Moja noæi, kada æe¹ mi proæi?
- Nikad!
Moja zoro, kada æe¹ mi doæi?
- Nikad!
Moja sreæo, kada æe¹ mi se javit?
- Nikad!
Moje nebo, kad æe¹ mi zaplavit?
- Nikad!
Moja draga, kad æe na¹i svati?
- Nikad!
Moja suzo, kada æe¹ mi stati?
- Nikad!
Poeziju će svi pisati...
Hvala Alma... 
ma imam ja toga dosta ali danas cu samo staviti ovu...pa mi recite da li je oke...pusaaaa
Kad pomislim na tebe,
Srce mi stane, dusa uzdahne.
Neces da znas za mene,
Da li znas kako to boli?
Sto me tvoje srce ne voli?
O zivote moj, sta mi vrijedis,
Kad nisam sa njim?
Sto da zivim? Kad zivim bez njega.
Sta imam? Kad njega nemam.
Kome srce da dam? Kad ga on nece?
Ne mogu da vjerujem da sam toliko pala,
Da sam na dnu zbog njega,
da mi zivot prolazi u tuzi,
da mi srce toliko pati.
Kako da zivim bez tebe?
Kako da budem sretna kad nisam s tobom?
Nemogu nikako bez tebe,
Nisam sretna kad nisam s tobom,
A zivjeti moram...
ma imam ja toga dosta ali danas cu samo staviti ovu...pa mi recite da li je oke...pusaaaa
Kad pomislim na tebe,
Srce mi stane, dusa uzdahne.
Neces da znas za mene,
Da li znas kako to boli?
Sto me tvoje srce ne voli?
O zivote moj, sta mi vrijedis,
Kad nisam sa njim?
Sto da zivim? Kad zivim bez njega.
Sta imam? Kad njega nemam.
Kome srce da dam? Kad ga on nece?
Ne mogu da vjerujem da sam toliko pala,
Da sam na dnu zbog njega,
da mi zivot prolazi u tuzi,
da mi srce toliko pati.
Kako da zivim bez tebe?
Kako da budem sretna kad nisam s tobom?
Nemogu nikako bez tebe,
Nisam sretna kad nisam s tobom,
A zivjeti moram...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
...naravno Najdina, samo nastavi...
Veæ oèajan i li¹en moæi,
Ja nisam oèekivo spas.
Tada,u èemernoj samoæi,
Tvoj nje¾ni zaèuo san glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na ¾ivot nov.
I ti mi svoju ruku pru¾i,
I ljubav nas u jedno zdru¾i.
Kako je duga bila noæ
U kojoj, draga,tebe snivah!
Veæ mislio sam:neæe¹ doæ.
I rekoh na ti je ¾iva
U tvojoj ¾elji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroèi
Ta, èije divne èeka¹ oèi.
A gledaj:nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugu¹i¹e u srcu krik.
Oèima tvojim obasjani
Protièu sada moji dani.
Rasko¹an rujan, vedar, ¾ut.
Otvara jesen za nas put.
Poðimo zagrljeni, draga,
U ovaj zaèarani svijet;
U ljubavi je èudna snaga,
©to korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreæa svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
Veæ oèajan i li¹en moæi,
Ja nisam oèekivo spas.
Tada,u èemernoj samoæi,
Tvoj nje¾ni zaèuo san glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na ¾ivot nov.
I ti mi svoju ruku pru¾i,
I ljubav nas u jedno zdru¾i.
Kako je duga bila noæ
U kojoj, draga,tebe snivah!
Veæ mislio sam:neæe¹ doæ.
I rekoh na ti je ¾iva
U tvojoj ¾elji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroèi
Ta, èije divne èeka¹ oèi.
A gledaj:nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Ljepota, snaga, svjetlo, zdravlje
Ugu¹i¹e u srcu krik.
Oèima tvojim obasjani
Protièu sada moji dani.
Rasko¹an rujan, vedar, ¾ut.
Otvara jesen za nas put.
Poðimo zagrljeni, draga,
U ovaj zaèarani svijet;
U ljubavi je èudna snaga,
©to korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreæa svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
...Nema mene, al' ima ljubavi moje
Vidim je u suncu i zemlji gdje nam trunu kosti.
Dovr¹ava se dan u njenoj zahvalnosti
Slièno muzici, slièno praznini, spokojem.
Ona æe saèuvati namjere moje i tvoje
I vaskrsnuæe mrtve roðendane po milosti.
