Bosanskohercegovacka historija od postanka do danas
Postano: 01 Nov 2010 14:58
Bosansko-Hercegovacka historija od postanka pa do danas.
Materijal sakuplen na javnim informativnim glasilima, radiju, televiziji i Slike.
U srednjovjekovnoj Bosni, BoÅ¡njaci su bili pripadnici heretiÄÂkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoliÄÂku ni pravoslavnu crkvu. Ã…Â ta viÅ¡e, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na naÅ¡u zemlju sa ciljem uniÅ¡tenja boÅ¡njaÄÂke hereze. dr.. Prisilne konverzije heretiÄÂkih BoÅ¡njaka na katoliÄÂanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, BoÅ¡njaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeća, kada se BoÅ¡njaci pravoslavne, odnosno, katoliÄÂke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politiÄÂkih misionara, odroÄ‘uju od boÅ¡njaÄÂkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedniÄÂke vjeroispovijesti poÄÂinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoliÄÂkim hrvatima.
Vrijedne su naroÄÂite pažnje religiozne i socijalne prilike ove zemlje prije turskog osvajanja. Većina tamoÅ¡njeg stanovniÅ¡tva pripadala je kršćanskoj heretiÄÂkoj sekti bogumila. Ovi Å¡izmatici su od XIII stoljeća bili izvrgnuti progonima papa. ÄŒak su pape protiv njih nekoliko puta preporuÄÂivali krstaÅ¡ki rat (papa Honorus III - 1221. godine, Gregori IX - 1238. godine, Innocent IV - 1246. godine i Benedict XII - 1337. godine. Inkvizicija je osnovana 1291. godine). Papa Ivan XII u jednom pismu bosanskom kralju piÅ¡e:
"Dragi naÅ¡ sine, bosanski kneže vrijedni Stevane! Znamo, da si vjeran sin crkve. Zbog toga oÄÂekujemo tvoje posredovanje u uniÅ¡tavanju heretika u tvojoj zemlji. OÄÂekujemo da ćeÅ¡ biti na pomoći naÅ¡em inkvizitoru Fabiusu, jer otpadnici (heretici) smatraju Bosnu zdravim mjestom. Sakupili su se iz raznih krajeva svijeta i hoće da tamo posiju sjeme odvratne zablude. Ovi ljudi, privikli na spletke starog Lucifera (Iblisa), oboružani otrovom patvorene prostoduÅ¡nosti (jednostavnosti), pod krinkom kršćanstva nastoje otrovati umove katolika. Njihove se rijeÄÂi uvlaÄÂe poput raka. Prividno su ÄÂedni, ali su potajno i na ubojstvo spremni. To su vuci u obliku janjadi. Da ulove i prevare prostoduÅ¡na stada Isusova, prikrivaju svoje zvjerstvo".
Patnje koje su trpjeli bogumili u XV stoljeću postale su tako nesnoÅ¡ljive da su se radi svog spasa obraćali Turcima za samilost, jer su grubi postupci i pritisci bosanskog kralja i svećenstva bili takvi da im nema primjera. Njih ÄÂetrdeset hiljada pobjeglo je u susjedne zemlje. Oni Å¡to nisu pobjegli poslani su u Rim, okovani u lance. MeÄ‘utim, ove grozne mjere malo su usluge uÄÂinile umanjivanju bogumila u Bosni, jer se priÄÂa da je ova hereza jednako bila jaka i u 1462. godini. Sljedeće godine, kada je sultan Mehmed II podvrgao Bosnu, tamoÅ¡nji su katolici napustili svoj kraj. KljuÄÂe Bobovca, prijestolnice kraljeve, predao je Turcima njegov namjesnik koji je bio bogumil. PoÅ¡to su se i druga mjesta i utvrde povele za njim, za jednu sedmicu palo je sultanu u ruke oko sedamdeset utvrÄ‘enih mjesta. Mehmed II prikljuÄÂio je i Bosnu ostalim osvojenim krajevima.
