Poeziju će svi pisati...

[Alma_sa]

Tako bih htio da sjetis se dana,
sretnih, kad bio sam prijatelj tvoj,
sunce je toplije bilo no danas,
zrake je bacalo u zivot moj.

Sad mrtvo lisce oko nas se kupi,
vidis li, ja pamtim sve.
Svud mrtvo lisce, u parku, na klupi,
prekrit ce sjecanja, kajanje, sve.

Sjeverac ga raznosi nocas,
a ako odnese i nas,
tu pjesmu cu pamtiti vjecno,
i tvoj cu slusati glas.

Jer pjesma ta i na nas slici,
bila si moja, bio sam tvoj,
dani su tekli kao u prici,
bila si moja, bio sam tvoj.

Ali zivot zna razdvojit one,
koji se vole kao mi,
stope ljubavnika brise more,
na pjesku ne ostavlja njih.

Dani su tekli kao u prici,
bila si moja, bio sam tvoj,
ali zivot zna razdvojit one,
koji se vole kao mi.

Stope ljubavnika brise more,
na pjesku ne ostavlja njih...

Zak Prever

[johnny]

Kao portret nacrtan mrakom
u sobi stojim,
Igra senki na zidu mi remeti mir,
Poku¹avam da ka¾em
svetu da se bojim,
Da sam ne mogu,
a nemam s kim...

Johnny 1995.god.

[Alma_sa]

Ponoc je. Lezim, a sve mislim na te.
U tvojoj basti ja te vidjeh juce,
gdje beres krupne raspukle granate.

Mila k'o zlatno nebo poslje tuce,
u tihu hladu stare kruske one,
sjede ti djeca i zadacu uce.

Nad sedrvanom leptiri se gone,
i sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
rasipaju se, dok polako tone.

Jesenje sunce... I k'o sa visina,
olovni oblak, po dusi mi pade,
najcrnji pokrov bola i gorcina.

I kobna mis'o moriti me stade:
Sto moja nisi, i sto smiraj dana
ne nosi meni zvijezde, no jade?

Sto moje baste ostase bez grana,
i slatka ploda, sto radja i zrije
na vatri srca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?
Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,
i sve te gledam, kroz suzu sto lije,

Gdje beres slatke, raspukle granate...

Aleksa Santic

[Alma_sa]

Svidas mi se kad sutis, jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Cini se, kao da su ti letjele oci,
i cini se, da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom,
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojoj.
Leptirice sna, dusi mojoj si slicna,
i slicna si rijeci, melankonija.

Svidas mi se kad sutis, i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom,
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten.
Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

Svidas mi se kad sutis, jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna, kao da si umrla.
Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo sto to nije tocno.

Pablo Neruda

[Alma_sa]

Samoca je poput kise,
u veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije nego svijetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tijela sto nisu nista nasla,
razocarano dijele puna mora,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
U postelji jednoj moraju da noce.

Tad dolaze valovi samoce…
:duel:

[dina33]

LJubav je kao grom iz vedra neba ,
ali ni grom ne udari uvjek gdje treba
pa cesto zanesen necijim smjeskom
zaljubis se tako greskom :bier:

[Alma_sa]

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena,
dok rasplicem svoje brige,
kao mreze zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san,
kao biljka sto se udvostrucuje u sjeni.

Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog, biti i ne biti, u kojem se nalazimo

nesto ostaje, i vodi nad svjetlu zivota,
kao da je pecat sjene obiljezio,
vatrom svoja tajnovita stvorenja... :bestw:

[Alma_sa]

Propala ljubav ne nosi se na put,
kao sto nosis kovcege i sveznje.
U spomenima zivot samo spava.

Kad probudi se, oni budu ceznje.
Putujes dane i putujes noci.
Oni su tvoje drustvo u samoci.

U zanosima, lutanju daleku,
oni te naglo zabole, zapeku.
Otidjes dalje. Oni dublje riju,
i glumljenu ti radost tiho piju.

Na dnu ti srca cuce sumnje, cuju
micanje svake nade, pa je truju.
Tjeskobama, ljubomorom te muce,
u sutra sjenu bacajuc' od juce. :naughty:

[Denis_82]

Nocas blistam,
Bez nemira i straha, pun sam svojih zraka,
Pun sam zudnje u tisini vrelog mraka.
Budim se sretan,
Promatram ti tijelo sa svojih visina,
Citam ti osmijeh iz dalekih blizina.

