Biti srećan - Herman Hesse
U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko ÄÂinimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne ÄÂinimo srećnima.
Ako ÄÂovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo uÄÂenje,
jedino uÄÂenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolaÄÂi,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuÄÂi zajedno s duÅ¡om,
onda je dobro.
... naravno draga moja Dzemila...
Poeziju će svi pisati...
Re: Poeziju će svi pisati...
Poslije ljubavi - Arsen Dedić
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju ÄÂase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obiÄÂaj da se bijelo vino nalijeva u dvije ÄÂaÅ¡e
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zaÄÂuÄ‘en pogled konobara
Å¡to nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje reÄÂenica – dobro izgledaÅ¡ niÅ¡ta se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne Å¡ifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuÅ¡tena sluÅ¡alica kada se javi neÄÂiji tuÄ‘i glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje reÄÂenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju sauÄÂesnici,
ÄÂuvari tajne koja nije viÅ¡e tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
Poslije ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blijede
Poslije ljubavi
ostaju ÄÂase sa ugraviranim monogramima
ukradene po boljim hotelima
Poslije ljubavi
ostaje obiÄÂaj da se bijelo vino nalijeva u dvije ÄÂaÅ¡e
i da crte budu na istoj visini
Poslije ljubavi
ostaje sto u kavani i zaÄÂuÄ‘en pogled konobara
Å¡to nas vidi sa drugima
Poslije ljubavi
ostaje na usnama metalni okus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Poslije ljubavi
ostaje reÄÂenica – dobro izgledaÅ¡ niÅ¡ta se nisi promijenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Poslije ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
poslije ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne Å¡ifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuÅ¡tena sluÅ¡alica kada se javi neÄÂiji tuÄ‘i glas,
hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi
ostaje reÄÂenica: „Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: „Zar nećemo zajedno?"
„Ovaj put ne"
Poslije ljubavi
ostaju sauÄÂesnici,
ÄÂuvari tajne koja nije viÅ¡e tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Poslije ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dvije cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voljeli
i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi
ostaje povrijeđena sujeta.
Poslije ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Poslije ljubavi
ne ostaje ništa.
Re: Poeziju će svi pisati...
IF by Rudyard kipiling
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you
But make allowance for their doubting too,
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:
If you can dream-- and not make dreams your master,
If you can think--and not make thoughts your aim;
If you cam meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the lights you gave your life to, broken,
And stop and build'em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: 'Hold on!'
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And-which is more-you'll be a Man, my son!
Ako mozes - Rajdar Kipling
Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;
Ako mozes da prisilis svoje srce,nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i,iznad svega,bices covek,sine moj!
If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you
But make allowance for their doubting too,
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don't deal in lies,
Or being hated, don't give way to hating,
And yet don't look too good, nor talk too wise:
If you can dream-- and not make dreams your master,
If you can think--and not make thoughts your aim;
If you cam meet with Triumph and Disaster
And treat those two imposters just the same;
If you can bear to hear the truth you've spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the lights you gave your life to, broken,
And stop and build'em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it all on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginings
And never breath a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: 'Hold on!'
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with kings- nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you;
If all men count with you, but none too much,
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds' worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that's in it,
And-which is more-you'll be a Man, my son!
Ako mozes - Rajdar Kipling
Ako mozes da sacuvas svoju glavu kad svi oko tebe
gube svoje i okrivljuju te za to;
Ako mozes da verujes sebi kad svi u tebe sumnjaju
i sam pridodajes njihovim sumnjama;
Ako mozes da cekas a da ti ne dosadi cekanje,
ili,ako si prevaren - da sam ne varas,
ili,ako si omrznut - da sam ne mrzis,
a da pritom ne izgledas predobar ili premudar;
Ako mozes da sanjaris a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako mozes da mastas a da ti mastanje ne bude cilj,
Ako mozes da se suocis sa uspehom i neuspehom
i smatras te dve varke kao da su potpuno iste;
Ako mozes da podneses da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi,kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmtras propast onoga cemu si posvetio sav zivot
i da,pogrbljen,s dotrajalim alatom opet novo stvaras;
Ako mozes da prisilis svoje srce,nerve i tetive
da te sluze dugo iako si ih nemilice trosio,
i da izdrzis i kada nema vise niceg u tebi
sem volje koja ti dovikuje:"Istraj!"
Ako mozes da razgovaras sa nizima od sebe
i ne istaknes svoju superiornost,
ili da u drustvu s visima od sebe -
sacuvas svoje dostojanstvo;
Ako mozes da ispunis jedan nezaboravni minut
sadrzajem koji traje sezdeset sekundi -
tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i,iznad svega,bices covek,sine moj!
