Re: 11. juli = Srebrenica/Potocari
Postano: 30 Okt 2010 18:30
Arija: Butros Gali je sakrio pismo u kojem se traži spašavanje Srebrenice
Ambasador Dijego Arija (Diego Arria) danas važi za jednog od vodećih opozicionara predsjedniku Venecuele Hugu Čavezu (Chavez), ali ovaj diplomata iz UN-a, bivši savjetnik generalnog sekretara Kofija Anana (Annan), gotovo da je postao planetarno slavan tokom rata u BiH.
Tada se istakao kao "opozicionar" svijetu, prozivajući meÄ‘u prvima velike sile zbog kaÅ¡njenja intervencije u Srebrenici. Tu bh. tragediju Arija je joÅ¡ 1994. nazvao "slow motion genocide" - polagani genocid. IzmeÄ‘u nedavnog svjedoÄÂenja u britanskom Domu lordova i novog puta u Karakas, Arija je govorio za "Avaz", najavljujući da će uskoro biti svjedok optužbe na suÄ‘enju zloÄÂincu Radovanu Karadžiću.
Nastavak patnje
Opravdano ste zauzeti situacijom u svojoj domovini, ali pratite li šta se događa u BiH?
- Ustvari, Bosna je uvijek sa mnom, jer je žrtva mnogih greÅ¡aka, neznanja, sauÄÂesniÅ¡tva u zloÄÂinima poÄÂinjenim i od nekih ljudi iz meÄ‘unarodne zajednice. Podsjećam Vas da ću biti svjedok na suÄ‘enju Karadžiću u januaru i februaru.
Bili ste u BiH 1994., u jeku rata je posjetili kao predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a, a u BiH ste boravili i 2006. Kako biste danas opisali tu državu?
- Pa, to je zemlja koja nas, nažalost, nije natjerala da nauÄÂimo lekcije. I Å¡to je joÅ¡ gore, to je zemlja koja, ÄÂini mi se, nastavlja patiti. Ne samo da su izgubljeni mnogi životi, silovane žene, nego je unutar Bosne praktiÄÂno izgubljen dio teritorija, jer su etniÄÂke podjele uÄÂinile da zemlja de facto ne pripada svima isto. To je svakako i zbog toga jer je Dejton samo konsolidirao ono Å¡to je agresor na BiH uÄÂinio.
Mislite li da je Dejton uÄÂinio veliku nepravdu Bosancima i Hercegovcima, ili se to ipak može popraviti...?
- Vjerujte mi da ÄÂesto razgovaram o Bosni s nekim prijateljima, a Vi znate da ih ovdje (u Njujorku, op. a.) ima mnogo, pa se pitamo Å¡ta se to može uÄÂiniti za VaÅ¡u prekrasnu zemlju i napaćeni narod. Nažalost, meÄ‘unarodna zajednica je danas preokupirana nekim teÅ¡kim problemima od Afganistana i, donekle, do Iraka, i zato sam ubijeÄ‘en da niko nema suviÅ¡e apetita da se ponovo uveliko otvara pitanje Balkana. Ali, bez obzira na taj nedostatak interesa, to će nas pitanje ponovo stići, prije ili kasnije. Taj se (Dejtonski, op. a.) sporazum mora revidirati. InaÄÂe, opasnost će nastaviti rasti i to najprije za bosanski narod.
Kad smo već kod suđenja Karadžiću, mislite li da taj proces traje predugo, da je pravda Haškog tribunala prespora, i da to doprinosi tome da proces pomirenja ne ide brže?
- Sami kažete da je to proces. Doista, oduvijek sam mislio da je Tribunal bio, recimo, previÅ¡e Å¡irokogrud prema MiloÅ¡eviću. On je na koncu potroÅ¡io sve vrijeme koje je imao, a da mu Sud, nažalost, nije uspio presuditi. Pa tako i u sluÄÂaju Karadžića... Imate pravo - mislim da se pretjeruje sa raspoloživim vremenom, stavljanjem ogromnih resursa na raspolaganje da bi se ovim zloÄÂincima sudilo. S druge strane, zamislite samo da nismo imali ovaj sud, bilo bi mnogo gore, pa sam zato od onih koji prepoznaju njegovu važnost, uz sve moguće kritike.
Nedavno ste izjavili da ste tek u HaÅ¡kom tribunalu vidjeli pismo koje je bivÅ¡em generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju (Boutros Ghali) 1994. uputila Sadako Ogata, tada zadužena za izbjeglice. Kako objaÅ¡njavate da je prvi ÄÂovjek UN-a ispustio da vas u Vijeću sigurnosti izvijesti o dolazećoj katastrofi u Srebrenici na Å¡ta ga je upozorila Ogata?
- Indolentnošću, koja je jednaka sauÄÂesniÅ¡tvu u zloÄÂinu. Neko je viÅ¡e osluÅ¡kivao trendove u Londonu, Parizu i VaÅ¡ingtonu nego svoju savjest. Znate, mnogi od nas imali su pogreÅ¡nu predstavu Å¡ta se stvarno zbiva. Nismo svi imali iste informacije, a neke najvažnije, eto kako se ispostavilo, joÅ¡ su i skrivane od nas. Butros nam, dakle, nije pokazao pismo u kojem se traži akcija Vijeća sigurnosti za spaÅ¡avanje Srebrenice. Bar ga nije pokazao nama, manjim zemljama?
Jeste li o tome razgovarali ikad sa Amerikancima? Jesu li oni znali?
- Nisam. Bilo je kasno. Uopće ne sumnjam da su velike sile dobro znale situaciju na terenu.
Ã…Â ta znaÄÂi to "manjim zemljama"? Da Vam je kojim sluÄÂajem to pismo i pokazano, Vi ionako ne biste mogli uÄÂiniti niÅ¡ta, jer bi se veliki usprotivili, a Rusija možda uložila veto?
- Ma ne! Vidite, bez obzira na snagu "veto sila" koje doista odluÄÂuju, ne zaboravite da je na strani Bosne tada bilo svjetsko javno mnijenje. Nekako u to doba su i CNN prozvali "16. ÄÂlanicom Vijeća sigurnosti", jer je prenosio one straÅ¡ne prizore iz Bosne. Mnogi bi se, da je taj pritisak potrajao, vjerovatno odluÄÂili za žešću akciju, ali krenulo je oÄÂito i to skrivanje informacija, njihovo kaÅ¡njenje ili upućivanje na pogreÅ¡no mjesto. Izgleda da su svi na Zapadu imali svoje domaće politiÄÂke kalkulacije.
Možete li sada reći od kada to skrivanje ili pogreÅ¡no obavjeÅ¡tavanje Vijeća u sluÄÂaju BiH taÄÂno datira?
- Teško da bi se mogao ustvrditi precizan datum, ali sjećate se kad je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo embargo na oružje za "cijelu Jugoslaviju"? E, mi smo tada mislili da je to moralno, jer će se time umanjiti šansa da region eksplodira. Ali, nisu svi od nas znali da je jedino Bosna bila žrtvovana da ostane bez oružja za samoodbranu. Neko je svjesno manipulirao time. Jednostavno, bilo je mnogo varanja, a bosanski narod je to skupo platio.
Hoćete reći da je neko morao bombardirati i Mladića i Karadžića i u isto vrijeme Miloševića, i to prije Srebrenice?
- Hoću reći da je izostala intervencija koja se u Bosni morala dogoditi na isti naÄÂin kao u Kuvajtu. SAD su imale snagu i moć Rimske imperije, kad su 1991. za nekoliko sedmica sastavili vojsku od pola miliona ljudi i krenuli protiv Sadama. Svjetsko javno mnijenje na neki je naÄÂin oÄÂekivalo sliÄÂan scenarij protiv MiloÅ¡evića. To izostajanje u Bosni je na kraju poslalo sasvim pogreÅ¡ne signale da je Zapad spreman - negdje u vreloj pustinji intervenirati zbog nafte, ali nije spreman zaÅ¡tititi obiÄÂne ljude, recite slobodno muslimane u srcu Evrope.
Koja bi mogla biti konkretna korist to Å¡to Vi sada, nakon Å¡to Vam je Tribunal stavio na uvid dokumente poput Ogatinog pisma Galiju, ÄÂesto citirate to pismo?
- Prvo, nadam se da u Sarajevu, ne samo da imaju kopiju tog pisma, već da su ga podrobno analizirali. Upoznat sam da je HaÅ¡ki tribunal postigao dogovor s vlastima u Beogradu da ne otkriva neke dokumente, Å¡to je Å¡tetilo tužbi BiH protiv Srbije pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde (ICJ). Nedostatak saradnje izmeÄ‘u Tribunala i ICJ-a sprijeÄÂio je Bosnu da ostvari svoja prava i naplati svoju Å¡tetu. A Bosna je bila i ostala ÄÂisti moralni sluÄÂaj za meÄ‘unarodno pravo.
PolitiÄÂka blokada
Ã…Â ta kažete na to da je BiH od "pacijenta" Vijeća sigurnosti iz devedesetih sada u situaciji da odluÄÂuje o sudbini svijeta? No, objektivno, može li se BiH s tim nositi?
