Usmeno narodno stvaralastvo

Knjizenovst i ostalo ...
Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la basista » 12 Sep 2009 10:05

Re: Ovu temu pokrecem iz razloga sto je narodno knjizevno stvaralastvo,BiH,veoma vrijedno.. Safvet beg Basagic,cijelog zivota je skupljao narodne pjesme i one se sada cuvaju u Slovackom muzeju (ili biblioteci) pod posebnim klimatskim uvjetima i u posebnim odajama.. Sto ce reci,cijela slovacka,nema u svojoj zaostavstini toliko vrijedno narodno stvaralastvo..

ZAPLAKALA IZ DZENETA HURIJA

Zaplakala iz dzeneta hurija,
Zaplakala i suzu pustila.
Pitala je hazreti Fatima:
Stoti places,iz dzeneta hurijo?
Progovara iz dzeneta hurija,
Progovara hazreti Fatimi:
Dragi doste,kako necu plakati
Kad sam 'vako ja zalosna odavno.
Evo danas devet godina dana,
Kako moje majke u dzenetu nejma.
Sutra petak,turski Bajram,
Svi ce ici u pejgamberi,
Pa sve redom u dzamiju,
I pred njimaazman kapidzija
Sto him nosi od kapija kljuce,
Od sve osam dzeneta
I svih sedam dzehenema.
Kad otvori sve redom dzenete,
kad moje majke u dzenetu nejma.
kad se otvori sve sedam dzehenema,
Kada moja majka u dnu dzehenema.
Zapitala iz dzeneta hurija,
Zapitala svoju milu majku:
Sto ces tude,moja mila majko
Kad si na svijetu,dobra bila?
Klanjala si pet vakti namaza,
postila si ramazan serif.
Imala si devet pastorcadi.
Pastorcadi-devet mile djece.
Kad bishe ti hljeba zaiskali,
Ti bi ondar njima 'vako rekla:
Naj vam hljebacrna vas zemlja pojela!
Kad bishe ti vode zaiskali,
Ti bi njima ondar 'vako rekla:
Naj vam vode,crna vas krv popila!
Kad bise ti kosulju zaiskali,
Ti bi njima ondar 'vako rekla:
Naj! Bolja vam je na tabutu skinula!
Ti si sofru od komsije krila.
Od fukare vrata mandalila..


Pjesmu sam pronasao u knjizi Hrestomanija bosanske alhamijafdo knjizevnosti,autora Abdurahman Nametak..

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:07

basista, svaka ti čast na temi... [thumbup.gif]

možemo pisati i balade, epove, sevdalinke i sve što je vezano za usmeno stvaralaštvo Bosne i Hercegovine, ali i susjednih država

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la basista » 12 Sep 2009 10:20

Mozemo jer BiH ima vrlo vrijedno narodno stvaralastvo.. Sjetite se samo Hasanaginice.. Mniogo sevdalinki,mnogo usmenih narodnih pjesama,mnogo narodnih legendi..jer i to jew usmeno narodno stvaralastvo..
U principu,moze sve sto vrijedi i potice direktno iz naroda. Ovo bi trebala biti svestraba tema. Ja se uzdam u vas koji ste ovdje "stare kuke"da napunimo ovu stranicu..
Beca ja i dalje mislim da si ti isto tako,zasluzna ta ovu temu..

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:21

Hasanaginica

Sto se bijeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, vec bi okopnuli,
labudovi, vec bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego Sator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.

Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
ter poruca vjernoj ljubi svojoj:
"Ne cekaj me u dvoru bijelomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu!"
Kad kaduna r'jeci razumjela,
jos je jadna u toj misli stala,
jeka stade konja oko dvora,
i pobjeze Hasanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendzere.
Za njom trcu dvi ceri djevojke:
"Vrati nam se mila majko nasa,
nije ovo babo Hasan-aga,
vec daidza Pintorovic beze!"
I vrati se Hasanaginica,
ter se vjesa bratu oko vrata.
"Da, moj brate velike sramote,
gdi me salje od petero dice!"

Beze muci, ne govori nista,
vec se masa u dzepove svione,
i vadi njoj knjigu oproscenja,
da uzimlje potpuno vjencanje,
da gre s njime majci uzatrage.

Kad kaduna knjigu proucila,
dva je sina u celo ljubila,
a dv'je ceri u rumena lica;
a s malahnim u besici sinkom,
od'jeliti nikako ne mogla,
vec je bratac za ruke uzeo,
i jedva je sinkom rastavio,
ter je mece k sebi na konjica,
s njome grede dvoru bijelomu.

U rodu je malo vr'jeme stala,
malo vr'jeme, ni nedjelju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana,
da najvece imoski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
"Ah, tako te ne zelila, braco!

Nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajuci sirotice svoje!"