U podno¾ju vjetra nemjerljiva sijen oholosti
Nestaæe u pepelu onih ¹to vi¹e ne postoje.
U pusto srce, u mrtvo vrijeme me zovi.
Minula èe¾njo, da se svijet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um.
Pa mi je prazan dan koji jo¹ do¹ao nije
Ko granu koja se izdu¾uje u uzaludan ¹um
Neka me nedostojnog vjetar obavije...
Vidim je u suncu i zemlji gdje nam trunu kosti.
Dovr¹ava se dan u njenoj zahvalnosti
Slièno muzici, slièno praznini, spokojem.
Ona æe saèuvati namjere moje i tvoje
I vaskrsnuæe mrtve roðendane po milosti.
U podno¾ju vjetra nemjerljiva sijen oholosti
Nestaæe u pepelu onih ¹to vi¹e ne postoje.
U pusto srce, u mrtvo vrijeme me zovi.
Minula èe¾njo, da se svijet ponovi.
Ako ne saznah ljubav i uspavah svoj um.
Pa mi je prazan dan koji jo¹ do¹ao nije
Ko granu koja se izdu¾uje u uzaludan ¹um
Neka me nedostojnog vjetar obavije...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Snaga uspomene
Drugi u pomno postavljene mre¾e
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak jo¹ te ne¹to ve¾e,
¹to — to se jedva meðu nama zna.
Izmeðu drugih kad me vidi¹ ljudi,
u govoru se èesto splete¹ ti,
mnogo me puta tvoje srce ¾udi,
tra¾i¹ me okom u kom strah se skri.
Èesto, dok sjedi¹ umorna k'o sada od buke,
sama, zami¹ljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati pro¹lost ta.
Èesto, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se sreæom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
¹to nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me o¹tro sudi¹ i sad jo¹;
ka¾u da drugi ipak plaæen nije dobro,
kad tebi ka¾e da sam lo¹.
Meðu nama se di¾e tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih ¾elja plamen neæe njena
visina sprijeèit, da ne sukne on.
Da pamti¹ ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misli¹ na njih, al' mene po sili
pamtit ce¹ sve do u svoj zadnji èas.
Franc Pre¹ern
Drugi u pomno postavljene mre¾e
nestalno srce ulovi ti, zla;
za mene ipak jo¹ te ne¹to ve¾e,
¹to — to se jedva meðu nama zna.
Izmeðu drugih kad me vidi¹ ljudi,
u govoru se èesto splete¹ ti,
mnogo me puta tvoje srce ¾udi,
tra¾i¹ me okom u kom strah se skri.
Èesto, dok sjedi¹ umorna k'o sada od buke,
sama, zami¹ljena sva,
na um ti padne pjesnik tvoj bez nada,
skoro bi da se vrati pro¹lost ta.
Èesto, kad tvoj ti ljubljeni zapoje,
i ljubavnom se sreæom hvasta mlad,
u srcu bodu pjesmice te moje,
¹to nesretan ih zbog nje pjevah tad.
Sama si strogo sudila me prije,
sama me o¹tro sudi¹ i sad jo¹;
ka¾u da drugi ipak plaæen nije dobro,
kad tebi ka¾e da sam lo¹.
Meðu nama se di¾e tvrda stijena,
iz bezdna strmog pod nebeski tron;
al skritih ¾elja plamen neæe njena
visina sprijeèit, da ne sukne on.
Da pamti¹ ih, to drugi su te bili
molili, ne mog gordog srca glas;
ne misli¹ na njih, al' mene po sili
pamtit ce¹ sve do u svoj zadnji èas.
Franc Pre¹ern
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Vrijeme ljubavi
Kad proðe ova neobièna mjeseèina
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
pla¹ljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja ¾ivi od topline
moje ruke, i jo¹ me osvaja,
sitnim koracima pribli¾ava nebo
mojim otvorenim oèima,
kad proðe ovo sporo i te¹ko ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople ki¹e,
kada sve proðe,
pretvorit æu se u zrna pijeska ¹to ga nosi vjetar
prema sredi¹tu usamljene zvijezde
bit æu voda koja ispire ¹ljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit æu prazan trg sa sjenom neèijih stopa
stablo obraslo ¹utljivim br¹ljanom ¹to vene,
samo sjeæanje na samu sebe,
u èasu umiranja,
jednostavna rijeè zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
poku¹aj smije¹ka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni pro¾ivjeti.
