Raspad Bosne je neminovan

[mrki62]

zar nam tito nije u naslijedje ostavio otvoreno bosansko-hercegovacko pitanje...rekao je jednom u Bosni moraju ravnopravno da zive,srbi,hrvati i muslimani....

Ni¹ta nije otvoreno bilo - BiH je imala moguænost su¾ivota i tito je ostavio narod u dobrosusjedskim odnosima a to ¹to su do¹li nacionalisti na vlast = tito nije kriv !
Tito je znao ljude dr¾ati u blagostanju i MIRU a poslije smrti su se na¹li "STRUÈNJACI " - tobo¾e jo¹ i ¹kolovani ( za razliku od tite ) i svo svoje znanje su usmjerili u ©IRENJE MR®NJE . Svako za vrijeme ¾ivota snosi svoju odgovornost a poslije smrti tite se PAPCI nisu znali dogovoriti kako bi bilo bolje za narod ,................ dogovarali su se kako æe biti DOBRO ZA NJIH !!!!!!!!!!!!
Haj mi sad objasni ¹ta su titina djeca naslijedila od tite ?
A usput mi objasni ¹ta su nacionalistièka djeca dobila ??

u Bosni zive svi osim bosanaca,cudnno je to za jednog velikana kakav je bio tito...da je tada,prije puno godine rekao u bosni moraju ravnopravno da zive,bosanski pravoslavci,bosanski katolici i bosanski muslimani, vjerovatno do ovog ne bi ni doslo jer bi se sve tri vjerske grupa poistovjetile sa Bosnom a ne okolnom drzavama sto se i desilo..

U BiH ¾ive oni koji hoæe tamo da ¾ive i ti koji tamo ¾ive se zovu onako kako hoæe , jer ni ti u Francuskoj nisi Francuz a ni u ©vicarskoj ne ¾ive ©vicarci , ¾ive Talijani , Francuzi i Nijemci a i ostali ,.
Te¹ko je nekome "narediti" kako æe se zvati - pa tako tebi i meni
Do rata je do¹lo zbog nacionalistièkih usijanih glava - sve da su se u BiH narodi bilo kako zvali..

..i jos jednom trpas u kos Aliju sa onom dvojicom Mrki,pa imas li ti obraza :-k :-k :-k

Nije skroz , nije , jer Alija nije nikog napao al Alija nije bio sposoban da vlada svojim narodom a kamo li èitavom BiH . On je za mene mogao biti sposoban samo kao kakav mutavelija a nikako kao politièar .
Prije svega , on je bio u zatvoru zbog vjere a ne politike i vjernik nema nikakve veze s politikom - ¹to se je i pokazalo .
To ¹to je on musliman , to meni ne daje za pravo da ja o njemu moram imati pozitivno mi¹ljenje .
On je za mene totalno nesposoban bio kao politièar i to na svakom forumu obja¹njavam .
Jedno je biti krvnik i agresor a drugo je biti nesposobnjakoviæ , ¹to on zasigurno jeste bio.
Nije mi jasno za¹to pojedini kroz njega gledaju BiH i narod - kao da dr¾avu i narod svojim postovima napadam ,...................... pih , ¹ta æu sve èitati

[kajs]

]Nije skroz , nije , jer Alija nije nikog napao al Alija nije bio sposoban da vlada svojim narodom a kamo li èitavom BiH . On je za mene mogao biti sposoban samo kao kakav mutavelija a nikako kao politièar .

necu sve da komentarisem, ovo posebno oko tite,


no ovde mislim da pravis gresku u koracima, i to ono ocigledanu pa ne bih da na to previdim. Koliko je ko bio sposoban ili ne narod ga je odabrao i to je zakon demokratije, ali ono sta hocu da kazem

Nije nikog napadao, istina, a sta je trebao da radi da pusti i glasa da ne kaze kad mu ubijaju narod, i za to ga treba suditi je li?!

Zaboravljas i pravis gresku, pa nije Alija Rahmetullahi Alejhi bio u sloveniji i tamo ratova pa u hravatskoj i tamo ratovao, mislim gluposti ciste de i za to ga osudjujte, a jos da ne propustim, ne mogu, i taj milo¹eviæ i taj tuðman su bili odlièna titina djeca, jeste jedan general a drugi uzdanica mlada komunistickog pokreta, ne vidim da je njima to smetalo da preko noci budu nacionalisti.

