BismillahirRahmanirRahim
U ime Allah Milostivog Samilosnog
Muhammed, s.a.v.s.
(Upoznaj svog Poslanika, s.a.v.s.)
Hvala Allahu, d¾.¹., koji je poslao poslanike sa uputom i dokazima jasnim da ljudski rod iz tmina nevjerstva i neznanja na svjetlo upute, pravog puta, izvedu. Neka je Njegov mir i blagoslov na najodabranijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., sa kojim je zakljuèeno slanje nebeskih zakona i upotpunjena vjera koja je prikladna ljudskim potrebama na svakom mjestu i u svakom vremenu. Neka je Allahov blagoslov na èasne ashabe koji su iskreno potpomogli dostavljanje emaneta stanovnicima ove planete i na tom putu nisu ¾alili svoje ¾ivote i imetke. Neka je Allahovo zadovoljstvo na njih i na sve one koji ih budu voljeli i iskru imana do Sudnjeg dana u svojim srcima nosili.
Uzvi¹eni Allah je stvorio èovjeèanstvo. Odlikovao je ljude jedne nad drugima; odlikovao je vjernika nad nevjernikom, dobroèinitelja nad grije¹nikom, vjerovjesnike nad ostalim ljudima, poslanike nad vjerovjesnicima, a odlikovao je Muhammeda, s.a.v.s., nad ostalim poslanicima. Obdario ga je ¹efa'atom i uputio je muslimane da ga vole i slijede a kao rezultat te ljubavi je postizanje naklonosti i ljubavi Uzvi¹enog Gospodara:
"Reci: - Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas æe Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." (Ali 'Imran, 31.)
Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je uzor cijelom ljudskom rodu. Njegov ¾ivotni put vjernici su du¾ni slijediti. O tome Svevi¹nji u Kur'anu èasnom ka¾e:
"Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji èesto Allaha spominje." (Al-Ahzab, 21.)
Allah Uzvi¹eni je poslao Svoga Poslanika kao milost svim ljudima:
„A tebe smo Muhammede samo kao milost svjetovima poslali.“ (Al-Anbiya, 107.) On je imao zadatak da ih povede ka Uputi, ali Uputu prihvataju samo oni pripravni i spremni, premda se milost ostvaruje i vjernicima i nevjernicima. Program s kojim je do¹ao Muhammed, s.a.v.s., program je koji usreæuje cijelo èovjeèanstvo i vodi ga predviðenom savr¹enstvu u ovom svijetu. Vrijednost tog programa je u njegovoj uravnote¾enosti i harmoniènosti; ne ka¾njava tijelo da bi se uzdigla du¹a, niti zanemaruje du¹u da bi tijelo u¾ivalo; ne ogranièava sposobnosti pojedinca i njegove zdrave prirodne potrebe da bi ostvario interes zajednice ili dr¾ave, niti dozvoljava apsolutnu slobodu uzburkanim i devijantnim hirovima i strastima pojedinaca da ugro¾avaju ¾ivot zajednice, ili da je potèine u¾ivanjima pojedinca ili grupe. Èovjeèanstvu su danas ta svje¾ina i milost potrebniji nego ikada do sada, jer uznemireno, izgubljeno, zalutalo u bespuæima matreijalizma, paklu ratova i suhoæi du¹e i srca.
Liènost Muhammeda, s.a.v.s., predstavlja savr¹eno uravnote¾enje materije i duha, puni sklad izmeðu du¹e i tijela, vrline i znanja, htijenja i moguænosti. Velièina i uspjesi Allahovog polsanika Muhammeda, s.a.v.s., le¾e upravo u tome ¹to je znao, inspirisan i pro¾et uèenjem Kur'ana, da u ovom pojavnom svijetu, koji ¾ivi svojim vlastitim ¾ivotom, naðe svoje mjesto, uskladi svoja htijenja i nastojanja sa redom i zakonima koji vladaju u tom svijetu i da Allahovu Rijeè najprikladnije primijeni. Otvoren i okrenut cijelom svojom du¹om, èitavim biæem prema apsolutnoj Istini, on je, istodobno, bio jednako otvoren i okrenut prema svijetu koji nije ni¹ta drugo nego odraz i znak te istine, i kojeg je on, kao takvog najsna¾nije do¾ivljavao. U tome uravnote¾enju le¾e osnovne karakteristike Muhammedove, s.a.v.s., liènosti, njegova djela i puta. To je, ujedno, bitna osobina islamskog uèenja i smisao ajeta koji istièe posrednièku ulogu muslimana. Ta posrednièka uloga (ummeten vesetan) sastoji se u odr¾avanju ravnote¾e izmeðu duha i materije, tijela i du¹e, srca i razuma, vrline i nauke, dunjaluka i ahireta, smrti i ¾ivota, pojedinca i dru¹tva, liènog i opæeg, rijeèi i djela.
nastavlja se...
Muhammed, s.a.v.s
-
Musliman_islam
- Clan u razvoju
- Postovi: 43
- Pridružen/a: 25 Mar 2008 02:00
- Lokacija: Bosnia
Muhammed, s.a.v.s
„ O vjernici, trazite sebi pomoc u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekara, 153)
-
Musliman_islam
- Clan u razvoju
- Postovi: 43
- Pridružen/a: 25 Mar 2008 02:00
- Lokacija: Bosnia
Muhammedovo, s.a.v.s., uèenje zadire u sva podruèja ljudskog ¾ivota: vjerovanje, duhovni ¾ivot, moral, ekonomiju, politiku, ukratko u sve ¹to se tièe kako osobnog i kolektivnog tako i duhovnog i svjetovnog ¾ivota. Bilo bi dobro kada bi i oni koji nisu muslimani prouèili Muhammedov, s.a.v.s., ¾ivot prije nego ¹to izreknu sud o njemu i nauèavanjima njegove vjere – islama.
Kako je Muhammed, s.a.v.s., milost svjetovima? Time ¹to uspostavljajuæi Allahov d¾.¹. zakon (¹eriat) on uspostavlja red i mir na Zemlji i dovodi ljudski rod u jedan harmonièan hod koji poznaje cijeli kosmos, a to je slavljenje Onoga koji nema poèetka niti kraja.
