata za ÄÂlana PredsjedniÅ¡tva - Lagumdžiji oÄÂito nije palo na pamet da se utrkuje s Bakirom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem i Fahrudinom RadonÄÂićem i doživi poraz - nego je drugi put kandidirala Željka KomÅ¡ića kao predstavnika Hrvata u tom tijelu.
KomÅ¡ić je oba puta pobijedio svoje protukandidate iz hrvatskih stranaka zahvaljujući glasovima brojÄÂano premoćnih BoÅ¡njaka u Federaciji. U svojim predizbornim nastupima Lagumdžija je otvoreno govorio da će KomÅ¡ić u PredsjedniÅ¡tvu predstavljati "svoj narod" i "sve ostale". Tako će PredsjedniÅ¡tvo BiH ÄÂiniti NebojÅ¡a Radmanović kao predstavnik Srba, Bakir Izetbegović kao predstavnik BoÅ¡njaka i Željko KomÅ¡ić kao predstavnik Hrvata i "svih ostalih".
Imajući na umu politiÄÂki profil i djelovanje KomÅ¡ića u proÅ¡lom mandatu, on će ponajprije biti predstavnik "svih", Å¡to god to znaÄÂilo. Kako je svoj uspon u visoku politiku zasnovao na dubokoj "legitimacijskoj rupi" u hrvatskome biraÄÂkom tijelu koje je nominalno predstavljao, KomÅ¡ić se morao okrenuti traženju drugih izvora politiÄÂke legitimacije i naÅ¡ao ih je u potpori "svih". KomÅ¡ić je, meÄ‘utim, u PredsjedniÅ¡tvu BiH toÄÂno ono Å¡to je Sejdo Bajramović nekoć bio u PredsjedniÅ¡tvu SFRJ: Bajramović je bio predstavnik Albanaca kojega su izabrali Srbi, a KomÅ¡ić je predstavnik Hrvata kojega su izabrali BoÅ¡njaci.
Tako su socijaldemokrati izveli drugi izborni desant na hrvatsku etniÄÂku i politiÄÂku manjinu u Federaciji, koja je samo joÅ¡ nominalno "jedan od tri ravnopravna konstitutivna naroda" u BiH, misleći valjda da tako jaÄÂaju državu i demokraciju. Tim su ÄÂinom, naprotiv, uzdrmali krhke temelje državne zajednice u kojoj žive, pridonoseći potpunom otuÄ‘enju hrvatske zajednice od BiH.
Hrvatstvo mu je sporedno
PredsjedniÅ¡tvo BiH pogreÅ¡no je dizajnirana institucija. U parlamentarnom sustavu državnog poglavara, ÄÂak i kad ga ÄÂini kolektivno tijelo, treba birati parlament. Kako je posrijedi tijelo koje izražava jednakost i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, svakog bi ÄÂlana trebali birati oni koje on predstavlja. Stoga je PredsjedniÅ¡tvo BiH pogreÅ¡no dizajnirati kao instituciju u kojoj sjede BoÅ¡njak, Srbin i Hrvat; ono bi trebalo biti tijelo u kojemu sjede izabrani predstavnici BoÅ¡njaka, Srba i Hrvata. Hrvate bi u njemu mogao, naÄÂelno gledajući, predstavljati svatko - Hrvat, Srbin, BoÅ¡njak, Židov - tko je dobio većinu njihovih glasova i tako stekao demokratsku izbornu legitimnost.
To vrijedi i za druga dva naroda. Sarajevski Hrvat Željko KomÅ¡ić izvrsno predstavlja BoÅ¡njake, pa zaÅ¡to onda ne bi i formalno bio njihov predstavnik u PredsjedniÅ¡tvu BiH? KomÅ¡ić ne propuÅ¡ta prigodu pokazati da hrvatsku etniÄÂku pripadnost doživljava kao sporedno i nebitno obilježje svoga identiteta, pa je moralno odiozno graditi politiÄÂku karijeru na njemu.
Dok "sluÄÂaj KomÅ¡ić" pokazuje pravu ideoloÅ¡ku i politiÄÂku prirodu SDP-a, "sluÄÂaj RadonÄÂić" dobro oslikava moralni profil te stranke.
Fahrudin RadonÄÂić krajnje je suspektna figura u politiÄÂkome i druÅ¡tvenom životu BiH. U tamoÅ¡njim medijskim krugovima slovi kao notorni ratni profiter. Osrednji predratni dopisnik zagrebaÄÂkih novina iz Sarajeva, nakon rata prometnuo se u medijskog moćnika koji, meÄ‘u ostalim, posjeduje "Dnevni avaz" te golemo bogatstvo kojemu se ne zna podrijetlo.
