Postano: 11 Dec 2006 16:00
Ne volim januar
Ne volim januar, ni bele zimske vragove,
u svakom snegu, vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.
Vi¹e ne prolazim, ulicom Dositejevom,
i nemam pojma, kad neko pita, gde je to.
Tih dvesta ¹est koraka, du¾inom tog sokaka,
nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi¹ljao broj.
Nisam te nikad ¹tedeo,
i nisam umeo stati ni ostati.
©ta æe od mene postati,
mali anðele moj?
Ne gledam filmove, iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Ba¹ èudnog sveta ima,
tako se lako rasplaèu.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi¹ljao broj.
Nisam te nikad ¹tedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
©ta æe od mene postati,
mali anðele moj?
...Bila je noæ, jedna mrkla, kao ova veèeras,
u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta, gde su svi bili rumeni,
kao kuvano vino koje su pili, i gde su svi mirisali
na karanfiliæ i pevali "Ro¾destvo tvoje" i jo¹
neke druge pesme kojih se ne seæam ba¹...
...Bila je noæ i dugo sam stajao pod njenim prozorom,
ispred kuæe broj 7A. Ti¹ina je bila, samo koraci
nekih noænih ptica i lepet krila nekih pravih noænih ptica.
Ipak, ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom,
te noæi da je èujem kako di¹e,
kako di¹e u snu...
Ne volim januar, ni bele zimske vragove,
u svakom snegu, vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.
Vi¹e ne prolazim, ulicom Dositejevom,
i nemam pojma, kad neko pita, gde je to.
Tih dvesta ¹est koraka, du¾inom tog sokaka,
nikad ja nisam brojao.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi¹ljao broj.
Nisam te nikad ¹tedeo,
i nisam umeo stati ni ostati.
©ta æe od mene postati,
mali anðele moj?
Ne gledam filmove, iz ranih sedamdesetih,
dosta je suza i rastanaka nesretnih.
Ko takve stvari snima? Ba¹ èudnog sveta ima,
tako se lako rasplaèu.
Nisam te nikad èuvao,
nisam te nikada mazio, pazio.
Tvoju sam ljubav gazio,
svemu smi¹ljao broj.
Nisam te nikad ¹tedeo
i nisam umeo stati ni ostati.
©ta æe od mene postati,
mali anðele moj?
...Bila je noæ, jedna mrkla, kao ova veèeras,
u ulici Dositejevoj, u Novom Sadu, na Dunavu...
Ja sam dolazio sa jednog mesta, gde su svi bili rumeni,
kao kuvano vino koje su pili, i gde su svi mirisali
na karanfiliæ i pevali "Ro¾destvo tvoje" i jo¹
neke druge pesme kojih se ne seæam ba¹...
...Bila je noæ i dugo sam stajao pod njenim prozorom,
ispred kuæe broj 7A. Ti¹ina je bila, samo koraci
nekih noænih ptica i lepet krila nekih pravih noænih ptica.
Ipak, ni na trenutak nisam uspeo pod njenim prozorom,
te noæi da je èujem kako di¹e,
kako di¹e u snu...