Svi poslanici od Adema, a.s., pa do Isa, a.s., su nagovje¹tavali dolazak posljednjeg Allahova Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., a Allah, d¾.¹., je od svakog poslanika uzeo zavjet da æe uzvjerovati u njega i da æe mu biti pomagaèi, o èemu govore slijedeæi ajeti:
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, doðe Poslanik koji æe potvrditi da je istina ono ¹to imate, hoæete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obave¾ete?" – Oni su odgovarali: "Pristajemo!" – "Budite onda svjedoci" – rekao bi On -, "i Ja æu vama svjedoèiti! A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici!“ (Ali Imran, 81-82.)
Ibrahim a.s., kada postavlja temelje Ka'be, obraæa se dovom svome Gospodaru:
"Gospodaru na¹, po¹alji im Poslanika, jednoga od njih, koji æe im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih mudrosti uèiti i oèistiti ih, jer Ti si, silan i mudar!" (El-Bekare, 129.)
Musa, a.s., nagovje¹tava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.:
„Onima koji æe slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neæe znati ni da èita ni da pi¹e, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Ind¾ilu, zapisana nalaze, koji æe od njih tra¾iti da èine dobra djela, a od ru¾nih odvraæati ih, koji æe im lijepa jela dozvoliti, a ru¾na im zabraniti, koji æe ih tereta i te¹koæa koje su imali osloboditi. Zato æe oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podr¾avali i pomagali i svjetlo poslano po njemu slijediti – postiæi ono ¹to budu ¾eljeli.“ (El-A'raf, 157.)
I Isa, a.s., nagovje¹tava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.:
„A kada Isa sin Merjemin reèe: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku èije je ime Ahmed, koji æe poslije mene doæi". I kad im je on donio jasne dokaze, oni reko¹e: "Ovo je pravi sihr!“ (Es-Saff, 6.)
Muhammed, s.a.v.s., je roðen, u ponedjeljak, u zoru 20. aprila 571. godine po Isa a.s., ¹to odgovara 12. rebiu-l-evelu. (jedno od misljenja ucenjaka)
Abdullah, otac Muhammeda, s.a.v.s., je umro dok je on jo¹ bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preselila kada je napunio ¹est godina. Prve èetiri godine Muhammed a.s. provodi u plemenu Benu Sa'd kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka (majka po mlijeku). Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amid¾a Ebu Talib, kod kojeg ¾ivi sve do ¾enidbe. Djed mu Abdu-l-Mutalib ga je najvi¹e volio od sve djece i unuèadi, te je samo njemu dozvoljavao da sjedi na njegovoj prostirci, govoreæi amid¾ama koji bi ga ¾eljeli udaljiti: "Ostavite moga sina, tako mi Allaha, on æe imati veliku ulogu!!"
Alija, (a.s.), u jednoj svojoj hutbi je ovako opisao Allahovog Poslanika: “Njegovo mjesto prebivanja je najbolje od svih mjesta, a njegov rod je najplemenitiji od svih rodova u mejdanima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca èestitih ljudi su gajila sklonost prema njemu, a oèi su im se upravljale njemu. Pomoæu njega je Allah pokopao uzajamnu pakost i ugasio ¾ar pobuna. Preko njega On im je dao ljubav kao braæi i rastavio one koji su bili skupa (u nevjerovanju). Putem njega On je podario èast èovjeku iz donjeg sloja i ponizio gordost nevjerni¹tva. Njegov govor je jasan, a ¹utnja inspiri¹e kao jezik.”
Kako je Muhammed, s.a.v.s., milost svjetovima? Time ¹to uspostavljajuæi Allahov d¾.¹. zakon (¹eriat) on uspostavlja red i mir na Zemlji i dovodi ljudski rod u jedan harmonièan hod koji poznaje cijeli kosmos, a to je slavljenje Onoga koji nema poèetka niti kraja.
Svi poslanici od Adema, a.s., pa do Isa, a.s., su nagovje¹tavali dolazak posljednjeg Allahova Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., a Allah, d¾.¹., je od svakog poslanika uzeo zavjet da æe uzvjerovati u njega i da æe mu biti pomagaèi, o èemu govore slijedeæi ajeti:
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, doðe Poslanik koji æe potvrditi da je istina ono ¹to imate, hoæete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obave¾ete?" – Oni su odgovarali: "Pristajemo!" – "Budite onda svjedoci" – rekao bi On -, "i Ja æu vama svjedoèiti! A oni koji i poslije toga glave okrenu, oni su doista nevjernici!“ (Ali Imran, 81-82.)
Ibrahim a.s., kada postavlja temelje Ka'be, obraæa se dovom svome Gospodaru:
"Gospodaru na¹, po¹alji im Poslanika, jednoga od njih, koji æe im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih mudrosti uèiti i oèistiti ih, jer Ti si, silan i mudar!" (El-Bekare, 129.)
Musa, a.s., nagovje¹tava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.:
„Onima koji æe slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neæe znati ni da èita ni da pi¹e, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Ind¾ilu, zapisana nalaze, koji æe od njih tra¾iti da èine dobra djela, a od ru¾nih odvraæati ih, koji æe im lijepa jela dozvoliti, a ru¾na im zabraniti, koji æe ih tereta i te¹koæa koje su imali osloboditi. Zato æe oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podr¾avali i pomagali i svjetlo poslano po njemu slijediti – postiæi ono ¹to budu ¾eljeli.“ (El-A'raf, 157.)
I Isa, a.s., nagovje¹tava dolazak Muhammeda, s.a.v.s.:
„A kada Isa sin Merjemin reèe: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o Poslaniku èije je ime Ahmed, koji æe poslije mene doæi". I kad im je on donio jasne dokaze, oni reko¹e: "Ovo je pravi sihr!“ (Es-Saff, 6.)