Otada se viÅ¡e niÅ¡ta ne ÄÂuje o bogumilima. Misli se da su po turskom osvajanju u velikom broju prigrlili islam. Većina je katolika iselila u susjednu Austriju i MaÄ‘arsku, a za preostale se misli da su se mnogi od njih poveli za primjerom preÄ‘aÅ¡njih obraćenika. Neki su Evropljani pretpostavili da je mnogobrojno obraćenje bogumila u islam bilo u poÄÂetku turskog osvajanja s tom namjerom da se povrate u svoju naroÄÂitu sektu, ÄÂim im se u budućnosti pruži prilika. Kao dokaz za ovu tvrdnju oni navode da su bogumili, zbog gore spomenutog stradanja i pritiska, naÅ¡li zgodan put kako će namjerno zanijekati svoju staru vjeru (katoliÄÂanstvo), te budući da im se kasnije nije pružila oÄÂekivana prilika u povratak, to se napokon namjera njihovih preÄ‘a zaboravila. ObiÄÂno je ovakva pretpostavka samo nagaÄ‘anje, te se na nju, kao nepobitni dokaz, ne može osloniti. Mi smatramo jaÄÂim razlogom to Å¡to su bogumili pomijeÅ¡ani s muslimanima bili skloni islamu zbog mnogih taÄÂaka u njihovom vjerovanju koje su sliÄÂne islamskom uÄÂenju. Bogumili su odbacivali obožavanje Marije, ustanovu krÅ¡tenja i sve vrste klera. Krst su, kao znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upućivanje molitvi slikama i kipovima svetaca i relikvijama (moćima). Protivno katoliÄÂkim crkvama, koje su nedostojno ukraÅ¡ene slikama, njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i muslimani, imali su hrÄ‘avo miÅ¡ljenje o crkvenim zvonima, koja
su nazivali "satanske trube". Vjerovali su da nije Isus liÄÂno razapet, nego da je to bio neki iluzorni lik, te su se u ovom pogledu djelomiÄÂno slagali s Kur'anom (Njihova je tvrdnja: "Mi smo ubili Mesiju Isaa, sina Merjemina, Božjeg poslanika. Niti su ga ubili niti razapeli, nego im se tako priÄÂinilo." - Sura IV, An Nisa', 157).
Osuđivanje alkohola i sklonost asketskom životu i jednostavnosti spadaju u one sklonosti koje su poslužile zbližavanju bogumila s islamom. I oni su se pet puta dnevno molili. Često su puta padali na koljena i izražavali blagodarnost Bogu. Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitvi u džamiji izgleda da nije trebalo velike preinake.
Ovdje sam sakupio neke taÄÂke koje su sliÄÂne sa propisima islama, a koje se nalaze u Å¡izmatiÄÂkoj sekti bogumila. MeÄ‘utim, u bogumilskom vjerovanju ima i takvih taÄÂaka koje sadrže formu kršćanskih propisa da ih pobožni muslimani ne mogu smatrati dostojnim za primanje. Dok su zajedniÄÂke taÄÂke ovako nabrojene, može se zakljuÄÂiti da su se uvjerili u potrebu postepenog napuÅ¡tanja onih vjerovanja koje islam ne trpi. Njihovo vjerovanje, sliÄÂno dualizmu manihejaca, nije se moglo izmiriti s vjerovanjem muslimana, ali je islam uvijek bio tolerantan (napisano 1913.!) prema ovakvim religioznim rasuÄ‘ivanjima, samo pod tim uvjetom da ova svoja Å¡izmatiÄÂka naziranja ne izjavljuje.
Turci, da omile svoju vjeru BoÅ¡njacima, po svom poznatom obiÄÂaju nagovarali su ih nuÄ‘enjem svih vrsta materijalnih i duhovnih probitaka. Svima onima koji su prigrlili islam osiguravali su vlasniÅ¡tvo svega njihovog posjeda, a spahije su bile osloboÄ‘ene od poreza. Moguće je da su mnogi od islamiziranih pripadali plemstvu i bili lenski gospodari, te zbog svoje hereze prema katolicima bili prije liÅ¡eni tih prava. Napokon, ukljuÄÂivÅ¡i se pobjedniÄÂkoj vjeri, uhvatili su priliku da povrate svoje vlasniÅ¡tvo. Bosanski su muslimani saÄÂuvali svoju narodnost, te do dan-danas nosili prezimena kršćanska i govorili nacionalnim jezikom. Istovremeno su uvijek bili sa revnošću i oduÅ¡evljenjem privrženi vjeri. Staro viteÅ¡ko držanje muslimana plemića, predana privrženost islamu, pored njihovog upliva i moći uvijek su na njih svraćali naroÄÂitu pažnju. Nekima su od njih povjeravana važna zvaniÄÂna mjesta. DapaÄÂe, izmeÄ‘u 1544. i 1611. godine, zauzimala su devetorica od njih predsjedniÅ¡tvo vlade.
Prof. Dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o boÅ¡njaÅ¡tvu kao nazivu kojim se oznaÄÂava etnopolitiÄÂka koncepcija, kaže da je "suÅ¡tina u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovniÅ¡tvo, s neprekinutim etniÄÂkim, kulturnim, psihiÄÂkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive BoÅ¡njaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121195050696
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121363774914
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1122345599459
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1125060667334
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1135142119364
http://www.bosnatube.com/video/2062/BIH ... a-opstanak
http://www.bosnatube.com/video/2972/Pri ... akav-jeste
Materijal sakuplen na javnim informativnim glasilima, radiju, televiziji i Slike.