Ali beze ne hajase nista,
vec nju daje imoskom kadiji.
Jos kaduna bratu se moljase,
da njoj pise listak b'jele knjige,
da je salje imoskom kadiji:
"Djevojka te l'jepo pozdravljase,
a u knjizi l'jepo moljase,
kad pokupis gospodu svatove,
dug pulduvak nosi na djevojku,
kad bude agi mimo dvora,
nek' ne vidi sirotice svoje!"

Kad kadiji b'jela knjiga dodje,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po djevojku.
Dobro svati dosli do djevojke,
i zdravo se povratili s njome.

A kad bili agi mimo dvora,
dvi je cerce s pendzera gledahu,
a dva sina prid nju izadjahu,
tere svojoj majci govorahu:
"Svrati nam se, mila majko nasa,
da mi tebim uzinati damo!"
Kad to cula Hasanaginica,
starisini svatov' govorila:
"Bogom brate, svatov' starisina,
ustavi mi konje uza dvora,
da darujem sirotice moje!"

Ustavise konje uza dvora,
svoju dicu l'jepo darovala:
svakom sinku noze pozlacene,
svakoj ceri cohu do poljane,
a malomu u besici sinku,
njemu salje u bosci haljine.

A to gleda junak Hasan-aga,
ter dozivlje do dva sina svoja:
"Hod'te amo, sirotice moje,
kad se nece smilovati na vas,
vasa majka srca ardjaskoga!"

Kad to cula Hasanaginica,
b'jelim licem u zemlju udarila,
uput je se s dusom rastavila,
od zalosti, gledajuc' sirota!

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:23

basista je napisao/la:Mozemo jer BiH ima vrlo vrijedno narodno stvaralastvo.. Sjetite se samo Hasanaginice.. Mniogo sevdalinki,mnogo usmenih narodnih pjesama,mnogo narodnih legendi..jer i to jew usmeno narodno stvaralastvo..
U principu,moze sve sto vrijedi i potice direktno iz naroda. Ovo bi trebala biti svestraba tema. Ja se uzdam u vas koji ste ovdje "stare kuke"da napunimo ovu stranicu..
Beca ja i dalje mislim da si ti isto tako,zasluzna ta ovu temu..

mene su najviše pogodile balade o nesretnima...sad ću pokušati pronaći, to je tako živo opjevano....a koliko se stoljeća prenosilo sa koljena na koljeno....i dođe Nijemac Alberto Fortis i počne zapisivati ono što je čuo od naroda....pored naših živih, al et...

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:27

ermin balada cuva sjecanje na vezu ove pjesme sa plesom ( tal.balare - plesati ) uz koji je u zapadnoevropskim knjizevnostima pjevana.U juznoslavenskim knjizevnostima, u kojima je znatnije nego u zapadnoj Evropi balada ukorijenjena u usmenoj knjizevnosti,ova je pjesma pjevana nerijetko u kolu.Bosnjackoj baladi svojstven je poravni napjev,u kojem se preplicu istocnjacki islamski uticaji sa zatecenom starobosanskom osnovom.Oblikovana je najcesce desetercem,uglavnom epskim,rijetko lirskim,te simetricnim i nesimetricnim osmercem i trinaestercem,u rasponu od petnaestak do preko dvije stotine stihova.

Pjevana je u kolu ili mimo njega,ali i pojedinacno,muskim i zenskim glasom (ponekad uz okretanje tepsije),te uz pratnju saza,a u novije doba harmonike i violine.Balada se usredsredjuje na jedan kljucni prizor i ostavlja zacetak sukoba,kao i ugodjaj da se podrazumijevaju i naslute ili se samo ovlas naznacava.Likovi se otkrivaju kroz radnju i izjave,otvoreni moralisticki komentar u vezi sa ponasanjem junaka potisnut je,a motivacije je rijetko izrijekom data.Opis,bez obzira kakve je naravi,u baladi je kratak i uobicajen,prijelazi izmedju pojedinih prizora su nagli, vremenski pomaci tek ovlas naznaceni.Kljucni dogadjaji i osjecanja saopcavaju se u bolnim,zustrim dijalozima.

Najstariji zapisi bosnjacke balade nalaze se u tzv.Erlangenskom rukopisu,zbirci pjesama koje su biljezene oko 1720.godine.O licnosti autora ovog zbornika ne zna se nista pouzdano,kao niti o okolnostima pod kojima su bosnjacke pjesme biljezene - ne zna se nista ni o putu koji su bosnjacke balade presle do konacnog zapisivanja u rukopisu koji je pronadjen u Univerzitetskoj biblioteci njemackog grada Erlangena.Ko su bili nepoznati pjesnici,gdje i pod kojim okolnostima su pjevali ili kazivali balade,ostat ce vjerovatno zauvijek nepoznato.

