To lice ljubavi,
opasno i ne¾no,
jedne se veèeri javi
posle predugog dana.
Mo¾da je strelac bio
sa lukom,
ili sviraè
sa harfom?
Ne znam vi¹e.
Zaista ne znam.
Znam samo,
da me je ranio,
mo¾da strelom,
mo¾da pesmom.
Znam samo,
da me je ranio,
iz srca krv mi teèe.
Vrela me, suvi¹e vrela,
ljubavna rana peèe.
Poeziju će svi pisati...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Tamnièareva pesma
Kuda lepi tamnièaru,
sa tim kljuèem, poprskanim krvlju?
Idem da oslobodim onu koju volim,
ako jo¹ ima vremena,
a nju sam zatvorio
i ne¾no i svirepo
na najskrovitijem mestu svojih ¾elja,
na najdubljem mestu svojih nemira,
u la¾i buducnosti,
u gluposti zaklinjanja,
hoæu da je oslobodim,
jer hoæu da je slobodna.
Po cenu i da me zaboravi,
po cenu i da ode,
pa èak i da se vrati
i da me jo¹ voli,
ili da zavoli drugog.
A ako joj se taj dopadne,
pa ona ode
i ja ostanem sam,
saèuvaæu samo
na svojim dlanovima
do poslednjeg daha
blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
Kuda lepi tamnièaru,
sa tim kljuèem, poprskanim krvlju?
Idem da oslobodim onu koju volim,
ako jo¹ ima vremena,
a nju sam zatvorio
i ne¾no i svirepo
na najskrovitijem mestu svojih ¾elja,
na najdubljem mestu svojih nemira,
u la¾i buducnosti,
u gluposti zaklinjanja,
hoæu da je oslobodim,
jer hoæu da je slobodna.
Po cenu i da me zaboravi,
po cenu i da ode,
pa èak i da se vrati
i da me jo¹ voli,
ili da zavoli drugog.
A ako joj se taj dopadne,
pa ona ode
i ja ostanem sam,
saèuvaæu samo
na svojim dlanovima
do poslednjeg daha
blagost njenih dojki izvajanih ljubavlju.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Razgovor u pola èetiri ujutro
U pola èetiri ujutro
otvaraju se vrata,
i stopala prolaze hodnikom
noseæi telo,
neko kuca,
i ti spusti¹ pivo
i javi¹ se,
bog te, ka¾e ona,
spava¹ li ikad?
I ulazi.
Kosa joj u viklerima,
a ona u svilenom negli¾eu,
sa pticama i zeèevima,
i donela je svoju bocu,
kojoj velièanstveno dodaje¹
dve èa¹e;
Mu¾ joj je,ka¾e na Floridi,
a sestra joj ¹alje novac i haljine,
i veæ trideset dva dana tra¾i
posao.
Ka¾e¹ joj da si agent za d¾okeje i
pisac ljubavnih i d¾ez pesama,
i nakon nekoliko piæa
ona se ne trudi da pokrije
noge,
krajem negli¾ea
koji stalno klizi.
To uop¹te nisu lo¹e noge,
u su¹tini jako dobre noge,
i ti ubrzo ljubi¹
glavu punu viklera,
a zeèevi poèinju da
namiguju, i daleko je Florida,
a ona ka¾e da ustvari nismo
neznanci, jer me veæ videla
u hodniku.
I na kraju,
ima vrlo malo toga
da se ka¾e.
U pola èetiri ujutro
otvaraju se vrata,
i stopala prolaze hodnikom
noseæi telo,
neko kuca,
i ti spusti¹ pivo
i javi¹ se,
bog te, ka¾e ona,
spava¹ li ikad?
I ulazi.
Kosa joj u viklerima,
a ona u svilenom negli¾eu,
sa pticama i zeèevima,
i donela je svoju bocu,
kojoj velièanstveno dodaje¹
dve èa¹e;
Mu¾ joj je,ka¾e na Floridi,
a sestra joj ¹alje novac i haljine,
i veæ trideset dva dana tra¾i
posao.
Ka¾e¹ joj da si agent za d¾okeje i
pisac ljubavnih i d¾ez pesama,
i nakon nekoliko piæa
ona se ne trudi da pokrije
noge,
krajem negli¾ea
koji stalno klizi.
To uop¹te nisu lo¹e noge,
u su¹tini jako dobre noge,
i ti ubrzo ljubi¹
glavu punu viklera,
a zeèevi poèinju da
namiguju, i daleko je Florida,
a ona ka¾e da ustvari nismo
neznanci, jer me veæ videla
u hodniku.
I na kraju,
ima vrlo malo toga
da se ka¾e.
-
leptirica-de
- Hronicar foruma
- Postovi: 661
- Pridružen/a: 18 Dec 2006 02:00
- Lokacija: Deutschland
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Gledo sam te sinoæ. U snu. Tu¾an. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeæa,
Na visokom odru, u agoniji svijeæa,
Gotov da ti predam ¾ivot kao ¾rtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuæi da su tamne oèi jasne
Odakle mi nekad bolji ¾ivot sjao.
