* Smijesni tekstovi *

Sve sta je smijesno na internetu...
Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la beca » 24 Mar 2009 14:49

vidovita_dzemila je napisao/la:beca nije dozvoljeno pisati velikim slovima tolike postove ali pretpostavljam da si ga takvog kopirala pa eto da znaš za ubuduće
jesam, kopirala, nije mi se dalo da prepravljam, necu vise nikad [smile.gif]

Avatar
dugi_74
Hronicar foruma
Hronicar foruma
Postovi: 856
Pridružen/a: 05 Mar 2008 02:00
Lokacija: Pristina,Kosovo
Kontakt:

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la dugi_74 » 26 Mar 2009 20:15

PRDNI DA TI KAŽEM KO SI !

1) UČTIV - prdne i kaže "Pardon!".
2) CINIK - prdne i gleda te u oči.
3) KAVALJER - pusti damu da prva prdne.
4) GURMAN - prdne iz sopstvenog zadovoljstva.
5) OSEĆAJAN - prdne i kaze "Oh!".
6) IDEALISTA - prdne iz uverenja.
7) VESELJAK - prdne i kaže "Ko prdi zlo ne misli".
SENTIMENTALAN - prdne i misli kako bi bilo lepo da nije prdnuo.
9) Å EPRTLJA - prducka po ceo dan.
10) NAIVČINA - prdne i misli da čini veliko delo.
11) LEPO VASPITAN - pre nego sto prdne, moli za dozvolu.
12) GOROPADNIK - prdne da se prozori tresu.
13) REALISTA - smatra prdenje za normalnu pojavu.
14) NESTRPLJIV - jedva čeka da prdne.
15) EGOISTA - prdi samo za sebe.
16) PESIMISTA - još nije ni prdnuo, a vec misli da se usrao.
17) DVOLIÄŒAN - prdne i pita ko je prdnuo.
18) DISKRETAN - prdne i kaže "Neka ostane medju nama".
19) KOLEGIJALAN - daje priliku da i drugi prdnu.
20) NEOPREZAN - prdne i usere se u gaće.
21) SNOB - prdi samo u dobrom društvu.
22) GLUMICA - prdne i čeka aplauz.
23) SPORTISTA - ako neko prdne jednom, on ce dva puta, da obori rekord

Avatar
maida_20
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 6068
Pridružen/a: 05 Maj 2008 02:00
Lokacija: Bosnia

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la maida_20 » 30 Mar 2009 14:10

papaya je napisao/la:Jutro.
Mlada penzionerka sva uzbuđena i doterana čeka poštara i svoju prvu
penziju. Čuje se zvono, mlada penzionerka otvara, ugleda poštara,
zgrabi ga i odvuče u spavaću sobu...
Posle nekog vremena poštar ode u kupatilo a žena u kuhinju. Dolazi i
poštar u kuhinju i ugleda na stolu pravu ikebanu od doručka: šunka,
kulen, kajmak zlatiborski... pa viski, Å¡ampanjac...
Doručkuju oni, poštar polazi a mlada penzionerka mu pruža 200 dinara.
Poštar iznenađeno upita: Pa draga gospođo, čemu još i ovo?
E pa - počne mlada penzionerka objašnjenje - ja sam danas veoma uzbuđena...
Znate, doneli ste mi prvu penziju u životu. Juče baš to pričam mužu i
kažem mu da je to veoma važan dan u mom životu i pitam ga kakav je red
i šta da dam poštaru u toj prilici.
A moj muž reče: Je*bi ga, daj mu 200 dinara i to je to... - a doručak
je bio moja ideja...
:lol: -a ja mislila vic zalutao ovdje... [Happy.gif]

Avatar
maida_20
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 6068
Pridružen/a: 05 Maj 2008 02:00
Lokacija: Bosnia

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la maida_20 » 01 Apr 2009 16:09

Na intenzivnom odjelu sarajevske bolnice pacijenti su uvijek umirali u
istom krevetu i to svake nedjelje u 11 sati, a bez obzira na njihovo stanje.
Lijecnici su postali vrlo zabrinuti jer nikako
nisu mogli ustanoviti sto je uzrok umiranju pacijenata. Neki su lijecnici
cak pretpostavljali da se radi o nekakvoj natprirodnoj pojavi.
Jedan dan su odlucili okupiti radnu grupu koja ce konacno
uspjeti odgonetnuti sto se dogadja. Jednu su se nedjelju okupili oko
kreveta nekoliko minuta prije 11 sati i to zajedno sa sestrama i specijalistima iz svih podrucja medicine. Neki od njih su uzeli
drvena raspela, neki Bibliju,a neki bijeli luk kako bi se zastitili od zla .Kad je sat
konacno otkucao 11 odjednom se u sobi pojavila Rasmira Safic, cistacica koja
radi nedjeljne smjene, udje
u sobu, iskljuci sistem koji pacijenta održava u životu i ukljuci
usisavac.__ [To funny.gif]

