Za dlaku !!!

[sredovjecni_33]

u periodu 1993-1995 vise puta, al to je proslost.
a najgore je bilo kad je brat, prilikom ciscenja pistolja, iz nehata, pucao na mene sa dva metra i promasio samo par centimetara.

[Amigo_x]

:-k :-k Upo noci na autoputu(130km/h)...jedna baba sa veeelikim mercedesom vozi pogresnom stranom..za dlaku da se poljubimo :biggrin: :biggrin: :biggrin:

[becanka]

"Prelaze Dvije Dlake Ulicu"
Jednu zgazi Auto, a druga ce na to: Za dlaku... :biggrin:

[Sabinam]

Mene je jednom skoro vlak zgazio...doslovno, isli smo u skolu po pruzi i ja se zamislila vec sam bila jednom nogom na pruzi...a vlak 10 m od mene...sreca da su me prijateljice zazvale.
A kako vozim...za dlaku je cesto...

[belly_dancer]

Uf..kod mene je vise bilo -desilo se- nego za -dlaku-..

za dlaku mogu rec da su mi skoro drpili novcanik
a opet sljedeci dan opet izlazim i drpe mi novcanik

mogu rec skoro sam zapela sama u mraku
kad me za koji dan neko malo presretne pa dozivim sta dozivim

opet mogu rec kad sam prvi put bila s deckom pa nismo koristili kon.da je bilo za dlaku
al eto sljedeci mjesec zbilja..

dakle,ja sam odustala od te uzrecice jer mi se na kraju nesta lose svejedno desi :-k

[vornevljev]

Vrijeme-Ljeto 1994.god.
Mjesto radnje-Cazin
Tri agresorska aviona uzletili u predveèerje sa udbinskog aerodroma (grad u Hrvatskoj-Lika tada pod kontrolom Milana Martiæa i pobunjenih Srba iz Hrvatske) sa zadatkom uni¹tenja cazinskog T®P-a (Tvornice ¾ièanih proizvoda) koji je tada radio u sklopu vojne namjenske industrije.

Oko te tvornice bile su gusto naseljene kuæe,a nekih mo¾da dvjestotinjak metara nalazio se kompleks zgrada.

U toku tog napada,dva od ta tri aviona su pogoðena od strane PZO ARBiH,jedan od tih pogoðenih aviona svoj "teret" je istresao na livadama oko gore pomenutih zgrada,dok je drugi avion ostav¹i bez oba krila (jedno je izgubio kad je zapeo za dimnjak jedne druge tvornice u blizini tih zgrada) udario u zapadno krilo tih zgrada.

Zamislite sad ljetno predveèerje i narod koji je ¹etao oko tih zgrada,djecu koja su se tu igrala (od kojih sam i sam bio jedno).Prvi avion koji je izbacio svoje kasetne bombe napravio je toliku pomutnju i paniku da je to tesko opisati.

Sjeæam se vreline zraka koji mi je plazio po licu grizuæi mi pogled i ostavljajuæi ga mutnim.Druga scena koje se sjeæam je vriska,bezglavo trèanje,strah koji ti nije dao vremena da te oblije onaj hladni znoj,zatim geleri koje si mogao vidjeti kako jezde pored tebe pretièuæi i tebe i busenje zemlje koje su iskopali geleri pobratimi od drugih bombi.

Ajde da vam jo¹ ka¾em da se u tom trenutku dok sam trèao,padao,grabio sa brisanog prostora,nisam sjetio ni svog roðenog brata,koji je oti¹ao na skroz lijevu stranu.

Nisam znao da li da ovu prièicu stavim u temu "SHOK" ili ovdje,a ona je ustvari i jedno i drugo.Mislim da je to najgorih desetak minuta (toliko je trajao taj napad) u zivotu koje sam do¾ivio,suvi¹no je govoriti da sam pre¾ivio jer kako vidite,jesam i to bez posljedica dok je brat dobio samo ogrebotinu od krhotine stakla na èelu.

Treba napomenuti da od toliko civila koji su se tada nalazili izmeðu i oko tih lamela niko nije poginuo niti je te¹ko ranjen.

[ADMIN_BOL-CHAT.DE]

u ratu sam se toliko puta na¹la u ¾ivotnoj opasnosti da se sada stvarno èudim kako sam ¾iva. bar 10 puta je metak prohujao kraj mene i isto toliko puta granata pala blizu mene. valjda mi nije bila sudbina da umrem.

prvi put kad sam operisala krajnike sa 5 godina. do¹lo je do ozbiljnih komplikacija.

drugi put u rodnoj kuæi kad je poèeo rat. granata je pala kraj nje a ja sam sjedila na balkonu i prala svoje tene, bilo mi je 10g. geleri su zasuli svuda oko mene i tad sam do¾ivjela ¹ok.

treæi put u logoru za ¾ene i djecu u kojem sam bila samo 7 dana nasreæu. tako sam se razboljela da sam uglavnom bez svijesti. poslije sam se oporavljala 2 mjeseca, a od èega ni danas ne znam.

èetvrti put kad smo i¹li prema blagaju nakon ¹to su nas protjerali. izmeðu mene i majke metak je udario u asfalt. malo je falilo


peti put je takoðer blizu mene i majke pala granata dok smo i¹le po vodu na bunu u blagaju

¹esti put opet ja i majka na brdu iznad blagaja i¹le smo po drva. poèeli su nas snajperima gaðati


i sedmi put kad je pala granata u kuæu gdje sam bila


zaista svaki put je bilo za dlaku i sve je istina allaha mi.
nikad se neæu prestati èuditi kako sam ostala ¾iva

strasno uh

[Bebana_de]

JOJ za dlaku koliko puta sam samo prezivela,,
imala sam ovde u svabiji tri teze saobracajke,,
a o ratu ne zelim da pisem jer neka to ostane proslost koja je zakopana duboko u meni...