Jos uvjek Ti pisem pjesme...

Sinoc mi se srce predalo,
tebe je uzalud voljelo.
Sinoc me je zadnji put,
zbog tebe boljelo...
Nisi me cuo kad sam ti u noci Ime zvala,
jos jedna noc,zbog tebe neprespavana..
Mjesec me obasivo a moje suze
sjale su ko dijamanti,i
opet sam bila bogata u tom bolu!
Naucila sam s bolom
i bez tebe zivim dalje,
ali kad se nas sjetim..
Moj zivot uvjek stane.
Ni najmanje neslutis,
koliko zaboli me kad se sjetim..
Sinoc su umrle zelje ljubavi
nosena u grudima,
umrla nada,ostala praznina.
Sad sam od celika.
Nisi me cuo kad sam ti u noci Ime zvala,
niti vidio suze
iza nacrtanog osmjeha..
Svaka moja suza isplakana
do tebe nikad doci nece.
Briga tebe sto ja zivim bez
ljubavi i srece.
Koliko puta sam saputala vjetru
tvoje Ime u mrkloj noci,
skrivajuci bol u sebi i tiho
venula u samoci..
Dali znas koliko mi nedostajes?
Da ti samo cujem glas!
Sve bih dala da si tu,ali
je tebe briga,za nas.
Mozda me se vise cak i nesjecas,
mnogo je zena iza tebe i
kako god sad zivis,uvjek
si volio samo sebe..
A ja i dalje zivim sa nadom
da ce doci bolje sutra,
ali sreca je daleko od mene,
dok druga docekuje s tobom jutra.
Ja srecna nisam,ova dusa
polako vene,jer da je srece
nekad bilo,
Ti bi bio sada uz mene!