Vidim je skoro svakog dana...ne znam ni sam zasto, mada to ne zelim ali uvjek se nadje tu u mojoj blizini bas kad se najmanje nadam...onako kao da nesto prostruji citavim tijelom svaki put kad je ugledam..onako jednostavna a prelijepa sa tom plavom kosom i njeznim,bijelim tenom lica koje kao da krije neku veliku oazu njeznosti u sebi..koraka laganog kao andjeo bijeli uvjek kada stane tik do mene zadrhtim..ne od straha vec od neke ideje koja se tad probudi u meni i stisnem zube da ne kazem joj nista a htio bih..htio bih joj reci da bih dao sve samo da jednom budem dio njenih misli..bar na sekund da se nadjem u tom prelijepom svijetu kojim caruje ali znam da ne mogu joj nista reci jer prava nemam na bilo sto..ipak tudji smo oboje i nasim zivotima teku rijeke nekih sudbina drugih ljudi,kod mene ONA a kod nje ON..tu su da pokvare sve moje misli kojih se nekad i stidim ali uvjek kad sam sam mislim o njoj..mislim na nju svaki put kada gledam zalaske sunca,svaki put kada je pun mjesec i onako obasja crnu noc pretvarajuci je u nesto drugacije,mislim na nju uvjek kada setam onako sam ruku pod ruku sa svojom tugom i mislim tako a svaka misao nosi sa sobom veliki uzdah..eh kad bi samo bilo malo drugacije..znam da ona ne misli ni blizu kao ja,njena uvjerenja o ljubavi su drugacija i znam da nikada nece biti mjesta u njenoj svakodnevnici za mali dio da se nekako skupim tu negdje u kraju i samo gledam tu ljepotu i divim joj se..ne mogu reci da nema rijeci za to da se opise ali toliko se cini njezna i tiha da bi i andjeo mali zaspao u njenim rukama...samo kad bih mogao bar jednom da je drzim za ruku..pomislim to uvjek kada je tako blizu,kada sjedne pored mene i znam da gleda me kao druga a ni ne sluti koliko srce brze mi kuca samo kada pogledi nam se sretnu...ta crna maica koja oslikava to vitko tijelo u kojoj je bila danas ...eh kako samo divno joj stoji crna boja..te grudi koje se naziru ispod maice,savrsene tako zamamne i pohotne kao da se hiljadu vatri zapali samo kad jednom skloni kosu sa ramena,tu dugu plavu kosu koja ima caroban miris..ne znam sta bih ucinio da je moja djevojka...mozda se ne bih ponasao nista drugacije ali znam da bih bio presretan,citav svijet na dlanu mom bio bi tada..samo kad bih se jednom probudio pored nje...nesto predivno,sto stvorio je Bog, je zena..to bice satkano od njeznosti i ljepote ali ona je drugacija ona je mnogo vise od zene ...kao da se u njoj skrasila sva njeznost i ljepota ovog svijeta...ali ona me gleda samo kao druga ni ne zna da umirem,umirem polako za njom....