Muhammed, s.a.v.s., je roðen, u ponedjeljak, u zoru 20. aprila 571. godine po Isa a.s., ¹to odgovara 12. rebiu-l-evelu. (jedno od misljenja ucenjaka)
Abdullah, otac Muhammeda, s.a.v.s., je umro dok je on jo¹ bio u utrobi majke Amine, a majka mu je preselila kada je napunio ¹est godina. Prve èetiri godine Muhammed a.s. provodi u plemenu Benu Sa'd kod dojilje Halime, koja je ujedno njegova druga majka (majka po mlijeku). Nakon Aminine smrti, brigu o njemu preuzima djed Abdu-l-Mutalib, koji nakon dvije godine umire, da bi ga preuzeo njegov amid¾a Ebu Talib, kod kojeg ¾ivi sve do ¾enidbe. Djed mu Abdu-l-Mutalib ga je najvi¹e volio od sve djece i unuèadi, te je samo njemu dozvoljavao da sjedi na njegovoj prostirci, govoreæi amid¾ama koji bi ga ¾eljeli udaljiti: "Ostavite moga sina, tako mi Allaha, on æe imati veliku ulogu!!"
Alija, (a.s.), u jednoj svojoj hutbi je ovako opisao Allahovog Poslanika: “Njegovo mjesto prebivanja je najbolje od svih mjesta, a njegov rod je najplemenitiji od svih rodova u mejdanima plemenitosti i kolijevkama sigurnosti. Srca èestitih ljudi su gajila sklonost prema njemu, a oèi su im se upravljale njemu. Pomoæu njega je Allah pokopao uzajamnu pakost i ugasio ¾ar pobuna. Preko njega On im je dao ljubav kao braæi i rastavio one koji su bili skupa (u nevjerovanju). Putem njega On je podario èast èovjeku iz donjeg sloja i ponizio gordost nevjerni¹tva. Njegov govor je jasan, a ¹utnja inspiri¹e kao jezik.”
-
Musliman_islam
- Clan u razvoju
- Postovi: 43
- Pridružen/a: 25 Mar 2008 02:00
- Lokacija: Bosnia
Kada je postao Poslanik Bo¾iji, a potom i vladar muslimanske dr¾ave, i dalje je bio obièan èovjek, ravan u svemu najobiènijim ljudima. Nije ima dvoraca ni palata, nije bio bogat. ®ivio je u kuæici sazidanoj od nepeèene cigle, spavao je na hasuri koja se ucrtavala u njegovom tijelu.
Nosilac je istine, pravde, dobrote, jednostavan i pristupaèan u komunikaciji sa ljudima. Nije u svojoj misiji koristio sredstva vladara ili kraljeva, a ni zavodnièka sredstva misionara. Moæ njegove misije je bila u istini i dobroti. Uspjehe je postizao jasnim preno¹enjem istine, iskazom nesebiène ljubavi prema ljudima, te snagom svoga duha i uvjerenja.
Ljudima je najveæe zadovoljstvo bilo da budu s njim, blizu njega, slu¹ati ga i uèiti od njega. To im je bila najveæa poèast, jer su znali i vjerovali da je on Allahov, d¾elle ¹anuhu poslanik. On je èovjeèanstvo darovao ljepotom Vjere i snagom Nade, uzvi¹eno¹æu ljubavi i ponosa. To je prvoj generaciji muslimana davalo snage da mu budu poslu¹ni i vjerni, predani i iskreni. Vjerovali su da je njegov poziv - Bo¾iji poziv i put. To im je udahnjivalo povjerenje u donesenu odluku da budu pravi muslimani i iskreni sljedbenici Allahovog, d¾.¹., poslanika. Zahvaljujuæi tome oni su gradili pravedniji svijet i perspektive boljega ¾ivota. Stoga su postali najbolja generacija od kada postoji svijet, Gospodar njihov zadovoljan njima a i oni zadovoljni Njime (radijellah ‘anhum ve redu ‘anh).
Muhamed, s.a.v.s., je imao vi¹e odlika kojima je bio poèa¹æen od Allaha, d¾elle ¹anuhu u odnosu na sve druge poslanike i vjerovjesnike, kao i karakteristika u odnosu na sve druge ljude. I pored toga mi poslanike i vjerovjesnike ne dijelimo: „Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih.“ (El-Bekare, 285.) Sam je spomenuo da je darovan sa ¹est odlika koje nisu imali njegovi prethodnici. (Muslim) Kod Buharije sa navodi predaja sa pet posebnih vrlina. U treæoj predaji spominje i vrline svoga Ummeta: “Dati su mi kljuèevi zemlje, a moji sljedbenici su odabraniji od sljedbenika prija¹njih vjerovjesnika.”
Karakteristike kojima se odlikovao u odnosu na poslanike i vjerovjesnike, izmeðu ostalih su:
1. Posljednji je Allahov, d¾.¹., poslanik i vjerovjesnik
Allah, d¾.¹., u Kur’anu veli:
„Muhammed nije roditelj ni jednom od va¹ih ljudi; nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“(El-Ahzab, 40.)
Muhammed, s.a.v.s. za sebe je kazao: “Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije mene poslanika vi¹e neæe biti.” (Tirmizi)
2. Posjednik je hvaljenog polo¾aja (el-mekamu’l-mahmud)
To je veliki ¹efa‘at, zagovorni¹tvo na Sudnjem danu kakvo neæe imati ni jedan drugi Allahov poslanik i vjerovjesnik. Uzvi¹eni Allah, d¾elle ¹anuhu ka¾e: „Gospodar tvoj æe ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (El-Isra’, 79.) A sam Poslanik, s.a.v.s., veli: “Ko ka¾e kada èuje uèenje ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvi¹enog poziva i nastupajuæeg namaza, molim Te, dopusti na¹em Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim poèastima, el-fadil-om/najvi¹im dobrom i pro¾ivi ga na el-mekamu’l-mahmud-u/hvaljenom polo¾aju, kako Si obeæao.’ Ko ovo izgovori zaslu¾io je ¹efa‘at na Sudnjem danu!” (En-Nesa’i) “Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Ja æu prvi iziæi iz svog kabura i prvi koji æe se zauzimati i èije æe zauzimanje biti primljeno.” (Muslim) “Na Sudnjem danu doæi æu do d¾ennetskih vrata pa æe se ona otvoriti. Melek El-Hazin æe reæi: - Ko si ti? “Muhammed!” Reèi æe tada melek: - Nareðeno mi je da ih nikome ne otvorim prije tebe.” (Muslim)
Nosilac je istine, pravde, dobrote, jednostavan i pristupaèan u komunikaciji sa ljudima. Nije u svojoj misiji koristio sredstva vladara ili kraljeva, a ni zavodnièka sredstva misionara. Moæ njegove misije je bila u istini i dobroti. Uspjehe je postizao jasnim preno¹enjem istine, iskazom nesebiène ljubavi prema ljudima, te snagom svoga duha i uvjerenja.
