Nedavno,kad sam bila kuci, dodjose mi navece rodjak s porodicom, a koji su inace na odmoru, dakle, ni oni nisu sa stalnim boravkom u BiH.
Da na vrijeme naglasim, taj rodjak mi, aman sto se "usrecio".
Ostali bi oni duze ali, dijete se unervozilo, zadrijemalo, sprovodil sprovodi, nemoguce ga smiriti, samo knjeza i time sprjecava nastavak komunikacije.
Vec se kane poci na sto sugerisah zasto ne bi dijete uspavali tu i na miru ostali jos sjediti. Ne vrijedi, vec ustaju.
Polaze, ispracam ih i pri pozdravu mi njegova supruga rece: hvala na svemu, paa ... eto, svraticemo mi i danju kad nam bude usputno, ako te bude kuci a gledacemo i da dodjemo te zadnje ti sedmice boravka, na sijelo.
Ne znam jel mi vise smijesno il zalosno, u svakom slucaju je i jedno i drugo - ne rece ono uobicajeno - dodji i ti nama.
Na vrh mi jezika, hocul, necu ... hocu i hop: "Nema na cemu, doci cu i ja vama"
Il se pravila da ne konta il nije skontala ... ma, bice da je ovo prvo
Al, eto, ne odoh im - nije se imalo prilike.