Stajala je tu na vratima....ispred mene kao da nije bilo nicega...tog trenutka nisam je vidio,pogled mi je bio uprt u daljinu,trazio sam nesto sto bi me odvelo daleko,nesto sto bi u tom trenutku ucinilo da nestanem...
Znao sam da cutat ce,nista nije ni rekla....zasto,kako,zbog cega? Bilo joj je tesko bilo sta reci a tako silno sam zelio da pusti glas,da pokusa bar da slaze me da joj je stalo,da joj jos uvjek predstavljam nesto zbog cega ne odustaje...!
''Dosla sam jos ovaj put samo....znas i sam zbog cega sam tu, molim te nemoj...nemoj,zelim da te pamtim bez toga na licu,budi jak ....ja sam kriva!!!''
Ovim rijecima izbrisala me iz svog zivota...iz mog jos vise,uzela mi je dio svemira,dio maste,dio vremena i dio sna,odnijela sa sobom jedan veliki otkucaj koji oznacio je kraj...
Stisnuo sam zube i htio sam biti jak, tog trenutka ucio sam se biti jak,jak za sve drugo sto znao sam da slijedi i sto ce mi moje misli prirediti poslije toga...surove ideje,hladne osjecaje, beznadne igre u mojoj glavi...za sve to u tom trenu ucio sam se biti spreman...
Od stiska usna je pocela da puca,kapljica krvi kao da pobjeze preplasena od velike suze koja krenu niz lice..ostadoh zarobljen u trenu...razapet mislima i nemocan bilo sta da kazem...

Sacuvaj me u svojim mislima bar da me dani sasvim ne izblijede...njezno pomiluj mi kosu kao nekad u tisini noci, rukama crtaj njezne dodire po mom licu i ostavi one trenutke nase, sasvim rijetke...ostavi one noci prepune nasih snova...Sacuvaj moj pogled u tvojim ocima jer reci ce ti u toj mutnoj tami nesto sto nitko drugi reci ti nije znao..
Sklopi oci i kada pocnes da sanjas pozovi me, posalji poruku po mjesecu i po zalasku sunca, doci cu kao i uvjek na tvoj poziv, bit cemo sasvim sami kao i prije kada si mi znala pokloniti srce....ja jos ga cuvam onako drsko i sebicno kao da je moje...
Za sve dane,sate i minute koje i danas greskom odbrojavam,neka ostanu nasi i neka cute i samo sacuvaj me od zaborava...