Ljudima je najveæe zadovoljstvo bilo da budu s njim, blizu njega, slu¹ati ga i uèiti od njega. To im je bila najveæa poèast, jer su znali i vjerovali da je on Allahov, d¾elle ¹anuhu poslanik. On je èovjeèanstvo darovao ljepotom Vjere i snagom Nade, uzvi¹eno¹æu ljubavi i ponosa. To je prvoj generaciji muslimana davalo snage da mu budu poslu¹ni i vjerni, predani i iskreni. Vjerovali su da je njegov poziv - Bo¾iji poziv i put. To im je udahnjivalo povjerenje u donesenu odluku da budu pravi muslimani i iskreni sljedbenici Allahovog, d¾.¹., poslanika. Zahvaljujuæi tome oni su gradili pravedniji svijet i perspektive boljega ¾ivota. Stoga su postali najbolja generacija od kada postoji svijet, Gospodar njihov zadovoljan njima a i oni zadovoljni Njime (radijellah ‘anhum ve redu ‘anh).
Muhamed, s.a.v.s., je imao vi¹e odlika kojima je bio poèa¹æen od Allaha, d¾elle ¹anuhu u odnosu na sve druge poslanike i vjerovjesnike, kao i karakteristika u odnosu na sve druge ljude. I pored toga mi poslanike i vjerovjesnike ne dijelimo: „Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih.“ (El-Bekare, 285.) Sam je spomenuo da je darovan sa ¹est odlika koje nisu imali njegovi prethodnici. (Muslim) Kod Buharije sa navodi predaja sa pet posebnih vrlina. U treæoj predaji spominje i vrline svoga Ummeta: “Dati su mi kljuèevi zemlje, a moji sljedbenici su odabraniji od sljedbenika prija¹njih vjerovjesnika.”
Karakteristike kojima se odlikovao u odnosu na poslanike i vjerovjesnike, izmeðu ostalih su:
1. Posljednji je Allahov, d¾.¹., poslanik i vjerovjesnik
Allah, d¾.¹., u Kur’anu veli:
„Muhammed nije roditelj ni jednom od va¹ih ljudi; nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna.“(El-Ahzab, 40.)
Muhammed, s.a.v.s. za sebe je kazao: “Ja sam posljednji vjerovjesnik. Poslije mene poslanika vi¹e neæe biti.” (Tirmizi)
2. Posjednik je hvaljenog polo¾aja (el-mekamu’l-mahmud)
To je veliki ¹efa‘at, zagovorni¹tvo na Sudnjem danu kakvo neæe imati ni jedan drugi Allahov poslanik i vjerovjesnik. Uzvi¹eni Allah, d¾elle ¹anuhu ka¾e: „Gospodar tvoj æe ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (El-Isra’, 79.) A sam Poslanik, s.a.v.s., veli: “Ko ka¾e kada èuje uèenje ezana: ‘Allahu moj, Gospodaru ovoga uzvi¹enog poziva i nastupajuæeg namaza, molim Te, dopusti na¹em Poslaniku Muhammedu da nam bude zagovornik na Sudnjem danu. Podari ga el-vesil-om/visokim poèastima, el-fadil-om/najvi¹im dobrom i pro¾ivi ga na el-mekamu’l-mahmud-u/hvaljenom polo¾aju, kako Si obeæao.’ Ko ovo izgovori zaslu¾io je ¹efa‘at na Sudnjem danu!” (En-Nesa’i) “Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. Ja æu prvi iziæi iz svog kabura i prvi koji æe se zauzimati i èije æe zauzimanje biti primljeno.” (Muslim) “Na Sudnjem danu doæi æu do d¾ennetskih vrata pa æe se ona otvoriti. Melek El-Hazin æe reæi: - Ko si ti? “Muhammed!” Reèi æe tada melek: - Nareðeno mi je da ih nikome ne otvorim prije tebe.” (Muslim)
„ O vjernici, trazite sebi pomoc u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekara, 153)
®ivot Muhamedov
Muhammad ibn Abdullah rodio se u Meki oko 570. kao dijete mladoga para plemena Kurasih i roda Banu Ha¹im. Taj arapski djeèak, èije ime znaèi "visoko cijenjeni", nije upoznao svoga oca zato ¹to je umro dva mjeseca prije njegova roðenja. Nakon ¹to mu je majka umrla (kad je imao ¹est godina), djed je preuzeo brigu nad njim. Kad je i on umro, usvojio ga je stric Abu-Ta-lib. U svojim mladim godinama Muhamed je putovao s karavanama svoga strica u sjevernu Arabiju i Siriju. Bio je tako revan, pouzdan i iskren da su mu dali nadimak "onaj kome se mo¾e vjerovati".
Za njega je ubrzo èula bogata udovica i poslovna ¾ena poimence Hadid¾a. Zaposlila ga je da radi u njezinoj trgovaèkoj tvrtki a kasnije da nadgleda njezino komercijalno poslovanje. Hadid¾a je bila zadivljena njegovom poslovnom o¹troumno¹æu i njegovim odgovornim upravljanjem.
