muškarci vjerovatno teže podnose "korpu" od žena...ako možemo globalizitati to pitanje...naravno da ima izuzetaka...
Å¡ta znam, meni nekako i nije bilo tih situacija previÅ¡e, obiÄÂno sam izlazila sa momcima, koji su mi se već sviÄ‘ali, tako da u samom poÄÂetku i nije bilo "korpi"...
imala sam uglavnom duže veze, i samo mi je raskid jedne, koja je trajala dvije godine, ostao u sjećanju...tek tada sam vidjela s kim sam bila dvije godine....momak se sve vrijeme normalno ponaÅ¡ao, a kad je nakon dvije goodine postao ljubomoran, pa nepodnoÅ¡ljivo ljubomoran, pa bolesno ljubomoran, to je bio jedan od razloga da ga ostavim...tek tada sam vidjela njegovo pravo lice, tj. da nije bio baÅ¡ sasvim normalan jer mi je poÄÂeo prijetiti i ucjenjivati me da će se ubiti, da njegov život viÅ¡e nema smisla bla, bla...da ne nastavljam dalje, da ne bi neko pogreÅ¡no shvatio ovu priÄÂu....
postoje ljudi koji su preosjetljivi i brzo se vežu za neku osobu, i misle, ako je kraj veze da je i kraj života i svijeta....ali, svi ti ljudi nakon odreÄ‘enog perioda žive normalan život....tako je i moj bivÅ¡i nakon godinu dana već bio oženjen a nakon dvije otac...dakle, naravno da je nastavio sa svojim životom...kao i svaki ÄÂovjek ili žena, nakon Å¡to bude ostavljen...to nije niÅ¡ta straÅ¡no....
sa svojim sadaÅ¡njim mužem sam raskidala viÅ¡e puta, tj. ostavljala ga, pa jedno desetak puta u 6 i po godina sigurno...ali razlozi su bili sasvim drugi...jednostavno, on je imao posao, odgovoran i ozbiljan, a ja sam bila slobodna i ispijala kafe sa prijateljicama, i kad on doÄ‘e poslije posla odmah na kafu u moje naselje, ili ja njega doÄÂekam u stanu, a on bude umoran i ne baÅ¡ komunikativan, to me strÅ¡no boljelo i stalno smo se zbog toga svaÄ‘ali...jednostavno nismo imali vremena dovoljno, da se on odmori poslije posla, pa da tek onda izaÄ‘emo i budemo skkupa, jer sam ja imala izlaz do pola 11, a on je jedno vrijeme radio do 7, nekad i do 8....
i naravno, kad veza tako krene, monotonija, svaki dan isti, najlakše je raskinuti...i poslije tih raskida on bi me molio za još jednu priliku, kao daće sve od sebe da me usreći, sa dosta dobrih i realnih razloga zašto nam je tada bilo kako jeste...
danas, Bogu hvala, ima normalno radno vrijeme, a imamo i više nego dovoljno vremena i za osmor i razgovor i izlazak i sve ostalo, sve je došlo na svoje Bogu hvala...
hoću da kažem, neovisno o razlogu raskidanja, uvijek ona strana koja je ostavljena nekako pati, a nerijetko se deÅ¡ava da je to samo zbog toga jer je ON/ONA ostavljena....ne može podnijeti tu ÄÂinjenicu...tako sam i ja nekoliko putasamo imala osjećaj da mi je teÅ¡ko...ne znam desi se da sam sa nekim mjesec dva i svjesna sam da to nije to, ali sve razmiÅ¡ljam, neka joÅ¡ nekoliko dana, najlakÅ¡e je raskinuti....onda on mene preduhitri i ostavi me, a meni teeeeeeÅ¡ko, ali ne zbog raskida već zato jer je ON PRVI mene ostavio
a poznati su mi i sluÄÂajevi da ljudi u tolikoj mjeri ne podnose da su ostaljeni, pa se na glavu nasade da se pomire sa nekim, samo da bi nakon nekog vremena ostavili oni tu osobu...dakle, da se ne bi "pikalo" da su oni ostavlljeni, već oni koji su ostavili....glupost!