Predstavite nam svoj grad

[andro]

Naš grad ZENICA


Nije lahko opisati Zenicu. Grad laboratorija u zemlji vječitih eksperimenata. Prenapregnuta ljupkost krajolika unižena industrijom što je u zamjenu za ljepotu i zdravlje pružala sigurnost rada i opstanka. Pokazaće se, pak, da ni rad ni opstanak nisu baš potpuno ovisni od te industrije. Jer, i kad su ugašene njene vatre, život je tekao dalje, nesmiljeno i neumitno kao sudbina. I bez nje je valjalo živjeti. Baš kao što su radili i naši preci.

Trebalo je napraviti izbor. Bez fabrike, ili sa njom svedenom na stvarnu mjeru i neumitne brojke jednostavnih bilanci što upravljaju vagom utrošenog i zarađenog. Fabrika je suviše obilježila Zenicu da bi je se mogli odreći. Ali jednako tako, nismo joj smjeli dozvoliti da nam svojom veličinom zakloni horizont i pomuti šarenilo još neistraženih mogućnosti. Rječju, Zenica se probudila iz sna u koji je utonula u naručju diva, ali i sna iz kojeg joj čvrsti stisak tog Golijata nije dopustio da istraži veliki svijet šarenila oko sebe.

Zenica je grad umjerenih i ugodnih proporcija, ni previše velik da zaguši bliskost među ljudima, ni odveć malen da umanji mogućnost izbora. Zapljuskivana vodama svojih triju rijeka, kao uvijek umivena djevojka, Zenica pruža ugodu bivstvovanja i kad drugdje upeče nesnosna vrućina, udari vjetar ili bujice počnu plaviti i nositi sve pred sobom. Zenica je i grad sigurnosti. U zeničku su se sigurnost sklanjali od ratova, ovdje su mnogi nevoljnici nalazili utočište i počinjali novi život. Ponosmi smo na to, jer uljuđenost zajednice ogleda se gradom, a naš grad je u teškim vremenima pokazao i ljudskost i uljuđenost.

Dragi posjetioci, vašoj pažnji nudimo nekoliko činjenica i brojki koje prostorno i vremenski određuju Zenicu. Nadamo se da će vam one koristiti i da ćete se stalno vraćati ovoj prezentaciji i slati nam vaše prijedloge kako bismo je učinili boljom.



Zenica je grad smješten u kotlini rijeke Bosne na nadmorskoj visini 316 metara. Privredni je centar Bosne i Hercegovine. Zenica je udaljena od Sarajeva 70 kilometara, sjeverno, dolinom rijeke Bosne. Najbliži aerodrom je u Sarajevu do koga se dolazi putem uz rijeku Bosne preko Stupske petlje.

Geografski podaci

Površina


500 km kvadratnih

Geografska širina i dužina


44° 12' i 17° 56'

Nadmorska visina


316 m



Stanovništvo

Prije drugog svjetskog rata grad je imao 15.000 stanovnika, pred ovaj rat imala je 145.000 žitelja, a danas oko 130.000. U strukturi zenickog stanovništva registrovani su pripadnci razlicitih naroda kultura vjera i obicaja povezanim dubokim tradicijama skladnog života.

[venecija]

Banja Luka (službeni naziv: Grad Banja Luka) je grad u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, smješten na rijeci Vrbas. Po veličini je drugi grad u cijeloj BiH, a mnogi ga smatraju jednim od njenih najljepših gradova. Upravno te privredni i kulturni centar ovog dijela Bosanske Krajine.


Historija

Predosmansko doba

U 1. vijeku nove ere Rimljani su osvojili područje Banja Luke, koje je tada bilo naseljeno uglavnom pripadnicima mezejskih Ilira. Ovo područje je u potpunosti bilo u sastavu rimske privincije Ilirikum, a današnji grad Banja Luka bio je smješten na putnom pravcu, koji je vodio od Dalmacije do Panonije, odnosno od Salone do današnje Bosanske Gradiške. Današnja tvrđava Kastel u centru grada u to vrijeme koristila se kao rimska vojna utvrda.

Slaveni su naselili Balkan i područje današnje Banje Luke u 6. i 7. vijeku nove ere, a u ovo doba, iz kojeg generalno postoji veoma malo pisanih tragova, sagrađeno je nekoliko tvrđava u dolini rijeke Vrbas. Najranije slavensko naselje zvalo se također Vrbas, koje se prvi put spominje 1320. godine. Banja Luku kao naseljeno mjesto pod ovim imenom prvi put pominje 1494. godine hrvatsko-ugarski kralj Vladislav. Samo ime znači "Banova livada", a potiče od riječi "ban" i "luka" (što je značilo područje blizu vode). Ne zna se o kojem se banu i livadi radi.