Nakon Å¡to je stekao ekonomsku moć, sa svojom se strankom Savez za bolju budućnost (SBB) odluÄÂio domoći i politiÄÂke vlasti. Na tom putu ruku mu je pružio nitko drugi do Lagumdžijin SDP Stranka koja se frazerski zgražava nad ratnim profiterstvom, korupcijom i kriminalom u poslijeratnome bosanskohercegovaÄÂkom druÅ¡tvu, pripravna je koalirati s jednim od najviÄ‘enijih predstavnika "imperija zla", kako je Lagumdžija donedavno nazivao RadonÄÂićevo poslovno carstvo.
Od nekadaÅ¡njega "moralnog kepeca" RadonÄÂić se u Lagumdžijinim predizbornim nastupima pretvorio u uglednog "gospodina Fahru" s kojim bi rado obnaÅ¡ao vlast. Lagumdžijino ponaÅ¡anje gotovo je jednako tragikomiÄÂno kao angažman posloviÄÂno politiÄÂki dezorijentiranog Abdulaha Sidrana koji je na predizbornim skupovima RadonÄÂićeve stranke vapio "pomozi, Fahro".
Lagumdžijinoj politiÄÂkoj konverziji medijski je sekundirala Federalna televizija, napose prvak njezina informativnog programa Bakir Hadžiomerović. Hadžiomerović se godinama predstavlja kao najbeskompromisniji medijski borac protiv kriminala i korupcije svake vrste, osim kad je rijeÄ o njegovim politiÄÂkim favoritima, kakvi su Lagumdžija i RadonÄÂić, osobe protiv kojih se vode istražni postupci zbog utaje poreza, reketarenja i drugih kriminalnih i neÄÂasnih djela.
Sarajevska škola fašizma
Nasuprot slici koju gradi o sebi, Hadžiomerović je zapravo prvak "divljeg novinarstva" koje je zaslužno za stalni verbalni graÄ‘anski rat u zemlji. U politiÄÂkom magazinu "60 minuta" on svakog tjedna ispaljuje verbalne granate na svoje politiÄÂke protivnike, a osobito na politiÄÂare Republike Srpske. Milorada Dodika, primjerice, javno naziva laktaÅ¡kim faÅ¡istom,banjoluÄÂkim nacistom, divljakom, lopovom, kriminalcem, nasilnikom, Milom Grobarom, Milom banditom, Milom buldožerom itd.
NebojÅ¡a Radmanović, ÄÂlan PredsjedniÅ¡tva BiH, samo je "pijun nacionalsocijalistiÄÂkog režima" Republike Srpske. Kako su Dodik i Radmanović opet pobijedili na izborima, Å¡to uÄÂiniti s tim "faÅ¡istiÄÂkim banditima" i pogotovo s njihovim "faÅ¡istiÄÂkim banditskim" biraÄÂima?
Na ta pitanja osebujna "sarajevska Å¡kola faÅ¡izma" nema odgovora. Sve probleme koje ne može rijeÅ¡iti svojim pristupom bosanskohercegovaÄÂkome gordijskom ÄÂvoru, a ne može rijeÅ¡iti gotovo nijedan, stoga prebacuje na meÄ‘unarodnu zajednica pod sloganom "stvorite nam državu kakvu želimo".
Nedjelja, 10 Listopad 2010 20:08 BiH
I KomÅ¡ić je poput Bajramovića kojeg su za predstavnika Albanaca u Jugoslaviji izabrali Srbi i Lagumdžija je sklopio savez s RadonÄÂićem koji mu je do juÄÂer bio dio IMPERIJA ZLA
Socijaldemokratska partija BiH (SDP) najpretvornija je politiÄÂka organizacija u svojoj zemlji. Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika (SNSD) otvoreno djeluje kao srpska nacionalistiÄÂka stranka
i ne krije da mu je iznad svega stalo do opstanka Republike Srpske. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) djeluje kao hrvatska nacionalistiÄÂka stranka i ne krije da želi imati vlast na svakoj stopi ono malo zemlje gdje joÅ¡ žive Hrvati. Stranka demokratske akcije (SDA) boÅ¡njaÄÂka je nacionalistiÄÂka organizacija koja želi politiÄÂki dominirati nad BoÅ¡njacima i Federacijom BiH.
Piše: Mirjana Kasapović
No SDP se javno prikazuje kao lijeva multikulturna stranka koja ne želi doći na vlast gazeći svoja "nadmoćna" ideoloÅ¡ka i moralna naÄÂela. U stvarnosti je rijeÄ o bosanskoj unitaristiÄÂkoj stranci koja se za vlast bori i rukama i nogama. Bosanski unitarizam Lagumdžijinih socijaldemokrata u politiÄÂkoj se praksi oÄÂituje kao najpretvorniji oblik boÅ¡njaÄÂkog nacionalizma, upravo onako kako se jugoslavenski unitarizam pokazao kao oblik srpskog nacionalizma. I MiloÅ¡ević se uvijek predstavljao kao jugoslavenski patriot, a ne kao srpski nacionalist.