Njihov odnos ubrzo je postao osoban i Hadid¾a je, iako je bila prije udata, imala nekoliko djece i bila starija od njega petnaest godina (u to vrijeme Muhamedu je bilo 25), zatra¾ila od njega da se vjenèaju. Za vrijeme njihova braka koji je trajao 25 godina, imali su ¹estero djece, dva djeèaka koja umrla u djetinjstvu i èetiri kæeri. Od èetiri kæeri samo je najmlaða Fatima nad¾ivjela oca. Najva¾niji trenutak u uhamedovu ¾ivotu zbio se kada je imao èetrdeset godina, oko 27. mjeseca ramadana.
U svom religioznom traganju èesto je meditirao u peæini na brdu Hira. Za vrijeme jednog takvog pohoda èuo je glas kako govori: "Èitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara èovjeka iz ugru¹ka" (Kur'an 96,1-2, prijevod B. Korkuta, Sarajevo 1984). Bio mu je to poziv od Alaha a on je to iskustvo nazvao "Noæ Kadr - bolja od tisuæu mjeseci... sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane" (97,3. 5).
Buduæi da je bio nepismen, njegova prva reakcija bili su ¹ok i nelagodnost. Ali kad je shvatio da je glas anðela Gabrijela govorio Mojsiju i Djevici Mariji i kada ga je ¾ena uvjerila da je to bila autentièna bo¾anska objava, on je stalno i¹ao na brdo Hiru da èuje glasove i kazuje rijeèi koje mu je Alah objavljivao. Pamtio je te rijeèi, onda ih kazivao svojim prijateljima koji su ih zapisivali na bilo koji komadiæ odbaèenog materijala koji su mogli naæi. U razdoblju od preko 23 godine do Muhamedove smrti 632., Alah mu je preko anðela Gabrijela prenosio rijeèi Kurana. Za islam to je najveæe èudo: da nepismeni, obièni èuvar deva iz Meke mo¾e biti izvor takve mudrosti, zapamtiti je i iznad svega kazivati je u tako profinjenim arapskim stihovima.
Tako je u dobi od èetrdeset godina Muhamed otpoèeo novu karijeru. Poèeo je pouèavati i ¹iriti Bo¾ju rijeè s gorljivo¹æu koja se rijetko viða meðu utemeljiteljima svjetskih religija. Kadija je postala njegova prva obraæenica. Dva sljedeæa obraæenika bili su ljudi koje je dobro poznavao - roðak Varak i rob Zaid kojega je oslobodio i usvojio kao sina. Nekoliko ranih obraæenika bili su trgovci i osobe izvjesnoga ugleda u Meki, osobito Abu Bakr iz roda Umajad, ali veæina njegovih prvih sljedbenika bili su iz ni¾ih slojeva.
Meðutim, nakon otprilike godinu dana, njegova obitelj i pleme povukli su podr¹ku Muhamedu i praktièki ga razba¹tinili. Cijela zajednica u Meki postala je prema njemu neprijateljska jer im je njegova poruka postala opasnom na nekoliko naèina. Ona je znaèila da moraju odustati od ¹tovanja mnogo bogova; to je opet dovodilo do gubljenja prihoda od prodaje slika i kipova koji su predstavljali stotine bo¾anstava ¹to su se kao svetinje èuvala u Kabi. ©tovi¹e, njegovi etièki zahtjevi i pozivi na dru¹tvenu pravdu dovodili su u pitanje njihov interes. Njegovo nastojanje da se prvenstvena lojalnost srodstvu prenese od plemena na novu muslimansku zajednicu {umma) podiglo je razinu ismijavanja na najvi¹u temperaturu. Nakon ¹to su ga napustili obitelj i prijatelji, do¹lo je i do urote s nakanom da ga ubiju.
Kad mu se ¾ivot na¹ao u opasnosti, Muhamed je uèinio svoj poznati "bijeg" ili preseljenje u Medinu. Ta hed¾ira (hid¾ra na arapskom) uèinjena je 16. srpnja 622. i bila je tako odluèan preokret da se otad raèuna muslimanski kalendar. Nije Muhamedovo roðenje podijelilo povijest, kao ¹to je sluèaj s Isusom, nego njegovo preseljenje u Medinu.
Za¹to je hed¾ira podijelila povijest? Za¹to je to bio tako odluèujuæi trenutak za islam?
Profesor I. Abu-Rabi s Teolo¹kog fakulteta u Hartfordu navodi tri razloga: (1) Povijesno i politièki to je znaèilo stvaranje jake islamske dr¾ave kojoj su sada muslimani mogli pripadati. Vi¹e nisu bili osobe bez dr¾ave. Oni su se preselili iz Dar al-Harb (Kuæe rata) u Meki u Dar al-Islam (Kuæu mira) u Medini; (2) S religioznog stajali¹ta to je znaèilo da muslimani mogu slobodno ¾ivjeti svoju novu vjeru i donositi zakone prema vlastitim potrebama; (3) U simbolskom smislu muslimani su bili voljni ¾rtvovati svoje prija¹nje plemenske i rodovske veze da bi ostali vjerni novom obiteljskom identitetu u islamu. Odnos prema Bogu imao je prvenstvo nad pro¹lim odnosima. Zbog tih razloga sve godine nakon preseljenja su poslije hid¾re.
Vojske Meke poku¹ale su sprijeèiti Muhameda da se vrati svom rodnom gradu, ali su 630. on i njegove postrojbe u¹le u Meku i obavljeno je to prvo hodoèa¹æe u Kabu. Godinu ili ne¹to malo nakon tog duhovnog i politièkog uspjeha, Muhamed je dobio visoku temperaturu i ozbiljno se razbolio. Umro je 6. lipnja 632. na rukama svoje ¾ene Ai¹e. Prema predaji, posljednje rijeèi bile su mu: "Najvi¹i prijatelj raja!"
Muhamed se o¾enio s nekoliko ¾ena nakon Hadid¾ine smrti, veæinom iz milosrða i radi njihove dru¹tvene i ekonomske dobrobiti. S jednom ropkinjom imao je i sina Ibrahima, koji je umro s jedanaest mjeseci. Fatima, njegova najmlaða kæi, udala se za Muhamedova neæaka Aliju. Imali su dva sina, Hasana i Huseina.
