Ljubavna prica
Postano: 23 Sep 2007 13:46
.... Marko I Ana ....
Decko: Duso, trebamo razgovarati.
Cura: Marko, sto to to znaci?
Decko: Nesto se dogada...
Cura: Sta? Sta nije u redu? Je li lose?
Decko: nezelim te povrijediti draga!
Cura: (misli) Oh, moj Boze, nadam se da ne misli prekiniti sa mnom! Volim ga toliko mnogo!
Decko: Duso, jesi li tu?
Cura. Da, jesam. sto je tako vazno??
Decko: Nisam siguran trebam li ti reci...
Cura: Pa, upravo si zapoceo, pa, molim te, samo mi reci.
Decko: Odlazim...
Cura: Sta to govoris? Ne zelim da me ostavis, volim te.
Decko: Ma ne tako! Mislim selim se odavde.
Cura: Zasto? Cijela tvoja obitelj zivi ovdje.
Decko: Pa, moj otac me salje u internat daleko odavde.
Cura: Ne mogu vjerovati!
[Otac: (uzima drugi telefon, prisluskuje i ljutito vice: Ana! Sto sam ti rekao o pricanju sa deckima?!!!.....Mars sa tog prokletog telefona!! (i spusta slusalicu)]
Decko: Tvoj otac djeluje veoma ljut!
Cura: Ma , znas kakav je, ali svakako nezelim da odes.
Decko: Bi li pobjegla sa mnom?
Cura: Duso, znas da bi, ucinila bih sve za tebe, ali ne mogu. Znas dobro sto bi se desilo kad bi to ucinila! Otac bi me ubio!
Decko: OK! Razumijem! Nagadam...
Cura: (misli) Ne mogu vjerovati sto se dogada...
Decko: Trebam ti dati nesto veceras zato sto odlazim sutra letom 1-80 ujutro, pa te trebam vidjeti sad.
Cura: OK! Pobjeci cu iz kuce i vidjeti cemo se u parku.
Decko: Dobro. Biti cu tamo za 20-tak minuta!
[ Sreli su se u obliznjem parku, i jedno drugo jako zagrlili. I on joj je dao pismo.]
Decko: Ovo je za tebe, moram ici!
Cura: (pocinje plakati)
Decko: Duso, ne placi, znas da te volim...ali moram ici.
Cura: OK! (odlazi)
[ Oboje su se vratili svojim kucama. I Ana pocinje citati pismo koje joj je on dao.]
Kaze...
Ana,
Sigurno znas da odlazim, znao sam da ce biti bolje ako napisem pismo objasnjavajuci ti istinu koliko mnogo sam brinuo za tebe. Istina je: da te nikad nisam volio, toliko sam te mrzio, ti si k**** i nemoj to nikad zaboraviti! Nikad se nisam brinuo za tebe i nikad nisam zelio pricati s tobom, i biti s tobom, Zbilja nemas pojma koliko te mrzim. Sada kada odlazim i mislio sam da bi trebala znati da te mrzim, kurvo! Nikad nisi radila pravu stvar, i nikad nisi bila tu. Nisam mogao zamisliti da nekog mogu mrziti ovako kao sto tebe mrzim! Nikada te vise ne zelim vidjeti! Nece mi nedostajati tvoji poljupci kao prije, ne zelim te vise nikad zagrliti. Neces mi nedostajati i to je obecanje. Nikad nisi imala moju ljubav i zelim da zapamtis: Kurvo, zadrzi ovo pismo jer je ono mozda zadnja stvar koju ces dobiti od mene. Jebi ga. Mrzim te veoma mnogo. Necu s tobom razgovarati uskoro....Zbogom.
Marko
[ Ana je pocla plakati, bacila je pismo u smece i plakala satima]
Dan je prosao....tuzna je...depresivna...i osjeca se usamljeno....Tada je netko nazvao...
Prijateljica: Kako se osjecas?
Ana: Ne mogu vjerovati da se to dogodilo upravo...mislila sam da me voli.