Re: Poeziju će svi pisati...
Kad umre ljubav - K. Monteno
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
nek' placu polja, svaki cvijet
a ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
k'o one davne godine
tad smo se mi u ljubav zakleli
i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja
i kad smo posli stazom
stazom ljubavi
Sad kad je sve daleko iza nas
i kad su kose bijele, ja cujem glas
ne placi sad, ne placi, dragi moj
jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj
a sad je kraj, a sad je kraj
A ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
nek' placu polja, svaki cvijet
a ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Kad umre ljubav, muzika nek' svira
k'o one davne godine
tad smo se mi u ljubav zakleli
i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja
i kad smo posli stazom
stazom ljubavi
Sad kad je sve daleko iza nas
i kad su kose bijele, ja cujem glas
ne placi sad, ne placi, dragi moj
jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj
a sad je kraj, a sad je kraj
A ti i ja, k'o prijatelja dva
tad pruzit' cemo ruke
i reci samo, hvala
ja, zbogom, moja mala
ti, zbogom, dragi moj
Re: Poeziju će svi pisati...
Moja ljubav (Nina Badric)
Znaš li da nisam mogla disati,
jedva sam misli stigla sabrati,
kad sam te tada vidjela,
srce mi je moglo zastati!
Htjela sam istog trena otići,
tvoj pogled mogao me ubiti,
ko da je bilo suđeno,
sve moje tad je tvoje postalo!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
Sjećam se naših prvih susreta,
uvijek prekratka noć za zagrljaj,
samo si me nježno ljubio,
neznaš kolio si mi falio!
Tad sam ti cjeli život priÄÂala
tisina rijetko kad je trajala
rekla sam da si moje sve
da me svaki prije slomio zar ne!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
Znaš li da nisam mogla disati,
jedva sam misli stigla sabrati,
kad sam te tada vidjela,
srce mi je moglo zastati!
Htjela sam istog trena otići,
tvoj pogled mogao me ubiti,
ko da je bilo suđeno,
sve moje tad je tvoje postalo!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
Sjećam se naših prvih susreta,
uvijek prekratka noć za zagrljaj,
samo si me nježno ljubio,
neznaš kolio si mi falio!
Tad sam ti cjeli život priÄÂala
tisina rijetko kad je trajala
rekla sam da si moje sve
da me svaki prije slomio zar ne!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
Nije me sram ti si mi uvijek bio drag,
nisam ti mogla, ni znala reći da,
da moje srce od prvog trena ti pripada!
Nije me sram, neka zagrme gromovi,
neka se kiša kroz oblak prolomi
da ÄÂuju svi da moja ljubav si ti!
- Privitak/ci
-
- f_Bluerosesarm_0d0ad23.jpg (33.39 KiB) Pogledano 1935 puta.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
PRED TVOJIM VRATIMA /JURE STANIĆ/
Kad jednom prođe sve,
kad se pretvori u uspomene,
kad više nisu važna lica,
imena, ni godine,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Da li ćeš shvatiti sve,
ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena
žedna tvoga oprosta,
kad jednom stvorim se ja-
pred tvojim vratima.
Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan,
kad se stisnem kraj tebe,
nek me ÄÂvrsto drže ruke,
tvoje ruke sigurne...
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Kad jednom prođe sve,
kad se pretvori u uspomene,
kad više nisu važna lica,
imena, ni godine,
kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
Da li ćeš shvatiti sve,
ljubavlju zagrnut me,
da li ćeš dignut me s koljena
žedna tvoga oprosta,
kad jednom stvorim se ja-
pred tvojim vratima.
Ispod ovog neba samo ti
dušu znaš mi taknuti.
I kad kapnem na tvoj dlan,
kad se stisnem kraj tebe,
nek me ÄÂvrsto drže ruke,
tvoje ruke sigurne...
Kad jednom stvorim se ja
pred tvojim vratima.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Dragi prijatelju,
ne znam zaÅ¡to, ali želim da ti objasnim suÅ¡tinu svog poraza od koga se nikada viÅ¡e neću oporaviti. Pre svega moraÅ¡ znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, taÄÂnije reÄÂeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozistiÄÂkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaÅ¡tita i zaklon. Ona je bila za mene zaÅ¡titni omotaÄ od metafiziÄÂke studeni. Bez Nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmiÄÂkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast ÄÂistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. ViÅ¡e nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomuÄÂno kidiÅ¡e na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga Å¡to sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da piÅ¡em. Svaka me reÄ može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o ÄÂemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono Å¡to kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednosti i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj Å¡to se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. IzgubivÅ¡i nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja viÅ¡e ne umem da piÅ¡em. Ostala je samo nesreća od koje se niÅ¡ta drugo ne može napraviti osim nove nesreće. SećaÅ¡ li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih "Jedan nesrećan ÄÂovek ne može biti pesnik". Tek sada vidim koliko je to taÄÂno. Ja ću pokuÅ¡ati da živim i dalje, mada sam viÅ¡e mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga Å¡to je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne oÄÂekujte od mene niÅ¡ta dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.
