Ležaćemo jedno pored drugog u nekom polumraku i pričati. Dodirivaću te dok budeš govorila. Nježno. Samo jagodicama prstiju. Ispitivaću njima tvoje lice. Usne. Očne kapke. Vrhove ušiju i onaj dio tačno iza njih.
Na svakom dijelu tvog lica zadržaću se čitavu vječnost da bih kasnije kad ne budeš pored mene i kad zatvorim oči mogao tačno da te dočaram.
Vrat.
Ramena.
Prelaziću rukama preko cijelog tvog tijela.
Blago.
Polako.
Nevino.
Dječije.
Ispitivaćemo i otkrivaćemo jedno drugo. Ljubićemo se vrhovima usana.
Daću ti svu nježnost ovog svijeta. Daću ti svu nevinost koju imam. I kad budem spustio ruku na tvoje grudi i kad ona klizne između tvojih nogu, opet će sve biti potpuno nevino. Otvaraću te kao najnježniji cvjetić koji postoji.
Ti i jesi... Cvijet.
Vrijeme će stajati. Postojaće samo nježnost. Bliskost. Toplina. Ispunjenost.
Zatvoriću oči i tako zatvorenih očiju vidjeću te isto onako jasno kao da te gledam.
Samo vrhovima prstiju.
I pričaćeš mi šta želiš. Šta voliš. Ko si. Gdje si. Zašto si. Govorićeš riječima, pokretima, mirisima, slutnjama.
Otkriću tada na tebi neki dio tijela koji će zauvek ostati moj. Bez obzira na sve, nosiću ga u sebi kada sjećanje na nas bude samo slatka izmaglica. Možda će to biti tvoj bok, možda dio leđa, možda dio butine. Ili šake, stopala. Ali, taj dio će uvek biti samo moj .
I kad jednom budeš riješila da odeš iz mog života...
Hrabrija.
Jača.
Samouvjerenija.
Neranjiva.
Pomirena.
Svoja.
Slobodna.
...Biću srećan.
Tebe više niko nikad neće imati.
Ja želim da te imam. Ja hoću da ti se dam.
I tada ćeš znati šta je ljubav. Shvatićeš da mogu da vole samo oni koji su slobodni u ljubavi. Shvatićeš da nema ljubavi tamo gde postoji zavisnost.
I kad nekom budeš rekla da ga voliš, govorićeš mu to puna i jaka...