Avatar
beca
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 16187
Pridružen/a: 29 Dec 2009 08:38
Lokacija: Sarajevo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la beca » 02 Apr 2009 12:36

maida_20 je napisao/la:Na intenzivnom odjelu sarajevske bolnice pacijenti su uvijek umirali u
istom krevetu i to svake nedjelje u 11 sati, a bez obzira na njihovo stanje.
Lijecnici su postali vrlo zabrinuti jer nikako
nisu mogli ustanoviti sto je uzrok umiranju pacijenata. Neki su lijecnici
cak pretpostavljali da se radi o nekakvoj natprirodnoj pojavi.
Jedan dan su odlucili okupiti radnu grupu koja ce konacno
uspjeti odgonetnuti sto se dogadja. Jednu su se nedjelju okupili oko
kreveta nekoliko minuta prije 11 sati i to zajedno sa sestrama i specijalistima iz svih podrucja medicine. Neki od njih su uzeli
drvena raspela, neki Bibliju,a neki bijeli luk kako bi se zastitili od zla .Kad je sat
konacno otkucao 11 odjednom se u sobi pojavila Rasmira Safic, cistacica koja
radi nedjeljne smjene, udje
u sobu, iskljuci sistem koji pacijenta održava u životu i ukljuci
usisavac.__ [To funny.gif]
[To funny.gif]

Avatar
im_ex
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 14847
Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
Lokacija: Dusa mi ostade tamo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la im_ex » 02 Jun 2009 17:38

Dnevnik doseljenika

12. august - Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom.
14. oktobar - Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.
11. novembar - Dan Sjecanja (kanadski drzavni praznik, op. aut.). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.
2. decembar - Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudvali (ja pobijedio). Kad je prosla grtalica, morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. Volim Kanadu.
12. decembar - Nocas opet snijeg. Opet prosla grtalica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.
19. decembar - Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena grtalica.
22. decembar - Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa grtalicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ocistim ispred kapije. s****.
25. decembar - Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka ovaj peder sto vozi grtalicu, ubicu ga. Mater im j**** sto ne posipaju vise soli po cesti, pa da se prije otopi.
27. decembar - Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana, sem sto cistim snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce nocas pasti novih 30 cm tih govana.
28. decembar - Prognoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako nastavi, nece se otopiti do ljeta. Grtalica se zaglavila i taj s**** dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacio i zamalo da sam mu je slomio o glavu.
4. januar - Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane i, kad sam se vracao, udario kolima jelena. Steta na kolima 3000 dolara. Te jebene nemani treba da budu ubijene. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas...
3. maj - Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zardjala od jebene soli sto je posipaju svuda.
10. maj - Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.

Dnevnik doseljenika - Florida
12. maj - Stigli smo na Floridu.
Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika, ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu.
20. maj - Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. juni - vec smo mesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumijeti.Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florida.
30 juni - Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije menjalo. Uvjek toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima u ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18 juli - Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu.
20 juli - Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
21. juli - Posle povratka kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rekao, da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina.
30.juli - Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam hteo da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta p**** trebala, brzo pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otici odakle je dosao. Poludjecu.
31.juli - Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj s****, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo njega i klijente.
1. august - Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom poolu kampovao. Kazem cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek, p**** li mu lepamila materina.
2. august - Jedva docekah, da mi dodju popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umesto klime sredi mi cerku. Policija kaze samo da treba biti pazljiv, a da crnca verovatno nece moci uhvatiti jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. j**** ti Floridu.
12. august - Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me izbacio iz firme sa osmijehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili jer se nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i na putu svratim u kafanu gde se napijem. Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog i trazi da mu platim 3000 USD. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. august - Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu u kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minutdva i nema vise kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu pojeli u onom restoranu....
Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega. Mrzim Floridu, selim se odavde.
Gdje ovaj put necu vam reci...

Povratak u Bosnu
1. septembar - Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje cemo i kako cemo...
8. septembar - Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo 'c', zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce od nas biti.
24. oktobar - Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar - Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavama shvatiti trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih,granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako da ne serem.
24. decembar - Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kahve i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove sto na njemu zive.
25. decembar - Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Djeda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakirane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".
27. decembar - Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Europe. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar - Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slijecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar - Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona S**** sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar - Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v megli toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me pitali ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.
7. januar - Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.
8. januar - Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar - Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce usput.
12. januar - Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar - Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar - Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan u raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".
15. februar - Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar - Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar - Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart - Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me nervira, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.
2. mart - Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavdje vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u pi**u materinu.
Kuda idu ljudi kao ja ...

Avatar
im_ex
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 14847
Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
Lokacija: Dusa mi ostade tamo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la im_ex » 02 Jun 2009 18:05

Pismo jedne studentkinje

Dragi roditelji!
Vec 3 meseca je proslo kako sam na fakultetu a jos vam nisam pisala. Stidim se zbog toga, ali vam obećavam, da cu sve to sad nadoknaditi! Ali pre nego sto nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas, sedite! Nikako nemojte dalje citati ovo pismo stojecki!

