Citati iz knjiga koji se vama dopadaju!

[ra-ja]

Prepustivsi se burama i olujama zivota koji me nije stedeo,gusila sam secanja na srecne trenutke nasih setnji obalom mora na cijoj su namreskanoj povrsini treperili zraci zalazeceg sunca.
Ali uspomene ne mogu da se izbrisu.Iznenada se jave ,ozive u mirisu ruzmarina,u sumu krosnje borova u parku, u beskraju nebeskog plavetnila
slicnoj boji mora i njegovim ocima,ciji me nasmejani pogled i danas prati....
Nikada nije kasno ...Nezaboravi da se prava ljubav moze uvijek sresti..Treba biti samo zadovoljan sa sobom,sa puno optimisma u sebi..a to je ono sto covjeka drzi na povrsini ,sto odrzava citav njegom metabolizam....
Oboje jednako ushiceni dozivljavali smo ljepotu prirode ,jedno drugom pogadjali misli i osjecali sta zelimo, radovali se sitnica koje cine zivot...
I svu tu srodnost otkrivali bez puno rijeci...spontano kao da nas neko vodi.......

[venecija]

.. tajna se duže pamti nego jasna istina.

... ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možes obmanuti nekim dijelom slike koji se nametne, teško izrecivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osjećaš da je negde u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata.

[nella26]

A onda mi je došlo do svijesti da je opasno i ovo radosno posmatranje, nisam se više osjećao nadmoćan, ni skriven, oživjelo je nešto neželjeno u meni. Nije to bila strast, već možda gore od toga: uspomena. Na jednu jedinu ženu u mome životu. Ne znam kako je isplivala ispod naslage godina, nije lijepa kao ova, nije joj ni slična, zašto je jedna dozvala drugu, više me se tiče ona daleka koja ne postoji, dvadeset godina je zaboravljam, i pamtim, dolazi u sjećanje kad neću i kad mi ne treba, gorka kao pelin. Dugo je nije bilo u meni, odakle sad da se javi. Da li zbog ove žene s licem iz griješnih snova, da li zbog brata, da ga zaboravim, da li zbog svega što se desilo, da se prekorim? Da se prekorim što sam ispustio sve mogućnosti, i više ne mogu da ih vratim.
Oborio sam pogled, nikad čovjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo što je prošlo. Ali zašto se budi kad mi je najmanje potrebno? Nije ona važna, ta daleka, sjećanje na nju zamjenjuje skrivenu misao da je sve moglo biti drukčije, pa i ovo što me boli. Odlazi, sjenko, ništa nije moglo biti drukčije, i našlo bi se nešto drugo da boli. Ne može biti drukčije pa da bude bolje u ljudskom životu.
Ova Å¡to me pokrenula, vratila me sebi.

Meša Selimović

[nella26]

'Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječas da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Meša Selimović

[ra-ja]

Koliko sam bila besna sto me nerazume ,toliko mi je bilo krivo sto sam cula one poslednje reci.Zar ja koja sam oduvek pomagala svima ,,susretala se sa njima samo da bi im bila pri ruci...jer ljudi se stide ponekada sami da traze pomoc...Znam treba ponuditi..da bih se oslobodio i rekao sta mu lezi na dusu..gdje koci...
Na kraju nadje se neko,jedna mala jedinka ...da tako ruzno reaguje...
Naravno Maju sam voljela isto koliko i svoju sestru, i to nikako nije znacilo da cu doveka prekinuti ,svaki kontakt sa njom,jedino sam u tom trenutku mogla da eksplodiram od muke.
Pitala sam se zasto mi drugi namecu svoju volju ,zasto misle da ja trebam misliti kao oni. i zasto zabadaju nos u moj intivan zivot,koga zapravo nisam ni imala , ali se ni tada nisam pitala kakav je to zivot kojim zivim...?

[nella26]

Savršena ljubav ne poznaje strah.Tamo gdje je ljubav,nema zahtijeva,nema očekivanja,nema ovisnosti.Ja ne zahtijevam da me usrećiš jer moja sreća ne počiva u tebi.Ostaviš li me,neću zbog toga osjećati samosažaljenje.Beskrajno uživam u tvom društvu,ali nisam ovisan.Lijepo mi je s tobom,ali ne temeljem vezanosti.Ono što je stvarno izvor tog užitka,nisi ti:to je nešto veće od nas oboje.To je nešto što sam otkrio,nešto kao simfonija,neka vrsta orkestra koji svira prekrasnu melodiju u tvom prisustvu,ali kada odeš,orkestar ne prestaje svirati.Kada sretnem drugu osobu,orkestar svira drugu melodiju,koja je isto tako lijepa.A kada ostanem sam,on i dalje nastavlja svirati.Repertoar je ogroman i on nikada ne prestaje svirati.....Samoća se ne liječi prisutnošću drugih ljudi.Samoća se liječi dodirom sa stvarnošću,napuštanjem iluzija,stvarnim životom,iako to ne možemo nazvati pravim imenom.Kada prestanete biti ovisni o nestvarnom,vratit ćete se stvarnom životu.No,prvo to morate željeti.

