Ljubav iz detinstva....
I te noci sam ,kao i nebrojano puta do tada skocila iz kreveta i otvorila sirom prozor.Opet sam ga sanjala .Kao duh ,uvukao mi se u snovei tu me iznova osvaja,ranjava,voli i napusta.Miluje mi kosu i pjevusi:
Kad nemiri budu deo nas ,I kada nam kucne zadnji cas...Nekad mi prica o ratu,a gotovo uvek mi zamjeri sto sam otisla bez pozdravai preti da ce me zaboraviti.I tako u nedogled...
Pitala sam se da li su to zaista snovi ili zivim u nekom svom paralelni zivot.Sta je to to me ,poslije toliko godina ,tako vuce njemu
Zaljubili smo se ,a jos smo bili djeca,tek sam zakoracila u pubertet.Almir je bio najljepsi djecak u skoli ,a uz to pazljiv ,njezan i odmerenSramezljivo smo razmenjivali poneki poljubac i to je sve.
Posvadjali smo se zbog neke gluposti,ali nikada nisam saznala pravi razlog zbog kojeg me je ostavio.Patila sam ,ali nisam zeljela da pokazem koliko mi tesko pada sto je tako nepravedan .On je nedugo zatim poceo da se zabavlja sa Mirelom ,mojom drugaricom iz razreda.Kad bimo se sreli u gradu,okretala sam glavu na drugu stranu ,nisam zelela da se suocim sa svojim porazom, i da priznam da mi je jos uvek stalo do nas.A kad bi me ugledao istog trenutka ispustao bi njenu ruku iz svoje,i odmicao se korak dalje.Kasnije sam nasla mladica u kojem s kojim sam bila u vezi dok nisam svatila da u njemu uzalud trazim Almira....
Zavrsila sam srednju skolu i odselila se u Srbiju .Pred sam pocetak rata ,posetila sam svoj rodni grad u Bosni .Nisam ni slutila da cu ga sresti ,uistinu to nisam ni zelela.Usla sam sa Kacom mojom malom sestrom u jedan butik, i na moje zaprepascenje ,ugledala sam njega.Bila sam zatecena .Kaca se srdacno pozdravila sa njim a ja sam stajala kao ukopana.
-Cao otkud ti
upitao me neskidajuci osmjeh sa lica.Godinama nismo progovorili ni reci,a izgledalo je kao da smo se jos juce sreli i popili pice.
Dosla sam nakratko rekla sam i osvrnula se po butiku.Uzecu ovu majicu -pokazala sam rukom na stvar na kojom mi se zaustavio pogled .
Zelela sam da sto pre izadjem jer sam bila jos uvek ljuta na njega.Pitala sam se zasto mi se tako srdacno obratio
Zasto tek sada
Godinama sma prizeljkivala da mi pridje i konacno otkrije razlog ,zbog cega me je ostavio.Ali ,on je ,izgleda uzivao u mojoj konfuziji i zato mi i toga dana nista nije bilo lakse i nije mi bila potrebna nijedna njegova rec.Obratio mi se ali suvise kasno.Platila sam majicu i povukla Kacu ka izlazu.
-Do vidjenjaDanijela,bilo je lijepo vidjeti te opet-rekao je dok smo odlazile.
--A onda su usledile godine rata ,a ja sam zivela daleko od svog tog zla.Presla sam vec tridesetu kad su poceli snovi o njemu.Tcno sam mogla da predosetim noc u kojoj cu ga sanjati.Poned bi bila uplasena ,a ponekad sam zelela da ga sanjam .U Beogradu sam naucila dve vazne stvari u zivotu.Prva je da se ne osvrces iza sebe , a druga da nikad ne trazis nemoguce.U ovim godinama kada sam zelela dom i porodicu ,to nije moglo da se ostvari.Sada nisam zelela da rodim dete ,kojem nista nebih mogla da priustim .
Nakon jednog sna u kojem po ko zna koji put ukazao Almir,pozvala sam Kacu i upitala je:
-Da li je Almir ziv
-Boze,Danijela ,pa ti nisi normalna ,vidis ti koliko je sati
Pomislila sam da je neko umro.
-Izvini ali sanjala sam ga .muci me ,proganja.
Da li nesto mozda znas o njemu
-Neznam nista,nego idi skuvaj caj , lezi i smiri se....
Nakon mjesec dana , morala sam da posetim moj rodni kraj zbog nekih dokumenata .ali bilo je tesko da se odlucim jer punih petnaes godina nisam bila u Bosni..
Itd...Itd.....To su lijepe uspomene koje se pamte....
Pricu nemogu napisati u cijelosti ...jer je zaista duga...a znam da je i istinita.....
Njoj koja je napisala ovu pricu...prica je procitana do kraja.....
Ako budem nekada raspolozena dodacu tekst do kraja.....