jako pouÄÂno, taman sam mislila da danas nisam niÅ¡ta nauÄÂila, o ovome fakat treba razmisliti.Androandro je napisao/la:Staklenka od kiselih krastavaca i kava
Kada vam se uÄÂini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke kiselih krastavaca... i kave...
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat poÄÂeo, bez rijeÄÂi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je staklenka puna. Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenÄÂića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. KamenÄÂići su se otkotrljali u prazan prostor izmeÄ‘u loptica.
Tada je ponovno upitao studente da li je staklenka puna.
Opet su odgovorili da jeste.
Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jedanput da li je staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije Å¡alice pune kave i sipao ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. 'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, "hoću da shvatite da ova staklenka predstavlja vaÅ¡ život. Teniske loptice su važne stvari u vaÅ¡em životu: vaÅ¡a obitelj, vaÅ¡a djeca, vaÅ¡e zdravlje, vaÅ¡a vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaÅ¡ život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. KamenÄÂići su ostale stvari koje su važne: vaÅ¡ posao, vaÅ¡a kuća i vaÅ¡ auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite staklenku pijeskom, nema mjesta za kamenÄÂiće i teniske loptice. Isto vrijedi u životu. Ako potroÅ¡ite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.
Vodite raÄÂuna o stvarima koje su kljuÄÂne za vaÅ¡u sreću. Igrajte se sa djecom. NaÄ‘ite vremena za odlazak lijeÄÂniku. Izvedite partnera na veÄÂeru. PonaÅ¡ajte se ponovno kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se oÄÂisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala Å¡ta je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."
interesantno
Svaki dan nesto novo nauÄim
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Vezite me cim pocnem sanjati vinograde, zna se ko sam kad se pogase ljeta...
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
sreca je sto spavamo pod istim nebom,zato gdje god da si veceras podigni glavu i cut ces govor zvjezda
heej pa ti nekom nedostajes....
heej pa ti nekom nedostajes....
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Sigurno da je tako,cjeli zivot je skola...
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Koliko god ja gledala svoja posla,koliko god se trudila ne povrijediti nikoga,na bilo koji nacin,neke osobe jednostavno zive za to da drugima zagorcaju zivot,i hrane se tudjim problemima....ja glupaca tek sad skontala
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Jednog dana otac, inaÄÂe jako bogat ÄÂovjek, odluÄÂio je povesti svog malog sina na selo s ciljem da mu pokaže kako žive siromaÅ¡ni ljudi. Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromaÅ¡na. Kad su se vraćali kući, otac je upitao sina:
„Kako ti se svidjelo na selu?“ - na Å¡ta je djeÄÂak odgovorio:
„Bilo je super tata!“
„Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?“ – upitao ga je otac.
„Da, razumijem“ – odgovorio je sin.
„Reci mi onda, Å¡ta si nauÄÂio na ovom putovanju?“
„Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni ÄÂetiri.
NaÅ¡ bazen se proteže do sredine dvoriÅ¡ta, a njihovoj rjeÄÂici se ne nazire kraj.
Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont.
Mi živimo na malom komadu zemlje, a oni imaju beskrajna polja.
Mi imamo liÄÂnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima.
Mi kupujemo hranu, oni beru svoju.
Mi oko svoje kuće imamo zidove da nas zaštite, a njih štite prijatelji.“
Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:
„Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.“
Sve je stvar perspektive.
Budimo zahvalni za ono Å¡to imamo, umjesto da kukamo za onim Å¡to nemamo.
„Kako ti se svidjelo na selu?“ - na Å¡ta je djeÄÂak odgovorio:
„Bilo je super tata!“
„Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?“ – upitao ga je otac.
„Da, razumijem“ – odgovorio je sin.
„Reci mi onda, Å¡ta si nauÄÂio na ovom putovanju?“
„Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni ÄÂetiri.
NaÅ¡ bazen se proteže do sredine dvoriÅ¡ta, a njihovoj rjeÄÂici se ne nazire kraj.
Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont.
Mi živimo na malom komadu zemlje, a oni imaju beskrajna polja.
Mi imamo liÄÂnu poslugu koja nam pomaže, a oni pomažu drugima.
Mi kupujemo hranu, oni beru svoju.
Mi oko svoje kuće imamo zidove da nas zaštite, a njih štite prijatelji.“
Otac je ostao bez teksta. Tada je sin dodao:
„Tata, hvala ti što si mi pokazao koliko smo siromašni.“
Sve je stvar perspektive.
Budimo zahvalni za ono Å¡to imamo, umjesto da kukamo za onim Å¡to nemamo.
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Neki moderan ÄÂovjek zalutao je u pustinji.
Nemilosrdna sunÄÂeva žega gotovo ga je ispila.
Odjednom ugleda oazu.
- Fatamorgana, - pomislio je - igra svjetla i vazduha
koji me želi zavarati.
Približavao se oazi ali ona nije iÅ¡ÄÂezavala.
Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.
- To je, razumije se, fantazija gladnoga -
razmišljao je - pa, jasno,
sad ÄÂak ÄÂujem žuborenje vode. Halucinacija sluha!
Kako je priroda nemilosrdna!
Skapao je u tim mislima i umro.
Sat kasnije naÅ¡la su ga dva beduina. ReÄÂe jedan:
- Možeš li ti ovo razumjeti?! Datule mu rastu
gotovo uz sama usta,
leži pored samog izvora – i skapao od gladi i žeđi!
- Ma to je moderan ÄÂovjek - odgovori drugi beduin…
…nije vjerovao.
Poenta :
Ne dopustite da vas na krivi put navode politiÄÂari, niti medicinski autoriteti. Utvrdite ÄÂinjenice i sami odluÄÂite o tome kako da živite sretnije, da radite i djelujete da svijet bude bolji.
Nemilosrdna sunÄÂeva žega gotovo ga je ispila.
Odjednom ugleda oazu.
- Fatamorgana, - pomislio je - igra svjetla i vazduha
koji me želi zavarati.
Približavao se oazi ali ona nije iÅ¡ÄÂezavala.
Vidio je datule, travu i stijene iz kojih je izvirala voda.
- To je, razumije se, fantazija gladnoga -
razmišljao je - pa, jasno,
sad ÄÂak ÄÂujem žuborenje vode. Halucinacija sluha!
Kako je priroda nemilosrdna!
Skapao je u tim mislima i umro.
Sat kasnije naÅ¡la su ga dva beduina. ReÄÂe jedan:
- Možeš li ti ovo razumjeti?! Datule mu rastu
gotovo uz sama usta,
leži pored samog izvora – i skapao od gladi i žeđi!
- Ma to je moderan ÄÂovjek - odgovori drugi beduin…
…nije vjerovao.
Poenta :
Ne dopustite da vas na krivi put navode politiÄÂari, niti medicinski autoriteti. Utvrdite ÄÂinjenice i sami odluÄÂite o tome kako da živite sretnije, da radite i djelujete da svijet bude bolji.
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Pet stvari u životu koje se ne mogu vratiti
Djevojka je ÄÂekala avion u ÄÂekaonici jednog velikog aerodroma. PoÅ¡to je trebala dugo ÄÂekati, odluÄÂila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proÅ¡lo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP ÄÂekaonicu kako je nitko ne bi uznemirivao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je ÄÂitao novine. Kad je ona poÄÂela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se Å¡okirala, ali niÅ¡ta nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, ÄÂovjek pored nje, ne obazirući se ni na Å¡to, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima Å¡to će sada napraviti!!!
ÄŒovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previÅ¡e, pomisli djevojka, Å¡okirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz ÄÂekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon sto ju je proÅ¡la ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogaÄ‘aje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa joÅ¡ uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se doÄ‘e do brzopletog zakljuÄÂka i prije nego sto se poÄÂne misliti lose, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
Djevojka je ÄÂekala avion u ÄÂekaonici jednog velikog aerodroma. PoÅ¡to je trebala dugo ÄÂekati, odluÄÂila je kupiti knjigu kako bi joj vrijeme brze proÅ¡lo. Uz knjigu kupila je i paketić keksa.
Sjela je u VIP ÄÂekaonicu kako je nitko ne bi uznemirivao. Kraj nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je ÄÂitao novine. Kad je ona poÄÂela uzimati kekse i gospodin je uzeo jedan. Ona se Å¡okirala, ali niÅ¡ta nije rekla i nastavila je citati knjigu. U sebi je pomislila: ma gledaj ti ovo, da samo imam malo vise hrabrosti, do sada bih ga već udarila... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, ÄÂovjek pored nje, ne obazirući se ni na Å¡to, uzimao je isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: bas me zanima Å¡to će sada napraviti!!!
ÄŒovjek uzme posljednji i podijeli ga na dvoje!
Ovo je zaista previÅ¡e, pomisli djevojka, Å¡okirana uzme svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz ÄÂekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon sto ju je proÅ¡la ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne dogaÄ‘aje. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci u nju. U tom trenutku ugleda paketić keksa joÅ¡ uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks, isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, kojoj su bili povrijeđeni ponos i osjećaji.
ZAKLJUCAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego sto se doÄ‘e do brzopletog zakljuÄÂka i prije nego sto se poÄÂne misliti lose, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo cesto situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Jedan djeÄÂak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolaÄÂićima i pakovanjem od Å¡est flaÅ¡a voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.
DjeÄÂak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolaÄÂić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmjeÅ¡io se djeÄÂaku. Njegov je osmjeh bio tako prijateljski da je djeÄÂak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio boÄÂicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmijeÅ¡io. DjeÄÂak je bio izvan sebe. Sjedili su ÄÂitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu rijeÄÂ.
U meÄ‘uvremenu se smraÄÂilo, djeÄÂak je osjetio umor i ustao je da poÄ‘e, ali tek Å¡to je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrÄÂao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.
Kada je djeÄÂak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenaÄ‘ena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:
“Šta je to Å¡to si danas uÄÂinio da te je tako obradovalo?â€Â
Odgovorio je:
“RuÄÂao sam s Bogomâ€Â. No, prije nego Å¡to je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:
“ZnaÅ¡ Å¡ta! Bog ima najljepÅ¡i osmijeh koji sam ikada vidioâ€Â.
U meÄ‘uvremenu starac, takoÄ‘e prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio zaÄÂuÄ‘en odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:
“Tata, Å¡ta je to Å¡to si danas uÄÂinio da te je tako obradovalo?â€Â
Odgovorio je:
“Jeo sam kolaÄÂiće u perivoju s Bogomâ€Â. Za svaki sluÄÂaj, prije nego Å¡to je njegov sin odgovorio, dodao je:
“ZnaÅ¡ Å¡ta! Puno je mlaÄ‘i nego Å¡to sam mislio.â€Â
PreÄÂesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne rijeÄÂi, uha koje nas sluÅ¡a, iskrene pohvale ili najmanji ÄÂin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naÅ¡ život sasvim sluÄÂajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!
DjeÄÂak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolaÄÂić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmjeÅ¡io se djeÄÂaku. Njegov je osmjeh bio tako prijateljski da je djeÄÂak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio boÄÂicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmijeÅ¡io. DjeÄÂak je bio izvan sebe. Sjedili su ÄÂitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu rijeÄÂ.
U meÄ‘uvremenu se smraÄÂilo, djeÄÂak je osjetio umor i ustao je da poÄ‘e, ali tek Å¡to je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrÄÂao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.