Osim toga, ja ne smatram da su nacionalisti krivi izasta, voljeti svoje nije ni malo lose, sta vise pozeljno, no ako hoces da izjednacis nacionalizam i fa¹izam, koji su sprovodili "ova pomenuta titina djeca" e pa malo je puno, i to nasledje neka im u domovima njihovim.

[mrki62]

necu sve da komentarisem, ovo posebno oko tite,


no ovde mislim da pravis gresku u koracima, i to ono ocigledanu pa ne bih da na to previdim. Koliko je ko bio sposoban ili ne narod ga je odabrao i to je zakon demokratije, ali ono sta hocu da kazem

Narod je prvobitno odabrao Abdiæa, a po¹to je Abdiæ odbio tu funkciju - prepustio ju je Aliji .
Aliju nisu svi izglasali , jer svugdje pa i u Bih postoje i oporbenjaci a samim tim i oni koji ne simpatiziraju one koji su na vlasti .
I Busha su odabrali a to jo¹ ne znaèi da je njegov legitimitet ispravan .

Nije nikog napadao, istina, a sta je trebao da radi da pusti i glasa da ne kaze kad mu ubijaju narod, i za to ga treba suditi je li?!

Ovo ¹to ja pi¹em sad , to tebe ne obvezuje al sam ubijeðen da kad siðu ovi nacionalisti sa vlasti i kad doðu na sve tri strane drugi ljudi i druge stranke da æe te se vi imati ¹ta naèitati .
Postavljao sam mnoge stvari po raznim temama al vi iz vlastitog ubjeðenja to niti ne èitate , veæ odmah na startu to negirate al opet vrijeme èini svoje i istina æe kad tad doæi na vidjelo.
To ¹to ti pi¹e¹ o nekakvom njegovom glasanju za ubijanje naroda - nemoj se glupsirati , veæ se vrati nazad i èitaj ¹ta sam napisao - ok ?

Zaboravljas i pravis gresku, pa nije Alija Rahmetullahi Alejhi bio u sloveniji i tamo ratova pa u hravatskoj i tamo ratovao, mislim gluposti ciste de i za to ga osudjujte, a jos da ne propustim, ne mogu, i taj milo¹eviæ i taj tuðman su bili odlièna titina djeca, jeste jedan general a drugi uzdanica mlada komunistickog pokreta, ne vidim da je njima to smetalo da preko noci budu nacionalisti.

Èitaj ¹ta sam napisao i onda valjaj gluposti , nigdje ne spominjem da je Alija koga napao !

Osim toga, ja ne smatram da su nacionalisti krivi izasta, voljeti svoje nije ni malo lose, sta vise pozeljno, no ako hoces da izjednacis nacionalizam i fa¹izam, koji su sprovodili "ova pomenuta titina djeca" e pa malo je puno, i to nasledje neka im u domovima njihovim.

O nacionalizmu ti treba jo¹ da èita¹ i da shvati¹ ¹ta je nacionalizam

[kajs]

necu sve da komentarisem, ovo posebno oko tite,


no ovde mislim da pravis gresku u koracima, i to ono ocigledanu pa ne bih da na to previdim. Koliko je ko bio sposoban ili ne narod ga je odabrao i to je zakon demokratije, ali ono sta hocu da kazem

Narod je prvobitno odabrao Abdiæa, a po¹to je Abdiæ odbio tu funkciju - prepustio ju je Aliji .
Aliju nisu svi izglasali , jer svugdje pa i u Bih postoje i oporbenjaci a samim tim i oni koji ne simpatiziraju one koji su na vlasti .
I Busha su odabrali a to jo¹ ne znaèi da je njegov legitimitet ispravan .

Nije nikog napadao, istina, a sta je trebao da radi da pusti i glasa da ne kaze kad mu ubijaju narod, i za to ga treba suditi je li?!

Ovo ¹to ja pi¹em sad , to tebe ne obvezuje al sam ubijeðen da kad siðu ovi nacionalisti sa vlasti i kad doðu na sve tri strane drugi ljudi i druge stranke da æe te se vi imati ¹ta naèitati .
Postavljao sam mnoge stvari po raznim temama al vi iz vlastitog ubjeðenja to niti ne èitate , veæ odmah na startu to negirate al opet vrijeme èini svoje i istina æe kad tad doæi na vidjelo.
To ¹to ti pi¹e¹ o nekakvom njegovom glasanju za ubijanje naroda - nemoj se glupsirati , veæ se vrati nazad i èitaj ¹ta sam napisao - ok ?