U rukovijeti muslimanskih pjesama Erlangenskog rukopisa nalazi se pet balada sa temama i sizeima u bezbroj varijacija:nesretni zaljubljenici koji sa smrcu zapecacuju svoju ljubav,odani momak koji i u grobu zali za svojom ljubom “jedinom u majke”.Sa dosta sigurnosti moze se tvrditi da su sve te balade uoblicili bosnjacki pjesnici,a potrebno ih je razlikovati od onih pjesama Erlangenskog rukopisa u kojima samo imena junaka ili tematika upucuju na muslimansku sredinu.

Kao primjere cemo navesti tri kratke balade, a onda imate priliku da se upoznate sa najpoznatijim baladama sa nasih prostora:


1. LJEPOTICA FATA

Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepotica.
Sve je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo zacinila.
Gledala je Hasanaginica,
gledajuci tiho govorila:
"Mili Boze, cuda velikoga,
ja kakva je ljepotica Fata,
za moga bi Muhameda bila,
Muhameda, moga djevera."
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupise kitu i svatove,
pa odose po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo docekali,
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
jendjibule na gornje cardake.
Vecerase i aksam klanjase,
tad govori Hasanaginica:
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odvise je lijepa,
ovdje ima premnogo svijeta,
vec ti idi i krnu joj metni."
Otlen ode Hasanaginica,
ona ode u gornje cardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjesecina;
Kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunasce;
Kad je treca vrata otvorila,
ali Fata na duseku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoci Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici:
"Hodi, hodi moja jetrvice,
cujes sada sto hurije zbore:
'Sad ce nama nasa Fata doci!'"
To izusti, pa dusicu ispusti,
i umrije, zalosna joj majka!


2. MAJKA FATU RANO BUDI

Majka Fatu rano budi:
"Ustan' gori ne digla se,
kamenom se kamenila,
mramorom se mramorila!
Tvoje druge uranile,
rumen ruzu potrgale."
I ustade lijepa Fata,
ona ide pod tu ruzu.
Tu se Fata okameni,
mramorom se omramori.
Kada njima Bajram dodje,
svaki bratac ide seki,
jadan Meho seke nema,
vec on ide prezalostan,
svom kamenu mramornome.
Iz kamena suza tece,
njemu kamen progovara:
"A bora ti, brate Meho,
upitaj mi mile majke,
nosi li joj kamen vodu,
mete li joj mramor dvore?"


3. JA KAKVA JE SJAJNA MJESECINA

Ja kakva je sjajna mjesecina,
jos je ljepsa Isabegovica.
Ona rodi devet djevojaka,
i desetu nosi pod pojasom.
Beg Isa-beg krece u carsiju,
svojoj ljubi tiho progovara:
"Cujes li me, moja vjerna ljubo,
ak' ne rodis desetoga sina,
pod kucom ti Drina voda tece,
vis' kuce ti badem drvo raste,
il' se vjesaj, il' u Drinu skoci!
Beg Isa-beg ode u carsiju.
Ona rodi i desetu kcerku,
pa je povi u crvenu svilu,
pa je baci u studenu Drinu:
"Hajde kceri, i majka ce doci!"
Pa se vrati svome bijelom dvoru,
pa otvara selvili sanduke,
ona vadi devet haljinica,
pa oblaci devet sirotica.
Sve devet ih sjetovala majka:
"Kad vam babo dodje iz carsije,
redom stan'te, redom zaplacite:
'A nas babo, gdje je nasa majka?'
Pa uzima svilenu mahramu,
ona ode Drini na obalu,
sveza oci, pa u Drinu skoci!
Kada beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Progovara beze Isa-beze:
"Otisla je rodu u pohode,
nece doci za svu heftu dana."
Opet beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Kad vidje beze Isa-beze,
kad vidje sta je ucinio,
u njemu je zivo srce puklo!


Izvor: Hatidza Dizdarevic-Krnjevic:
Usmene balade Bosne i Hercegovine:
Knjiga o baladama i knjiga balada. Sarajevo, 1973

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:29

mihana Cuvidina je rodjena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Mezar joj je pod gajem na Hridu. Umihana Cuvidina je prva pjesnikinja Muslimanka i jedna od prvih pjesnikinja na nasem jeziku.

"Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuca joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Cuvide, [zato: Cuvidina, a ne Cujdina] njena porodica, bavili su se ascijskim, a kasnije bostandzijskim obrtom.

Umihana je bila zaruccena s Mujom Camdzi-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813., za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipase Derendelije. Od velike zalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pak je pocela pjevati pjesme o svom junacki poginulom zarucniku.

Jedina njena, izgleda u izvornom obliku, sacuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije idju na vojsku protiv Srbije", sto ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zarucnik." (Muhamed Hadzijahic, 1936.)

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:30

Evo danas sedam godin dana
Kako cvili bosanska fukara:
Niti ima paše ni vezira,
Dok ne dođe paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On popisa svu butum Krajinu,
Svu Krajinu i Hercegovinu,
Najotragu mlade Sarajlije,
Sarajlije, mlade jeničare
I pred njima gazi Memiš-agu.