Bosanski franjevci su naselili područje Banje Luke još u 14. vijeku, te su u naselju Petričevac, nedaleko od centra grada, 1378. godine izgradili i prvi franjevački samostan u ovom dijelu Bosne.

Osmansko doba
Portret Ferhat-paše Sokolovića iz 1612. od Dominicusa Custosa

Osmanska vojska pod vodstvom Gazi Husrev-bega osvaja Banja Luku 1521. godine. Grad se time počeo razvijati već 1528. godine sa izgradnjom naselja Gornji Šeher. Banja Luka je kao grad vrlo brzo rasla i 1533. godine postaje glavni grad Bosanskog sandžaka (kasnije Bosanskog pašaluka). Glavni graditelj Banje Luke je bez sumnje bio Ferhat-paša Sokolović, bliski rođak Mehmed- paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih bosanskih velikana i jednog od najuticajnijih ljudi tog doba u cijelom Osmanskom carstvu. Najvažniji doprinos Ferhat-paše Banjoj Luci bila je džamija Ferhadija, sa kojom je također utemeljena prvobitna vodovodna infrastruktura Banje Luke koja je služila njenom bržem urbanom razvitku. Novac za konstrukciju džamije je dobijen od kapare za zarobljenog austrijskog komandira, a iznosio je 30.000 dukata. Drugi važan objekat izgrađen nedugo nakon Ferhadije je Arnaudija džamija, napravljena na drugom kraju ulice u odnosu na Ferhadiju. Između ove dvije monumentalne gradske džamije gradska uprava je forsirala trgovinu i podizanje zanatskih dućana, koji su u to vrijeme stimulisali ekonomski razvoj grada. Iz ovog vremena potiče i gradnja Banjalučke sahat-kule, koja je izgrađena nedaleko od Ferhadije, čime se ovaj dio grada nedaleko od Kastela zaokružuje kao posebna historisjko-urbana cjelina, danas poznata pod imenom Stari Grad Banje Luke.

Srpske pravoslavne crkve su se prvobitno uglavnom gradile na područjima koja se danas smatraju okolinom Banje Luke, a njihova povećana gradnja počinje sredinom 19. vijeka sa dolaskom pravoslavnih Srba iz Hercegovine. U istom periodu na širem prostoru grada naseljavaju se i Sefardski Jevreji, te katolički red Trapisti, koji su znatno doprinijeli ranom industrijskom razvoju grada izgradnjom velikog mlina, pivare, ciglane, fabrike vunenih tkanina, pilane i hidroelektrane.

Kako je uticaj Osmanskog carstva opadao, a sama Carstvo podnosilo mnoge gubitke i nazadovanje u Evropi, Banja Luka je kao i najveći dio bosanskih graničnih mijesta sve više postajala tek tačka odbrane osmanske-carske teritorije. Zbog toga je 1639. centar Bosanskog pašaluka premješten u Sarajevo. 1688. godine austrijske trupe su prodrijele do Banje Luke, te poharale centar grada. Gotovo pola vijeka kasnije, 1737. na novi napad austrijske vojske banjalučani su bili više nego odlično pripremljeni, čime su zapravo pokazali kako su i bez osmanske podrške u stanju organizirati otpor i preuzeti odgovornost da odbrane grad od napada osvajača. Impresivna pobjeda u Bici kod Banjaluke danas se u bosanskohercegovačkoj historiografiji ubraja u jedan od najsvjetlijih primjera bosanske snage i državotvornosti. Mračni dio banjalučke historije se odvio kroz veći dio 17. vijeka, kad su gradom harali česti požari i zarazne bolesti, poput kuge, donosene s druge strane granice.

Austrougarsko doba

Modernizacija Banje Luke počela je kratko prije pada Osmanskog carstva, odnosno dolaska Austro-Ugarske na područje Bosne i Hercegovine 1878. Prvi telegraf je izgrađen 1866. godine, a 1873. otvorena je i pruga od Banje Luke do Dobrljina. Austrougarska vojska ulazi u Banja Luku sa sjevera, no ne nailazi na veliki otpor lokalnog muslimanskog stanovništva, kao u nekim drugim mjestima Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Cazin, Livno). U desetljećima koja su slijedila, Banja Luka je postala važan industrijski, privredni i kulturni centar Bosanske krajine. Do 1895. godine grad je već imao gimnaziju, bolnicu, fabriku duhana, željezničku vezu sa Bečom i Budimpeštom, a hroničari bilježe i 13.566 stanovnika (oko trećinu broja stanovnika Sarajeva). Grad se ubrzano izgrađuje i dobija modernu urbanu strukturu tipičnog gradskog centra Austro-Ugarske monarhije, koji nimalo ne zaostaje za sličnim mjestima iz tog perioda.


