Bosanski Forum - BOLCHAT - Balkanski Forum

:biggrin: :biggrin: no dobro za mene ili protiv, meni svejedno

Ocito nisi skontala ali nema veze sutra ces... :chuckel:

LAFF je napisao/la:Ocito nisi skontala ali nema veze sutra ces... :chuckel:

nejam shta kontati, nerazbijam mozak stim

YoYo nadam se da si bolje...
nisi jedini kojem se desi toliko losih stvari za tako kratko vrijeme vjeruj mi..Meni se u posljednjih dana svasta desilo al da napomenem dakle sve lose....samopouzdanje mi je palo ispod nule ne mogu da vjerujem ni kriv ni duzan covjek a opet....svi ga osudjuju na ono sto nije uradio et nocna mora

ufff, YoYo ... previse za tako malo vremena, :stupid: al bar ste uzivali posmatrajuci zalazak sunca


Nikad necu zaboraviti odlazak za BiH (kraj marta 93) ... putovanje trajalo 33h, u mom pasosu izbjeglicka viza (skoro pa malo pred istek). Sofer(katolik) busa rece da nije nikakav problem bas ta viza ... krenulo se, a pred polazak sam kao i svi putnici utefterena na neku extra listu. Bus je bio pun putnika, samo 9 muslimana, ostalo pripadnici katolicke vjere.
Znam, kako sam proracunala, po povratku iz BiH imam dovoljno dana na raspolaganju za produzetak vize.

BiH ... rat ... pocetna faza smirivanja izmedju muslimana i katolika nakon prvih okrsaja.
Na hrvatskoj granici neki debeli, antipaticni granicar mi rece:" S ovom vizom nema nazad, znate zar ne ?"
Sledih se :stupid:
Pogledam automatski u sofera, on mi isareti da cutim, samo nek nas pusti da krenemo, a, ako dodje do problema pri povratku, on ce se zaloziti meni u korist. hmm, odmah mi se uvali nesto kao kamen u zeludac, pa muci, zabrinjava :-k
U to vrijeme, koristen je tranzitni put trajektom ... Boze, kao da putujem s drugog kontinenta kako mi se oteglo do BiH granice.

Uslo se u BiH ...nekad. Znam ja dobro da je put u to vrijeme rizican, ali, ta zelja u meni da vidim svoje nadjacala je sve predrasude koje imah i koje su mi i drugi nametali.
Tek tad nastaje muka ... putuje se po nekim vanrednim, punim rupetina popunjenih vodom otopljenog snijega putevima, u busu od sevapa da je malo svjezeg zraka, predugo se putuje, a grijanje radi, a pun bus putnika, a svakorazni mirisi hrane se izmijesali ... da mi se kakve cesme docapati da se umijem, da operem ruke, da udahnem duboko cistog zraka ... i, pusi se u busu
Ma nek pusi, ja bih poludila da nam je jos i to bilo uskraceno.
heej, na asvaltu smo ... neki dio koji bi mogao pripadati Citluku ... cistina, nigdje auta, busa ... samo cesta i s jedne strane suma, a s druge naizmjenicno ledina, suma, ledina ... ledina, vise strmina ... paznju mi privuce "dogorijevanje manje hrpice otpadaka potpaljenih nakon ociscene ledine/baste/strmine (sta znam sta je ono), u blizini ni kuce nit vikendice, nigdje nista, samo mi, odnosno, nas bus umorno stenje i mili cestom.
Izmorena, pogled ne odmicem od one hrpice koja dogorijeva i mislim:" Boze, kako je vlasnik parcele neki vrijedan domacin, mart, jos se nije svuda snijeg otopio, a on, vec za proljece sredio imanje ... zamisljam svoje roditelje kako cu ih iznenaditi kad im se pojavim na pragu.
Putnici su bili vec premoreni pa cute, kao da svi spavaju ili kao da smo svi medjusobno zavadjeni, niko ni s kim ne govori ... tisinu narusi tek povremno suskanje kese ili papira u kom je nesto za hranu il grickanje. Cutimo ... tad bas nisu ni papirici suskali ... muklu tisinu narusi neki zvizduk, huka ... ne kontam sta je ... vidim da su svi to osjetili ... sve blize zvizdi ...
Na istoj strani na kojoj je dogorijevao "zgrabljeni otpadak", nekih stotinjak metara dalje od tog mjesta, a nekih 20 - tak m od naseg busa "potpali" se jos jedna hrpica i nesta onog cudnog, nepoznatog a jakog zvuka :stupid:
Granata ... bus je bio meta neprijatelja :stupid: pun bus neduznih ljudi :stupid:
Ne moram vam pricat o tadasnjoj panici ... bus je jurnuo kao da je nov novcat iz fabrike upravo na probnoj voznji :stupid:
Nije me bilo strah smrti kao smrti, jedino zal za mojima i njihova tuga zamnom me mucilo, ali, plasilo me da ostanem invalid ... gdje, kome, kako ...

hjooj, ne moze ovo nikako krace ... izdangubicu i kad da stignem citati vase upise ... :-k ovo bi se pretvorilo u mini-roman
ma, i ne zanima vas nesto posebno, zar ne

Meni se licno nisu desavale ne znam kakve lose stvari!
Obicno su to neke sitnice ali citnice cine zivot!
Najvise se iznerviram kad se ujutru ekstra skockam za posao, a kad se vracam pada kisa kao iz kabla! Posto ja ne gledam vremensku prognozu i nikad ne nosim kisobram onda lepo pokisnem ko mis, sva se isljiskam! Ajme, a tek kad prolazim blizu ulice i prodje autobus i skroz me okupa, ucmekala bi se!!!
Ma joj nerviraju me i stranke na poslu kad traze da im se odradi hitno neko preknjizenje ili uverenje, njima je hitno?! Ma boli me uvo sto vam je hitno, manite me se smaraci jedni!!!
Nervira me kad se vracam sa posla kuci i mama skuva taj dan nesto sto ja ne volim! Onda moram da se protegnem do pekare ili nekog restorana da bi jela nesto normalno. A dodjem sa posla umorna kao skot i sanjam krevet ali sta cu moram da odem jer sam gladna! :huh:
Ima tako joh hiljadu tih situacija koje mi idu na zivas, ali Boze moj sve to cini zivot! :huh:

Kad sve krene naopako...najbolje bi bilo vratit se u krevet i prespavati taj dan...na zalost cesto to nije moguce.
Zato naprijed pa sta bude....ponekad je sreca da dan traje samo 24 sata, a nakon njega dolazi drugi.
Yo-yo, puno srece i pazi da neki put ne izazivas sam sudbinu svojim ponasanjem jer ponekad se moras cuvati sam...pa ces biti i sacuvan....
Usput...kako tvoj lom kljuène kosti

sabinaM i hamid_islam

mogli ste nam i vi koju bacit ... ne znam sto niste

Hajd, smilujte se dok se nas YoYo smiluje da nas i opet odusevi nekim od svojih dogodovstina gdje je uslijedio peh za pehom

hamid_islam =D>

Zahvaljujem ... oprosti sto sam na vas apelovala, vidis, tvoj upis je vrijedan citanja, konstatujem

Tako nastavi, valjda se i ostali ugledaju i otkinu se od ljenosti

ok..dakle tako..rijeka je grad sa najvisim prosjekom kise nego bilo koji drugi grad u hrvatskoj..mrzim kisu,i hladnocu i mrzim kad se probudim vec mrzovoljna da mi jos i to bude..kisa..fuj!!! :baa: