Koliko god se trudili da shvatimo nekoga koga neshvatamo,
nikada nemozemo to u potpunosti sebi objasniti
zbog cega i zasto je neko takav kakav je...
Mnogi ljudi provedu zivot u trci za novcem,u trci za znanjem,
u trci za cistim prezivljavanjem a neko zivot provede u mastanju i snovima...
Na kraju krajeva svi smo mi ljudi,bez obzira koje vjere,
koje boje koze,visoki,niski,debeli,mrsavi,lijepi,ruzni...
Sudbina nam je na kraju svima jednaka...
I tako covjek citav malesni svoj zivot provede u nekoj trci ne okrecuci
glavu lijevo i desno,ne gledajuci jutarnji izlazak sunca
niti opadnuto jesenje lisce,niti igru oblaka na nebu...
Nesvjesno nedajemo odmora svojoj Dusi i polagano se svijet pretvara
u jedan veliki hodajuci kompjuter,koji sve pamti i registrira ali osjecaja nema!!!
Polagano i ne primjecujuci ljudski osjecaji se mijenjaju,
polagano Starost nas stigne i tek tada razmisljamo o svemu onome sto je proslo...
Tada imamo samo uspomene i zaljenje za necim sto smo mogli uraditi
ili ispraviti a nismo...Poslije zaljenja i uspomena polagano nestajemo i mi...
Odlazimo negdje na neko mjesto o kojem postoje mnogi mitovi i price
ali sa kojeg se mjesta jos Niko nikada nije vratijo da nam isprica...
ZAPAMTI da Zivot je previse kratak,,ne trci uzalud za necim sto nije
vrijedno ljepote z i v o t a,budi covjek i ostani covjek....(-_-)