Želi ti sve najbolje Branko
P.S
Ako želiÅ¡ da mi piÅ¡eÅ¡, piÅ¡i mi o Njoj. Bilo Å¡ta. Ne u vezi sa mnom. Ã…Â ta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeÅ¡ znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj poÄÂeću da mislim o smrti.
Ponoć je. Dovidjenja.
Branko
Bjankinijeva 11
Zagreb
ne znam zaÅ¡to, ali želim da ti objasnim suÅ¡tinu svog poraza od koga se nikada viÅ¡e neću oporaviti. Pre svega moraÅ¡ znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, taÄÂnije reÄÂeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozistiÄÂkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaÅ¡tita i zaklon. Ona je bila za mene zaÅ¡titni omotaÄ od metafiziÄÂke studeni. Bez Nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmiÄÂkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast ÄÂistog važenja i pevanja. Sad moje pesme traže moju glavu. ViÅ¡e nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomuÄÂno kidiÅ¡e na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga Å¡to sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da piÅ¡em. Svaka me reÄ može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o ÄÂemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono Å¡to kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednosti i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj Å¡to se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda ma koliko veliki bio. IzgubivÅ¡i nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja viÅ¡e ne umem da piÅ¡em. Ostala je samo nesreća od koje se niÅ¡ta drugo ne može napraviti osim nove nesreće. SećaÅ¡ li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih "Jedan nesrećan ÄÂovek ne može biti pesnik". Tek sada vidim koliko je to taÄÂno. Ja ću pokuÅ¡ati da živim i dalje, mada sam viÅ¡e mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga Å¡to je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne oÄÂekujte od mene niÅ¡ta dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.
Želi ti sve najbolje Branko
P.S
Ako želiÅ¡ da mi piÅ¡eÅ¡, piÅ¡i mi o Njoj. Bilo Å¡ta. Ne u vezi sa mnom. Ã…Â ta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeÅ¡ znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o njoj poÄÂeću da mislim o smrti.
Ponoć je. Dovidjenja.
Branko
Bjankinijeva 11
Zagreb
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
"Ako hoćete neÅ¡to da uradite - idite do kraja. U suprotnom, ni ne poÄÂinjite. To bi moglo da znaÄÂi da ćete izgubiti devojku, ženu, rodjake, poslove, i moguće je - glavu! Moglo bi da znaÄÂi da nećete jesti dva ili tri, ÄÂetiri dana... Moglo bi da znaÄÂi da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismejavanje, ili izolaciju... Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaÅ¡e izdržljivosti... vaÅ¡e želje da to - stvarno radite! A vi ćete uspeti. Uprkos odbijanju i slabim Å¡ansama, i biće bolje od bilo ÄÂega Å¡to možete da zamislite. Ako ćete da pokuÅ¡avate - zato idite do kraja! Nema sliÄÂnog osećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu. Jahaćete život sve do savrÅ¡enog smeha. I to je jedina borba vredna truda!"
(film radjen po noveli ÄŒarlsa Bukovskog
(film radjen po noveli ÄŒarlsa Bukovskog
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
"Ima mnogo samih žena na svetu
sa jednim, dva ili tri deteta.
I ÄÂovek se pita,
kud su muževi ptišli
ili kud su ljubavnici otišli
i ostavili iza sebe sve te ruke, oÄÂi, stopala i glasove."
Bukovski
sa jednim, dva ili tri deteta.
I ÄÂovek se pita,
kud su muževi ptišli
ili kud su ljubavnici otišli
i ostavili iza sebe sve te ruke, oÄÂi, stopala i glasove."