Zaboravljas i pravis gresku, pa nije Alija Rahmetullahi Alejhi bio u sloveniji i tamo ratova pa u hravatskoj i tamo ratovao, mislim gluposti ciste de i za to ga osudjujte, a jos da ne propustim, ne mogu, i taj milo¹eviæ i taj tuðman su bili odlièna titina djeca, jeste jedan general a drugi uzdanica mlada komunistickog pokreta, ne vidim da je njima to smetalo da preko noci budu nacionalisti.

Èitaj ¹ta sam napisao i onda valjaj gluposti , nigdje ne spominjem da je Alija koga napao !

Osim toga, ja ne smatram da su nacionalisti krivi izasta, voljeti svoje nije ni malo lose, sta vise pozeljno, no ako hoces da izjednacis nacionalizam i fa¹izam, koji su sprovodili "ova pomenuta titina djeca" e pa malo je puno, i to nasledje neka im u domovima njihovim.

O nacionalizmu ti treba jo¹ da èita¹ i da shvati¹ ¹ta je nacionalizam

mislim da nista nisi potkrepio cinjenicama, to sto kazes da je izabran avdic nema nikakve veze o ovome sto pises, Alija Rahmetullahi alejhi je bio Predsjednik predsjednistva Bosne i Hercegovine, legalno izabran na izborima, de se vrati i videces da je tako,

A nemoj me podcenjivati dobro sam procitao sta si napisao, uzivaj samo kazem da to sto ti pises veze nema sa stvarnoscu i da samo posmatras dio necega, koji ne cini cjelinu, a kao dio cjeline je ne izostavan u donosenju zakljucaka.

Neka, ostavi se dobro sam se ja obrazovao, sasvim dovoljno, i procitao i dobro znam sta je nacionalizam, nasptam utopije zvane bratstvo jedinstvo. Ali znam da samo komentare ovakvog tipa kako ti dajes, moze napisati osoba koja stvari posmatra djelimicno parcijalno i u opste je zacementirana svojim misljenjem i ne prihvata nista sem toga.

ja bih na kraju reko nista drugo do nasedjedje od onog prije spomenutog, no jasno da sa tim ja nemam nikakvog problema tebi tvoje meni moje, ali ne pobitno je da je onaj od kog se nasledili to misljenje svojom ostavstinom djeci kriv za sve, nije li ovaj njegov general a ovaj uzdanica omladine komunista.

A to sto se ovaj povuka pa ustupo mjesto, kazuje samo da je kukavica bio i ostao

kad ti ja kazem


Uzivaj ti meni, nisi argumentom odgovorio na moje konstatacije, a to sto smatras ti da je neko ne sposoban potpuno je ne btino jer ne vidim znacaj toga nikakav da si sad ti tu nesto vazno pa kao tvoja se pika, a to nisam ni komentarisoa komentarisao sam tvoju osudu koja je ne argumentovana pociva na ne cinjenicama ili delimicnim konstatacijama.

eh toliko


a uporno ove teme zaobilazima

[mrki62]

kajs

Ja æu prvo malo kroz ¹alu u vezi ove teme ( raspad BiH ,............ )


Nekad su braæa nacionalisti bili dobri i veseli - dok su imali ¹ta komadati !


Malo ¹ale - u kojoj ima i istine :

Tuðman - Eto moj Slobo , sve sam sredio , Alija pristaje na sve

Milo¹eviæ - super , super , Francek moj

Izetbegoviæ - Ma hajte bolan , pa vi znate da je meni svejedno - samo mi Sarajevo dajte , sve ostalo je neva¾no ,..........................

To mi nekako na taj naèin govori ova slika



Idemo dalje :

Mi¹ljenja sam da se niko od njih trojice nije zalagao za cjelovitu BiH - svako se zalagao za etnièke dijelove BiH i to one gdje su bili sa svojim strankama jaki . Gdje su imali jako izborno tijelo tamo su i branili sopstveni narod a sve ostalo je dogovarano uz prièu za stolom.

Jel zna¹ ko je Sefer ?

Da vidimo njegove izjave :

Nisu to prièe èula kazala - evo i dokaza :

IZETBEGOVIC JE IZDAJNIK,
A MORA DOKAZATI DA NIJE KRIMINALAC



Razgovarao: Senad PECANIN

Prvi komandant i osnivac Armije BiH, penzionirani general i predsjednik Bosanskohercegovacke patriotske stranke vrlo je precizan:





Sarajevo je odbranjeno bez ijednog metka kupljenog od famoznih Izetbegovicevih 10 milijardi DM. Sa milijardama je raspolagao Izetbegovic osobno i vrlo uzak krug njemu odanih ahbaba, prijatelja i familije. Koliko su ih i kako potrosili, odnosno da li ih i danas trose, i gdje ih eventualno cuvaju, Halilovic ocekuje da sazna iz izvjestaja koji od lidera Stranke demokratske akcije trazi jos od 1993!