Prijateljica: Oh, o tom mi je Marko ostavio poruku. Prije nekoliko dana. Rekao mi je da ti kazem da pogleds u dzep unutrasnji ili tako nesto...
Ana: hmmm....dobro...
[ Pronasla je komadic papira u dzepu.]
Kaze:
Duso, nadam se da si procitala ovo prije nego pismo moje. Mislio sam da ce tvoj tata procitati pismo, pa sam zamjenio nekoliko rijeci...
MRZITI = VOLITI
NIKAD =UVIJEK
NECU =HOCU
...mislim da neces to shvatiti u pismu ozbiljno, vec da ces zamjeniti ovim rijecima, jer volim te svim svojim srcem, i bilo mi je veoma tesko ostaviti te tu, pa sam htio da ides sa mnom...
Marko.
Ana: Oh, moj Boze! Ovo je pismo....Marko me voli! Sigurno mi ga je gurnuo u dzep kad me zagrlio. Ne mogu vjerovati koliko sam glupa.
Prijateljica: OK!...ali...zovni me poslije.
Ana: (sretna) Dobro, cao! Bit cu u kuci i cekat cu da me moj dragi nazove.
...Ana ukljuci TV...
[ Udarne vijesti ]
Avion se srusio. Gotovo 47 decki je poginulo, jos smo u potrazi za prezivjelima...Ovo je tragedija koju necemo nikad zaboraviti, ovo je bio let 1-80...bio je na putu za muski internat koji su tamo isli.... rekao je novinar.
[ Iskljucila je TV..... 3 dana poslije se ubila, zato sto je Marko mrtav, a ona vise nije imala razloga za zivjeti....]
....Dan poslije telefon je zvonio....Nitko nije odgovarao... Bio je Marko, zvao je i ostavio poruku:
Marko je, pogadam da nisi kod kuce, ali zovem da ti kazem da znas da sam ziv, propustio sam svoj let zato sto sam htio da te vidim jos jednom, zadnji put. Pa nadam se da nisi zabrinuta. Ja sam dobro........
*KRAJ*
Decko: Duso, trebamo razgovarati.
Cura: Marko, sto to to znaci?
Decko: Nesto se dogada...
Cura: Sta? Sta nije u redu? Je li lose?
Decko: nezelim te povrijediti draga!
Cura: (misli) Oh, moj Boze, nadam se da ne misli prekiniti sa mnom! Volim ga toliko mnogo!
Decko: Duso, jesi li tu?
Cura. Da, jesam. sto je tako vazno??
Decko: Nisam siguran trebam li ti reci...
Cura: Pa, upravo si zapoceo, pa, molim te, samo mi reci.
Decko: Odlazim...
Cura: Sta to govoris? Ne zelim da me ostavis, volim te.
Decko: Ma ne tako! Mislim selim se odavde.
Cura: Zasto? Cijela tvoja obitelj zivi ovdje.
Decko: Pa, moj otac me salje u internat daleko odavde.
Cura: Ne mogu vjerovati!
[Otac: (uzima drugi telefon, prisluskuje i ljutito vice: Ana! Sto sam ti rekao o pricanju sa deckima?!!!.....Mars sa tog prokletog telefona!! (i spusta slusalicu)]
Decko: Tvoj otac djeluje veoma ljut!
Cura: Ma , znas kakav je, ali svakako nezelim da odes.
Decko: Bi li pobjegla sa mnom?
Cura: Duso, znas da bi, ucinila bih sve za tebe, ali ne mogu. Znas dobro sto bi se desilo kad bi to ucinila! Otac bi me ubio!
Decko: OK! Razumijem! Nagadam...
Cura: (misli) Ne mogu vjerovati sto se dogada...
Decko: Trebam ti dati nesto veceras zato sto odlazim sutra letom 1-80 ujutro, pa te trebam vidjeti sad.
Cura: OK! Pobjeci cu iz kuce i vidjeti cemo se u parku.
Decko: Dobro. Biti cu tamo za 20-tak minuta!