koja je prevalila daleki put od mene do tebe,
pla¹ljivo obojena srebrom,
kad odleti drhtava ptica koja ¾ivi od topline
moje ruke, i jo¹ me osvaja,
sitnim koracima pribli¾ava nebo
mojim otvorenim oèima,
kad proðe ovo sporo i te¹ko ljeto
vezano svojim remenom za jesen,
kad stanu svi satovi koji su otkucavali
opojne i bujne vrtove
poslije tople ki¹e,
kada sve proðe,
pretvorit æu se u zrna pijeska ¹to ga nosi vjetar
prema sredi¹tu usamljene zvijezde
bit æu voda koja ispire ¹ljunak
i od toga postaje mutna
i umorna,
bit æu prazan trg sa sjenom neèijih stopa
stablo obraslo ¹utljivim br¹ljanom ¹to vene,
samo sjeæanje na samu sebe,
u èasu umiranja,
jednostavna rijeè zaboravljena u grlu
nikad izgovorena,
poku¹aj smije¹ka koji se hrani
podnebljem jedne pjesme,
koju nisam znala ispjevati
ni pro¾ivjeti.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Pravo na bol i suze
Nemam pravo na suze.
A boli me.
Boli.
Nemam pravo da se ¾alim
i tra¾im utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
Kidam pauèinu sa riznice sjeæanja.
Prebirem po najskrovitijim kutovima.
Sve je jo¹ tu. I dobro i zlo.
Djetinjstvo.
Una.
Prva mladost.
Una.
Opet sam u Novom.
Ljeto. Èitav grad na korzu.
Basket na ¹kolskom igrali¹tu.
Matematika. Fizika.
Zrak prezasiæen mirisom lipa ulazi
kroz prozore uèionica
i kida koncentraciju.
Bje¾imo sa èasova.
Pijemo vino na terasi hotela.
Malo je reæi sreæa.
Budim se iz pozlaæenih snova, iznenada.
Naviru pitanja.
Kome sada miri¹u lipe na keju?
Ko je na korzu?
Èiji je hotel?
A "Sloboda"?
I da li plaèe moj grad?
Ako plaèe, da li zbog onih
koji su ga oskrnavili,
popljuvali i osakatili
ili zbog nas koji ga zaboravljamo.
Koji smo ga izdali.
Oti¹li da se ne vratimo.
Prljavi svijet i pare.
Odraz beznaða u ogledalu; svakodnevnica.
I sve manje du¹e.
A Una? Kome Una?
Ne, nemam pravo na suze.
Nemamo.
Niko od nas.
Nemam pravo na suze.
A boli me.
Boli.
Nemam pravo da se ¾alim
i tra¾im utjehu.
Nikome. Ni od koga.
A trebam.
Kidam pauèinu sa riznice sjeæanja.
Prebirem po najskrovitijim kutovima.
Sve je jo¹ tu. I dobro i zlo.
Djetinjstvo.
Una.
Prva mladost.
Una.
Opet sam u Novom.
Ljeto. Èitav grad na korzu.
Basket na ¹kolskom igrali¹tu.
Matematika. Fizika.
Zrak prezasiæen mirisom lipa ulazi
kroz prozore uèionica
i kida koncentraciju.
Bje¾imo sa èasova.
Pijemo vino na terasi hotela.
Malo je reæi sreæa.
Budim se iz pozlaæenih snova, iznenada.
Naviru pitanja.
Kome sada miri¹u lipe na keju?
Ko je na korzu?
Èiji je hotel?
A "Sloboda"?
I da li plaèe moj grad?
Ako plaèe, da li zbog onih
koji su ga oskrnavili,
popljuvali i osakatili
ili zbog nas koji ga zaboravljamo.
Koji smo ga izdali.
Oti¹li da se ne vratimo.
Prljavi svijet i pare.
Odraz beznaða u ogledalu; svakodnevnica.
I sve manje du¹e.
A Una? Kome Una?
Ne, nemam pravo na suze.
Nemamo.
Niko od nas.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Ima¹ mene
Ima¹ u mojim dlanovima odmor i u srcu pokrivaè,
le¾i pa se na moj dah nasloni i zaspi, tako utoni,
a ja æu, ritmom ¹utnje iz svake ptice tihi let izvuæi,
umotati tvoj obris u li¹æe jablana i granama breze
nalo¾iti da te ljuljaju, nad jezerom gdje valovi ¹apuæu
i sve to mirisom jorgovana i lipe u proljeæe oblo¾iti.