U srednjovjekovnoj Bosni, BoÅ¡njaci su bili pripadnici heretiÄÂkog vjerovanja i nisu priznavali ni katoliÄÂku ni pravoslavnu crkvu. Ã…Â ta viÅ¡e, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko križarskih ratova na naÅ¡u zemlju sa ciljem uniÅ¡tenja boÅ¡njaÄÂke hereze. dr.. Prisilne konverzije heretiÄÂkih BoÅ¡njaka na katoliÄÂanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, BoÅ¡njaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeća, kada se BoÅ¡njaci pravoslavne, odnosno, katoliÄÂke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politiÄÂkih misionara, odroÄ‘uju od boÅ¡njaÄÂkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedniÄÂke vjeroispovijesti poÄÂinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katoliÄÂkim hrvatima.
Vrijedne su naroÄÂite pažnje religiozne i socijalne prilike ove zemlje prije turskog osvajanja. Većina tamoÅ¡njeg stanovniÅ¡tva pripadala je kršćanskoj heretiÄÂkoj sekti bogumila. Ovi Å¡izmatici su od XIII stoljeća bili izvrgnuti progonima papa. ÄŒak su pape protiv njih nekoliko puta preporuÄÂivali krstaÅ¡ki rat (papa Honorus III - 1221. godine, Gregori IX - 1238. godine, Innocent IV - 1246. godine i Benedict XII - 1337. godine. Inkvizicija je osnovana 1291. godine). Papa Ivan XII u jednom pismu bosanskom kralju piÅ¡e:
"Dragi naÅ¡ sine, bosanski kneže vrijedni Stevane! Znamo, da si vjeran sin crkve. Zbog toga oÄÂekujemo tvoje posredovanje u uniÅ¡tavanju heretika u tvojoj zemlji. OÄÂekujemo da ćeÅ¡ biti na pomoći naÅ¡em inkvizitoru Fabiusu, jer otpadnici (heretici) smatraju Bosnu zdravim mjestom. Sakupili su se iz raznih krajeva svijeta i hoće da tamo posiju sjeme odvratne zablude. Ovi ljudi, privikli na spletke starog Lucifera (Iblisa), oboružani otrovom patvorene prostoduÅ¡nosti (jednostavnosti), pod krinkom kršćanstva nastoje otrovati umove katolika. Njihove se rijeÄÂi uvlaÄÂe poput raka. Prividno su ÄÂedni, ali su potajno i na ubojstvo spremni. To su vuci u obliku janjadi. Da ulove i prevare prostoduÅ¡na stada Isusova, prikrivaju svoje zvjerstvo".
Patnje koje su trpjeli bogumili u XV stoljeću postale su tako nesnoÅ¡ljive da su se radi svog spasa obraćali Turcima za samilost, jer su grubi postupci i pritisci bosanskog kralja i svećenstva bili takvi da im nema primjera. Njih ÄÂetrdeset hiljada pobjeglo je u susjedne zemlje. Oni Å¡to nisu pobjegli poslani su u Rim, okovani u lance. MeÄ‘utim, ove grozne mjere malo su usluge uÄÂinile umanjivanju bogumila u Bosni, jer se priÄÂa da je ova hereza jednako bila jaka i u 1462. godini. Sljedeće godine, kada je sultan Mehmed II podvrgao Bosnu, tamoÅ¡nji su katolici napustili svoj kraj. KljuÄÂe Bobovca, prijestolnice kraljeve, predao je Turcima njegov namjesnik koji je bio bogumil. PoÅ¡to su se i druga mjesta i utvrde povele za njim, za jednu sedmicu palo je sultanu u ruke oko sedamdeset utvrÄ‘enih mjesta. Mehmed II prikljuÄÂio je i Bosnu ostalim osvojenim krajevima.