Kad to čuli jeničari:
Zlatne poše razmotaše,
Čiverice obukoše;
Al-biniše poskidaše,
Zagarije obukoše;
Aga-šalvar iskidaše,
Gazalice obukoše;
Kajsarlije iskidaše,
Kaišlije pritegoše.
I pođoše jeničari
I pred njima Memiš-aga.
Kad su bili uz kovače,
Govori him Memiš-aga:
- Djeco moja, jeničari,
De dva i dva zapjevajte,
Domovinu rasplačite.
Zapjevaše jeničari:
- Naše majke, ne plačite,
Naše seke, ne zal'te nas,
Naše drage ne čekajte,
Naše ljube, udajte se.
Mi ćemo se iženiti,
Pod Loznicom u polju zelenu.
I odoše jeničari.

Iz Saraj'va rano podraniše,
Na Glasincu konak učiniše,
Kod Sokoca, vrela studenoga.
A Glasinca rano podraniše,
U Kasabi konac učiniše,
Iz Kasabe rano podraniše,
Kod Zvornika konak učiniše,
A otalen rano podraniše,
Pod Loznicom konak učiniše.
Tu su bili tri bijela dana,
Dok im stiže paša Ali-paša.
A čim dođe paša Ali-paša,
On zametnu tunhazli ćupriju
I premetnu mlade jeničare:
Najnapreda Čamdži bajraktare,
A za njime Pinjo bajraktare,
A za njime Ahmet bajraktare,
A za njime aga Memiš-aga,
A za njima mladi jeničari.
Čim priđoše kavgu zaturiše
I nadbiše Srbadiju mladu,
I siđoše stojnu Biogradu.
Tu su bili preko mjesec dana.
Skupiše se Sarajke djevojke,
Knjigu pišu gazi Ali-paši:
- S Bogom babo, pašo Ali-pašo,
Pusti nama sve naše ašike,
Jer ostasmo mlade neudate.
Ali-paša njima otpisuje:
- Bogom kćerke, Sarajke djevojke,
Iskup'te se na Ravne Bakije
I uzmite turski abdest na se,
Dovu čin'te, od Boga išćite,
Da ja uzmem stojna Biograda,
I Semendru niže Biograda,
Pusti ću vam sve vaše ašike.
Djevojke su pašu poslušale,
I izišle na murad, na dovu,
Tu su Bogu dovu učinile.
Bog je dovu kabul učinio:
I ne prođe ni petnaest dana
Paša uze stolna Biograda
I Semendru niže Biograda.
Vratiše se mladi jeničari
Svome domu, svome zavičaju.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:32

Smrt Omera i Mejreme [huh.gif]

Dvoje su se zamilili mladih:
Omer momče, Mejrima djevojka,
U proljeće kad im cvjeta cv'jeće,
Kad im cvjeta zumbul i karanfil;
Upazi ih jedna mala straža,
Mala straža, Omerova majka;
pa besjedi Omerova majka:
"Mili sine, Omer', momče mlado,
ti ne ljubi Mejrime djevojke!
Ljepšom će te oženiti majka –
l'jepom Fatom novoga serdara.
Još je Fata od roda bogata,
i tebe će potpomoći blagom."
Al' besjedi Omer momče mlado:
"Prođi me se, moja mila majko
Nije blago ni srebro ni zlato,
Već je blago, što je srcu drago."
To ne sluša Omerova majka,
već na silu oženila sina,
i na silu dovela djevojku.
Kad je bilo večer po večeri
i mladence u ložnicu sveli,
al' besjedi Omer momče mlado:
"Ao, Fato, ala ti si l'jepa!
Moja Mejra nije tako l'jepa,
al' je Mejra mome srcu draga.
Oj, boga ti, Fatima djevojko,
donesi mi divit i hartije,
da napišem do dv'je do tri r'ječi;
jer je moja pobjedljiva majka,
pa će reći da si m' umorila."
Kad je majci knjigu napisao
on govori Fatimi djevojci:
"Oj, boga ti, Fatima djevojko,
kupajte me Ä‘ulom rumenijem,
prones'te me pokraj moje Mejre,
nek me Mejra mrtvoga cjeliva
kad me nije živog poljubila.
Oj, boga ti, žalosna djevojko,
ne pust' glasa do bijela dana,
nek se moja naveseli majka
i sestrice kola naigraju
i u kolu pjesme napjevaju."
To izusti pa i dušu pusti.
Kad ujutru b'jeli dan osvanu,
uranila Omerova majka,
nosi kitu sitnoga bosiljka,
da probudi dvoje mladenaca.
Ciknu, viknu Fatima djevojka:
"Oj, boga mi, mila moja majko,
sinoć ti je Omer počinuo!"
Al' besjedi Omerova majka:
"Bog t' ubio, Fatima djevojko!
Ti si mi ga umorila mlada!"
Al' besjedi Fatima djevojka:
"Nisam, majko, života mi moga!
Neg' evo ti do dv'je do tri r'ječi
Å¡to je tebi Omer ostavio."
Čita r'ječi Omerova majka,
čita r'ječi pa suze proliva.
Kupaše ga đulom rumenijem,
pon'ješe ga Mejrinome dvoru.
Al' besjedi Mejrima djevojka:
"Đul miriše, mila moja majko,
đul miriše oko našeg dvora;
čini mi se – Omerova duša."
Al' besjedi l'jepe Mejre majka:
"Muč, ne luduj, Mejrima djevojko!
Muč, ne luduj, kad budala nisi!
Sad tvoj Omer drugu dragu ljubi,
a za tebe mladu i ne mari!"
Al' besjedi Mejrima djevojka:
"Đul miriše, mila moja majko,
đul miriše – Omerova duša."
Ona strča dolje niz čardake,
pa istrča na sokak na vrata,
vidi granu sitnoga bisera,
bogom brati do dva pobratima:
"ÄŒija li je grana od bisera?"
Al' besjede do dva pobratima:
"To je grana mladoga Omera."
Al' besjedi Mejrima djevojka:
"Bogom braćo, do dva pobratima,
spustite ga pred moje dvorove –
da ga jadna mrtva cjelivam,
kad ga nisam živa poljubila!"
Spustiše ga pred Mejrine dvore,
k njemu Mejra živa primaknula,
mrtva Mejra crnoj zemlji pala.
Sabljama joj sanduk satesaše.
Kad Omera od dvora pon'ješe,
tada Mejru u sanduk spustiše;
kad Omera na groblje don'ješe,
tada Mejru od dvora pon'ješe;
kad Omera u raku spustiše,
tada Mejru na groblje don'ješe;
kad Omera zemljicom posuše,
tada Mejru u raku spustiše.
Tu se tuku do dv'je stare majke
i proklinju i staro i mlado
ko rastavi i milo i drago.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:33