Pravu prirodu SDP-a ilustriraju "sluÄÂaj KomÅ¡ić" i "sluÄÂaj RadonÄÂić". SDP je i na ovim izborima za PredsjedniÅ¡tvo BiH kandidirao Željka KomÅ¡ića kao hrvatskog ÄÂlana tog tijela. U tome ne bi bilo niÅ¡ta ÄÂudno da SDP nije boÅ¡njaÄÂka stranka prema svim bitnim elementima koji odreÄ‘uju prirodu neke
organizacije: apsolutnu većinu njezinih biraÄÂa, ÄÂlanova i pripadnika stranaÄÂke elite ÄÂine BoÅ¡njaci, po svojemu je ideoloÅ¡kom profilu i politici koju zagovara tipiÄÂan izdanak jedne struje u boÅ¡njaÄÂkome, pretežno urbanom, socijalno-kulturnom miljeu, a politiÄÂke partnere u obavljanju vlasti vidi meÄ‘u boÅ¡njaÄÂkim strankama koje su joj po svemu bliže od hrvatskih i srpskih stranaka.
Ipak, nije istaknula boÅ¡njaÄÂkog kandidata za ÄÂlana PredsjedniÅ¡tva - Lagumdžiji oÄÂito nije palo na pamet da se utrkuje s Bakirom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem i Fahrudinom RadonÄÂićem i doživi poraz - nego je drugi put kandidirala Željka KomÅ¡ića kao predstavnika Hrvata u tom tijelu.
KomÅ¡ić je oba puta pobijedio svoje protukandidate iz hrvatskih stranaka zahvaljujući glasovima brojÄÂano premoćnih BoÅ¡njaka u Federaciji. U svojim predizbornim nastupima Lagumdžija je otvoreno govorio da će KomÅ¡ić u PredsjedniÅ¡tvu predstavljati "svoj narod" i "sve ostale". Tako će PredsjedniÅ¡tvo BiH ÄÂiniti NebojÅ¡a Radmanović kao predstavnik Srba, Bakir Izetbegović kao predstavnik BoÅ¡njaka i Željko KomÅ¡ić kao predstavnik Hrvata i "svih ostalih".
Imajući na umu politiÄÂki profil i djelovanje KomÅ¡ića u proÅ¡lom mandatu, on će ponajprije biti predstavnik "svih", Å¡to god to znaÄÂilo. Kako je svoj uspon u visoku politiku zasnovao na dubokoj "legitimacijskoj rupi" u hrvatskome biraÄÂkom tijelu koje je nominalno predstavljao, KomÅ¡ić se morao okrenuti traženju drugih izvora politiÄÂke legitimacije i naÅ¡ao ih je u potpori "svih". KomÅ¡ić je, meÄ‘utim, u PredsjedniÅ¡tvu BiH toÄÂno ono Å¡to je Sejdo Bajramović nekoć bio u PredsjedniÅ¡tvu SFRJ: Bajramović je bio predstavnik Albanaca kojega su izabrali Srbi, a KomÅ¡ić je predstavnik Hrvata kojega su izabrali BoÅ¡njaci.
Tako su socijaldemokrati izveli drugi izborni desant na hrvatsku etniÄÂku i politiÄÂku manjinu u Federaciji, koja je samo joÅ¡ nominalno "jedan od tri ravnopravna konstitutivna naroda" u BiH, misleći valjda da tako jaÄÂaju državu i demokraciju. Tim su ÄÂinom, naprotiv, uzdrmali krhke temelje državne zajednice u kojoj žive, pridonoseći potpunom otuÄ‘enju hrvatske zajednice od BiH.
Hrvatstvo mu je sporedno
PredsjedniÅ¡tvo BiH pogreÅ¡no je dizajnirana institucija. U parlamentarnom sustavu državnog poglavara, ÄÂak i kad ga ÄÂini kolektivno tijelo, treba birati parlament. Kako je posrijedi tijelo koje izražava jednakost i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, svakog bi ÄÂlana trebali birati oni koje on predstavlja. Stoga je PredsjedniÅ¡tvo BiH pogreÅ¡no dizajnirati kao instituciju u kojoj sjede BoÅ¡njak, Srbin i Hrvat; ono bi trebalo biti tijelo u kojemu sjede izabrani predstavnici BoÅ¡njaka, Srba i Hrvata. Hrvate bi u njemu mogao, naÄÂelno gledajući, predstavljati svatko - Hrvat, Srbin, BoÅ¡njak, Židov - tko je dobio većinu njihovih glasova i tako stekao demokratsku izbornu legitimnost.