Sve ba¹, sve je mrtvo: oèi, dah i ruke,
Sve ¹to oèajanjem htjedoh da o¾ivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo¹ je bila ¾iva,
Pa mi reèe: Miruj! U smrti se sniva.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeæa,
Na visokom odru, u agoniji svijeæa,
Gotov da ti predam ¾ivot kao ¾rtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajuæi da su tamne oèi jasne
Odakle mi nekad bolji ¾ivot sjao.
Sve ba¹, sve je mrtvo: oèi, dah i ruke,
Sve ¹to oèajanjem htjedoh da o¾ivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo¹ je bila ¾iva,
Pa mi reèe: Miruj! U smrti se sniva.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Ona ide u svetlu lepote
Ko noæ blaga u zvezdanom sjaju.
Sve ¹to ima u svetu krasote;
Svetlog, tamnog - njene oèi daju,
Sve ne¾nosti, i divote s njima,
¹to dan blistav ne mo¾e da ima.
Ni zrak manje, niti vi¹e sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il' u skladu loknica, il; prama
¹to se spu¹ta preko njenog lica,
Preko èela gde èedne, spokojne
Misli - su svog mesta dostojne.
Na tom licu koje ozarava
Sreæni osmeh veèite vedrine;
Gde dobrotom svakog oèarava
Mirni odsjaj veèite vrline,
Na tome se divnom licu èita
Ljubav - mirna, nevina, veèita.
Ko noæ blaga u zvezdanom sjaju.
Sve ¹to ima u svetu krasote;
Svetlog, tamnog - njene oèi daju,
Sve ne¾nosti, i divote s njima,
¹to dan blistav ne mo¾e da ima.
Ni zrak manje, niti vi¹e sama
Sen u valu crnih joj vitica
Il' u skladu loknica, il; prama
¹to se spu¹ta preko njenog lica,
Preko èela gde èedne, spokojne
Misli - su svog mesta dostojne.
Na tom licu koje ozarava
Sreæni osmeh veèite vedrine;
Gde dobrotom svakog oèarava
Mirni odsjaj veèite vrline,
Na tome se divnom licu èita
Ljubav - mirna, nevina, veèita.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Kad jednom doðe¹ u grad od li¹æa
da bude¹ na¹ najdra¾i gost,
vidjeæe¹ kako obale travne
na ruci dr¾e most.
Most vezen ¾icom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunèan dan.
Vjetar ga nji¹e k'o voda èamce
svezane u pliæaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.
A pod njim èudni orkestar ljeta
s dva cvrèka u duetu,
ogla¹ava se svake noæi,
ljep¹i od svih na svijetu...
Kada nam doðes u grad od li¹æa
da bude¹ najdr¾i gost,
preæi æe¹ i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
da bude¹ na¹ najdra¾i gost,
vidjeæe¹ kako obale travne
na ruci dr¾e most.
Most vezen ¾icom svilenom, tankom,
u sedam boja tkan;
ogledalo mu zelena rijeka,
a ukras sunèan dan.
Vjetar ga nji¹e k'o voda èamce
svezane u pliæaku;
rojevi svitaca nad njim se pale
pa blista i u mraku.
A pod njim èudni orkestar ljeta
s dva cvrèka u duetu,
ogla¹ava se svake noæi,
ljep¹i od svih na svijetu...
Kada nam doðes u grad od li¹æa
da bude¹ najdr¾i gost,
preæi æe¹ i ti korakom lakim
vezeni, vitki most.
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Pjesma posveæena Bosankama
Ona je zvjezdana noæ
¹to treperi nad kolijevkom
tek usnula djeteta...
Ona je raðanje jutarnje rose
na tek propupalom beharu...
Ona je svitanje svjetlosti neba
zlatnih sunèevih zraka
¹to miluju zemlju,
bude pjesmu slavuja
i osmijeh tek usnula djeteta...
Ona je nepresu¹no vrelo
iskonske ljubavi i milosrða
¹to izviru iz srca plemenita...
Kad zapjeva
slavuji utihnu.
Kad prospe smijeh
®ivot i Radost beharaju
a tuga nestaje...
¹to treperi nad kolijevkom
tek usnula djeteta...
Ona je raðanje jutarnje rose
na tek propupalom beharu...
Ona je svitanje svjetlosti neba
zlatnih sunèevih zraka
¹to miluju zemlju,
bude pjesmu slavuja
i osmijeh tek usnula djeteta...
Ona je nepresu¹no vrelo
iskonske ljubavi i milosrða
¹to izviru iz srca plemenita...
Kad zapjeva
slavuji utihnu.
Kad prospe smijeh
®ivot i Radost beharaju
a tuga nestaje...
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
O, nikad vi¹e, nikad moja ruka
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tu¾ni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe jadi moju du¹u c'jelu.
K'o sjetna tica, ¹to u krugu tavnu
Ledenih ¾ica zarobljena stoji,
Snivaæu i ja o bla¾enstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.
Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese li¹æe u daleke strane,
K'o vjeèni su¾anj, koji zalud ¾udi
Osmejak mili one zore rane.
