Jednostavno, volim te
Niko drugi nije kao ti.
Ti si svojevrstan, jednostavan,
posve orginalan i neponovljiv.
Ne verujes to,
ali niko drugi nije kao ti -
odveka doveka.
I svaki covek koga volis
nije nikakav obican covek.
Iz njega zraci
neobicna privlacna snaga.
I ti po njemu postajes
na neki nacin drugciji.
Mozes mu cak reci :
Sto se mene tice,
ne moras biti nepogresiv,
bez gresaka i savrsen, jer :
ja te jednostavno volim.
Poeziju će svi pisati...
Re: Poeziju će svi pisati...
DOTAKLA BIH TE
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
Re: Poeziju će svi pisati...
StaciE Orrico...STICK ...da li su to tvoja tri brata?venecija je napisao/la:Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
ÄÂetvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
PeraÄÂice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
ÄÂetvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
Re: Poeziju će svi pisati...
Mala kavana.Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od ÄÂežnja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko Å¡aptati rijeÄÂi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, Å¡to će se vjeÄÂno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesaric
I stol u kutu za dvoje-
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!
Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od ÄÂežnja,
A tako blizu sreći.
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko Å¡aptati rijeÄÂi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, Å¡to će se vjeÄÂno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesaric
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Kada tvoja ljubav prodje
Ti znas gdje ces me naci
Negdje u uglu tvoje duse
Sedim
Moje misli ne postoje
Moje zelje
Molitve za tvoju srecu
Toliko toga u tako malo duse
Nekada kada pozelis
Moci ces ispiti casu
Moje ljubavi
Prvi i zadnji put
Istinski znaces sta je ljubav
A onda ce tvoju paznju
Obuzeti nove stvari
Opet cu ostati sam
U uglu tvoje duse
Da drzim nadu
Da imam veru u ljubav
Konacnu
U tom mraku zelim znati
Samo jedno
Da zivis ljubav
Ti ces nju prepoznati
A ona ce te obuzeti
Ti znas gdje ces me naci
Negdje u uglu tvoje duse
Sedim
Moje misli ne postoje
Moje zelje
Molitve za tvoju srecu
Toliko toga u tako malo duse
Nekada kada pozelis
Moci ces ispiti casu
Moje ljubavi
Prvi i zadnji put
Istinski znaces sta je ljubav
A onda ce tvoju paznju
Obuzeti nove stvari
Opet cu ostati sam
U uglu tvoje duse
Da drzim nadu
Da imam veru u ljubav
Konacnu
U tom mraku zelim znati
Samo jedno
Da zivis ljubav
Ti ces nju prepoznati
A ona ce te obuzeti
Re: Poeziju će svi pisati...
DOTAKLA BIH TE
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
Dotakla bih te
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.
Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.
Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...
Re: Poeziju će svi pisati...
Neka mi netko kaže
zašto najljepše
stvari u životu
bole viÅ¡e i jaÄÂe.
Neka mi netko kaže
da ljubav ne boli
da ljubav je sreća
dok tiho plaÄÂem.
Neka mi netko kaže
što srcu reći
kad ljubav prođe
kad ne raduje se sreći.
Neka mi netko kaže
kad kažeš zbogom
Å¡to uÄÂiniti tada
Å¡to uÄÂiniti sa sobom.
Neka mi netko kaže
da postoji ljubav
da postoji sreća
da voli bez imalo boli...!
zašto najljepše
stvari u životu
bole viÅ¡e i jaÄÂe.
Neka mi netko kaže
da ljubav ne boli
da ljubav je sreća
dok tiho plaÄÂem.
Neka mi netko kaže
što srcu reći
kad ljubav prođe
kad ne raduje se sreći.
Neka mi netko kaže
kad kažeš zbogom
Å¡to uÄÂiniti tada
Å¡to uÄÂiniti sa sobom.
Neka mi netko kaže
da postoji ljubav
da postoji sreća
da voli bez imalo boli...!
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Dođe mi sjeta,pa što onda
zar vi nikada niste sjetni bili
i onda polako mislima Å¡eta
tamo gdje sjećanju dani žive mili
Zmaj i princeza ,kojeg li ÄÂuda
zavolješe hlad ispod planine iste
gdje oko seže,livade mirisne
gdje iz dubine izviru vode bistro ÄÂiste
Malo gluposti,malo snova
nije me muza danas htjela
no eto ja ipak napisah rijeÄÂi
kome je dosadno,može pobjeći
Ne da mi se pisat romantiÄÂne basne
sunce prži i pakleno je vruće
izležavat ću se kraj mora do veÄÂeri kasne
a onda polako,puteljkom do kuće
nema veze s niÄÂim,tek tako mi se piÅ¡e danas drugaÄÂije
ajde pozdrav svima,i uživajte ...aloha
zar vi nikada niste sjetni bili
i onda polako mislima Å¡eta
tamo gdje sjećanju dani žive mili
Zmaj i princeza ,kojeg li ÄÂuda
zavolješe hlad ispod planine iste
gdje oko seže,livade mirisne
gdje iz dubine izviru vode bistro ÄÂiste
Malo gluposti,malo snova
nije me muza danas htjela
no eto ja ipak napisah rijeÄÂi
kome je dosadno,može pobjeći
Ne da mi se pisat romantiÄÂne basne
sunce prži i pakleno je vruće
izležavat ću se kraj mora do veÄÂeri kasne
a onda polako,puteljkom do kuće
nema veze s niÄÂim,tek tako mi se piÅ¡e danas drugaÄÂije
ajde pozdrav svima,i uživajte ...aloha
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Poklanjam ti ljubav
poklanjam ti osmijeh
tisuću osmjeha ti dajem
velikih ,prostranih kao nebo
dubokih, snažnih kao more
nježnih , iskrenih što te zovu..
poklanjam ti pjesmu
uzburkanih osjećaja isprepletenu
zlatnom niti ljubavi
neprekinute Å¡to traje
sjajnu poput sunca ÄÂistog
toplu kao plamen vrući
vjeÄÂnu kao kamen tvrdi
pjesmu kojom sve ti dajem...
poklanjam ti misli u tišini
koracima plahim što kroz život idu
sve ti moje poklanjam najdraži
ljubav sjetnu u daljini
iz dna duše svoje
ja ti šaljem,osjećaš li
otkucaje srca mojeg...
poklanjam ti miris ruža ljubavi
toplog kruha ranog jutra
miris mora,Å¡uma,zore
zatvori oÄÂi i osjećaj me
nek te sjeti naših dana
naših tijela,naših želja
poljubaca svake noći
miris plavog jorgovana...
poklanjam ti osmijeh
tisuću osmjeha ti dajem
velikih ,prostranih kao nebo
dubokih, snažnih kao more
nježnih , iskrenih što te zovu..
poklanjam ti pjesmu
uzburkanih osjećaja isprepletenu
zlatnom niti ljubavi
neprekinute Å¡to traje
sjajnu poput sunca ÄÂistog
toplu kao plamen vrući
vjeÄÂnu kao kamen tvrdi
pjesmu kojom sve ti dajem...
poklanjam ti misli u tišini
koracima plahim što kroz život idu
sve ti moje poklanjam najdraži
ljubav sjetnu u daljini
iz dna duše svoje
ja ti šaljem,osjećaš li
otkucaje srca mojeg...
poklanjam ti miris ruža ljubavi
toplog kruha ranog jutra
miris mora,Å¡uma,zore
zatvori oÄÂi i osjećaj me
nek te sjeti naših dana
naših tijela,naših želja
poljubaca svake noći
miris plavog jorgovana...
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Volio bih ruku Tvoju u moju da stavim
I u crne oÄÂi da Te gledam
dok upravljam Ti nježne rijeÄÂi
preko usana što mi s’laze.
Volio bih da Te zagrlim
i na grudi svoje privijem
da srca Tvoga otkucaje
na srcu svome ÄÂujem.
Volio bih da napišu bajku
i da Ti i ja smo akteri
u romansi Å¡to dosad
na sceni povijesti nije postojala.
Volio bih da Ti mogu reći
“Ja volim Teâ€Â
a da Te ne vežem za sebe
nego da poput ptice u gori
Ti slobodna ostaneš.
