Kao da me tananim osjecajima svetice dodirujes,pakujem dusu u malu kutiju da je sacuvam za tebe,spremam sve osjecaje i nemire kao stvari pred polazak i zelim da ih ponesem gdje god podjem sa sobom jer osjecam da se samo jednom bude....Upisujes mi se u srce velikim slovima, pocinjem da mislim o tebi nekako drugacije na onaj nacin koji te mozda plasi pokvarenosti naseg prijateljstva a vec sad kad pocnem da razmisljam o tebi sve neke crvene tackice iskacu po tijelu,ŠKLOPCI sto kazu babe...Kao pas na kisi se najezim svaki put kada si tu i kada pricas mi o svojim ljubavima a kao da osjetis da ne slusam vec te upijam ocima i kao da pogledi se sretnu i to je kraj....bar za mene..Sta da radim s tobom,taj tvoj bezobrazluk i bestid u najavi kao da pokusavas da me odvojis od svega u sta se sam uplicem iduci za tobom jer vidis me kao prijatelja i kao da ne zelis to da rusis za bilo sto,cak ni zamjena nekih bestidnih tipova i njihovih obecanja za moje iskrene rijeci po malo vec naucene napamet od tebe ali kao da ne zelis da odvojis se od tog zivota u kojem sam samo drug...tvoji treptaji tim prelijepim okicama slute erupciju kao Etna,bas tako veliku...samo sto ne eksplodiram i privucem te ka sebi onako drsko i bezobrazno bas kao sto ne rade drugovi slutim da bit ce cudo .......slutim da cu se jos vise zaljubiti u tebe drugarice moja....