Ljudska prava krmetine (Fatmir Alispahić)
Ni jednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, katolika, ateista - da jedu krmetinu, ako im se jede, da loÄÂu alkohol, ako im se loÄÂe. Ali, zaÅ¡to se to isto pravo na izbor, koje muslimani priznaju drugima, ne priznaje muslimanima?
Ide krme preko Romanije, u Saraj'vo svodi divizije! Krme je antifaÅ¡ista, partizan, oslobodilac. Ã…Â esti april se po krmetini raspoznaje. PoÅ¡to nemamo predsjednika ili kralja ÄÂije bi slike vjeÅ¡ali po javnim prostorima, trebalo bi krmetovu tintaru ovjesiti svuda. Predsjednik Gavrilović! Pa da nas odsvakle gleda krmeća glava, koÅ¡to nas je gledala Titina glava. Tek u takvom ambijentu boÅ¡njaÄÂki bi narod imao priliku da se emancipira, zar ne? Dokle god su BoÅ¡njaci u opoziciji spram prosvjetiteljskih dometa krmetine, dotle će u Bosni biti belaja. Krmetina je joÅ¡ od austrijskog vakta prestala biti ÄÂvarak i postala jezik kojim hropću islamofobiÄÂari.
Neki dan je srpsko-hrvatsko OsloboÄ‘enje iz Sarajeva objavilo tekst u kome je konzumaciju krmetine navelo kao mjeru antifaÅ¡istiÄÂkog opredjeljenja. Ko ne jede krmetinu ne može biti antifaÅ¡ista, i taÄÂka! A poÅ¡to Sarajke i Sarajlije koji nisu muslimani jedu krmetinu, stoposto, podrazumijeva se da su antifaÅ¡isti. FaÅ¡isti, dakle, mogu biti samo muslimani, poÅ¡to oni ne jedu krmetinu. Kad bismo analogijama produbili ovu stupidariju urednice s-h OsloboÄ‘enja Vildane S., doÅ¡li bismo do zakljuÄÂka da su svi Jevreji u Hitlerovoj NjemaÄÂkoj bili faÅ¡isti, poÅ¡to nisu jeli krmetinu. Hitler je, bezbeli, kao i Sead Fetahagić, havljao ÄÂvarke, i samim tim bio partizan.
Alkoholni antifašizam
U svome podugaÄÂkom islamofobiÄÂnom tekstu (BBIkini) autorica ÄÂak na dva mjesta dovodi u vezu otvaranje BBI centra u Sarajevu, u kome nema alkohola i krmetine, sa ÄÂinjenicom da je objekat otvoren 6. aprila, na Dan osloboÄ‘enja Sarajeva. Ona se ÄÂudi kako Sarajevo svoj Dan osloboÄ‘enja proslavlja uz BBI bezalkoholnu filozofiju. Možete misliti, Sarajevo osloboÄ‘eno, a na jednom njegovom pedlju, nema alkohola! Kakva je to sloboda bez alkohola? Nema antifaÅ¡izma bez oblokavanja! ZakljuÄÂak je da Sarajevo nije osloboÄ‘eno, da ga treba i dalje oslobaÄ‘ati, pa da nam umjesto džanarika rastu ÄÂvarci, umjesto patlidžana pive, nek' Miljackom teÄÂe i vekija i rakija, nek' umjesto snijega nad Sarajevom padaju praÅ¡kovi leksaurina i apaurina, a nek' potrusi i malo haÅ¡iÅ¡a, pa da narkoza bude tip-top! Toliko je taj alkohol bitan, da ga rastresita urednica doživljava kao antifaÅ¡istiÄÂku filozofiju, koja je u ratu sa „bezalkoholnom filozofijom". Ispade da je alkohol krvotok antifaÅ¡izma! Ne može Sarajevo bez pjanstva biti slobodno, pa ga valja oslobaÄ‘ati od Å¡erbetskog faÅ¡izma.
