Poeziju će svi pisati...
Re: Poeziju će svi pisati...
Bez...
Bez strasti će
obiÄÂni biti
najveći darovi...
Bez želje će
najviši biti
najmanji pragovi...
Bez ljubavi
teški će biti i
sunÄÂani dani...
Bez topline u srcu
svi će osmjesi biti
daleki i strani...
Zato noćas za sve što
pogledaju nebeski sjaj,
nagrada nek je
dragih zagrljaj.
Re: Poeziju će svi pisati...
Baš u gužvi uhvatim ti pogled,
s podignutom obrvom, ko znaku,
neizgovoreno pitanje, okrzne me smjelo
napetost strune osjeti se u zraku...
Iznenadan susret, dah mi ubrza,
korake uspori, što li će se zbiti?
Gledam ti kosu, vijori na vjetru,
trenutak je vjeÄÂnost, a mi u nju sliti.
Ništa se ne zbiva, svijet ne postoji.
Nas dvoje na svjetlu, ostalo u sjeni,
OsmjehneÅ¡ se nježno i koraka ÄÂvrsta
sigurno mi priđeš ko muškarac ženi.
s podignutom obrvom, ko znaku,
neizgovoreno pitanje, okrzne me smjelo
napetost strune osjeti se u zraku...
Iznenadan susret, dah mi ubrza,
korake uspori, što li će se zbiti?
Gledam ti kosu, vijori na vjetru,
trenutak je vjeÄÂnost, a mi u nju sliti.
Ništa se ne zbiva, svijet ne postoji.
Nas dvoje na svjetlu, ostalo u sjeni,
OsmjehneÅ¡ se nježno i koraka ÄÂvrsta
sigurno mi priđeš ko muškarac ženi.
Re: Poeziju će svi pisati...
=NiSi=
nisi znao da sam vrag kad te gledam ja
nisi znao da sam secer kad te ljubim svaku vecer
nisi znao da me boli kad sam cula da moju prijateljicu volis
nisi znao da je tesko srcu mome kad te moja prijateljica spomene
samo znam da si znao ali sada i ja znam da si mome srcu poslo BOL I JAD
nisi znao da sam vrag kad te gledam ja
nisi znao da sam secer kad te ljubim svaku vecer
nisi znao da me boli kad sam cula da moju prijateljicu volis
nisi znao da je tesko srcu mome kad te moja prijateljica spomene
samo znam da si znao ali sada i ja znam da si mome srcu poslo BOL I JAD
Re: Poeziju će svi pisati...
Kako je cudno voljeti nekoga tko tebe ne
a jos cudnije znati da si upravo osoba koja to cini
Kako je mucno kada se sudare pamet i emocija
i odpocne dugi rat u kojem samo ti stradas
Kako je grozno mrziti cijelo svoje bice
zbog ljubavi prema njemu
A ja to sve veceras cinim
Volim, mrzim i stradam
Lezim i gledam u prazno dok mi se tijelo hladi
a jos cudnije znati da si upravo osoba koja to cini
Kako je mucno kada se sudare pamet i emocija
i odpocne dugi rat u kojem samo ti stradas
Kako je grozno mrziti cijelo svoje bice
zbog ljubavi prema njemu
A ja to sve veceras cinim
Volim, mrzim i stradam
Lezim i gledam u prazno dok mi se tijelo hladi
Re: Poeziju će svi pisati...
opet razmisljam o tebi ne zamjeri
sta cu ne mogu da se promijenim
a i ne zelim to
znam da si me volio
a ja sam te povrijedila
mada nisam htjela
ne, ne molim za oprost, ja to ne zasluzujem
mozda sam previse sentimetalna
osjecajna, mozda i glupa
ali to sam ipak ja
djevojka koju si volia
skojom si zelio srecu
a koja te razocarala
i unistila snove o nama
da, to sam ja...
ali ne zaboravi
ja sam ista ta djevojka
kojoj si ti znacio mnogo
i ako ti to nikad nisam rekla
iz mozda tebi glupog razloga
krila sam svoja osjecanja od tebe
od drugih, od same sebe
bio je to odraz moje licnosti
zelje i straha u isto vrijeme
voljela sam te
neznam ni kako ni zasto se to desilo
oprosti mi, nisam ti to mogla reci
znala sam da nema nade za nas
da je sve uzalud ...
ipak to me nece sprijeciti
da te i dalje volim cisto i bezgrijesno
i ako u tvojoj buducnosti mene vise nema
ja sam proslost koja se polako gubi
u rijeci zaborava
bol polako blijedi i
sigurno ces se jednom upitati
jesam li ja uopste postojala
je si li me volio!
oboje smo jos mladi
zivot je tek pred nama
ali u mom srcu ce uvijek biti mjesta za tebe
cuvat cu te u dnu moga srca
kao dragu uspomenu
i sjecat cu se...
