Ponekad mi zaspeš u mislima

Ponekad mi zaspeš u mislima, uđeš bez kucanja, došuljaš se tiho, smjestiš na svoje poznato mjesto, ponekad.

Priđem ti, lagano te pokrijem, ovlaš poljubim, da te ne probudim, da mi se ne smrzneš, ponekad.

Ponekad, o ničemu drugom ne mislim, ni o čemu, nego o tebi, ponekad.

Ponekad mi zaspeš u mislima, gledam te, šutim, ponekad.

Gledam tvoje ispruženo tijelo kako leži tu pred mojim očima, ponekad.

Ne mogu ništa raditi, ne pomaknem se, gotovo i ne dišem, ne jedem, ponekad.

Ponekad mi zaspeš u mislima dok pijem kavu i pušim, ne znam koju po redu cigaretu i gledam, gledam negdje u daljinu, koje nema, ponekad.

Ponekad, ne znam što sa sobom dok se bavim tobom, kamo poći i što raditi, činiti, ponekad. Razmišljam o nama, o onome što je bilo, što je, što je moglo biti, ponekad.

Ponekad mi zaspeš u mislima, bogami, ponekad pomislim, često to činiš, prečesto, ponekad.

Ponekad, odlučno ustanem, gotovo ljut i želim ti prići i probuditi te, reći: «Oprosti, oprosti molim te, ne može više ovako. Mogu li te zamoliti nešto, mogu li te zamoliti ako ništa drugo, daj molim te drugi put bar pokucaj na moja vrata, na vrata mojih misli, prije nego uđeš kao da si doma, kao da je tvoje», ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim da se ponašaš okrutno prema meni, probuditi ću te jednom i reći: «Molim te, daj nemoj doći ujutro odmah tako rano, nisam se ni probudio još, umio, popio kavu».

Ponekad pomislim da nisi ni odlazila, ponekad pomislim ti reći: «Imam nekog posla, dođi oko podne, nema veze ako ne jedem, posvetiti ću svoje misli i vrijeme tebi», ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim ti reći, zamoliti te, dođi popodne, bar ću nešto napraviti do tada, ili, ili ako možeš predvečer, ponekad pomislim, reći ću ti, ili dođi, dođi navečer kasno pred spavanje ionako možda nemam što raditi, ponekad, pomislim. Daj molim te dođi ako možeš, ako možeš dođi drugi put, baš tad, pa možemo zajedno ići u krevet.

Ponekad pomislim, reći ću ti dođi tada ionako nerado spavam, moji snovi su ionako posvećeni tebi, ponekad, pomislim, ona ionako to zna, zato je takva prema meni, ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim baš, da, probuditi ću te i reći sve to, ponekad, pomislim neću ti otvoriti, nema me, zauzet sam, nema mjesta, glava mi je ogromna, puna, krcata, prenatrpana svim i svačim, ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim neću ti otvoriti, gledati ću te negdje iz prikrajka, negdje iza zatiljka, negdje iza uha, skriven iza malo kose, u vijugama, ponekad, pomislim, bili mogao to.

Ponekad pomislim, bili mogao gledati te dok stojiš pred vratima mojih misli, nemirna, ljuta, što zatvorena su, zatvorena prvi puta, što ne otvaram, gdje sam to, kada uvijek sam bio tu, ponekad pomislim.

Ponekad pomislim, kako bi izgledalo dok bi provlačila ruku kroz svoju mirisnu, tek opranu kosu, začuđena što se događa, ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim, dođi sutra reći ću ti, ili za dan, dva, tri, dođi, ponekad, pomislim.

Ponekad pomislim bili ih mogao zaključati, gledati, vratiti te s vrata mojih misli, ponekad pomislim, bili imao srca za to, ponekad pomislim, ponekad, pomislim, ponekad.

Ponekad pomislim, sve bih dao da udahnem samo jednom miris tvoje kose, samo jedan dodir tvoje ruke, samo jedan dodir tvoga tijela, poljubac tvoj, ponekad, pomislim.

Ponekad, pomislim, nebo je izabralo vječnost, ponekad, pomislim, ponekad, pomislim.

JJB

Korisnika

svako ima pricu o ponekad,cesto,precesto,ma eto to je samo ponekad:)

Korisnika

Lijepo bi bilo biti dio ove priče Smile