- Za mene je velika radost Å¡to ste postali ÄÂlanica Vijeća sigurnosti, ali to ne dovodi do mirenja s ÄÂinjenicom da je Bosna, ni kriva ni dužna, toliko propatila u ratu. Jednom sam govorio u ime Bosne jer ambasadoru Ã…Â aćirbegoviću (Muhamed, op. a.) nisu dozvolili da govori u Vijeću sigurnosti, pa sam se joÅ¡ tada uživio da je Bosna moja zemlja. VaÅ¡ izbor je ogroman korak naprijed...
Ipak mi odgovarate kao diplomata: Pitam Vas, kako se BiH u nesavršenom svijetu Vijeća sigurnosti može nositi s velikim silama koje guraju svoju agendu?
- (Smijeh) Pa znate ono, diplomata je ÄÂovjek koji dvaput misli prije nego Å¡to kaže niÅ¡ta. Ã…Â alu nastranu, to se vama ne smije dogoditi. Bosna će se nositi dobro, kao Å¡to se i do sada nosila. Zapamtite, o BiH je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo oko 70 rezolucija. Iako tragiÄÂno, vi već imate jedno znaÄÂajno iskustvo koje morate i sada koristiti. I neko već mora ustrajati ili se nametnuti da bez obzira na politiÄÂku blokadu na domaćem terenu, za koju znam da postoji, vi budete prepoznatljivi po svojoj istinoljubivosti u meÄ‘unarodnoj areni.
Bez hapšenja Mladića nema u EU
- Prvo treba uloviti Mladića i isporuÄÂiti ga sudu. Ali, trebate vjerovati da ovaj posljednji poziv da se otpoÄÂne s kandidaturom Beograda za EU ima za cilj da poveća apetit Srbiji za evropskim kolaÄÂem. Srbija je, meÄ‘utim, joÅ¡ daleko od posluženja. ZnaÄÂi, tek sa Mladićem u Hagu Beograd može raÄÂunati na približavanje EU. Nadam se da se Srbiji neće dozvoliti drugaÄÂiji pristup u EU. Ako bi joj se tu progledalo kroz prste, bio bi to joÅ¡ jedan zloÄÂin prema Bosni i stradanju njenog naroda.
Ambasador Dijego Arija (Diego Arria) danas važi za jednog od vodećih opozicionara predsjedniku Venecuele Hugu Čavezu (Chavez), ali ovaj diplomata iz UN-a, bivši savjetnik generalnog sekretara Kofija Anana (Annan), gotovo da je postao planetarno slavan tokom rata u BiH.
Tada se istakao kao "opozicionar" svijetu, prozivajući meÄ‘u prvima velike sile zbog kaÅ¡njenja intervencije u Srebrenici. Tu bh. tragediju Arija je joÅ¡ 1994. nazvao "slow motion genocide" - polagani genocid. IzmeÄ‘u nedavnog svjedoÄÂenja u britanskom Domu lordova i novog puta u Karakas, Arija je govorio za "Avaz", najavljujući da će uskoro biti svjedok optužbe na suÄ‘enju zloÄÂincu Radovanu Karadžiću.
Nastavak patnje
Opravdano ste zauzeti situacijom u svojoj domovini, ali pratite li šta se događa u BiH?
- Ustvari, Bosna je uvijek sa mnom, jer je žrtva mnogih greÅ¡aka, neznanja, sauÄÂesniÅ¡tva u zloÄÂinima poÄÂinjenim i od nekih ljudi iz meÄ‘unarodne zajednice. Podsjećam Vas da ću biti svjedok na suÄ‘enju Karadžiću u januaru i februaru.
Bili ste u BiH 1994., u jeku rata je posjetili kao predsjednik Vijeća sigurnosti UN-a, a u BiH ste boravili i 2006. Kako biste danas opisali tu državu?
- Pa, to je zemlja koja nas, nažalost, nije natjerala da nauÄÂimo lekcije. I Å¡to je joÅ¡ gore, to je zemlja koja, ÄÂini mi se, nastavlja patiti. Ne samo da su izgubljeni mnogi životi, silovane žene, nego je unutar Bosne praktiÄÂno izgubljen dio teritorija, jer su etniÄÂke podjele uÄÂinile da zemlja de facto ne pripada svima isto. To je svakako i zbog toga jer je Dejton samo konsolidirao ono Å¡to je agresor na BiH uÄÂinio.
Mislite li da je Dejton uÄÂinio veliku nepravdu Bosancima i Hercegovcima, ili se to ipak može popraviti...?