...jednog proljeca, jednog ljeta
tvoga lika, tvojih ruku, i zaplakat cu
potrazit cu utjehu u tvom zagrljaju
koji ce u mislima mojim pripadati meni
ma gdje bio i ma skim bio ti!
znam upoznat cu nekog drugog
kao sto ces ti voljeti neku drugu
mozda cu i ja voljeti
mozda cu mastati o sreci
kao sto si ti nekad mastao o nama
vrijeme ce proci, proletjeti ...
postacu majka, nana, ako me dotle zivot ne slomi
borit cu se za bolje sutra, za srecu
i sjecat cu se...
...tebe suzo moja, tugo i radosti
voljet cu te i onda kada mom zivotu dode kraj
kad se na moje tijelo spusti tamna, smrtna presuda
jer ja sam takva, ne mogu da se promijenim
a i ne zelim to
a ti, ne zamjeri
potrazi srecu u nekoj drugoj
koja ce umijeti cijeniti tvoju ljubav
mozda me neces zaboraviti
ali bol ce vremenom prestati
ja to znam...
sjeti me se kad tad
dok budes pricao unucadima bajke prije spavanja
ispricaj jednu i o nama
tako je malo trebalo da budemo sretni
a sad smo tako daleko
i polako se gase snovi o sreci
nek ova balada bude spomen jedne ne ostvarene ljubavi...
i jos nesto, voljet cu opet
ali nikad nikoga kao tebe!
sta cu ne mogu da se promijenim
a i ne zelim to
znam da si me volio
a ja sam te povrijedila
mada nisam htjela
ne, ne molim za oprost, ja to ne zasluzujem
mozda sam previse sentimetalna
osjecajna, mozda i glupa
ali to sam ipak ja
djevojka koju si volia
skojom si zelio srecu
a koja te razocarala
i unistila snove o nama
da, to sam ja...
ali ne zaboravi
ja sam ista ta djevojka
kojoj si ti znacio mnogo
i ako ti to nikad nisam rekla
iz mozda tebi glupog razloga
krila sam svoja osjecanja od tebe
od drugih, od same sebe
bio je to odraz moje licnosti
zelje i straha u isto vrijeme
voljela sam te
neznam ni kako ni zasto se to desilo
oprosti mi, nisam ti to mogla reci
znala sam da nema nade za nas
da je sve uzalud ...
ipak to me nece sprijeciti
da te i dalje volim cisto i bezgrijesno
i ako u tvojoj buducnosti mene vise nema
ja sam proslost koja se polako gubi
u rijeci zaborava
bol polako blijedi i
sigurno ces se jednom upitati
jesam li ja uopste postojala
je si li me volio!
oboje smo jos mladi
zivot je tek pred nama
ali u mom srcu ce uvijek biti mjesta za tebe
cuvat cu te u dnu moga srca
kao dragu uspomenu
i sjecat cu se...
...jednog proljeca, jednog ljeta
tvoga lika, tvojih ruku, i zaplakat cu
potrazit cu utjehu u tvom zagrljaju
koji ce u mislima mojim pripadati meni
ma gdje bio i ma skim bio ti!
znam upoznat cu nekog drugog
kao sto ces ti voljeti neku drugu
mozda cu i ja voljeti
mozda cu mastati o sreci
kao sto si ti nekad mastao o nama
vrijeme ce proci, proletjeti ...
postacu majka, nana, ako me dotle zivot ne slomi
borit cu se za bolje sutra, za srecu
i sjecat cu se...