Vec su mi skoro potpuno zacelile opekotine i vec sam se skoro potpuno oporavila od soka sto sam morala da skacem sa cetvrtog sprata. Provela sam samo 2 nedelje u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio a i povracam samo jednom nedeljno
Posto sam pozar izazvala sama, moracemo univerzitetu da platimo 350.000 odstete, ali to nije nista, jer je glavno da sam ostala ziva. Imala sam srecu, jer je covek, koji stanuje preko puta, primetio sta se desava i pozvao vatrogasce i hitnu pomoc. I posetio me je u bolnici,a posto nisam imala gde da odem (moja soba je u potpunosti izgorela),bio je tako ljubazan i ponudio mi da predjem kod njega. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno. Inace, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo da se vencamo. Jos se nismo tacno dogovorili kada, ali hteli bismo da se vencanje odrzi pre nego sto se na meni primete tragovi trudnoce. Uistinu, dragi moji, bicu majka! Znam, da jedva cekate trenutak, kad cete postati baba i deda, i potpuno sam ubedjena da cete bebice (jer cekamo trojke) primiti sa onoliko ljubavi, sa koliko ste mene okruzivali kada sam bila mala.
Jedina stvar, koja trenutno odlaze nasu svadbu, je da je moj verenik pokupio negde neku odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje zahvaljujuci antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis, ili tako nekako.
Znam, da cete mog supruga docekati sirom rasirenih ruku, i uskoro ce
postati deo nase porodice. To je veoma drag covek, i uprkos tome sto nema zavrsenu osnovnu skolu veoma je ambiciozan. Naravno, on je druge veroispovesti, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam nece smetati ni to sto je tamnije puti. Sigurna sam da cete ga voleti bar onoliko koliko ga ja volim!!! Posto je priblizno vasih godina, slagacete se vrlo dobro,narocito kad se preselimo kod vas (jer je nas stan suvise mali za toliko ljudi). Cini mi se da su i njegovi roditelji cestiti ljudi, njegov otac je poznati svercer narkotika iz Afrike, odakle je poreklom i moj buduci...
Tako, sada, kada sam vam sve opsirno opisala, mislim da je vreme da vam priznam da mi nije izgoreo stan, tako da mi nije nista, nisam ni bila u bolnici, nemam ni verenika ni sifilis, niti nikakvog crnca. Istina je ta, da sam pala iz matematicke analize i makroekonomije, a iz informatike sam se provukla, pa sam htela da vam pokazem da na ovom svetu postoje i gore stvari od ovih! Ljubim vas,
vasa cerka
Kuda idu ljudi kao ja ...

Avatar
im_ex
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 14847
Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
Lokacija: Dusa mi ostade tamo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la im_ex » 02 Jun 2009 18:29

Nacht. Regen gehen. Zwei Partizanen gehen kroz suma. Nicht
gehen sondern plazen se pazljivo und lomen keine Grancica auf
den podn. Schwaben sleden Partizanen. Schwaben haben Pesen und
gute Schnellschiesgewehr. Pesen snofen auf den Podn und sleden
Partizanen. Partizanen kommen do Kukuruzen. Kukuruzen gut fur schlafen und
Partizanen umorni ko Majka. Partizanen malo horen okoli was
desaven und dann in Kukuruzen zaschlafen. Das nicht gut fur Partizanen aber
gut fur Schwaben. Kuku lele Partizanen! Schwaben kommen do Kukuruzen.
Pesen divje snofen und Schwaben gut wissen wo Partizanen in
Kukuruzen schlafen. Partizanen i dalje schlafen ko Majka und ni slucajno
ne hören Schwaben plazen prema njima. Odjedamput eine Kukuruzen poken
unten Schwaben und Partizanen se odmah wecken. Sie zgraben
Schisgewehr aber Schwaben Schnellschisgewehr viel besser. Schwaben ofen
feuer direkt po Partizanen und Partizanen auch beginnen verderben neprijateljsku
lebener silu i tehnicki materialna sredstava. Aber Schwaben pobeden.
Partizanen oblezalen in Kukuruzen. Partizanen nicht gut. Partizanen kaputt.

[laugh.gif]
Kuda idu ljudi kao ja ...

Avatar
im_ex
Velicanstvo Foruma
Velicanstvo Foruma
Postovi: 14847
Pridružen/a: 11 Dec 2007 02:00
Lokacija: Dusa mi ostade tamo

Re: * Smiješni tekstovi *

Post Postao/la im_ex » 02 Jun 2009 18:59

ma gle smisla recenice:
"Kukuruzen gut fur schlafen und Partizanen umorni ko Majka." [Happy.gif]
Kuda idu ljudi kao ja ...

Odgovorite