DANI: Alija Izetbegovic je prije nekoliko dana saradniku zagrebackog Nacionala u neformalnom razgovoru otkrio do sada najcuvaniju drzavnu tajnu - rekao je da je odbrana Bosne i Hercegovine kostala 10 milijardi njemackih maraka. Jeste li Vi iznenadjeni ovim iznosom?
HALILOVIC: Da, jako sam iznenadjen. U prvom momentu taj podatak mi je izgledao gotovo nevjerovatan, jer nase procjene su govorile da su Izetbegovic i njegova druzina koja je skupljala pare po svijetu za odbranu Bosne - pare koje, naravno, nisu sve upotrijebljene u odbrani Bosne - baratali sa nekih 3,5 milijarde maraka. Ali, Izetbegovic je u odgovoru Nacionalu eksplicitan: 10 milijardi njemackih maraka. I jos kaze: "Razmislite kako je bilo naci toliki novac!" Na pitanje gdje je taj novac skupljan, koliko je stvarno prikupljeno i kako je novac trosen - odnosno kako se jos uvijek trosi - Izetbegovic i njegova grupa su duzni precizno odgovoriti i podnijeti detaljan izvjestaj bosanskim patriotima, a, naravno, prije svega Bosnjacima, u cije je ime novac prikupljan. U protivnom, pored toga sto ga vec odavno smatramo izdajnikom Republike Bosne i Hercegovine, ako ne podnese izvjestaj, smatrat cemo ga i kriminalcem, jer sav taj novac je sakupljan po njegovom nalogu, od strane grupe ljudi koji su uzivali njegovo najvise povjerenje i sa ovlastenjima koja je on licno potpisivao. Obaveza je podnijeti izvjestaj, tim vise sto je najveci dio naoruzanja i vojne opreme sa kojima je Armija RBiH raspolagala bio rezultat kupovine vlastitim sredstvima od strane boraca, zatim ratni plijen, namjenska proizvodnja u organizaciji Armije RBiH, kao i prijateljska pomoc Irana i Pakistana, od koje je najveci dio zavrsio u Zagrebu i Grudama. Treba napomenuti da je Bosni od strane medjunarodne zajednice uveden embargo, ali pravi embargo je upravo bio uveden od Zagreba i Gruda, pa tako od 15. novembra 1992. do kraja 1993. godine - izuzimajuci cetiri kamiona municije koji su u proljece 1993. godine propusteni do Tuzle radi Srebrenice - u Bosnu nije doslo nista od naoruzanja ili vojne opreme. No, i pored uvedenog embarga nas su obilazili trgovci naoruzanjem i vojnom opremom i nudili nam sve vrste borbenih sredstava po cijenama oko 30 posto skupljim od aktualnih cijena na medjunarodnom trzistu. Kad smo ih upozoravali na embargo, samo bi odmahnuli rukom, uz komentar da je to njihov problem. Zbog toga su cijene i bile uvecane. Sa jednim trgovcem smo bili dogovorili probnu isporuku naoruzanja i municije u vrijednosti od po dva miliona DM za okruzene gradove: Sarajevo, Gorazde, Bihac i Srebrenicu. Isplata je trebala biti po primitku sredstava, s tim sto je trebalo obezbijediti bankovne garancije. Kad sam Izetbegovica upoznao sa tim i trazio da se osiguraju bankovne garancije, samo je odmahnuo rukom i rekao: "To je dobra stvar, ali nema para." Naravno, i mi i trgovac smo bili razocarani. Embargo je, dakle, njima bio samo izgovor. Trgovac je imao namjeru oruzje isporuciti vazdusnim putem, padobranima, na dogovorena odredista. Ovo se kasnije ponovilo jos nekoliko puta i svaki put nije bilo para. Navedeni dogadjaj je trebao biti model koji bi obezbijedio kontinuitet snabdijevanja Armije RBiH, uz njeno direktno ucesce u tome. Citava Izetbegoviceva strategija se zasnivala na opravdanju pred narodom da se zbog embarga ne moze doci do oruzja, odnosno da se Republika BiH ne moze odbraniti od agresije i da se mora prihvatiti etnicka podjela RBiH - sto je zapravo i bio njegov konacni cilj.
DANI: Kako objasnjavate cinjenicu da Izetbegovic do danas nije nasao za shodno da bilo kojoj instituciji podnese izvjestaj o prilivu i utrosku novca za odbranu zemlje?