Vildana S. dalje piÅ¡e: Na dan kada je ovaj grad osloboÄ‘en jednog faÅ¡izma i napadnut od drugog, otvoreno je to ÄÂudo modernosti koje od podzemlja do vrha ignorira alkohol i sve mesne i suhomesnate proizvode od svinjetine. Stavljanje ovih ÄÂinjenica u kontekst dva faÅ¡izma, sugerira da se upravo radi o trećem faÅ¡izmu. Prva dva faÅ¡izma su ubijali nevine ljude, a ovaj aktuelni ubija, urednica tvrdi, multietniÄÂki duh Sarajeva. ViÅ¡e nije bitno ko je ubio bosanske ÄÂarÅ¡ije u Banjoj Luci, Bijeljini, Prijedoru, ViÅ¡egradu, ko je otjerao Eminin duh iz tzv. zapadnog Mostara, bitno je izmisliti da se ubija multietniÄÂki duh Sarajeva.
U odnosu na brojÄÂano stanje, Srbi i Hrvati nisu bolje stajali u Sarajevu, i u Tuzli, ni u Titinoj Jugoslaviji. Srbi i Hrvati su na funkcionerskim pozicijama kakve BoÅ¡njaci u Republici Srpskoj ne mogu ni u snu ugledati. Stalno izmiÅ¡ljanje srpsko-hrvatske ugroženosti u Sarajevu treba da sakrije bosansku realnost, po kojoj BoÅ¡njaci i u krajevima sa boÅ¡njaÄÂkom većinom postaju politiÄÂka, ekonomska i kulturalna manjina. A poÅ¡to se nema ÄÂime dokazivati navodna srpsko-hrvatska ugroženost u Sarajevu, onda se iz moralnog i mentalnog blata pojavi krme, kao herojski lik naÅ¡e slavne komunistiÄÂke tradicije koja se proslavila progonom boÅ¡njaÄÂkog naroda. Zato uredenica s-h OsloboÄ‘enja V.S. bez imalo stida ispisuje krmeću dijagnozu ljudskih prava u Sarajevu: Ono Å¡to ne razumijem jeste sve glasnija Å¡utnja koja se kao poruka i na ovakav naÄÂin Å¡alje onim Sarajkama i Sarajlijama koji nisu muslimani. Trebalo bi, bezbeli, prekinuti tu Å¡utnju, napraviti demonstracije u slavu krmetine, dati Å¡aku tableta SDP-ovim halugarima da prave nered po Sarajevu, da ga oslobaÄ‘aju od boÅ¡njaÅ¡tva i od islama. Toliki je to problem Å¡to na jednom mjestu u Sarajevu nema krmetine, da je to joÅ¡ jedna u nizu poruka kojima se vrÅ¡i etniÄÂko ÄÂišćenje nemuslimana.
Ako bismo kroz logiÄÂku bistrinu urednice s-h OsloboÄ‘enja tumaÄÂili ljudska prava, onda bi se BoÅ¡njaci mogli osjetiti nepoželjnim u svim kontekstima gdje se pojavljuje krmetina. Po ÄÂemu bi odsustvo krmetine, u odnosu na prisustvo krmetine, i obratno, bilo preÄÂe ljudsko pravo za onog drugog? Takvo tretiranje stvari golema je glupost. To je elementarno nerazumijevanje tolerancije, i bosanstva. Ni jedan BoÅ¡njak nije ugrožen zato Å¡to na nekom javnom mjestu ima krmetine, niti se i jedan Srbin ili Hrvat treba osjećati ugroženim zato Å¡to u BBI centru nema krmetine. Izvan prostora koji su zajedniÄÂki, gdje se isprepliću naÅ¡e razlike, i tvore interkulturalnu mrežu obiÄÂaja, postoje mjesta u kojima svjedoÄÂimo svoj identitet, i tu postoje jasne granice koje treba uvažavati kao ljudsko pravo. Ni jednom muslimanu u Bosni ne pada na pamet da zadire u ljudsko pravo pravoslavnih, katolika, ateista, da jedu krmetinu, ako im se jede, da loÄÂu alkohol, ako im se loÄÂe. Ali, zaÅ¡to se to isto pravo na izbor, koje muslimani priznaju drugima, ne priznaje muslimanima? Ljudsko je pravo muslimana da brane zabrane i slobode svoje