Jednom zrakom doticem ti usne,
Drugom, milujem ti grudi,
Mi smo ljubavnici bez dodira -
Tijelo besmisleno zudi.

Ja ne znam dal´ jos spavas
Il´ se budis,
Samo vidim na tvom licu
Drhtaj srece, plamen strasti,
Radost slasti
Kojom rudis.

I u svemu, dok si sama,
I u stanu naseg nocnog mira,
Ja sam mjesec
sto se s tobom igra
Ja sam mjesec sto te tiho dira.

[Alma_sa]

Kad umrem, zelim tvoje ruke na svojim ocima,
zelim svjetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me jos jednom dirne njihova svjezina,
da osjetim njeznost sto izmijeni moju sudbinu.

Hocu da zivis dok te uspavan cekam,
hocu da tvoje usi i dalje slusaju vjetar,
da udises miris mora koje smo zajedno voljeli,
i da nastavis hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hocu da ono sto volim nastavi zivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje rascvjetana,

da bi dosegla sve sto ti moja ljubav naredjuje,
da bi sjena moja prosetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju...

[Alma_sa]

Ne volim te, zato sto te volim,
i od voljeti te, do ne voljeti te stizem,
i do cekanja kada te ne cekam,
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te, zato sto te volim,
i beskrajno te mrzim, a mrzeci te molim,
i mjera moje putujuce ljubavi
jest, da te ne vidim i poput slijepca volim.

Mozda cu potrositi sijecanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravsi sebi kljuc spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem,
i umrijet cu od ljubavi, jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlju i ognjem.

[Denis_82]

Ne bira se ljubav
kao ni smrt.

Sve je u knjigama
duboko pod morem
zapisano.

Jezikom neznanim nama,
nebesnim pismenima.

Niti se odupreti mozes
niti preskociti dan.

Kao sto ne mozes
tudji san usniti
niti okom drugim
videti.

Voleo bih da nisi ti
ona koju u ovom casu
volim.

[Alma_sa]

Kad bih mogao ponovo prozivjeti svoj zivot,
pokusao bih uciniti sto vise pogresaka.
Ne bih toliko nastojao biti savrsen, bio bih opusteniji.
Bio bih gluplji nego sto sam bio,
u stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.

Bio bih manje cistunac, vise bih riskirao,
vise putovao, gledao vise zalazaka sunca,
penjao se na vise vrhova, preplivao vise rijeka,
isao na vise mjesta na kojima nikad nisam bio,
jeo vise sladoleda, a manje mahuna,
imao vise stvarnih problema, a manje izmisljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi, koji su zivjeli razborito i
promisljeno svaki trenutak svoga zivota.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.

Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
pokusao bih uvijek imati lijepe trenutke,
jer se jedino od toga sastoji zivot, od trenutaka.

Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda isli
bez termometra, termofora, kisobrana i padobrana.

Kada bih mogao ponovo zivjeti, putovao bih manje opterecen.
Kada bih mogao ponovo zivjeti, poceo bih hodati bos
pocetkom proljeca i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se vise puta u kocijama, promatrao vise svitanja,
igrao se sa vise djece...
Da imam ponovo zivot pred sobom.

Ali, vec vidite, imam 85 godina i znam da umirem...

Jorge Luis Borges

[Denis_82]

Sta je Ljubav,
pitam se ja.
Da li je to stvarnost,
il iluzija budala.

Sta je to ljubav,
ko odgovor zna?
Da li je to rijec,
il pojava prava.

Sta li je ta ljubav,
da li odgovora ima,
il je to iluzija za budale,
ili je to pojava prava.

Ako je ljubav iluzija za budale
onda je preki lijek sex,
a ako je to pojava prava,
od te ljubavi me boli glava.

[Alma_sa]

Ljubav je samo rijec i nista vise,
ljubav se uvijek isto cita i pise,
ruka u ruci je vec nesto drugo,
i sapat njeznih rijeci, uz kapi kise...

Ljubav je samo rijec i nista vise,
obicna slova svakog lista papira,
tajna i strepnje su vec nesto drugo,
to je i prvo pismo sto rijeci bira...

Ljubav je samo rijec i nista vise...

Ponekad je samo pogled,
uzrok bezbroj budnih noci,
uzalud se nekad moli,
to je ljubav, to se voli.

I kad oci suze vlaze,
i nevjesto kad se laze,
ili kada tijelo boli,
to je ljubav, to se voli... :X(: