Mesa Selimovic - isjecak o prijateljstvu
.....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome.
Sve drugo moze da prevari to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kazem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj. Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati.
Zavolio sam ga, znam po tome Å¡to mi je postao potreban, Å¡to nisam zamjerio niÄÂemu ma Å¡ta da je rekao ili uÄÂinio, i Å¡to mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to ÄÂinim, makar samo zato da joÅ¡ jednom pomenem ÄÂovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo.
PRIJATELJSTVO SE NE BIRA, ONO BIVA KO ZNA ZBOG ÄŒEGA KAO LJUBAV
... A nista ja nisam poklonio tebi već sebi...
eto. tako.
Ovdje, medju vama, imam samo jedno takvo prijateljstvo.
Virtualnih prijateljstava uopce, jos jedno.
Reale sto se tice, biseri se rasuli svud po svijetu, nazalost. Radi se o momcima koje upoznah i zavoljeh u doba adolescencije, za koje se vezah u tolikoj mjeri da mi jedan duzi period nije bilo lijepo gdje god da sam ako bar neko od njih nije tu. To se ne vazi za slucaj kad sam na sastanku
Prije dvije godine sretnem jednog od njih, koji, nakon sto mu brat (koji inace nije bio dio te nase raje, a koji mi je prisao za stol pitajuci me: izvini sto ovako prilazim, al ja tebe moram nesto pitati - mi se vidimo skoro svake godine, pozdravimo, zastanemo, pricamoooo, al de ti meni reci otkud se mi znamo
) naisareti na me. Gledam ga, trazi me pogledom, a kad me ugleda, kao na jedan korak da pridje stolu; onaj iskreni, siroki osmijeh radosti mu blista na licu. Poljubi me, jako me zagrlivsi, pa mi se onda unese u lice :" ohh, wooow wooow wooow ... pa gdje si ti, bona, nisam te vidio ima i 100 godina. Gdje si to? Gdje si to? Pricaj!Vidjam tako svakog nekog a tebe cijelu vjecnost nisam. ... ma nista, mi moramo naci vrijeme da sjedemo i ispricamo se. moramo".
myka je napisao/la:
Iskreno mrzim tipicne zenske razgovore i ne mogu da shvatim kako mogu biti tako ''kao slama prazni''
Ovo kao ja da sam rekla
Zene udavise, najcesce.
Prijatelj osjeti trenutno stanje.
Prijatelj nece zapitkivati da bi mu se detaljisalo, kad mi lose ide; sto zelim reci zna da cu reci, zna da je to to.
Prijatelj mi ne moze biti potistena, povucena osoba,
niti neko ko ce me samo gotiviti,
ne moze ni neobrazovana osoba,
niti neko ko prizeljkuje da pred njim budem otvorena knjiga a ko o sebi ne prica ni dovoljno,
ne moze ni neko ko nema izrazen smisao za humor,
ne moze neko ko nije *ebenkovic na svoj nacin, ko ce mi, ustreba li, drmnuti samarcinu da bi me urazumio.
eto. tako.