Po tavnoj noæi, kad sve¹tenim mirom
Prel'jeæe sanak neèujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' ¹apæem tvoje ime drago...
Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, ¹to s usana l'jeæe,
Al' zaman suze, nikad pro¹lost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neæe...
Oh, nikad vi¹e, nikad moja ruka
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tu¾ni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe boli moju du¹u c'jelu.
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tu¾ni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe jadi moju du¹u c'jelu.
K'o sjetna tica, ¹to u krugu tavnu
Ledenih ¾ica zarobljena stoji,
Snivaæu i ja o bla¾enstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.
Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese li¹æe u daleke strane,
K'o vjeèni su¾anj, koji zalud ¾udi
Osmejak mili one zore rane.
Po tavnoj noæi, kad sve¹tenim mirom
Prel'jeæe sanak neèujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' ¹apæem tvoje ime drago...
Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, ¹to s usana l'jeæe,
Al' zaman suze, nikad pro¹lost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neæe...
Oh, nikad vi¹e, nikad moja ruka
Stisnuti neæe tvoju ruku b'jelu, -
K'o tu¾ni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaæe boli moju du¹u c'jelu.
Bio si mi sve,
jedini kojeg sam voljela,
jedini sto je toliko duboko bio u srcu mom,
bio si sreca,bol,ljubav mog zivota.
Dao si mi sve sto je bilo potrebno,
uz tebe sam zivjela,
TI bio si mi SVE!
Ali gazio si to nogama,
svako rijec si slagao,
svaki potez glumio
a ja sve vjerovala,sve prihvatila.
Danima,nocima plakala,
sebe povrijedila,umirala zbog tebe,
a tebe ne zanima.
Bila sam ti lutka,sa kojom si se
hvalio,sa kojom si se igrao.
Za tebe je bila igra,
za mene ljubav.
Toliko ti dala,
zbog tebe toliko pogrijesila
i na kraju sve izgubila,
i na kraju najgore dozvijela.
Ali ipak ti ne zelim sve najgore,ne mogu to.
Ne znam da li te jos volim
al srce mi jos uvjek zakuca kad te vidim,
zelja za tobom je tu.
Zbog TEBE ne smijem vise da volim,
sve si u meni ubio,sve ugasio...
Jedino sto zelim...
Izadji mi iz glave,srca i duse!!
jedini kojeg sam voljela,
jedini sto je toliko duboko bio u srcu mom,
bio si sreca,bol,ljubav mog zivota.
Dao si mi sve sto je bilo potrebno,
uz tebe sam zivjela,
TI bio si mi SVE!
Ali gazio si to nogama,
svako rijec si slagao,
svaki potez glumio
a ja sve vjerovala,sve prihvatila.
Danima,nocima plakala,
sebe povrijedila,umirala zbog tebe,
a tebe ne zanima.
Bila sam ti lutka,sa kojom si se
hvalio,sa kojom si se igrao.
Za tebe je bila igra,
za mene ljubav.
Toliko ti dala,
zbog tebe toliko pogrijesila
i na kraju sve izgubila,
i na kraju najgore dozvijela.
Ali ipak ti ne zelim sve najgore,ne mogu to.
Ne znam da li te jos volim
al srce mi jos uvjek zakuca kad te vidim,
zelja za tobom je tu.
Zbog TEBE ne smijem vise da volim,
sve si u meni ubio,sve ugasio...
Jedino sto zelim...
Izadji mi iz glave,srca i duse!!
-
Tourniquet
- Zvijezda na usponu
- Postovi: 1204
- Pridružen/a: 31 Aug 2000 02:00
- Lokacija: Cuvaj me Boze, prijatelja, jer se neprijatelja cuvam sam..
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
...I JEDNO I DRUGO, ZNAÈI I ONI STIHOVI ©TO SMO MI NAPISALI, ALI I ONI DRUGI DRAGI STIHOVI, ALI VIDIM DA TI NIKAKO NISI AKTIVAN ©TO SE TIÈE POEZIJE...HAJDE "TALENTOVANI", NAPI©I NE©TO... :naughty:ToUrNiQuEt je napisao/la:ja bi samo upitao jeli ovo ovde sluzi da se pisu bilo kakvi tekstovi ili je zamisljeno da se pisu tekstovi koje sami napisemo.... NE znam kakva je svrha ako se kopiraju od nekud i stave tu...
MIslim da smo svi dovoljno talentirani da napisemo bar jednu recenicu iz svoje glave....
HVALA
-
Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
...DRAGO MI JE DA SI PREPRBRODILA JEDAN TE®AK PERIOD, STIHOVI SU ZAISTA JAKI, PA AKO IMA© JO© NEKE SVOJE POEZIJE, NAPI©I, RADO ÆEMO JE PROÈITATI...PUSANajdina je napisao/la:Moju sam ja sama napisala kad sam imala veoma tesko vrijeme...to mi je pomaglo da preradim tu situaciju...
i ja mislim da je bolje da svako svoje pise a ne od drugih...