[ Sreli su se u obliznjem parku, i jedno drugo jako zagrlili. I on joj je dao pismo.]
Decko: Ovo je za tebe, moram ici!
Cura: (pocinje plakati)
Decko: Duso, ne placi, znas da te volim...ali moram ici.
Cura: OK! (odlazi)
[ Oboje su se vratili svojim kucama. I Ana pocinje citati pismo koje joj je on dao.]
Kaze...
Ana,
Sigurno znas da odlazim, znao sam da ce biti bolje ako napisem pismo objasnjavajuci ti istinu koliko mnogo sam brinuo za tebe. Istina je: da te nikad nisam volio, toliko sam te mrzio, ti si k**** i nemoj to nikad zaboraviti! Nikad se nisam brinuo za tebe i nikad nisam zelio pricati s tobom, i biti s tobom, Zbilja nemas pojma koliko te mrzim. Sada kada odlazim i mislio sam da bi trebala znati da te mrzim, kurvo! Nikad nisi radila pravu stvar, i nikad nisi bila tu. Nisam mogao zamisliti da nekog mogu mrziti ovako kao sto tebe mrzim! Nikada te vise ne zelim vidjeti! Nece mi nedostajati tvoji poljupci kao prije, ne zelim te vise nikad zagrliti. Neces mi nedostajati i to je obecanje. Nikad nisi imala moju ljubav i zelim da zapamtis: Kurvo, zadrzi ovo pismo jer je ono mozda zadnja stvar koju ces dobiti od mene. Jebi ga. Mrzim te veoma mnogo. Necu s tobom razgovarati uskoro....Zbogom.
Marko
[ Ana je pocla plakati, bacila je pismo u smece i plakala satima]
Dan je prosao....tuzna je...depresivna...i osjeca se usamljeno....Tada je netko nazvao...
Prijateljica: Kako se osjecas?
Ana: Ne mogu vjerovati da se to dogodilo upravo...mislila sam da me voli.
Prijateljica: Oh, o tom mi je Marko ostavio poruku. Prije nekoliko dana. Rekao mi je da ti kazem da pogleds u dzep unutrasnji ili tako nesto...
Ana: hmmm....dobro...
[ Pronasla je komadic papira u dzepu.]
Kaze:
Duso, nadam se da si procitala ovo prije nego pismo moje. Mislio sam da ce tvoj tata procitati pismo, pa sam zamjenio nekoliko rijeci...
MRZITI = VOLITI
NIKAD =UVIJEK
NECU =HOCU
...mislim da neces to shvatiti u pismu ozbiljno, vec da ces zamjeniti ovim rijecima, jer volim te svim svojim srcem, i bilo mi je veoma tesko ostaviti te tu, pa sam htio da ides sa mnom...
Marko.
Ana: Oh, moj Boze! Ovo je pismo....Marko me voli! Sigurno mi ga je gurnuo u dzep kad me zagrlio. Ne mogu vjerovati koliko sam glupa.
Prijateljica: OK!...ali...zovni me poslije.
Ana: (sretna) Dobro, cao! Bit cu u kuci i cekat cu da me moj dragi nazove.
...Ana ukljuci TV...
[ Udarne vijesti ]
Avion se srusio. Gotovo 47 decki je poginulo, jos smo u potrazi za prezivjelima...Ovo je tragedija koju necemo nikad zaboraviti, ovo je bio let 1-80...bio je na putu za muski internat koji su tamo isli.... rekao je novinar.
[ Iskljucila je TV..... 3 dana poslije se ubila, zato sto je Marko mrtav, a ona vise nije imala razloga za zivjeti....]
....Dan poslije telefon je zvonio....Nitko nije odgovarao... Bio je Marko, zvao je i ostavio poruku:
Marko je, pogadam da nisi kod kuce, ali zovem da ti kazem da znas da sam ziv, propustio sam svoj let zato sto sam htio da te vidim jos jednom, zadnji put. Pa nadam se da nisi zabrinuta. Ja sam dobro........
*KRAJ*