HALILOVIC: Od dolaska na vlast pa do danas, Izetbegovic i grupa njegovih najblizih saradnika su krenuli u razbijanje Republike BiH pravljenjem paralelnih institucija, a ne izgradnjom i jacanjem drzavnih institucija. Tako je na donatorskom racunu za odbranu RBiH, koji je bio otvoren u Ministarstvu financija tokom 1992. i '93. godine, stanje bilo "nula" od uplata izvana. Istovremeno, postojao je i ziroracun negdje vani kome su imali pristup, po informacijama kojima raspolazem, pored Izetbegovica, Hasan Cengic, Salim Sabic, Sudanac Fatih El-Hasanein, Mustafa Ceric i Bakir Izetbegovic. Za ostale, i onda i danas, stanje tog racuna bilo je najstrozije cuvana tajna. Cinjenica da Izetbegovic do danas nije podnio izvjestaj, meni je neobjasnjiva. Ipak je to njegova obaveza da objasni zasto ga nije podnio i da kaze kada ce ga podnijeti. Mi cemo u zahtjevima za podnosenjem tog izvjestaja istrajati, bez obzira na cijenu koju za to moramo platiti.
DANI: Morate priznati da Izetbegovicu i saradnicima nije bilo lako organizovati otpor agresiji i pronalaziti sredstva potrebna za odbranu zemlje.
HALILOVIC: Kolika je uloga Izetbegovica i njegovih saradnika koji su bili sakupljaci novca u organizovanju otpora agresiji, o tome ce, naravno, historija dati svoj sud. Njegove izjave tipa "mirno spavajte", "rata nece biti", "za rat je potrebno dvoje", "mirno setajte gradom", najilustrativnije govore o njegovom ucescu u organizovanju otpora agresiji. Sto se tice sakupljaca novca po svijetu, pretpostavljam da im je bilo jako naporno boraviti u ekskluzivnim hotelima, putovati avionima i podnositi sekiracije za tesku situaciju u Bosni, promatrajuci to na TV ekranima. Uostalom, poznato vam je da se Silajdzic, prvi put od pocetka agresije, u Bosni pojavio sredinom 1993. godine, a Mustafa Ceric u maju 1993, dva dana prije njegovog izbora za reisa. Mnogo je teze bilo obicnim bosanskim ljudima, koji su iz skromnih porodicnih budzeta morali izdvojiti od 800 do 1.500 DM da bi od Cengica i njegove kompanije kupili pusku, koja na svjetskoj pijaci kosta oko 200 maraka, ili za svaki metak platiti jednu marku, koji isto tako na svjetskoj pijaci kosta izmedju 20 i 30 pfenniga. Taj obican bosanski covjek zasluzuje divljenje i postovanje, a ovi drugi, ako ne podnesu racune i ne opravdaju sva prikupljena sredstva, zasluzuju prezir i sankcije od svog naroda.
DANI: Je li tacan utisak da se Izetbegovic nije "zamarao" postivanjem zakonitosti i procedure, vec je raspolaganje milijardama maraka povjerio svojim najblizim saradnicima?
HALILOVIC: Nazalost, to nije utisak, to su cinjenice. O tome postoje obimne dokumentacije i mnostvo zivih svjedoka.
DANI: Imate li dokaza ili saznanja o prisvajanju dijela prikupljenog novca od onih koji su njime raspolagali?
HALILOVIC: Naravno da imam, a i dokazi su gotovo nepotrebni, jer su toliko ocigledni. Ko god hoce, moze da ih vidi na svakom cosku, od "Sajona", preko Sarajeva i Visokog, Fajtovaca, Velike Kladuse i Brckog, do Mostara. Oni koji su bili posteni i sposobni, te svoju energiju trosili na odbranu RBiH, danas su na prosjackom stapu. U njih spada najveci broj bosanskih gradjana. Oni koji su bili podobni i poslusni, danas kupuju ili prave tvornice i hotele, aerodrome i vile (zgrade) i uzivaju rezultate nase borbe. Osvrnimo se oko sebe, pogledajmo i vidjet cemo dokaze.
DANI: Vjerujete li, u svjetlu informacije o utrosku deset milijardi maraka, da su logisticari Armije BiH mogli bolje iskoristiti novac?