Otada se viÅ¡e niÅ¡ta ne ÄÂuje o bogumilima. Misli se da su po turskom osvajanju u velikom broju prigrlili islam. Većina je katolika iselila u susjednu Austriju i MaÄ‘arsku, a za preostale se misli da su se mnogi od njih poveli za primjerom preÄ‘aÅ¡njih obraćenika. Neki su Evropljani pretpostavili da je mnogobrojno obraćenje bogumila u islam bilo u poÄÂetku turskog osvajanja s tom namjerom da se povrate u svoju naroÄÂitu sektu, ÄÂim im se u budućnosti pruži prilika. Kao dokaz za ovu tvrdnju oni navode da su bogumili, zbog gore spomenutog stradanja i pritiska, naÅ¡li zgodan put kako će namjerno zanijekati svoju staru vjeru (katoliÄÂanstvo), te budući da im se kasnije nije pružila oÄÂekivana prilika u povratak, to se napokon namjera njihovih preÄ‘a zaboravila. ObiÄÂno je ovakva pretpostavka samo nagaÄ‘anje, te se na nju, kao nepobitni dokaz, ne može osloniti. Mi smatramo jaÄÂim razlogom to Å¡to su bogumili pomijeÅ¡ani s muslimanima bili skloni islamu zbog mnogih taÄÂaka u njihovom vjerovanju koje su sliÄÂne islamskom uÄÂenju. Bogumili su odbacivali obožavanje Marije, ustanovu krÅ¡tenja i sve vrste klera. Krst su, kao znamen vjere, mrzili. Smatrali su idolopoklonstvom upućivanje molitvi slikama i kipovima svetaca i relikvijama (moćima). Protivno katoliÄÂkim crkvama, koje su nedostojno ukraÅ¡ene slikama, njihovi su hramovi bili skromni i jednostavni. Kao i muslimani, imali su hrÄ‘avo miÅ¡ljenje o crkvenim zvonima, koja
su nazivali "satanske trube". Vjerovali su da nije Isus liÄÂno razapet, nego da je to bio neki iluzorni lik, te su se u ovom pogledu djelomiÄÂno slagali s Kur'anom (Njihova je tvrdnja: "Mi smo ubili Mesiju Isaa, sina Merjemina, Božjeg poslanika. Niti su ga ubili niti razapeli, nego im se tako priÄÂinilo." - Sura IV, An Nisa', 157).
Osuđivanje alkohola i sklonost asketskom životu i jednostavnosti spadaju u one sklonosti koje su poslužile zbližavanju bogumila s islamom. I oni su se pet puta dnevno molili. Često su puta padali na koljena i izražavali blagodarnost Bogu. Prema tome, za njihovo sudjelovanje pri molitvi u džamiji izgleda da nije trebalo velike preinake.
Ovdje sam sakupio neke taÄÂke koje su sliÄÂne sa propisima islama, a koje se nalaze u Å¡izmatiÄÂkoj sekti bogumila. MeÄ‘utim, u bogumilskom vjerovanju ima i takvih taÄÂaka koje sadrže formu kršćanskih propisa da ih pobožni muslimani ne mogu smatrati dostojnim za primanje. Dok su zajedniÄÂke taÄÂke ovako nabrojene, može se zakljuÄÂiti da su se uvjerili u potrebu postepenog napuÅ¡tanja onih vjerovanja koje islam ne trpi. Njihovo vjerovanje, sliÄÂno dualizmu manihejaca, nije se moglo izmiriti s vjerovanjem muslimana, ali je islam uvijek bio tolerantan (napisano 1913.!) prema ovakvim religioznim rasuÄ‘ivanjima, samo pod tim uvjetom da ova svoja Å¡izmatiÄÂka naziranja ne izjavljuje.
Turci, da omile svoju vjeru BoÅ¡njacima, po svom poznatom obiÄÂaju nagovarali su ih nuÄ‘enjem svih vrsta materijalnih i duhovnih probitaka. Svima onima koji su prigrlili islam osiguravali su vlasniÅ¡tvo svega njihovog posjeda, a spahije su bile osloboÄ‘ene od poreza. Moguće je da su mnogi od islamiziranih pripadali plemstvu i bili lenski gospodari, te zbog svoje hereze prema katolicima bili prije liÅ¡eni tih prava. Napokon, ukljuÄÂivÅ¡i se pobjedniÄÂkoj vjeri, uhvatili su priliku da povrate svoje vlasniÅ¡tvo. Bosanski su muslimani saÄÂuvali svoju narodnost, te do dan-danas nosili prezimena kršćanska i govorili nacionalnim jezikom. Istovremeno su uvijek bili sa revnošću i oduÅ¡evljenjem privrženi vjeri. Staro viteÅ¡ko držanje muslimana plemića, predana privrženost islamu, pored njihovog upliva i moći uvijek su na njih svraćali naroÄÂitu pažnju. Nekima su od njih povjeravana važna zvaniÄÂna mjesta. DapaÄÂe, izmeÄ‘u 1544. i 1611. godine, zauzimala su devetorica od njih predsjedniÅ¡tvo vlade.
Prof. Dr. Darko Tanasković, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o boÅ¡njaÅ¡tvu kao nazivu kojim se oznaÄÂava etnopolitiÄÂka koncepcija, kaže da je "suÅ¡tina u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovniÅ¡tvo, s neprekinutim etniÄÂkim, kulturnim, psihiÄÂkim, pa i državotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, žive BoÅ¡njaci i da je to jedino njima odgovarajuće narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121195050696
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1121363774914
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1122345599459
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1125060667334
http://www.facebook.com/video/video.php?v=1135142119364
http://www.bosnatube.com/video/2062/BIH ... a-opstanak
http://www.bosnatube.com/video/2972/Pri ... akav-jeste