Vuk Vrcevic,inace saradnik Vuka Karadzica sa podrucja Hercegovine, zabiljezio je nekoliko bosnjackih balada za vrijeme svoga sluzbovanja u Trebinju. Slicno kao i K. Vuk, on je muslimanske pjesme biljezio posredno, koristeci za taj posao svoje pjevacice pravoslavne vjere, koje su ipak bile u mogucnosti da zalaze medju muslimansko zenskinje, sto je njemu kao muskarcu, uz to pripadniku druge vjere, bilo neostvarljivo: ”.. U pocetku ja sam ove pjesme poceo kupiti u komsiluku od Srpskijeh zena i dzevojaka, a najvise mi je kazala dobra starica Simana, udovica Filipa Pistelja, i njezine dvije dzevericne obje Mare, pa posto bi i meni kazale sve ono sto su znale, hodile bi kod Turskijeh zena i dzevojaka, i kako bi koju cule, zapamtile bi i meni kazale kad godj bi mi iole vremenu preteklo i zvanicni poslovi dopustili.”

Medju bosnjackim pjesmama koje je Vrcevic zabiljezio nalaze se balade sa temom zlo sretne nevjeste, nesretnih dragih, te zlehude majke-udovice, koja tragicno povjeruje novom muzu da ce prihvatiti i njezino nejako dijete.

Sakupljacki rad Bogoljuba Petranovica, koji pada u sredinu XIX stoljeca, za bosnjacku baladu jeste osobito znacajan zbog zapisa osmeracke pjesme o pogibiji brace Moric. To je koliko se do sada znade - najstariji zapis ove siroko rasprostranjene balade. U njegovoj zbirci nalazi se i jedna razvijena varijanta balade o smrznutoj nevjesti.

Muslimanske pjesme sa podrucja Hercegovine,na posredan nacin - slicno Karadzicu i Vrcevicu - biljezio je, na prijelazu iz sedme u osmu deceniju XIX stoljeca, zupnik u Popovu polju - Vice Vinko Palunko, kasnije gimnazijski katehta u Dubrovniku, te najzad biskup. Palunkove kazivacice Jela Bukvic i Janja Vlahinic naucile su ove pjesme cuvajuci djecu u muslimanskoj sredini, u Stocu i Ljubinju, o cemu sakupljac daje dragocjene po datke u predgovoru svoje rukopisne zbirke:

”..Jela Bukvic rodom je Buric te kao mala djevojcica isla bi na zimnicu u Stolac, da se prehrani, sto joj kod kuce bijase trudno, a imala je stariju sestru na sluzbi u Ali pase Rizvanbegovica, te bi otisla k njoj da cuva djecu i tamo u seralju Ali-pase naucila je od njegovih bula ove pjesme. Janja Vlahinic isla bi na zimnicu u Ljubinje da u turskim kucama cuva djecu; i ona nauci od bula ove pjesme...”