HALILOVIC: Prije svega, logisticari Armije Republike BiH nisu imali na raspolaganju pomenutih 10 milijardi DM. Da su imali, danas bi BiH kao drzava bila slobodna, bilo bi mnogo manje zrtava, mnogo manje prognanika; naravno, ne bi bilo, od strane Izetbegovica priznate, Republike Srpske, niti bi fantomska paradrzavna tvorevina HR Herceg-Bosna funkcionirala, iako nas cimbenici iz Hercegovine uvjeravaju kako vise ne funkcionira. Logisticari i komandanti u Armiji RBiH su nadljudskim naporima, prije svega osloncem na vlastitu proizvodnju i ratni plijen, krajnjim naporima uspijevali prehraniti borce i osigurati minimalnu kolicinu municije potrebne za vodjenje borbe. Pa, Sarajevo je odbranjeno bez ijednog metka kupljenog od tih famoznih Izetbegovicevih 10 milijardi DM. A kako smo se snalazili, o tome je javnost djelomicno upoznata. Sa tih 10 Izetbegovicevih milijardi maraka raspolagao je on i vrlo uzak krug njemu odanih ahbaba. Koliko su ih i kako potrosili, odnosno da li ih i danas trose, i gdje ih eventualno cuvaju, nadam se da cemo doznati iz izvjestaja kojeg ce on jednoga dana morati predociti javnosti. Pomalo mi ga pocinje biti zao, koliko ce mu napora trebati da sve to opravda. Jer, kad bi uracunao kompletno naoruzanje sa kojim je Armija RBiH raspolagala, a koje je najvecim dijelom ratni plijen, odnosno i ono koje su borci kupili kao pripadnici Patriotske lige, i kad bi na to dodao jos i onaj dio naoruzanja i opreme koju smo dobili kao pomoc od prijateljskih zemalja, jos kada bi dodao onaj brod oruzja, poklon pakistanske vlade, koji je nestao i o cijem navodnom nestanku samo Silajdzic zna detalje - tesko da bi mogao opravdati i dio toga. Primjera radi, cijena automatske puske AK-47 (kalasnjikov) je na svjetskom trzistu oko 200 DM, haubica 122mm kosta oko 120.000 DM, a metak za haubicu 122mm je od 300 do 500 DM, zavisno od proizvodjaca. Minobacac 120mm kosta oko 18.000 DM, a mina za minobacac 120mm je oko 220 DM. Protivoklopna sredstva za blisku borbu: RPG-7 kosta oko 250 DM, a mina za RPG-7 oko 150 DM. Protivoklopni raketni sistem, medju borcima poznat kao "crvena strijela", kosta oko 35.000 DM, a jedna raketa kosta od 8.000 do 15.000 DM, zavisno od kvaliteta i proizvodjaca. Cijena jednog tenka je od 800.000 DM do 3.000.000 DM. Prosjecna cijena dobre, komplet uniforme je oko 200 DM, a cizama izmedju 80 DM i 100 DM. Dakle, obzirom da Izetbegovicevi, ne armijski logisticari, nego Izetbegovicevi, nisu kupili nijedno tesko borbeno sredstvo - top, tenk, minobacac, haubicu, vec nesto malo pjesadijskog naoruzanja, nekoliko "crvenih strijela" i malu kolicinu municije, tesko ce mu biti opravdati pomenutih 10 milijardi DM. Kada bi, naprimjer, za 250.000 boraca, koliko je u najbolje vrijeme imala nasa armija, kupili svakome po jednu pusku i uniformu sa cizmama, to bi kostalo oko 150.000.000 DM. Ovdje napominjem, uz izvinjenje citaocima zbog banalnosti, da 10 milijardi iznosi 10 hiljada miliona DM. Maloprije ste me pitali: imam li dokaza? Pokazat cu ih nakon sto Izetbegovic podnese izvjestaj o utrosenom novcu. Ali, ako mi se u medjuvremenu dogodi da se okliznem na "bananu", dokazi ce opet biti prezentirani javnosti.
DANI: U svojoj knjizi Lukava strategija pisete da je u prvih 14 mjeseci rata, u periodu kada ste Vi bili na celu Armije BiH, Armija potrosila 2.978.104 DM, 20.077 USD i 413.700 lira, sto je, sve zajedno, nesto iznad 3.000.000 DM. Kako ste dosli do ovog podatka, s obzirom da on u odnosu prema 10 milijardi DM djeluje nevjerovatno?
