Kažu, sve što se događa, događa se s razlogom. Onda se pitam, i uporno tražim objašnjenje, taj razlog, zašto mi je krojena ovakva sudbina. Šta sam toliko grešno počinila. Kud god pogledam oko sebe, tu su nasmijani, sretni ljudi. Barem se tako čine. Glume li, ili ne, ne znam, ali fali mi taj osmijeh na licu. Nekada sam bila jedna od njih. Osmijeh, bio je moj zaštitni znak. Međutim u zadnje vrijeme, rijetko i da se nasmijem, i ti rijetki momenti su eto samo reda radi, da ljudi u mojoj okolini ne bi previše ispitivali, jer ja im ne bih mogla dati odgovor. Nisam više ona stara Sandra od prije nekog vremena, nema više nasmijane, neprekidno brbljive Sandra . Kao da je neko, u mene usadio tužnu notu. I tako pjevam kako svira ta nota. Mnogi ljudi su dolazili i odlazili iz moga života. Ali s nekim osobama, ne sa svim, kada odu, ode i dio mene. Te osobe su me i promjenile, tokom njihovog boravka u životu i nakon odlaska. Bolje je što ih nema više tu. Tako sam i željela. Ali nisam nikako željela da se promjenim ovako. Više ničemu da se radujem. Ujutru bez razloga i volje da se budim. Nikako ne mogu poreći, da u dubini mene, postoji tračak nade, da će se te osobe vratiti u moj život, jednostavno želim da i taj traćak izumre, ne želim da se nadam, jer znam da bih se uzalud i nadala. Zar da živim od te jebene nade !? I neka su otišle te osobe. Njihov boravak nije mogao da se nastavi, nastavljao bi se unedogled, samim time, polahko bih ja umirala. Najradije, da je barem moguće, te osobe ne bih više ikad da sretnem, ugledam, da nam se pogledi sretnu. Zašto ponovo da se vrate, kad će ionako ponovo da odu. Zašto kroz istu priču prolaziti po ko zna koji put, unaprijed svjesni smo toka događaja. Bolje ovaj kružni tok, odlaska u vraćanja prekinuti. Svu sreći svijeta im želim, ali neka se ne vraćaju u život moj, za moje dobro. Molim ih, neka nastave sa svojim životom, meni samim time pomognu da što prije prebolim. Želim natrag staru. Sandra Želim vratiti osmijeh, radost i optimizam u život svoj. U tome mogu uspjeti samo ako zaboravim na prošlost, i bez njih nastavim dalje. Želim živjetu punim plučima, svaki dan ispunjen smijehom i radošću uz usobe za koje sam sigurna da me vole i da su uz mene uvijek.