vjere, kao Å¡to je ljudsko pravo nemuslimana da budu kakvi žele. Kao Å¡to ne mogu BoÅ¡njaci doći u slovenaÄÂki Merkator i zahtjevati da se iz marketa i iz restorana izbace krmetina i alkohol, jer ih to vrijeÄ‘a, tako ne može ni urednica s-h OsloboÄ‘enja tražiti od BBI centra, iza kojeg stoji islamski kapital, da se u njega ubaci krmetina i alkohol. Novac pronosi identitet svog vlasnika, Å¡to se vidi i kroz nekadaÅ¡nje bosansko OsloboÄ‘enje koje je usljed promjene vlasniÄÂke strukture postalo islamofobiÄÂna tribina dejtonske braće iz KaraÄ‘orÄ‘eva. Ali, vidi se to pravilo i kroz BBI centar ÄÂiji vlasnici imaju pravo da zaÅ¡tite islamski kapital od prostitucije. Nema niÄÂeg negativnog u pravilu da graÄ‘ani u jednom javnom objektu ne mogu piti alkohol i jesti krmetinu. Ako je neÅ¡to faÅ¡izam u ovoj priÄÂi, onda je to pokuÅ¡aj da se pravila muslimanskog identiteta prikažu kao faÅ¡izam.
AteistiÄÂko nasilje
PolitiÄÂka funkcija krmetine u boÅ¡njaÄÂkoj povijesti zaslužuje poseban temat, jer se ovo zabranjeno meso odveć prevaziÅ¡lo samo sebe, oživjelo, zadobilo oÄÂi i uÅ¡i partije, i postalo detektor za podobnog muslimana. Kako nekad, tako i danas, s-h režim testira kadrove i propuÅ¡ta one koji od imena Hajrudin naprave Hary, od imena Hanifa naprave Hany, a pri tome i rijeÄÂju i gestom pokažu da im nije mrsko preko ÄÂvaraka i alkohola svjedoÄÂiti odricanje od sebe. Srpsko-hrvatski revizori kroz krmeću glavu vire i prate hoće li Huso&Haso prići trpezi, podvući se pod rep i skliznuti u kadrovsku vrteÅ¡ku. Tako se regrutiraju BoÅ¡njaci novog doba, da kao spoj podaniÄÂkog i malograÄ‘anskog mentaliteta služe, i ližu, i služe, i kližu, i služe... Oni su danas u većini, utoliko Å¡to iza njih stoji dejtonski sistem, i jare i pare, i moć i noć, i Å¡to ne postoji nikakav otpor njihovom koćenju. Svi koji nisu s njima, protiv njih su, Å¡to je formula faÅ¡izma, dejtonskog i islamofobijskog.
Virus autodestrukcije uvjetuje stotine pojava u kojima BoÅ¡njaci ne prepoznaju sramotu i Å¡tetu. Nedavno se navrÅ¡ila godina dana otkad traje ponajduža i ponajteža javna hajka na jednu BoÅ¡njakinju, na direktoricu JU Djeca Sarajeva, odvažnu Arziju Mahmutović. Sami nagovjeÅ¡taj da bi se mogla uvesti vjeronauka u vrtiće, rezultirao je bijesnim medijskim terorom nad ovom plemenitom BoÅ¡njakinjom. Nije problem u vjeronauci za maliÅ¡ane, koji osjećaju prirodnu potrebu prema svijetu u kome postoji Bog i pravda, u odnosu na svijet bezbožniÅ¡tva i nepravde. ZaÅ¡to bi, u protivnom, postojale bajke? U Evropi, i u naÅ¡em kršćanskom okruženju, vjeronauka u obdaniÅ¡tima je praksa. MaliÅ¡ani odrastaju sa Isusom. Ovdje je problem u islamu, jer se muslimanskoj djeci, koja su u većini, brani da odrastaju kao muslimani. Lider SDP-a Z.L. hvalio se neki dan na Bijeljinskoj tv kako je spasio boÅ¡njaÄÂku djecu od islama. Umjesto da BoÅ¡njaci razumiju segregaciju po vjerskoj osnovi, oni su, ili odÅ¡utjeli, ili se pridružili kahveniÄÂarskom traÄÂanju direktorice Arzije. Intelektualni otpor ateistiÄÂkom faÅ¡izmu je, razumije se, izostao.