I u crne oÄÂi da Te gledam
dok upravljam Ti nježne rijeÄÂi
preko usana što mi s’laze.
Volio bih da Te zagrlim
i na grudi svoje privijem
da srca Tvoga otkucaje
na srcu svome ÄÂujem.
Volio bih da napišu bajku
i da Ti i ja smo akteri
u romansi Å¡to dosad
na sceni povijesti nije postojala.
Volio bih da Ti mogu reći
“Ja volim Teâ€Â
a da Te ne vežem za sebe
nego da poput ptice u gori
Ti slobodna ostaneš.
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao:
Da je cujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
U snu svome nisam znao za budenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budenja moc.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg više, ni ociju tih.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci, da su baš one,
Što me cudno po životu vode i gone:
U snu dodu, da me vide, Å¡ta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide dodu oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad.
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Što me gleda, sto mi kaže, da me oseca,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili pociva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao:
Da je cujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
U snu svome nisam znao za budenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budenja moc.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg više, ni ociju tih.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci, da su baš one,
Što me cudno po životu vode i gone:
U snu dodu, da me vide, Å¡ta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide dodu oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad.
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Što me gleda, sto mi kaže, da me oseca,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili pociva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Poeziju će svi pisati...
Smiješak
Cvijetak se meni nasmiješio
i oÄÂaran sam bio,
tek Å¡to se pogled s pogledom sreo
već sam se zaljubio.
Zaljubio sam se tako, da jaÄÂe
ljubiti nije moguće.
Kako li može toliko ljubavi
stati u jedno srce?
Sad evo stojim pred ljepotom –
i ÄÂemu da se nadam?
Ko putnik na putu, pod olujom,
i ÄÂemu da se nadam?
Cvijetak se meni nasmiješio
i oÄÂaran sam bio,
tek Å¡to se pogled s pogledom sreo
već sam se zaljubio.
Zaljubio sam se tako, da jaÄÂe
ljubiti nije moguće.
Kako li može toliko ljubavi
stati u jedno srce?
Sad evo stojim pred ljepotom –
i ÄÂemu da se nadam?
Ko putnik na putu, pod olujom,
i ÄÂemu da se nadam?
Re: Poeziju će svi pisati...
Sjedim
U naruÄÂje doÄ‘i mi...
Smješkam ti se...
Zagrli me...
Snažno...
Želim biti
Tvoj...
Ti
Nježnost
Moja budi...
Grlim te
Snagom svom...
Puno znaÄÂiÅ¡
Srcu mom...
U cjelovu
Srest ćemo se mi...
Tad
ZapoÄÂet će naÅ¡i sni...
Fališ mi…
U naruÄÂje doÄ‘i mi...
Smješkam ti se...
Zagrli me...
Snažno...
Želim biti
Tvoj...
Ti
Nježnost
Moja budi...
Grlim te
Snagom svom...
Puno znaÄÂiÅ¡
Srcu mom...
U cjelovu
Srest ćemo se mi...
Tad
ZapoÄÂet će naÅ¡i sni...
Fališ mi…
Re: Poeziju će svi pisati...
Tebi. ljubavi
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti Å¡araju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam Å¡to iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
Å¡to se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo Å¡to Å¡aljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono Å¡to imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti Å¡araju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam Å¡to iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
Å¡to se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo Å¡to Å¡aljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono Å¡to imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
Re: Poeziju će svi pisati...
Zašto pisati stihove boli, kad tvoje srce više ne voli.
više nevoli jer si iz njega iscrpio
svu ljubav i sad ljubavi više nema za nikog osim za sebe.
zašto pisati stihove boli kad tu bol ne osjećam.
Neosjećam više ništa, doli praznine
jer si sve druge osjećaje iscrpio iz mene.
sve.
Zar još postojim?
kako bilo, zašto pisati stihove boli?
više nevoli jer si iz njega iscrpio
svu ljubav i sad ljubavi više nema za nikog osim za sebe.
zašto pisati stihove boli kad tu bol ne osjećam.
Neosjećam više ništa, doli praznine
jer si sve druge osjećaje iscrpio iz mene.
sve.
Zar još postojim?
kako bilo, zašto pisati stihove boli?