Bukovski
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
"Neki od kerova što spavaju noćas
mora da sanjaju o kostima
i ja pamtim tvoje kosti
u mesu
najbolje
u onoj tamnozelenoj haljini
i onim blistavim crnim cipelama s
visokom Å¡tiklom,
pošto si psovala kad piješ,
kosa ti je opadala a ti
htela da ekslodiraš od onog
Å¡to te muÄÂilo:
od trulih uspomena na
trulu
prošlost, i
na kraju si
pobegla od njih
u smrt,
ostaviviši me sa
trulom sadašnjicom;
mrtva si već
28 godina
a ipak te bolje
pamtim
nego ma koju drugu;
bila si jedina
koja je shvatila
uzaludnost
našeg
života;
sve druge bile su samo
nezadovoljne
trivijalnim sitnicama
besmisleno se žderale
zbog
besmislica
Džejn, tebe je
ubilo to
što si previše znala.
dižem piće
za tvoje kosti
o kojima
ovaj ker
još uvek
sanja."
Bukovski
mora da sanjaju o kostima
i ja pamtim tvoje kosti
u mesu
najbolje
u onoj tamnozelenoj haljini
i onim blistavim crnim cipelama s
visokom Å¡tiklom,
pošto si psovala kad piješ,
kosa ti je opadala a ti
htela da ekslodiraš od onog
Å¡to te muÄÂilo:
od trulih uspomena na
trulu
prošlost, i
na kraju si
pobegla od njih
u smrt,
ostaviviši me sa
trulom sadašnjicom;
mrtva si već
28 godina
a ipak te bolje
pamtim
nego ma koju drugu;
bila si jedina
koja je shvatila
uzaludnost
našeg
života;
sve druge bile su samo
nezadovoljne
trivijalnim sitnicama
besmisleno se žderale
zbog
besmislica
Džejn, tebe je
ubilo to
što si previše znala.
dižem piće
za tvoje kosti
o kojima
ovaj ker
još uvek
sanja."
Bukovski
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
NE ME TERAJTE DA PLACAM KO DETE
NE ME TERAJTE DA PLACAM KO DETE
STO OD VRATA NA VRATA SE MOLI ZA KORKA LEB.
UTESUVAJTE ME SO NEZNI ZBOROJ
VO NOKTA TIHA TOLKU MIL I PREKRASEN COVEKU ZA MENE.
KAZETE MI LJUBENA ,ZOSTO ZNAM DEKA NE ME LJUBETE
VASATA LJUBENA JA LJUBI DRUG
A VAM VI SOZDAVA ISTO TOLKU BOL I NEMIR
KOLKU STO I VIE MENE .
PREGRNETE ME DA GO SETAM ZAROT NA VASITE RACE.
OTROVNIOT VOZD VO POSLEDEN MOMENT
GO ISPIVAM ZA VAS,
DUSATA MOJA E LADNA KO MRAZ
VI PODAVAM RAKA,
STOPLETE JA BLIZU VASETO SRCE
BAREM DA SETAM LJUBOV STO GORI.
I NE ME TERAJTE DA PLACAM KO DETE
STO OD VRATA NA VRATA
SE MOLI ZA KORKA LEB.
EHH MOJ BLAZEN MOJ COVEKU
EDEN DEN JAS KE ZAMINAM
I KE OSTANAM SENKA PRED VASITE OCI
I MOZE KE SE PRISETITE NA MOITE KAZANI ZBOROJ,
NO NE ,
NEBISAKALA DA VI OSTANAT VO SPOMEN
TOA ZNACI MINATO.
TUKU ZA LJUBOV
ZOSTO ZNACI VECNOST.
BY NADIJAMK
NE ME TERAJTE DA PLACAM KO DETE
STO OD VRATA NA VRATA SE MOLI ZA KORKA LEB.
UTESUVAJTE ME SO NEZNI ZBOROJ
VO NOKTA TIHA TOLKU MIL I PREKRASEN COVEKU ZA MENE.
KAZETE MI LJUBENA ,ZOSTO ZNAM DEKA NE ME LJUBETE
VASATA LJUBENA JA LJUBI DRUG
A VAM VI SOZDAVA ISTO TOLKU BOL I NEMIR
KOLKU STO I VIE MENE .
PREGRNETE ME DA GO SETAM ZAROT NA VASITE RACE.
OTROVNIOT VOZD VO POSLEDEN MOMENT
GO ISPIVAM ZA VAS,
DUSATA MOJA E LADNA KO MRAZ
VI PODAVAM RAKA,
STOPLETE JA BLIZU VASETO SRCE
BAREM DA SETAM LJUBOV STO GORI.
I NE ME TERAJTE DA PLACAM KO DETE
STO OD VRATA NA VRATA
SE MOLI ZA KORKA LEB.
EHH MOJ BLAZEN MOJ COVEKU
EDEN DEN JAS KE ZAMINAM
I KE OSTANAM SENKA PRED VASITE OCI
I MOZE KE SE PRISETITE NA MOITE KAZANI ZBOROJ,
NO NE ,
NEBISAKALA DA VI OSTANAT VO SPOMEN
TOA ZNACI MINATO.