Geografija
Rijeka Vrbas

Banja Luka je podignuta sa obje strane rijeke Vrbasa, na mjestu gdje ova rijeka iz svojih klisura, tjesnaca i klanaca gubi osobine gorske rijeke i ulazi u niziju kroz koju pravi svoj put ka ušću u Savu. Vrbas teče sredinom grada i na gradskom području prima pritoke: Suturliju, Crkvenu i Vrbanju. Središnji dio grada leži na nadmorskoj visini od 163 m, okružen tercijarnim brežuljcima. Okolina Banje Luke bogata je raznovrsnom šumskom divljači, a rijeke ribom, što je doprinijelo razvoju lova i ribolova.

Klima u Banjoj Luci je umjereno kontinentalna sa uticajima panonskog pojasa. Srednja godišnja temperatura je 10,7°C, srednja januarska 0,8°C, dok je srednja julska 21,3°C.

Prostrano područje grada nije u srazmjeri sa brojem stanovnika koji ga naseljavaju. Prateći tok Vrbasa grad se razvijao nizvodno, a stambena naselja koja su se gradila poslije Drugog svjetskog rata i zemljotresa 1969. razvijala su se u širinu prema brdima koja okružuju Banju Luku, ispod kojih su nikle moderne višespratnice.


Kultura

Zahvaljujući svojoj dugoj i vrijednoj historiji grad Banja Luka ima veoma bogato i raznoliko kulturno naslijeđe. U gradu se nalazi nekoliko muzeja, od kojih treba izdvojiti Muzej Bosanske krajine, Etnografski muzej (osnovan 1930. godine), te Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske.

Kulturnu ponudu u gradu čine i dvije pozorišne kuće sa vrijednom tradicijom: Narodno i Dječije pozorište, kao i nekoliko kulturno-umjetničkih društava. Najistaknutiji folklorni ansambli koji čine amatersku kulturnu scenu grada su CKUDM "Veselin Masleša" Banja Luka, RKUD "Pelagić" (1927) i KUD "Čajavec".

Gradska biblioteka, osnovana 26. aprila 1936. godine, nastavlja knjišku tradiciju dotadašnjih gradskih i nacionalnih čitaonica. Jednu od njih osnovao je još 1866. godine veliki prosvjetitelj Vaso Pelagić, koja vremenom dobija važnu ulogu u akademskoj zajednici i cjelokupnoj javnosti Banja Luke. U prvih trideset godina svoga rada biblioteka je skupila oko 92.000 knjiga i proširila svoju djelatnost, osnivajući čitaonicu i dječije odjeljenje tokom 1950-ih godina. Biblioteka danas broji fond od 200.000 knjiga, publikacija i periodike. Tokom 1980-ih postaje članicom Univerziteta u Banjoj Luci, a danas slovi kao Narodna i Univerzitetska biblioteka.

Jedno od značajnih kulturnih mjesta u gradu je i Banski dvor, koji danas djeluje kao kulturni centar. Građen je u periodu između 1929. i 1932. godine kao rezidencijalni prostor bana Vrbaske banovine i u te svrhe korišten sve do 1941. U poslijeratnom periodu zgrada je korištena kao upravno sjedište, da bi od 1955. godine prerasla u Dom kulture. Dom kulture sadrži reprezentativnu koncertnu salu, galeriju, prostorije entiteske televizije i restoran.

Nedaleko od Doma kulture je i gradsko banjalučko izlazište Parkić, te veleljepna Gospodska ulica, koja još čuva šarm proteklih vremena.

U strogom centru grada, na obali rijeke Vrbas, nalazi se i banjalučki Kastel, dobro očuvano rimsko vojno utvrđenje (castra), unutar kojeg se i odvijao život rimskog vojnog naselja na gradskom području današnje Banje Luke. Kastel je posebna gradska atrakcija Banja Luke, na kojem se tokom ljetnih mjeseci održavaju mnogobrojni koncerti, što gradu daje specifičan šarm.

BRAVO,,

[andro]

http://www.youtube.com/watch?v=mgD0M282V1g

[andro]

http://www.youtube.com/watch?v=PTXqeabNPQs

[mickey]

nije moj grad al je najljepša posveta svom gradu ikad na filmu

http://www.youtube.com/watch?v=gGTEkJ8a ... re=related