HALILOVIC: Do tog podatka sam dosao na osnovu izvjestaja finansijske komisije koja je izvrsila kontrolu na moj zahtjev i koja je napravila zavrsni racun. Napominjem da je taj novac najvecim dijelom prikupljen unutar BiH , i to najvecim dijelom od gradjana i privrednih organizacija. Vlada je dala jedan manji dio. Vec sam rekao da je u nekoliko navrata, kada su se pojavljivali trgovci oruzjem i nudili oruzje koje su htjeli isporuciti tamo gdje im mi kazemo, znaci na slobodnim teritorijama, Izetbegovic govorio da para nema. U knjizi sam takodjer napisao, na osnovu zavrsnog racuna koji je uradjen za 1993. godinu, da je Armija od 25.06.1993. do kraja 1993. potrosila 35.740.173,20 DM, a da je tokom 1994. godine potrosila 59.631.588 DM. Tamo sam, takodjer, obrazlozio da je jedan dio tih sredstava potrosen nenamjenski. Naprimjer, samo za dnevnice generala i oficira iz Generalstaba i Ministarstva odbrane potroseno je oko 1.000.000 DM, a za kupovinu artikala za ishranu zivotinja 261.042 DM. Ili, za kupovinu terenskih vozila utroseno je 605.330 DM. Nadam se da ste uocili da je, prema podacima koje sam iznio u knjizi, Armija u vrijeme dok sam joj bio na celu potrosila oko 3.000.000 DM, a za gotovo isti period u drugoj polovini '93. godine i tokom z94. godine, kada je Delic bio na celu Armije, Armija je potrosila oko 96.000.000 DM. Nadam se da su citaoci svjesni kolika je sada slobodna teritorija, a kolika je bila 1992. godine, i u prvoj polovini 1993. godine. I da zakljucim: Podaci koji su koristeni u knjizi, pravljeni su na osnovu zavrsnih racuna radjenih u GS i Ministarstvu odbrane. Kada se sve to sabere, Armija je tokom 1992, 1993. i 1994. godine potrosila oko 100.000.000 DM, sto je stoti dio od Izetbegovicevih 10 milijardi DM.
DANI: U Saopcenjima BPS-a, ciji ste predsjednik, tvrdite da ce privatizacija posluziti pojedinim ratnim profiterima da uvecaju svoje bogatstvo. Vjerujete li da postoji nacin da se to sprijeci?
HALILOVIC: Da, i ovo su realnosti koje najvise bole naseg covjeka. Posebno borce, radnike, penzionere, sve one koji su na svoj nacin dali doprinos u odbrani od agresije. Mi smo prije rata u Bosni imali vecinski srednji stalez koji je imao relativno solidan standard. Bogatstvo imucnijih ljudi kretalo se u okvirima nekoliko desetina hiljada DM, kuce, vikendice, automobili… I onda poslije rata izlazimo sa ogromnom vecinom potpuno osiromasenih ljudi. Sto je, zapravo, i normalna pojava. Sjetite se samo kolika je bila cijena osnovnih prehrambenih namirnica. Istovremeno, izlazimo i sa ljudima koji posjeduju enormna bogatstva, bogatstva koja se krecu u okvirima stotinu miliona DM. Bogatstva koja su stecena u ratnim godinama, u krvi i na stratistima naseg naroda, na muci naseg covjeka. Zar ljudski um moze prihvatiti tu cinjenicu kao normalnu stvar. Zar se to moze tumaciti sposobnoscu i poduzetnistvom pojedinca. Sposobnost i poduzetnistvo u ratnom vihoru!!! To je zlocin, i mi te pojedince smatramo ratnim zlocincima. Taj zlocin prema nasem covjeku oni nastavljaju i danas. Certifikati se kupuju za 10-20 posto od njihove nominalne vrijednosti. Primorani su da ih prodaju najbolji sinovi ove zemlje. Kupuju ih ratni profiteri. Za vrijednost od milion DM certifikata oni utrose 100.000 do 200.000 DM. A onda u privatizaciji ucestvuju sa tih milion maraka. To je i odgovor na pitanje da li ce da uvecaju svoje bogatstvo. Da, i to vise puta. Mozete zamisliti kakva ce onda biti razlika izmedju bogatih i siromasnih. Medjutim, ukoliko dodje do promjene vlasti, onda ti koji budu na vlasti treba da pokrenu pitanje porijekla imovine. Ukoliko se budemo mi pitali, ne samo da cemo ispitati porijeklo imovine nego i imovinu ratnih profitera vratiti svome narodu. Stitit cemo interese najsiromasnijeg dijela nasih gradjana i najboljih sinova Bosne, a podsticat cemo obrazovanje i pravilno cemo ga nagradjivati.