Medju pjesmama Jele Bukvic i Janje Vlahinic, u dijelu repertoara koji je naucen u vrijeme njihova boravka u stolackoj Begovini, odnosno u Ljubinju, nalazi se desetak balada : o djevojci zle srece,o smrcu rastavljenim dragim, o nesretnim supruznicima te o sukobima u porodici. Posebno privlaci paznju pjesma Tresnja u Ljubinju, kojom je zapamcen neki od zemljotresa koji se dogodio u ovim krajevima. Balada na pjesnicki upecatljiv nacin pjeva o stradanju kceri Durmis-pase, cija je kula - uz kule Bakibegovica i “age Srdar-age” u Ljubinju - oborena u potresu od kojeg je, prema pjesmi, takodjer stradao i Dubrovnik.

Desetak godina nakon Vinka Palunka na stolackom podrucju, u muslimanskoj sredini, biljezio je pjesme Vid Vuletic-Vukasovic.Vukasovic se posebno zalagao za sa kupljanje pjesama u muslimanskoj gradskoj sredini, po njegovu misljenju zapostavljenoj u dotadasnjem sabiranju, kao sto navodi u tekstu “Seherli-pjesmice u BiH”, objavljenom u dubrovackom Slovincu 1883. godine:”..Da, u hambarima nam je svakoga zita, od bijele senice do glotine, pa eto se lagano reseta i u mlin salje, al’ najmanje do sad priopceno ljubavnijeh gradjanskijeh pjesama koje pjevaju muhamedanci po Bosni i Hercegovini, pa ih oponasaju i cigani, ako ce i za pare!.... Zeman je, da se ove pjesmice brze zbiraju, jer ginu dnevimice,a u njima piri zor-plamicak ljubavi, kao sto i u istocnijem pjesmicama..”

Medju pjesmama zabiljezenim 1879. godine u Stocu izdvaja se antologijska balada o porodicnom stradanju od haranja kuge, vidjenom kroz udes ojadjenog oca, kojoj je Vukasovic dao naslov “Pomor serdareve porodice”.

U zbirci narodnih pjesama o pripovjedaka Nikole Tordinca, objavljenoj u Vukovaru 1883. godine, nalazi se bosnjacka balada o zlosretnoj nevjesti koju odbojno docekuju u mlado zenjinom domu (“smrznuta nevjesta”), te ulomak balade o Moricima. Iz popratnog slova sakupljaceva ne moze se jasno razabrati da li je balade o kojima je rijec sam zabiljezio u Zepcu ili ih je preuzeo, kao i neke druge pjesme, iz rukopisne zbirke sakupljaca Frana Milosevica, koji je pjesme sabirao u Kresevu.

U Predgovoru zbirci pjesama i pripovjedaka iz Bosne, koja je objavljena u Zagrebu 1886. godine, Kamilo Blagajic izricito navodi kako je “veliku vecinu pjesama, a upravo sve pripoviedke od muhamedovaca cuo. ”Zahvaljujuci podacima iz Sadrzaja - “od koga sam sto cuo i gdje sto”- saznaje se prvi put ime pjevaca ili kazivaca bosnjacke balade. To je Veli-beg Hasanpasic iz Travnika, od kojeg je Blagajic - za vrijeme svoga sestomjesecnog sakupljackog bavljenja u Bosni - cuo i zapisao cetiri balade: o pogibiji brace Moric, o majki-zlotvorki koja zrtvuje sina za brata, te o nesretnim dragim koje je bolest, odnosno smrt razdvojila.