To vrijedi i za druga dva naroda. Sarajevski Hrvat Željko KomÅ¡ić izvrsno predstavlja BoÅ¡njake, pa zaÅ¡to onda ne bi i formalno bio njihov predstavnik u PredsjedniÅ¡tvu BiH? KomÅ¡ić ne propuÅ¡ta prigodu pokazati da hrvatsku etniÄÂku pripadnost doživljava kao sporedno i nebitno obilježje svoga identiteta, pa je moralno odiozno graditi politiÄÂku karijeru na njemu.
Dok "sluÄÂaj KomÅ¡ić" pokazuje pravu ideoloÅ¡ku i politiÄÂku prirodu SDP-a, "sluÄÂaj RadonÄÂić" dobro oslikava moralni profil te stranke.
Fahrudin RadonÄÂić krajnje je suspektna figura u politiÄÂkome i druÅ¡tvenom životu BiH. U tamoÅ¡njim medijskim krugovima slovi kao notorni ratni profiter. Osrednji predratni dopisnik zagrebaÄÂkih novina iz Sarajeva, nakon rata prometnuo se u medijskog moćnika koji, meÄ‘u ostalim, posjeduje "Dnevni avaz" te golemo bogatstvo kojemu se ne zna podrijetlo.
Nakon Å¡to je stekao ekonomsku moć, sa svojom se strankom Savez za bolju budućnost (SBB) odluÄÂio domoći i politiÄÂke vlasti. Na tom putu ruku mu je pružio nitko drugi do Lagumdžijin SDP Stranka koja se frazerski zgražava nad ratnim profiterstvom, korupcijom i kriminalom u poslijeratnome bosanskohercegovaÄÂkom druÅ¡tvu, pripravna je koalirati s jednim od najviÄ‘enijih predstavnika "imperija zla", kako je Lagumdžija donedavno nazivao RadonÄÂićevo poslovno carstvo.
Od nekadaÅ¡njega "moralnog kepeca" RadonÄÂić se u Lagumdžijinim predizbornim nastupima pretvorio u uglednog "gospodina Fahru" s kojim bi rado obnaÅ¡ao vlast. Lagumdžijino ponaÅ¡anje gotovo je jednako tragikomiÄÂno kao angažman posloviÄÂno politiÄÂki dezorijentiranog Abdulaha Sidrana koji je na predizbornim skupovima RadonÄÂićeve stranke vapio "pomozi, Fahro".
Lagumdžijinoj politiÄÂkoj konverziji medijski je sekundirala Federalna televizija, napose prvak njezina informativnog programa Bakir Hadžiomerović. Hadžiomerović se godinama predstavlja kao najbeskompromisniji medijski borac protiv kriminala i korupcije svake vrste, osim kad je rijeÄ o njegovim politiÄÂkim favoritima, kakvi su Lagumdžija i RadonÄÂić, osobe protiv kojih se vode istražni postupci zbog utaje poreza, reketarenja i drugih kriminalnih i neÄÂasnih djela.
Sarajevska škola fašizma
Nasuprot slici koju gradi o sebi, Hadžiomerović je zapravo prvak "divljeg novinarstva" koje je zaslužno za stalni verbalni graÄ‘anski rat u zemlji. U politiÄÂkom magazinu "60 minuta" on svakog tjedna ispaljuje verbalne granate na svoje politiÄÂke protivnike, a osobito na politiÄÂare Republike Srpske. Milorada Dodika, primjerice, javno naziva laktaÅ¡kim faÅ¡istom,banjoluÄÂkim nacistom, divljakom, lopovom, kriminalcem, nasilnikom, Milom Grobarom, Milom banditom, Milom buldožerom itd.
NebojÅ¡a Radmanović, ÄÂlan PredsjedniÅ¡tva BiH, samo je "pijun nacionalsocijalistiÄÂkog režima" Republike Srpske. Kako su Dodik i Radmanović opet pobijedili na izborima, Å¡to uÄÂiniti s tim "faÅ¡istiÄÂkim banditima" i pogotovo s njihovim "faÅ¡istiÄÂkim banditskim" biraÄÂima?
Na ta pitanja osebujna "sarajevska Å¡kola faÅ¡izma" nema odgovora. Sve probleme koje ne može rijeÅ¡iti svojim pristupom bosanskohercegovaÄÂkome gordijskom ÄÂvoru, a ne može rijeÅ¡iti gotovo nijedan, stoga prebacuje na meÄ‘unarodnu zajednica pod sloganom "stvorite nam državu kakvu želimo".
![[laugh.gif]](./images/smilies/laugh.gif "laugh.gif"){kind=small}
![[eusa_wall.gif]](./images/smilies/eusa_wall.gif "[eusa_wall"){kind=small}