Izdao sam je, znam da sam okrenuo ledja onoj koja je uvjek gledala u mene kao u Boga..mislio sam da najgora je na svijetu,da nema nicega sto bi me zadrzalo vise u tom kavezu od njenih osjecaja koje je prosipala iz dana u dan ne stedeci ih nekom poput mene..tako losem,omamljenom od losih igara,kasnih noci,losih djevojaka u kojima sam pokusavao da njene oci okrenem od sebe ali kad god bih se vracao ona je uvjek bila iznad svega i kao da je rodjena da oprasta mi sve...nemocan sam da idem a da ne posrcem sada kada nisi tu, daleko sam i pokvario sam sve i pitam se gdje si ti da popravis sve,da kazes da nema veze..gdje si sada da me dignes kao nekad, trazim te u nocima ovim hladnim dalekim,negdje sam u nekom gradu kojem gotovo ni ime ne znam a gdje si ti,zasto si ostala,zasto nisi posla poslije mene,da bar sam pijan razumio bih sve ali trijezan sam onakav kakvog si me voljela najvise,sada trijezan ali nema tebe a pruzam ruke uzalud,gdje si, gdje si malena moja....
Na podu sklupcan sam,sijedim cijelu noc...od straha ne mrdam i ne pokrecem jer cim ustanem od tvoje stvari udaram i saplicem....da bar sam pijan,otrijeznio bih se, da sam lud izlijecio bih se ..ali bez tebe nemocan sam da idem a da ne posrcem..
Od tebe ne znam da se oporavim,sto kvarila si ne znam da popravim..pruzam ti ruke da ih milujes pre smrti da me jos jednom ubijes.....