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:34

SMRT BRACE MORICA

Ferman dodje iz Stambola, Bujruntija iz Travnika, Bas u seher-Sarajevo, A na ruke Dizdar-agi, Da hvataju dva Morica, Dva Morica, dva pasica, Moric Ibru, Moric Pasu; Da hvataju , da ih vezu, Da ih vezu i osude. Sultanu su dodijali, Po tuzbama iz Travnika Iz Travnika od vezira, Da Morici, odmetnici, Ne kabule ni sultana, Ni sultana, ni vezira, Nit' ikaki gospodara, Vec sami godspodare, Gospodare kako hoce. Kad vidio Dizdar-aga Sto mu kaze bujruntija, Hrsum cini haskeriji, Da hvataju dva Morica, Da hvataju, da ih vezu, Da ih vezu, da ih vode Pravo gradu u tavnicu, Gdje no Dizdar brzo kroji -- Ko omrkne, ne osvane. Uhvatise dva Morica, Uhvatise, savezase, Savezase, povedose, Bas kad majka pitu suce; U ruci joj oklagija, A u drugoj zlatan ibrik; Haber dodje staroj majci, Da Morice uhvatise, U tavnicu povedose. Kad to cula stara majka, Sve je jadna pobacala, Po avliji, po kaldrmi -- Oklagiju prelomila, Zlatan ibrik ulupila, Pa poletje iz avlije, Bosonoga, gologlava, Figanj cini, kose cupa. Vas Hat-mejdan rasplakala. Pa eto je u Sarace: - Jazuk vama svi Saraci ! Sto pustiste dva Morica ? Sto mi jednog ne oteste, Ili kako izmoliste ? Ko ce mene utjesiti ? Ko li staru prigledati ? Pisci stara kao guja, I Saraci zaplakase. Otlen podje u Kovace, Ruke lomi, a govori: - Jazuk vama svi Kovaci ! Sto pustiste dva Morica? Sto mi jednog ne oteste, Ili kako izmoliste ? Ko ce mene utjesiti ? Ko li staru prigledati ? Tesko meni jadnoj majci ! Opet leti stara majka Pravo brdu uz Kovace, Dok je stigla Dizdar-agu, Di joj vodi oba sina, Oba sina savezana Sindzirima debelijem. Bir ih stize jadna majka Bir ih stize, pred njih pade, Pred njih pade - moliti stade. Lijepo moli stara majka: - Bogom brate Dizdar-aga Pusti meni jednog sina, Pusti meni jali Ibru, Jali Ibru, jali Pasu, Isci mala! koliko ces ? Il' cifluka, ili kmeta ? Ili volis suha zlata ? Samo jednog daj mi sina ! Ako li mi pustit neces, Kunem ti se dinom mojim, A i postom ramazanom Zaklinjat cu nebo, zemlju Ucinit cu tesku dovu, Nikad mira biti nece Ni sultanu, ni veziru, Dok nad Bosnom oni budu, A ni tebi dobra nije ! Kad to cuo Dizdar-aga, Progovara staroj majci: - Vrat' se natrag, stara majko, Pustit cu ti oba sina, Oba sina bez dinara. Prevari se stara majka, Prevari se, pa se vrati; Cice halke u sindzira - Povedose dva Morica. Kad su bili na Jekovcu, Progovara Moric Ibro: - A borati, Dizdar-aga, Zastavider nubecije, Oprosti mi b'jele ruke, I dodaj mi tamburicu, Da pogledam po Saraj'vu, Ne bi li mi lakse bilo ! Kad to cuo Dizdar-aga, Zaustavi jasakcije, Naokolo nubecije, Oprosti mu b'jele ruke Dodade mu tamburicu. Ja da vidis Moric Ibre, Kad se lati tamburice - Pritegnu joj tanke zice, Pa zakuca i zapjeva - Sitno kuca Moric Ibro, Sitno kuca, jasno pjeva: - Dunjaluce, golem ti si ! Sarajevo, sehir ti si ! Cemaluso, duga ti si ! Latinluce, ravan ti si ! Taslihanu, sirok ti si ! L'jepa Maro, l'jepa ti si ! Dosta si me napojila, Od dusmana zaklonila, Vakat doso valja mrijeti ! Opet Ibru savezase, Savezase, povedose, Moric Ibru, Moric Pasu, I u grad ih odvedose, U tavnicu zatvorise. Kad je bilo po aksamu, Progovara Dizdar-aga: - Izvedite dva Morica, Donesite svilen gajtan ! Izvedose dva Morica, Donesose svilen gajtan, Udavise Moric Pasu; Sve to gleda Moric Ibro. Progovara Dizdar-aga: - A borati, Moric Ibro, Je l' ti zao tvoga brata ? Progovara Moric Ibro: - Jes' mi zao moga brata ! Jos zalije stare majke !! Udavise dva Morica, Pred kapiju izbacise I dva topa opalise. Kad to cula stara majka, Poletjela stara majka. Kad je bila na kapiju, Al joj leze oba sina, Oba sina udavljena; Na nogama bukagije, Na rukama lisicine, Oko vrata svilen gajtan. Kad to vidje stara majka, Od jada joj srce puklo.

Avatar
basista
Zvijezda foruma
Zvijezda foruma
Postovi: 2094
Pridružen/a: 19 Avg 2009 00:17

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la basista » 12 Sep 2009 10:34

UMIHANA CUVIDINA

Rodjena 1794,umrla oko 1870 god.
Jedina alhamijado pjesnikinja bosanska. Pisala je pod jakim uticajem narodne pjesme.
Bila je vjerenica Chamdzi Muje -barjaktara vojske sarajevske.
Njen zarucnik,Chamdzi Mujo,poginuo je u ratu 1813 godine.
Umihana nakon vijesti o njegovoj pogibiji,tri godine nije izasla iz avlije.
Kad je nastupila cetvrta godina,kose je svoje odrezala u znak vjecne zalosti za svojim vjerenikom.. Sve je to opisala u pjesmi Chamdzi Mujo i lijepa Uma (bila je jako zgodna)
Umrla je sama i zaboravljena a Muju nikad nije prezalila..