Ima¹ u mom pogledu mir i u dodiru sigurnost ,
le¾i na moja njedra i glavu nasloni, zadrijemaj ,
ne boj se, svo to drveæe oko tebe zati¹jem te ¹titi
i tvoje krhko tijelo na zlatni suncokret namje¹ta,
¹irinom ravnice svoju kosu raspusti i koljena savij,
jer ispod tebe jutro æe neprestano u svom sjaju teæi.
Ima¹ u mom uzdahu moæ i s njim zagrljaj zvijezde,
le¾i u moj bri¾an pogled i svoje drhtaje skloni, usni,
pa kad te snovi nebom u rasko¹ne ¹etnje pozovu
i mjeseèinom iznad mojih obrva nje¾no zaplovi¹,
otkriti æe¹ i ti vrijeme u kojem moja ljubav tebi ide
i razlog s kojim ispod svega svijeta odavno postojim.
Ima¹ u mojim dlanovima odmor i u srcu pokrivaè,
le¾i pa se na moj dah nasloni i zaspi, tako utoni,
a ja æu, ritmom ¹utnje iz svake ptice tihi let izvuæi,
umotati tvoj obris u li¹æe jablana i granama breze
nalo¾iti da te ljuljaju, nad jezerom gdje valovi ¹apuæu
i sve to mirisom jorgovana i lipe u proljeæe oblo¾iti.
Ima¹ u mom pogledu mir i u dodiru sigurnost ,
le¾i na moja njedra i glavu nasloni, zadrijemaj ,
ne boj se, svo to drveæe oko tebe zati¹jem te ¹titi
i tvoje krhko tijelo na zlatni suncokret namje¹ta,
¹irinom ravnice svoju kosu raspusti i koljena savij,
jer ispod tebe jutro æe neprestano u svom sjaju teæi.
Ima¹ u mom uzdahu moæ i s njim zagrljaj zvijezde,
le¾i u moj bri¾an pogled i svoje drhtaje skloni, usni,
pa kad te snovi nebom u rasko¹ne ¹etnje pozovu
i mjeseèinom iznad mojih obrva nje¾no zaplovi¹,
otkriti æe¹ i ti vrijeme u kojem moja ljubav tebi ide
i razlog s kojim ispod svega svijeta odavno postojim.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Samotna ljubav
Ponoæ veæ je pro¹la, svjetlo mi se gasi,
Na bar¹unu crnom le¾i te¹ka noæ;
Èelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad æe¹, kad æe¹ doæ?
Oti¹la si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tu¾nu moæ,
Srcem srsi, strasti, du¹om sumnje, strasi
Poginut æu noæas i za dragom poæ.
Ljubav nije sreæa!Zna¹ li kad mi reèe?
Ljubav, to je rana, i ta rana peèe,
Ljubav boli, boli, kao ¾ivot boli,
Te¹ko, te¹ko onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muèi samo kad sam sâm ko kamen.
Antun Gustav Matos
Ponoæ veæ je pro¹la, svjetlo mi se gasi,
Na bar¹unu crnom le¾i te¹ka noæ;
Èelom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad æe¹, kad æe¹ doæ?
Oti¹la si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tu¾nu moæ,
Srcem srsi, strasti, du¹om sumnje, strasi
Poginut æu noæas i za dragom poæ.
Ljubav nije sreæa!Zna¹ li kad mi reèe?
Ljubav, to je rana, i ta rana peèe,
Ljubav boli, boli, kao ¾ivot boli,
Te¹ko, te¹ko onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muèi samo kad sam sâm ko kamen.
Antun Gustav Matos
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Ne vjeruj
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti ka¾u, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh kr¹a,
Tamo gdje u grmu proljeæe lepr¹a
I gdje slatko spava na¹ jorgovan plavi,
Doði, èekaæu te! U èasima tijem,
Kad na grudi moje priljubi¹ se èvr¹æe,
Osjeti¹ li, draga, da mi tijelo dr¹æe,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vi¹e!
Jer istinska ljubav za rijeèi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pi¹e!
Aleksa ©antiæ
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti ka¾u, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh kr¹a,
Tamo gdje u grmu proljeæe lepr¹a
I gdje slatko spava na¹ jorgovan plavi,
Doði, èekaæu te! U èasima tijem,
Kad na grudi moje priljubi¹ se èvr¹æe,
Osjeti¹ li, draga, da mi tijelo dr¹æe,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vi¹e!
Jer istinska ljubav za rijeèi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pi¹e!
Aleksa ©antiæ