- Vjerujte mi da ÄÂesto razgovaram o Bosni s nekim prijateljima, a Vi znate da ih ovdje (u Njujorku, op. a.) ima mnogo, pa se pitamo Å¡ta se to može uÄÂiniti za VaÅ¡u prekrasnu zemlju i napaćeni narod. Nažalost, meÄ‘unarodna zajednica je danas preokupirana nekim teÅ¡kim problemima od Afganistana i, donekle, do Iraka, i zato sam ubijeÄ‘en da niko nema suviÅ¡e apetita da se ponovo uveliko otvara pitanje Balkana. Ali, bez obzira na taj nedostatak interesa, to će nas pitanje ponovo stići, prije ili kasnije. Taj se (Dejtonski, op. a.) sporazum mora revidirati. InaÄÂe, opasnost će nastaviti rasti i to najprije za bosanski narod.
Kad smo već kod suđenja Karadžiću, mislite li da taj proces traje predugo, da je pravda Haškog tribunala prespora, i da to doprinosi tome da proces pomirenja ne ide brže?
- Sami kažete da je to proces. Doista, oduvijek sam mislio da je Tribunal bio, recimo, previÅ¡e Å¡irokogrud prema MiloÅ¡eviću. On je na koncu potroÅ¡io sve vrijeme koje je imao, a da mu Sud, nažalost, nije uspio presuditi. Pa tako i u sluÄÂaju Karadžića... Imate pravo - mislim da se pretjeruje sa raspoloživim vremenom, stavljanjem ogromnih resursa na raspolaganje da bi se ovim zloÄÂincima sudilo. S druge strane, zamislite samo da nismo imali ovaj sud, bilo bi mnogo gore, pa sam zato od onih koji prepoznaju njegovu važnost, uz sve moguće kritike.
Nedavno ste izjavili da ste tek u HaÅ¡kom tribunalu vidjeli pismo koje je bivÅ¡em generalnom sekretaru UN-a Butrosu Galiju (Boutros Ghali) 1994. uputila Sadako Ogata, tada zadužena za izbjeglice. Kako objaÅ¡njavate da je prvi ÄÂovjek UN-a ispustio da vas u Vijeću sigurnosti izvijesti o dolazećoj katastrofi u Srebrenici na Å¡ta ga je upozorila Ogata?
- Indolentnošću, koja je jednaka sauÄÂesniÅ¡tvu u zloÄÂinu. Neko je viÅ¡e osluÅ¡kivao trendove u Londonu, Parizu i VaÅ¡ingtonu nego svoju savjest. Znate, mnogi od nas imali su pogreÅ¡nu predstavu Å¡ta se stvarno zbiva. Nismo svi imali iste informacije, a neke najvažnije, eto kako se ispostavilo, joÅ¡ su i skrivane od nas. Butros nam, dakle, nije pokazao pismo u kojem se traži akcija Vijeća sigurnosti za spaÅ¡avanje Srebrenice. Bar ga nije pokazao nama, manjim zemljama?
Jeste li o tome razgovarali ikad sa Amerikancima? Jesu li oni znali?
- Nisam. Bilo je kasno. Uopće ne sumnjam da su velike sile dobro znale situaciju na terenu.
Ã…Â ta znaÄÂi to "manjim zemljama"? Da Vam je kojim sluÄÂajem to pismo i pokazano, Vi ionako ne biste mogli uÄÂiniti niÅ¡ta, jer bi se veliki usprotivili, a Rusija možda uložila veto?
- Ma ne! Vidite, bez obzira na snagu "veto sila" koje doista odluÄÂuju, ne zaboravite da je na strani Bosne tada bilo svjetsko javno mnijenje. Nekako u to doba su i CNN prozvali "16. ÄÂlanicom Vijeća sigurnosti", jer je prenosio one straÅ¡ne prizore iz Bosne. Mnogi bi se, da je taj pritisak potrajao, vjerovatno odluÄÂili za žešću akciju, ali krenulo je oÄÂito i to skrivanje informacija, njihovo kaÅ¡njenje ili upućivanje na pogreÅ¡no mjesto. Izgleda da su svi na Zapadu imali svoje domaće politiÄÂke kalkulacije.
Možete li sada reći od kada to skrivanje ili pogreÅ¡no obavjeÅ¡tavanje Vijeća u sluÄÂaju BiH taÄÂno datira?