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: Usmeno narodno stvaralastvo

Post Postao/la beca » 12 Sep 2009 10:35

Balada i romansa prisutne su u bošnjačkoj usmenoj književnosti u raznolikim i razuđenim oblicima. Termin balada čuva sjećanje na vezu ove pjesme sa plesom (prema tal. balare - plesati) uz koji je u
zapadnoevropskim književnostima pjevana. U bošnjačkoj baladi plesu odgovara žensko kolo, u kojem je
pjevana poravnim napjevom, najčešće bez pripjeva i melizama svojstvenih sevdalinci. Bošnjačka usmena
balada oblikovana je najčešće stihom desetercem, uglavnom epskim (nesimetričnim), rijetko lirskim
(simetričnim), te osmercem (mnogo češće simetričnim nego nesimetričnim), kao i trinaestercem, u rasponu od
petnaestak do preko dvije stotine stihova. U ženskom dijelu repertoara pjevana je na sijelima u kolu i mimo
njega, skupno i pojedinačno (ponekad uz okretanje tepsije kao pratnju). U muškom dijelu repertoara pjevana
je obično uz pratnju saza, a u novije doba harmonike, pa i violine. S obzirom na tematski raspon, bošnjačka
balada može se podijeliti u šest skupina, s mogućnošću daljnje podjele: o djevojci zle sreće, o smrću
rastavljenim dragim, o zlosretnoj nevjesti, o nesretnim supružnicima, o ojađenim roditeljima, o različitim
sukobima u porodici. Stradanje smrću rastavljenih dragih - u kojoj tragično zbivanje izaziva materino
nametanju sinu nevoljene nevjeste - jedna je od najomiljenijih tema u bošnjačkoj baladi, o čemu svjedoči više
desetina zabilježenih varijanata, u kojima se smjenjuju imena dragih (Omer i Mejrema, Mujo i Ajkuna, Mehmed
i Fata i sl.). Brojnošću se izdvajaju također pjesme iz treće skupine, o tzv. smrznutoj nevjesti, koja na putu u
novi dom prolazi kroz oluju i susnježicu, kao predskazanje ledenog dočeka u mladoženjinoj kući, koji za nju
bude koban. Kao i u primjeru sevdalinke, lokalna obilježja čine jednu od glavnih odlika bošnjačke balade i
predstavljaju njezinu osobenost: znatan dio ukupnog bošnjačkog baladičnog pjevanja vezan je za nekoliko
pjesama sa lokalnim obilježjima, koje predstavljaju pjesničko uobličenje određenih mjesnih ili pokrajinskih
zbivanja koja su privukla pažnju usmenih pjesnika, hroničara i očevidaca. Teme kao što su pogubljenje braće
Morić ili na smrt osuđenog Ibrahim-bega (Kusture) - u usmenoj predaji "hafiza Kusture" - u Sarajevu, te
pogibija Hifzi-bega Đumišića kod Bijeljine bile su toliko privlačne da su prenošene začuđujuće dugo te daleko
od zavičaja pjesme. Tu spada i jedan broj manje rasprostranjenih lokalnih pjesama, a ovoj skupini pripada
svakako najznamenitija bošnjačka i južnoslavenska balada općenito - Hasanaginica (1774), koja pjeva o
nekoj davnašnjoj obiteljskoj tragediji u bošnjačkoj aginskoj porodici, a sukob junaka u njezinoj osnovi tragičan
je nesporazum među supružnicima, koji, u skokovitoj radnji tipičnoj za većinu balada, neodgodivo vodi
raspletu.Višestruko je zanimljiva za proučavanje bošnjačke balade pjesma o pogibiji sarajevskih janičarskih
prvaka Morića, Hadži Mehmeda i Ibrahim-age, kolovođa bune iz sredine XVIII st., koja u neprekinutom
usmenom prenošenju živi dulje od dva stoljeća, a o opjevanom događaju sačuvane su i usmene predaje, i
svjedočenja ljetopisaca-savremenika, i pjesnički zapis u obliku tariha na turskom jeziku. Romansa je pjevana
na sličan kao i balada, ali vedrijim napjevom, a uobličena je najčešće epskim desetercem te trinaestercem,
sedmercem i jedanaestercem, u manjem rasponu stihova od balade. Tematski se može podijeliti u četiri
skupine: o nestašnom i preduzimljivom momku (djevojci), o ljubavnom nadgovaranju, o strasnom susretu, o
ljubi u nevjeri. Vedrina je temeljna crta bošnjačke romanse. Na drukčiji način od balade, koja u žalobnom tonu
pjeva o stradanju pojedinca, izazvanom tragičnom osjetljivošću, različitim strastima i osjećanjima ili izvanjskom
silom - romansa vedro, često i sa humorom i raspusno, pjeva o ljubavi koja pobjeđuje. Doživljaj svijeta zato je
u romansi općenito vedriji nego u baladi, za čije junake nema izlaza ni izbavljenja. Romansa pjeva o ljubavi
razdragano i poneseno, izričući na taj način i pohvalu životu. Ljubav, tačnije ljubavna igra, u romansi je
shvaćena kao vrhunaravni smisao života.

Odgovorite