[nella26]

Ljudi su suviše uočljivi. Svaki je pojedinac prekomjernost, supermarket, preplavljen oznakama, upućivanjima i prejako osvijetljenim predmetima kroz koje se jedva nađe put do robe.
Svi se razmećemo sami sobom, te nas ni samoća neće od toga spasiti.
Objavljeni smo skroz naskroz.
Pravimo se zanimljivi i sve zanimljiviji. Neprobojna pojavna mnogostrukost je neke osobe i ustrajna prostodušnost njezinih motiva. Ni trenutka u kojem bi tip mogao biti ono što jest – kad ću jednom vidjeti njegovu nesvodljivu, nerastavljivu zbilju? Vjerojatno onda kad potpuno utone u sebe. Možda postoji samo pet-šest šok –soba normalnosti, krika, tuge, sreće, fanatizma u kojima će biti ograničena rastrošna rabota s personifikacijom, i osoba sažeta u jedan jedini, jasno raspoznatljiv izraz.

Botho Straus

[ra-ja]

Kako je cudan zivot-iz slugu su postali gospodari, a iz gospodaru sluge .Ne, to nije nikada htjela biti . Nikada nije htjela tlaciti ljude ovisne o njoj . Nikada !Ma koliko joj zla nanijela njezini rodzaci,nije im htjela uzvratiti istim ponasanjem.Htjela je biti plemenita i dobra , jer inace nije bila dostojna ljubavi ujaka Jana.Ujace Jan, dragi moj jesili sada kraj mene? I ti i moja mila majcica. Vi dragi ,povedite me pravim putem, da vas budem dostojna....

[nella26]

Ljudi nisu moji bližnji, oni su ti koji me posmatraju i sude o meni. Moji bližnji su oni koji me vole a ne posmatraju me, koji me vole uprkos padu, uprkos niskosti, uprkos izdajstvu, koji vole mene a ne ono što sam učinio ili ću učiniti. Samo sa Mej imam tu zajedničku ljubav, kao što drugi imaju zajedničku bolesnu decu." To svakako nije bila sreća. Već nešto iskonsko što se slagalo sa mrakom i izazivalo u njemu toplinu koja se završavala u nepomičnom zagrljaju, kao obraz pritisnut uz obraz - jedino, što je u njemu bilo tako jako kao smrt!


Andre Malro

[beca]

Gol stajem pred dušmane svoje i hrabrost mi je štit...


S.Sheldon "Ako dočekam sutra"

[odysseus]

ozbiljno pitam

jel vi nađete te citate na internetu (od knjiga koje ste prije pročitali) ili ručno pišete tj prepisivate iz knjige

imam i ja nekih stvari ali mi lijeno prepisivati

Ja pisem sve rucno Dzejmi...i nije mi mrsko

[odysseus]

"...U tom sam trenutku pocela shvacati koliko sam bila nesvjesna ne samo u planiranju bijega,nego u svemu.Nikad nisam shvacala kako je sve medjusobno usko povezano.Ne mislim samo na zodijak.Mi,ljudska bica,samo smo dio neceg mnogo veceg.Hodajuci putem mozda cemo zgaziti nekog kukca ili jednostavno izazvati gibanje zraka zbog cega ce neka muha zavrsiti tamo kamo inace nikad ne bi otisla.Pa ako uzmemo taj isti primjer i zamislimo sebe u ulozi insekta,a siri kosmos u nasoj prethodnoj ulozi,postat ce nam jasno kako svaki dan na nas utjecu sile nad kojima nemamo nikakva nadzora,bas kao sto nekakav jadni kukac nema nadzor nad divovskim stopalom koje se spusta na njega.I sta nam preostaje?Moramo na sve moguce nacine pokusati razumjeti kretanje kosmosa oko nas i u skladu s time podesiti vrijeme svoga djelovanja,tako da se ne borimo protiv struje,nego se krecemo zajedno s njom."

Arthur Golden-Sjecanja jedne gejse

[nella26]

I ja isto Džemila imam jedan rokovnik i polahko kuckam kad imam vremena