TUKU ZA LJUBOV
ZOSTO ZNACI VECNOST.
BY NADIJAMK
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
ROÄÂENDANSKA PESMA
Ja mislim da smo svi redom
iz lepe ljubavi rođeni,
ogromne, ÄÂudne i drhtave
kao jasike zelene.
Posle su došle kolevke,
cucle i zubi, i ostalo.
I noći kad smo kmeÄÂali.
I pelene. Pelene. Pelene.
Svejedno je da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je košava bila,
ili je mećava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.
Zato je kosa bebama
meka i topla kao svila.
Ja mislim da su se voleli
i mislim da su zamišljali
najlepše usne za nas,
najlepše oko i dlan.
I želeli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se ikad upitaš,
liÄÂiÅ¡ li na njihov san?
Mama i tata su stari već
i kažu: ljubav vene.
A ljubav njihova ostaje
i u nama se Å¡iri.
I nastavlja se. Nastavlja
u nekom malenom švrći
što će iz našeg srca
uskoro da izviri.
Antic
Ja mislim da smo svi redom
iz lepe ljubavi rođeni,
ogromne, ÄÂudne i drhtave
kao jasike zelene.
Posle su došle kolevke,
cucle i zubi, i ostalo.
I noći kad smo kmeÄÂali.
I pelene. Pelene. Pelene.
Svejedno je da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je košava bila,
ili je mećava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.
Zato je kosa bebama
meka i topla kao svila.
Ja mislim da su se voleli
i mislim da su zamišljali
najlepše usne za nas,
najlepše oko i dlan.
I želeli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se ikad upitaš,
liÄÂiÅ¡ li na njihov san?
Mama i tata su stari već
i kažu: ljubav vene.
A ljubav njihova ostaje
i u nama se Å¡iri.
I nastavlja se. Nastavlja
u nekom malenom švrći
što će iz našeg srca
uskoro da izviri.
Antic
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
Re: Poeziju će svi pisati...
CRVENA JABUKA
OSTANI
Ostani, ostani jos ove noci
lakse ce mi san na oci
budi drug mi ti, hajde ostani
Ostani, vidi kisa na polju sapce
jos sat, dva i ona stace
budi dobra ti, hajde ostani
Pobjeci sad od svega zelim
da ovaj tren sa tobom dijelim
svi su zaspali, hajde ostani
Ostani, vidim, oci ti sjaje u mraku
i tvoje kose miris u zraku
budi moja ti, hajde ostani
OSTANI
Ostani, ostani jos ove noci
lakse ce mi san na oci
budi drug mi ti, hajde ostani
Ostani, vidi kisa na polju sapce
jos sat, dva i ona stace
budi dobra ti, hajde ostani
Pobjeci sad od svega zelim
da ovaj tren sa tobom dijelim
svi su zaspali, hajde ostani
Ostani, vidim, oci ti sjaje u mraku
i tvoje kose miris u zraku
budi moja ti, hajde ostani
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Korak do sna
Bas me briga za ljude
oni uvijek nesto govore
i ovaj put neka im bude
neka se gorke rijeci probude
Al' nisu krivi oni
ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
i nisu krive sjene proslosti
tako je, vjerujem, moralo bit'
Ref.
Samo korak do sna, ti i ja
tako je malo uvijek trebalo
samo korak do sna, ti i ja
ostaju samo sjecanja
Korak do sna, ti i ja
kao kisa i pustinja
svijeta dva, ti i ja
tako bliska, tako daleka
Neka nam ponovo sude
u nama jedina je istina
i ovaj put neka im bude
jer nista gore vise ne moze bit'
Nisu krivi oni, ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
stali smo na pola puta za raj
poljubi me za kraj
Bas me briga za ljude
oni uvijek nesto govore
i ovaj put neka im bude
neka se gorke rijeci probude
Al' nisu krivi oni
ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
i nisu krive sjene proslosti
tako je, vjerujem, moralo bit'
Ref.
Samo korak do sna, ti i ja
tako je malo uvijek trebalo
samo korak do sna, ti i ja
ostaju samo sjecanja
Korak do sna, ti i ja
kao kisa i pustinja
svijeta dva, ti i ja
tako bliska, tako daleka
Neka nam ponovo sude
u nama jedina je istina
i ovaj put neka im bude
jer nista gore vise ne moze bit'
Nisu krivi oni, ni ja, ni ti
sto vise nema ljubavi
stali smo na pola puta za raj
poljubi me za kraj
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....