...tebe suzo moja, tugo i radosti
voljet cu te i onda kada mom zivotu dode kraj
kad se na moje tijelo spusti tamna, smrtna presuda
jer ja sam takva, ne mogu da se promijenim
a i ne zelim to
a ti, ne zamjeri
potrazi srecu u nekoj drugoj
koja ce umijeti cijeniti tvoju ljubav
mozda me neces zaboraviti
ali bol ce vremenom prestati
ja to znam...
sjeti me se kad tad
dok budes pricao unucadima bajke prije spavanja
ispricaj jednu i o nama
tako je malo trebalo da budemo sretni
a sad smo tako daleko
i polako se gase snovi o sreci
nek ova balada bude spomen jedne ne ostvarene ljubavi...
i jos nesto, voljet cu opet
ali nikad nikoga kao tebe!
Re: Poeziju će svi pisati...
Prijatelji, ne pitaj te me nista
i ne pitaj te me tko je kriv
Kriv je samo taj tren
kad sam mu ljubav izjavila
kriva sam samo sto sam mu vjerovala
i sto sam ga ljubila i iskreno voljela
Sada mi ostajete samo vi moji prijatelji
i srce sto jos tuguje za njim!
i ne pitaj te me tko je kriv
Kriv je samo taj tren
kad sam mu ljubav izjavila
kriva sam samo sto sam mu vjerovala
i sto sam ga ljubila i iskreno voljela
Sada mi ostajete samo vi moji prijatelji
i srce sto jos tuguje za njim!
Re: Poeziju će svi pisati...
=PRAZNE RUKE TUGU GRLE=
Nikad kockar nisam bio
A igru za igrom gubim
Ja sam tugu zagrlio
Mjesto one koju ljubim
Prazne ruke tugu grle
Ranjeno je srce zove
Danju misli sreci hrle
Zorom sanjam ruzne snove
Ruke su mi ispruzene
Grlile bi, ali koga
Daleko je sad od mene
Zena srca kamenoga
Sve sam igre izgubio
Kao kockar koji nema srece
Odavno je nisam poljubio
Tugu grlim, jer me sreca nece
Nikad kockar nisam bio
A igru za igrom gubim
Ja sam tugu zagrlio
Mjesto one koju ljubim
Prazne ruke tugu grle
Ranjeno je srce zove
Danju misli sreci hrle
Zorom sanjam ruzne snove
Ruke su mi ispruzene
Grlile bi, ali koga
Daleko je sad od mene
Zena srca kamenoga
Sve sam igre izgubio
Kao kockar koji nema srece
Odavno je nisam poljubio
Tugu grlim, jer me sreca nece
Re: Poeziju će svi pisati...
And Still I Love You
I don't have everything
as a matter of fact I don't have anything
except dream of a better day
and you 2 help me find my way
Being a man I am sure 2 make mistakes
but 2 keep u I would do all it takes
and if it meant my love was really true
I'd gladly die and watch over u
I wish u knew how much I cared
u'd see my love is true by the life we'd share
Even if u changed your mind and said our love was thru
I'd want 2 die continuously cry and still I'd love u
I don't have everything
as a matter of fact I don't have anything
except dream of a better day
and you 2 help me find my way
Being a man I am sure 2 make mistakes
but 2 keep u I would do all it takes
and if it meant my love was really true
I'd gladly die and watch over u
I wish u knew how much I cared
u'd see my love is true by the life we'd share
Even if u changed your mind and said our love was thru
I'd want 2 die continuously cry and still I'd love u
Re: Poeziju će svi pisati...
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti Å¡araju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam Å¡to iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
Å¡to se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo Å¡to Å¡aljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono Å¡to imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretoÄÂim
ovaj moj iskriÄÂav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stoÄÂim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi poÄÂetke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zraÄÂka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puÄÂe u meni
poput zrelog maslaÄÂka
i ode noÅ¡en neÄÂim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ÄÂežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teÄÂe...
Da obavijem ti sve bi'
najÄÂulnije dubine...
Prizivam bledo veÄÂe
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teÄÂe
i ja bih samo da dajem
dok se juÄÂe kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni ÄÂežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jaÄÂa od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti Å¡araju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veÄÂe
tvoje mi telo krije,
poÄÂinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam Å¡to iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog veÄÂnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
Å¡to se treperi i smeje,
i ÄÂini od zajedniÅ¡tva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo Å¡to Å¡aljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono Å¡to imam
do ÄÂega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
Re: Poeziju će svi pisati...
Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.