©irenje islama nakon Muhamedove smrti nema premca u povijesti. U dvadeset godina islam se pro¹irio sjeverno od Arabije na Damask i Jeruzalem, istoèno na Perziju, zapadno na Egipat i dalje prema sjevernoj obali Afrike. Nova religija 715. do¹la je do ©panjolske. Muslimanske vojske konaèno su zaustavljene u ju¾noj Francuskoj kod Toursa 732.
Muhammad ibn Abdullah rodio se u Meki oko 570. kao dijete mladoga para plemena Kurasih i roda Banu Ha¹im. Taj arapski djeèak, èije ime znaèi "visoko cijenjeni", nije upoznao svoga oca zato ¹to je umro dva mjeseca prije njegova roðenja. Nakon ¹to mu je majka umrla (kad je imao ¹est godina), djed je preuzeo brigu nad njim. Kad je i on umro, usvojio ga je stric Abu-Ta-lib. U svojim mladim godinama Muhamed je putovao s karavanama svoga strica u sjevernu Arabiju i Siriju. Bio je tako revan, pouzdan i iskren da su mu dali nadimak "onaj kome se mo¾e vjerovati".
Za njega je ubrzo èula bogata udovica i poslovna ¾ena poimence Hadid¾a. Zaposlila ga je da radi u njezinoj trgovaèkoj tvrtki a kasnije da nadgleda njezino komercijalno poslovanje. Hadid¾a je bila zadivljena njegovom poslovnom o¹troumno¹æu i njegovim odgovornim upravljanjem.
Njihov odnos ubrzo je postao osoban i Hadid¾a je, iako je bila prije udata, imala nekoliko djece i bila starija od njega petnaest godina (u to vrijeme Muhamedu je bilo 25), zatra¾ila od njega da se vjenèaju. Za vrijeme njihova braka koji je trajao 25 godina, imali su ¹estero djece, dva djeèaka koja umrla u djetinjstvu i èetiri kæeri. Od èetiri kæeri samo je najmlaða Fatima nad¾ivjela oca. Najva¾niji trenutak u uhamedovu ¾ivotu zbio se kada je imao èetrdeset godina, oko 27. mjeseca ramadana.
U svom religioznom traganju èesto je meditirao u peæini na brdu Hira. Za vrijeme jednog takvog pohoda èuo je glas kako govori: "Èitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara èovjeka iz ugru¹ka" (Kur'an 96,1-2, prijevod B. Korkuta, Sarajevo 1984). Bio mu je to poziv od Alaha a on je to iskustvo nazvao "Noæ Kadr - bolja od tisuæu mjeseci... sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane" (97,3. 5).
Buduæi da je bio nepismen, njegova prva reakcija bili su ¹ok i nelagodnost. Ali kad je shvatio da je glas anðela Gabrijela govorio Mojsiju i Djevici Mariji i kada ga je ¾ena uvjerila da je to bila autentièna bo¾anska objava, on je stalno i¹ao na brdo Hiru da èuje glasove i kazuje rijeèi koje mu je Alah objavljivao. Pamtio je te rijeèi, onda ih kazivao svojim prijateljima koji su ih zapisivali na bilo koji komadiæ odbaèenog materijala koji su mogli naæi. U razdoblju od preko 23 godine do Muhamedove smrti 632., Alah mu je preko anðela Gabrijela prenosio rijeèi Kurana. Za islam to je najveæe èudo: da nepismeni, obièni èuvar deva iz Meke mo¾e biti izvor takve mudrosti, zapamtiti je i iznad svega kazivati je u tako profinjenim arapskim stihovima.
Tako je u dobi od èetrdeset godina Muhamed otpoèeo novu karijeru. Poèeo je pouèavati i ¹iriti Bo¾ju rijeè s gorljivo¹æu koja se rijetko viða meðu utemeljiteljima svjetskih religija. Kadija je postala njegova prva obraæenica. Dva sljedeæa obraæenika bili su ljudi koje je dobro poznavao - roðak Varak i rob Zaid kojega je oslobodio i usvojio kao sina. Nekoliko ranih obraæenika bili su trgovci i osobe izvjesnoga ugleda u Meki, osobito Abu Bakr iz roda Umajad, ali veæina njegovih prvih sljedbenika bili su iz ni¾ih slojeva.
Meðutim, nakon otprilike godinu dana, njegova obitelj i pleme povukli su podr¹ku Muhamedu i praktièki ga razba¹tinili. Cijela zajednica u Meki postala je prema njemu neprijateljska jer im je njegova poruka postala opasnom na nekoliko naèina. Ona je znaèila da moraju odustati od ¹tovanja mnogo bogova; to je opet dovodilo do gubljenja prihoda od prodaje slika i kipova koji su predstavljali stotine bo¾anstava ¹to su se kao svetinje èuvala u Kabi. ©tovi¹e, njegovi etièki zahtjevi i pozivi na dru¹tvenu pravdu dovodili su u pitanje njihov interes. Njegovo nastojanje da se prvenstvena lojalnost srodstvu prenese od plemena na novu muslimansku zajednicu {umma) podiglo je razinu ismijavanja na najvi¹u temperaturu. Nakon ¹to su ga napustili obitelj i prijatelji, do¹lo je i do urote s nakanom da ga ubiju.
Kad mu se ¾ivot na¹ao u opasnosti, Muhamed je uèinio svoj poznati "bijeg" ili preseljenje u Medinu. Ta hed¾ira (hid¾ra na arapskom) uèinjena je 16. srpnja 622. i bila je tako odluèan preokret da se otad raèuna muslimanski kalendar. Nije Muhamedovo roðenje podijelilo povijest, kao ¹to je sluèaj s Isusom, nego njegovo preseljenje u Medinu.
Za¹to je hed¾ira podijelila povijest? Za¹to je to bio tako odluèujuæi trenutak za islam?