- Teško da bi se mogao ustvrditi precizan datum, ali sjećate se kad je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo embargo na oružje za "cijelu Jugoslaviju"? E, mi smo tada mislili da je to moralno, jer će se time umanjiti šansa da region eksplodira. Ali, nisu svi od nas znali da je jedino Bosna bila žrtvovana da ostane bez oružja za samoodbranu. Neko je svjesno manipulirao time. Jednostavno, bilo je mnogo varanja, a bosanski narod je to skupo platio.
Hoćete reći da je neko morao bombardirati i Mladića i Karadžića i u isto vrijeme Miloševića, i to prije Srebrenice?
- Hoću reći da je izostala intervencija koja se u Bosni morala dogoditi na isti naÄÂin kao u Kuvajtu. SAD su imale snagu i moć Rimske imperije, kad su 1991. za nekoliko sedmica sastavili vojsku od pola miliona ljudi i krenuli protiv Sadama. Svjetsko javno mnijenje na neki je naÄÂin oÄÂekivalo sliÄÂan scenarij protiv MiloÅ¡evića. To izostajanje u Bosni je na kraju poslalo sasvim pogreÅ¡ne signale da je Zapad spreman - negdje u vreloj pustinji intervenirati zbog nafte, ali nije spreman zaÅ¡tititi obiÄÂne ljude, recite slobodno muslimane u srcu Evrope.
Koja bi mogla biti konkretna korist to Å¡to Vi sada, nakon Å¡to Vam je Tribunal stavio na uvid dokumente poput Ogatinog pisma Galiju, ÄÂesto citirate to pismo?
- Prvo, nadam se da u Sarajevu, ne samo da imaju kopiju tog pisma, već da su ga podrobno analizirali. Upoznat sam da je HaÅ¡ki tribunal postigao dogovor s vlastima u Beogradu da ne otkriva neke dokumente, Å¡to je Å¡tetilo tužbi BiH protiv Srbije pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde (ICJ). Nedostatak saradnje izmeÄ‘u Tribunala i ICJ-a sprijeÄÂio je Bosnu da ostvari svoja prava i naplati svoju Å¡tetu. A Bosna je bila i ostala ÄÂisti moralni sluÄÂaj za meÄ‘unarodno pravo.
PolitiÄÂka blokada
Ã…Â ta kažete na to da je BiH od "pacijenta" Vijeća sigurnosti iz devedesetih sada u situaciji da odluÄÂuje o sudbini svijeta? No, objektivno, može li se BiH s tim nositi?
- Za mene je velika radost Å¡to ste postali ÄÂlanica Vijeća sigurnosti, ali to ne dovodi do mirenja s ÄÂinjenicom da je Bosna, ni kriva ni dužna, toliko propatila u ratu. Jednom sam govorio u ime Bosne jer ambasadoru Ã…Â aćirbegoviću (Muhamed, op. a.) nisu dozvolili da govori u Vijeću sigurnosti, pa sam se joÅ¡ tada uživio da je Bosna moja zemlja. VaÅ¡ izbor je ogroman korak naprijed...
Ipak mi odgovarate kao diplomata: Pitam Vas, kako se BiH u nesavršenom svijetu Vijeća sigurnosti može nositi s velikim silama koje guraju svoju agendu?
- (Smijeh) Pa znate ono, diplomata je ÄÂovjek koji dvaput misli prije nego Å¡to kaže niÅ¡ta. Ã…Â alu nastranu, to se vama ne smije dogoditi. Bosna će se nositi dobro, kao Å¡to se i do sada nosila. Zapamtite, o BiH je Vijeće sigurnosti devedesetih usvojilo oko 70 rezolucija. Iako tragiÄÂno, vi već imate jedno znaÄÂajno iskustvo koje morate i sada koristiti. I neko već mora ustrajati ili se nametnuti da bez obzira na politiÄÂku blokadu na domaćem terenu, za koju znam da postoji, vi budete prepoznatljivi po svojoj istinoljubivosti u meÄ‘unarodnoj areni.
Bez hapšenja Mladića nema u EU
- Prvo treba uloviti Mladića i isporuÄÂiti ga sudu. Ali, trebate vjerovati da ovaj posljednji poziv da se otpoÄÂne s kandidaturom Beograda za EU ima za cilj da poveća apetit Srbiji za evropskim kolaÄÂem. Srbija je, meÄ‘utim, joÅ¡ daleko od posluženja. ZnaÄÂi, tek sa Mladićem u Hagu Beograd može raÄÂunati na približavanje EU. Nadam se da se Srbiji neće dozvoliti drugaÄÂiji pristup u EU. Ako bi joj se tu progledalo kroz prste, bio bi to joÅ¡ jedan zloÄÂin prema Bosni i stradanju njenog naroda.