Kada je djeÄÂak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenaÄ‘ena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:
“Šta je to Å¡to si danas uÄÂinio da te je tako obradovalo?â€Â
Odgovorio je:
“RuÄÂao sam s Bogomâ€Â. No, prije nego Å¡to je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:
“ZnaÅ¡ Å¡ta! Bog ima najljepÅ¡i osmijeh koji sam ikada vidioâ€Â.
U meÄ‘uvremenu starac, takoÄ‘e prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio zaÄÂuÄ‘en odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:
“Tata, Å¡ta je to Å¡to si danas uÄÂinio da te je tako obradovalo?â€Â
Odgovorio je:
“Jeo sam kolaÄÂiće u perivoju s Bogomâ€Â. Za svaki sluÄÂaj, prije nego Å¡to je njegov sin odgovorio, dodao je:
“ZnaÅ¡ Å¡ta! Puno je mlaÄ‘i nego Å¡to sam mislio.â€Â
PreÄÂesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne rijeÄÂi, uha koje nas sluÅ¡a, iskrene pohvale ili najmanji ÄÂin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naÅ¡ život sasvim sluÄÂajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
kad peÄÂeÅ¡ crvene paprike za zimnice, lakÅ¡e će se guliti, ako ih vrele ostaviÅ¡ u najlonu sat vremena
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Covjek se uci dok je ziv....nepobitna cinjenica...
Naucila sam ...tj isprobala sam solarij i dosla do zakljucka da ga mogu koristiti ali samo po 8 minuta i to u rijetkim intervalima ...
Iako je diskutabilno da li cu to ikada upotrebljavati...
Naucila sam ...tj isprobala sam solarij i dosla do zakljucka da ga mogu koristiti ali samo po 8 minuta i to u rijetkim intervalima ...
Iako je diskutabilno da li cu to ikada upotrebljavati...
- paparaci
- Velicanstvo Foruma
- Postovi: 5054
- Pridružen/a: 08 Jan 2003 02:00
- Lokacija: Putnik Bez Adrese
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
beca_jovi je napisao/la:kad peÄÂeÅ¡ crvene paprike za zimnice, lakÅ¡e će se guliti, ako ih vrele ostaviÅ¡ u najlonu sat vremena
hahahaha. gdje si bila prije jednu sedmicu dana. to je i meni trebalo, tacnije mom bratu. kad nije poludio. kaze buraz hajd pomozi. neka rekoh, samo ti
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
paparaci je napisao/la:beca_jovi je napisao/la:kad peÄÂeÅ¡ crvene paprike za zimnice, lakÅ¡e će se guliti, ako ih vrele ostaviÅ¡ u najlonu sat vremena
hahahaha. gdje si bila prije jednu sedmicu dana. to je i meni trebalo, tacnije mom bratu. kad nije poludio. kaze buraz hajd pomozi. neka rekoh, samo ti
a kad nećeš da ti luk izgori na ulju, pošećeriš ga...ha jesil to znao
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Naucila sam tj otkrila sam da se moj novi sat sam bazdari ..samo moram mjenjati baterije...znaci radi preko satelita..
Naucila sam da pita od krompira je mnogo bolja ako je samo poprskate mlakom vodom i poklopite necim.....umjesto onog silnog zaljeva...
Naucila sam i dosla do zakljucka da treba uvesti obavezno popodnevni odmor bar pola sata...
Naucila sam da pita od krompira je mnogo bolja ako je samo poprskate mlakom vodom i poklopite necim.....umjesto onog silnog zaljeva...
Naucila sam i dosla do zakljucka da treba uvesti obavezno popodnevni odmor bar pola sata...
Re: Svaki dan nesto novo nauÄÂim
Poslije gostiju koji mogu popušiti puno, da zavjese ne biste prali svaki drugi dan, jer one upiju najviše neugodnog mirisa cigara, naspite malo omekšivaća za veš i isto toliko vode u pumpicu, prije spavanja našpricajte zavjese, namještaj i ćilim, ujutru će vas iznenaditi svježina i miris cijele prostorije