MOJA OKOLINA
Kada ulicom hodam,
Ne mogu ljude da prepoznam,
Osjeæam se kao da sam stranac,
Kao da nisam uop¹te porijeklom Bosanac.
Ljudi vi¹e vole dunjaluk, nego ahiret,
O Bo¾e daruj nam Svoj magfiret.
Tro¹im rijeèi iz usta,
Jer srca su nam pusta,
Ono ¹to je Bog zabranio,
Sin Ademov se sa dozvolom zanio,
A nekad je na sabah ranio,
A sada spava do podne.
A oèekuje godine plodne i rodne.
Nikako da shvati da je sve od Boga,
A da on mo¾e biti samo uzrok toga.
Na srcima je sloj prljav¹tine,
Nema kuda svjetlost da uðe,
Pa ono ¹to je bilo tvoje, posta sada tuðe,
A ono ¹to je tuðe,
Ono je cool i najluðe.
Za¹to se èovjek ¹ejtanu odazvao,
A za Stvoritelja nema vremena,
A da Njeg obo¾ava stvoren,
Pa onda se èudi ¹to je sa nogu oboren.
Te¹ko je te¹ko,
Na srcu rana,
Od jutra rana.
®ivim u zemlji,
Koja sebe zove muslimanskom i vjerskom,
A oèi gu¹e se u bludu zvjerskom,
Sve obièaji ¹ejtanu dragi.
I tako svakog dana,
Èuje se glas ezana,
Du¹a ibadeta gladna.
Mujezin zove,
Ali u jednom mjestu niko da se odazove.
Mujezin zove,
Ali srca su hladna,
Kao kamenje tvrda,
Zakrpa na srcu velika kao brda.
Oèi vide,ali ne vide.
Ljudi imaju srce,ali do njega ne dolazi uputa,
Jer su vrata zakljuèana grijesima.
Ljudi imaju u¹i,
Ali kao da je u njima rastopljeno olovo.
Za srca stidna i èedna,
Neki ka¾u da su bjedna,
A za srca puna grije¹nog smrada,
Èesto ka¾u da su na¹a nada.
Krene¹ da obavi¹ namaz,
Na svakom æo¹ku ¹ejtan u blud i razvrat zove,
Krene¹ da poslu¹a¹ roditelje,
Da ne¹to kupi¹,
Moli¹ Allaha da od grije¹nog pogleda ne zatupi¹.
Jednu suzu u Ime Milostivog niz obraz pusti¹,
I dovu za svoj narod i braæu i sestre Allahu uputi¹.
®ao ti je sebe ¹to vrijeme na besposlice potro¹i,
Umjesto Kur'ana u disko,
Umjesto korisnog znanja,
Èovjek se baci na beskorisno znanje.
Umjesto namaza,
Ode na ¾urku.
Umjesto dozvoljene ¾ene,
Ode kod nedozvoljene.
Umjesto udjeljivanja,
Preusmjeri se na kraðu,
A koliko ljudi je u glaðu.
Umjesto nekom paru dati za hljeb,
Desetine maraka odo¹e na kladionice.
Umjesto tijelo èuvati za mu¾a,
Svako ga gleda i zvi¾duæe,
Èak i ptice bje¾e jer se je¾e.
Svugdje vlada red i mir,
Ali kod insana pravi pakao.
Situacija te¹ka,
Prava vite¹ka.
Èovjeku je ¾ao sebe,
©to vrijeme tro¹i na besposlice,
©to je osoran i grub prema roditeljima,
A ¾ao mu i drugih,
Èija su srca grijehom zatrpana,
Umjesto mirisa lijepih jela,
Osjeti¹ miris zabranjenog i alkohola,
A uz to i smrad nemorala.
Umjesti lijepih Allahu dragih vela i ¹irokih odijela,
Gleda¹ gola tijela,
Ne mo¾e¹ odjeæu naæi.
Kao da je èar¹ija spavaæa soba,
Kao da je èar¹ija mu¾,
A djevojke èar¹iji supruge.
Neæe da se udaju , ni da se ¾ene,
A vjeridbu smatraju poni¾enjem,
A za djecu neæe ni da èuju.
Sve su ljudi izopaèili,
Bo¾ije rjeèi od zid bacili,
Trudim se da ostanem na nogama,
Da koga za sobom povuèem,
A Allaha molim da se sa Pravog puta ne povuèem.
I voðe i uglednici ostavili svoje odgovornosti u smeæu.
Srca su za ibadet lijena,
Razdvoji¹e Bo¾iji zakon od dr¾ave,
Kao da smo mi bolji u propisivanju od Boga,
Ne mo¾emo mi nositi ovoliki teret,
Da nas Allah saèuva toga.
Umjesto zekata,
Ljude muèi kamata.
Umjesto milostinje
Bacaju pare na haram.
Opet hvala Allahu,
Ima i pozitivnog,
Nadam se da æe biti sve manje i manje negativnog.
Zbog ljudskih grijeha,
Èovjek je svojim uzrokom svijet doveo do ludila,
Pojavio se nered i na moru i na kopnu,
Od buke da je saèuvati bubnu opnu,
Svoje oèi i svoj spolni organ,
Svoj jezik i noge i ruke,
Jer sve æe da svjedoèe o ljudskom djelu,
Kada budu noge i ruke umjesto jezika govorile.
Pripremimo se ljudi,
Imamo jo¹ samo malo vremena.
Hvala Allahu, Koji upuæuje,
Pa sve tako nije crno,
Pa opet vidi¹ da se sije p¹enièno zrno,
Za koje se nada¹ da æe uz Bo¾iju pomoæ jednog dana biti ¾etva.
Sretne¹ brata vedra lica,
Veselih trepavica,
Njegov nur sija,
A iman u srcu klija.
Sestra èuva svoju ljepotu kao svoje zlato, a druge je prodaju za pare,
Svako u nju gleda,
I za njene ukrase zna,
Pa nije ni èudo ¹to se sve dogaða.
Allah neæe promjeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne promjeni sebe.
Sretne¹ sestru sa nikabom i hid¾abom.
Iskrenu i sretnu,
Èisti korjen jednog hairli dru¹tva,
Na Kur'anu i sunnetu,
Pa mi bude drago,
Nadati se da æe ovo jednom postati dragocjeno ovodunjaluèko i ahiretsko blago.
