Stoji dječak i nešto priča,a na grobu svijeća gori.

Ja priđoh bliže,jer htjedoh znati što taj dječak zbori.. :

„ Ja znam da tebe nema,najdraža mama,ali opet sam ruže brao

i umjesto tebi,mama,drugoj majci sam ih dao.

Rekla je „hvala“ i s osmijehom primila cvijeće,

al' zaplakala nije ona,kao što si ti znala,i nikada plakati neće!

Čuješ majko taj zov iz daljine,koji srce slama..

nitko me više ne zove „sine“,jer tebe nema najdraža mama“ !