ZaÅ¡to se onda ÄÂuditi iÄÂemu drugom? Evo, nekoliko stotina BoÅ¡njaka iz Sandžaka, koji su bh. državljanstva stekli 1996., bit će protjerano u Srbiju? Kao da su Afrikanci. MeÄ‘u njima je mnogo roditelja Å¡ehida, koji su poslije rata domaćinstva svili u Sarajevu. U boÅ¡njaÄÂkom je druÅ¡tvu sistemski proizveden animozitet prema Sandžaklijama, ÄÂijim se tragedijom danas mnogi naslaÄ‘uju, namjesto da se solidariÅ¡u, i u patnji i u otporu, jer nam je sudbina zajedniÄÂka, samo Å¡to nekoga strefi dan prije, a nekoga dan poslije.
Dejtonski telali
Cilj je BoÅ¡njake utjerati u krivicu, u stid, u strah od sebe. Tako nam se jedne godine pojavila Svetlana Broz sa projektom Park pravednika, da u Sarajevu odamo poÄÂast ljudima iz većinskog naroda koji su spasili ljude iz manjinskog naroda. Kao da je u Sarajevu trebalo Srbe i Hrvatske spaÅ¡avati od BoÅ¡njaka, a ne od srpskih granata i hrvatske blokade?! Po istom Å¡ablonu danas nam se pokuÅ¡ava nametnuti odluka da se u Sarajevu ili Tuzli jednoj ulici ili trgu dadne ime SrÄ‘ana Aleksića, trebinjskog mladića koji je ubijen jer je branio boÅ¡njaÄÂkog komÅ¡iju. Uspomena na SrÄ‘ana treba Srbima, da se uÄÂe antifaÅ¡izmu, a ne nama, koji samo antifaÅ¡izam dokazali konkretnim djelima. Jednako tako, BoÅ¡njaci nikada nisu digli dreku Å¡to u krajevima gdje su većina ima krmetine i alkohola na svakom koraku. Dreka se nadiže kad BoÅ¡njaci podignu glavu kao muslimani.
PokuÅ¡aj urednice s-h OsloboÄ‘enja da antifaÅ¡istiÄÂki puls Sarajeva opipava konzumacijom krmetine i alkohola, svjedoÄÂi o duhovnoj bijedi dejtonskih vladara i njihovih telala. HroniÄÂna boÅ¡njaÄÂka greÅ¡ka je uvjerenje da se naÅ¡ moralni osjećaj svijeta ogleda u drugima. Ã…Â to bi nam neko želio zlo, ako mi svakome želimo dobro? To Å¡to mi želimo mir, dobrotu, toleranciju - ne znaÄÂi niÅ¡ta. Jer, oni žele da nas ispare, Å¡to bi rekao Orvel. Kad se musliman u Sarajevu drzne makar toliko da jedan objekat zaÅ¡titi od krmetine i alkohola, povod je to za detektiranje faÅ¡izma. Kad musliman u Sarajevu poželi da mu dijete odmalena dobija vjersku poduku, povod je to za jednogodiÅ¡nje ateistiÄÂko iživljavanje nad pravom koje u Evropi može realizirati svaki roditelj. Ali, ovaj sarajevski roditelj je musliman. Njemu i njegovom djetetu je isplanirana ateistiÄÂka budućnost, kako ne bi remetili kršćansko/hrišćansko otimanje Bosne od bosanstva.
![[mmmux2.gif]](./images/smilies/mmmux2.gif "mmmux2"){kind=small}
![[smileycrushhx9.gif]](./images/smilies/smileycrushhx9.gif "smileycrushh"){kind=small}
![[laugh.gif]](./images/smilies/laugh.gif "laugh.gif"){kind=small}
,pardon