Profesor I. Abu-Rabi s Teolo¹kog fakulteta u Hartfordu navodi tri razloga: (1) Povijesno i politièki to je znaèilo stvaranje jake islamske dr¾ave kojoj su sada muslimani mogli pripadati. Vi¹e nisu bili osobe bez dr¾ave. Oni su se preselili iz Dar al-Harb (Kuæe rata) u Meki u Dar al-Islam (Kuæu mira) u Medini; (2) S religioznog stajali¹ta to je znaèilo da muslimani mogu slobodno ¾ivjeti svoju novu vjeru i donositi zakone prema vlastitim potrebama; (3) U simbolskom smislu muslimani su bili voljni ¾rtvovati svoje prija¹nje plemenske i rodovske veze da bi ostali vjerni novom obiteljskom identitetu u islamu. Odnos prema Bogu imao je prvenstvo nad pro¹lim odnosima. Zbog tih razloga sve godine nakon preseljenja su poslije hid¾re.
Vojske Meke poku¹ale su sprijeèiti Muhameda da se vrati svom rodnom gradu, ali su 630. on i njegove postrojbe u¹le u Meku i obavljeno je to prvo hodoèa¹æe u Kabu. Godinu ili ne¹to malo nakon tog duhovnog i politièkog uspjeha, Muhamed je dobio visoku temperaturu i ozbiljno se razbolio. Umro je 6. lipnja 632. na rukama svoje ¾ene Ai¹e. Prema predaji, posljednje rijeèi bile su mu: "Najvi¹i prijatelj raja!"
Muhamed se o¾enio s nekoliko ¾ena nakon Hadid¾ine smrti, veæinom iz milosrða i radi njihove dru¹tvene i ekonomske dobrobiti. S jednom ropkinjom imao je i sina Ibrahima, koji je umro s jedanaest mjeseci. Fatima, njegova najmlaða kæi, udala se za Muhamedova neæaka Aliju. Imali su dva sina, Hasana i Huseina.
©irenje islama nakon Muhamedove smrti nema premca u povijesti. U dvadeset godina islam se pro¹irio sjeverno od Arabije na Damask i Jeruzalem, istoèno na Perziju, zapadno na Egipat i dalje prema sjevernoj obali Afrike. Nova religija 715. do¹la je do ©panjolske. Muslimanske vojske konaèno su zaustavljene u ju¾noj Francuskoj kod Toursa 732.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
-
Musliman_islam
- Clan u razvoju
- Postovi: 43
- Pridružen/a: 25 Mar 2008 02:00
- Lokacija: Bosnia
Ma nemoj , de mi poka¾i gdje je tvoj post - koji sam ja postavio ,..... koji obja¹njava gdje je roðen , kad , ko su mu roditelji , iz kakvog plemena itd, itd :ballbounce:Musliman_Islam je napisao/la:U cemu je svrha ponavljati vec sto sam citirao??
tip si pun kompleksa pogotovo egoizma.
da ti se Allah smiluje i uputa dadne.
Ne treba se meni Allah smilovati , nek ostanem ovakav kakvog me je stvorio - nemoj biti nezadovoljan Njegovom voljom
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
-
Musliman_islam
- Clan u razvoju
- Postovi: 43
- Pridružen/a: 25 Mar 2008 02:00
- Lokacija: Bosnia
Sveobuhvatnost njegove vjerovjesnièke misije
Njegova vjerovjesnièka misija se odnosi na dva svijeta: na ljude i na d¾inne. Svaki od ovih svjetova na svoj naèin ostvaruje poziv i ispovijeda objavljeno znanje. On ljudima radosnu Vijest donosi i Opomenu: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi¹ i da opominje¹, ali veæina ljudi ne zna. (Sebe’, 28.) Oni kojima je pripæeno, du¾ni su prenijeti Opomenu: „Kada ti poslasmo nekoliko d¾innova da Kur’an slu¹aju, kada doðo¹e da ga èuju, oni reko¹e: “Tiho!” A kad se zavr¹i, vrati¹e se narodu svome da opominju.“ (El-Ahqaf, 29.) Navedeni kur’anski ajeti potvrðuju sveobuhvatnost vjerovjesni¹tva Muhammedovog, s.a.v.s. u svijetu ljudi i u svijetu d¾innova. Ovo je pitanje vjerovanja i svi muslimani to moraju prihvatiti kao kategoriju svoga vjerovanja i opredjeljenja. Njegovo poslanstvo ne obuhvata jedan period, niti jedno podruèje, niti samo njegove sunarodnjake, Arape. Muhammedovo, s.a.v.s., vjerovjesni¹tvo ima karakter sveobuhvatnosti, opæenitosti, ¹irine i neogranièenosti.
Kada je stigla Objava Muhammedu, s.a.v.s., nareðeno mu je bilo da prvo pozove svoj rod i narod, a potom sve druge narode, da priopæi zadatke svoje misije najbli¾im, pa sve dalje i dalje.
©ejhu’l-islam Ibn Tejmijje ka¾e: “Du¾nost je èovjeku znati da je Allah, d¾elle ¹anuhu poslao Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima i d¾innima i da ih je obvezao na vjerovanje u njega i pokornost u onome ¹to mu je objavljeno i da se pokoravaju onome ¹to im Poslanik, s.a.v.s., naredi ili zabrani, da vole ono ¹to voli Allah, d¾elle ¹anuhu i Njegov Poslanik, s.a.v.s., a da mrze ono ¹to mrzi Allah i Njegov Poslanik. Onaj od ljudi i d¾inna koji bude imao dokaz u poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, a ne bude ga vjerovao zaslu¾io je kaznu kod Allaha, d¾elle ¹anuhu, kao ¹to su je zaslu¾ili oni nevjernici u ranijim narodima koji nisu povjerovali u misiju poslanika svoga vremena. Ovo je stanovi¹te svih ashaba, tabi’ina, svih imama, Ehl-i sunneta ve’l-d¾ema‘ata i drugih pravovjernih muslimanskih skupina.”
