Neufora

[lepi]

Nafora je osvecen hleb koji se vernicima deli na kraju svete liturgije.
To je podsecanje na prve hriscanske vecere ljubavi – agape, gde se posle Bogosluzenja zajedno veceralo, pevale se duhovne pesme i delila milostinja.
Nafora se uzima na sledeci nacin: Polako, u redu, prilazi se svesteniku ili episkopi koji deli naforu.
Kad se dodje na red, pobozno se prekrsti, celiva se ikona, krst u ruci episkopa, zatom se na dlan leve ruke prekrsti desni dlan, svestenik ili episkop stavlja na desni dlan parce nafore, tada se svestenom licu celiva ruka.
Nafora se direktno sa desnog dlana stavlja u usta, vodeci racuna da se ni jedna mrvica ne ispusti. Nafora se ne uzima levom rukom niti samo u prste, nego na dlan desne ruke

[sabinax]

to se kod nas zove hostija...takoder predstavlja tijelo isusovo koje svecenik daje na misi obavezno nakon ispovijedi kad nam je tijelo "cisto", svecenik hostiju na misi zalije misnim vinom (crveno, posveceno vino...naravno ono se ne djeli obicnim vjernicima )
hostija je tanko tijesto koje kad se stavi na jezik jednostavno se rastopi.....jedna anegdota iz mog zivota vezana uz hostiju...ja kako sam nekrscena jednom prilikom sam se htjela krstiti samo zato da vidim kakvog je okusa hostija ....naravno do dana danasnjeg hostiju nisam okusila

[sabinax]

pa hostija je upravo taj "papir sto se jede" ili to imas naprimjer kod mandulata ono sto je gore i dole (ne znam od cega se radi)