Kur’anska mu‘d¾iza
Kur’an je njegova trajna i neprevaziðena mu‘d¾iza koja traje do Sudnjeg dana. To èudo je neprevaziðeno u svom leksièkom, nadnaravnom i svakom drugom pogledu do kraja svijeta. Raniji vjerovjesnici su imali mu‘d¾ize koje su bile privremenog znaèaja. I Muhammed, s.a.v.s., je imao takvih mu‘d¾iza koje su va¾ile za njegovo vrijeme a Kur’an je njegova vjeèna mu‘d¾iza. „Reci: “Kad bi se svi ljudi i d¾innovi udru¾ili da saèine jedan ovakav Kur’an oni, kao ¹to je on, ne bi ga saèinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (El-Isra’, 88.) Kur’an je najveæa Muhammedova, s.a.v.s. mu‘d¾iza koja ja trajnog karaktera. Drugi poslanici su imali vremenite mu‘d¾ize.
Mi‘rad¾
Njegova znaèajna odlika je mu‘d¾iza kojom je uzdignut na najvi¹e nebo i dalje do Sidretu’l-munteha-a gde je d¾ennetsko prebivali¹te i gde se èuje ¹kripa pisanja Pera, a to je blizu dva luka ili bli¾e. „Vidio je najvelièanstvenija znamenja svoga Gospodara.“
(En-Ned¾m, 18) Tokom tog nebeskog putovanja ukazana mu je poèast od svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i od meleka, a najveæa je ona koju mu je poklonio njegov Gospodar, d¾.¹. Pokazan mu je D¾ennet i D¾ehennem i mnogo èega drugog ¹to je zabilje¾eno u mnogim predajama.
Njegova vjerovjesnièka misija se odnosi na dva svijeta: na ljude i na d¾inne. Svaki od ovih svjetova na svoj naèin ostvaruje poziv i ispovijeda objavljeno znanje. On ljudima radosnu Vijest donosi i Opomenu: „Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi¹ i da opominje¹, ali veæina ljudi ne zna. (Sebe’, 28.) Oni kojima je pripæeno, du¾ni su prenijeti Opomenu: „Kada ti poslasmo nekoliko d¾innova da Kur’an slu¹aju, kada doðo¹e da ga èuju, oni reko¹e: “Tiho!” A kad se zavr¹i, vrati¹e se narodu svome da opominju.“ (El-Ahqaf, 29.) Navedeni kur’anski ajeti potvrðuju sveobuhvatnost vjerovjesni¹tva Muhammedovog, s.a.v.s. u svijetu ljudi i u svijetu d¾innova. Ovo je pitanje vjerovanja i svi muslimani to moraju prihvatiti kao kategoriju svoga vjerovanja i opredjeljenja. Njegovo poslanstvo ne obuhvata jedan period, niti jedno podruèje, niti samo njegove sunarodnjake, Arape. Muhammedovo, s.a.v.s., vjerovjesni¹tvo ima karakter sveobuhvatnosti, opæenitosti, ¹irine i neogranièenosti.
Kada je stigla Objava Muhammedu, s.a.v.s., nareðeno mu je bilo da prvo pozove svoj rod i narod, a potom sve druge narode, da priopæi zadatke svoje misije najbli¾im, pa sve dalje i dalje.
©ejhu’l-islam Ibn Tejmijje ka¾e: “Du¾nost je èovjeku znati da je Allah, d¾elle ¹anuhu poslao Muhammeda, s.a.v.s., svim ljudima i d¾innima i da ih je obvezao na vjerovanje u njega i pokornost u onome ¹to mu je objavljeno i da se pokoravaju onome ¹to im Poslanik, s.a.v.s., naredi ili zabrani, da vole ono ¹to voli Allah, d¾elle ¹anuhu i Njegov Poslanik, s.a.v.s., a da mrze ono ¹to mrzi Allah i Njegov Poslanik. Onaj od ljudi i d¾inna koji bude imao dokaz u poslanstvo Muhammeda, alejhisselam, a ne bude ga vjerovao zaslu¾io je kaznu kod Allaha, d¾elle ¹anuhu, kao ¹to su je zaslu¾ili oni nevjernici u ranijim narodima koji nisu povjerovali u misiju poslanika svoga vremena. Ovo je stanovi¹te svih ashaba, tabi’ina, svih imama, Ehl-i sunneta ve’l-d¾ema‘ata i drugih pravovjernih muslimanskih skupina.”
Kur’anska mu‘d¾iza
Kur’an je njegova trajna i neprevaziðena mu‘d¾iza koja traje do Sudnjeg dana. To èudo je neprevaziðeno u svom leksièkom, nadnaravnom i svakom drugom pogledu do kraja svijeta. Raniji vjerovjesnici su imali mu‘d¾ize koje su bile privremenog znaèaja. I Muhammed, s.a.v.s., je imao takvih mu‘d¾iza koje su va¾ile za njegovo vrijeme a Kur’an je njegova vjeèna mu‘d¾iza. „Reci: “Kad bi se svi ljudi i d¾innovi udru¾ili da saèine jedan ovakav Kur’an oni, kao ¹to je on, ne bi ga saèinili, pa makar jedni drugima pomagali.” (El-Isra’, 88.) Kur’an je najveæa Muhammedova, s.a.v.s. mu‘d¾iza koja ja trajnog karaktera. Drugi poslanici su imali vremenite mu‘d¾ize.
Mi‘rad¾
Njegova znaèajna odlika je mu‘d¾iza kojom je uzdignut na najvi¹e nebo i dalje do Sidretu’l-munteha-a gde je d¾ennetsko prebivali¹te i gde se èuje ¹kripa pisanja Pera, a to je blizu dva luka ili bli¾e. „Vidio je najvelièanstvenija znamenja svoga Gospodara.“
(En-Ned¾m, 18) Tokom tog nebeskog putovanja ukazana mu je poèast od svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i od meleka, a najveæa je ona koju mu je poklonio njegov Gospodar, d¾.¹. Pokazan mu je D¾ennet i D¾ehennem i mnogo èega drugog ¹to je zabilje¾eno u mnogim predajama.
„ O vjernici, trazite sebi pomoc u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.“ (El-Bekara, 153)