DANI: Saopcenja Vase stranke najcesce predstavljaju radikalnu kritiku Dejtonskog mirovnog sporazuma. Vjerujete li da je to politicki mudra i promisljena orijentacija?
HALILOVIC: Da orijentacija BPS-a nije i mudra i promisljena, jedino preostalo uporiste bosanskih patriota bile bi bosanske sume. Ovakvo promisljanje moglo bi izgledati radikalno kada neuporedivo radikalnija od njega ne bi bila ponizenja kojima smo izlozeni. Pod okriljem Dejtonskog ustava liseni smo legalne Republike BiH, koju smo branili, a cetnici su nagradjeni "Republikom Srpskom", za koju su klali, silovali i palili. Dok borci Armije RBiH u potrazi za bilo kakvim poslom obijaju pragove ratnih profitera, na parkingu u Visokom se od ociju javnosti skrivaju hiljade kostura masakriranih Srebrenicana. Ostalo nam je, prema domacim i stranim arhitektima sramne dejtonske kapitulacije, jos samo jedno: da svecano proslavimo 21. novembar - dan drzavnosti cetniteta "Republike Srpske", dan zalosti izdanih i prevarenih branilaca RBiH, dan rastuceg gnjeva bosanskih patriota. No, BPS je i odgovorna, drzavotvorna stranka. Nama je jasno da se Dejtonski ugovor sastoji iz dvije cjeline: mirovnog sporazuma izmedju RBiH i agresorskih drzava, te ilegalnog i oktroisanog Dejtonskog ustava. Mirovni sporazum i nadalje uvazavamo; Dejtonskom ustavu osporavamo legalitet, upozoravamo javnost na njegovu pogubnost i stavljamo ga pred sud javnosti. BiH nije nikakva "nicija zemlja", niti su njeni gradjani nomadsko pleme koje je jucer krenulo sa Karpata, danas konaci u Bosni, a sutra ce zimovati gdje stigne. Mi smo 1992. svoju nezavisnost potvrdili referendumom gradjana i medjunarodno priznanje stekli kao ustavno uredjena, suverena republika. Njen Ustav, kao vrhovni zakon drzave, jasno je propisivao jedini legalni nacin donosenja ustavnih promjena, dopuna i izmjena. Taj temeljni princip ustavnosti i legaliteta grubo je prekrsen u stranoj vojnoj bazi, 10.000 kilometara daleko od agresiji izlozene Republike BiH, od strane inostranih "medijatora" i domacih izdajnika. Jednostavno govoreci, sa postojanjem Republike Srpske na teritoriji Republike BiH niti jedan cestit covjek se ne moze pomiriti.
DANI: Cini mi se da Vase optuzbe bosnjackih lidera koji su ucestvovali na pregovorima u Daytonu ne uvazavaju okolnosti pod kojima su pregovori vodjeni i bitan uticaj medjunarodne zajednice na konacan izgled mirovnog sporazuma.
HALILOVIC: Da bi i on zelio cjelovitu BiH, ali da ona nije moguca jer "svijet ne dopusta", bila je i ostala jedna od Izetbegovicevih omiljenih zamijenjenih teza.
Istina je, medjutim, da je pod njegovim rukovodstvom, posebno u drugoj polovini rata, nizom organizovanih postupaka, bitno oslabljena odbrambena sposobnost zemlje. I drzavna politika i Armija RBiH su od opstebosanske pretvorene u pseudomuslimansku, sto je i bio cilj agresora. Sposobni, u ratu dokazani kadrovi u Armiji sistematski su uklanjani u korist nesposobnih, ali poslusnih. U sami vrh oruzanih snaga instalirana je garnitura KOS-a. Sirom su otvorena vrata ratnom profiterstvu, cime su moral i zanos iz 1992. postepeno zamijenjeni rezignacijom. U takvoj situaciji potpisani su dejtonski dokumenti. Izetbegovic se i danas brani tezom da je to ucinio pod pritiskom "zavrtanja ruku" od strane medjunarodne zajednice. Pri tome "zaboravlja" da su u isto to vrijeme branioci domovine polagali zivote, ali nisu pristajali na poraz ili kapitulaciju, odnosno da on, kao izabrani clan Predsjednistva RBiH, jednostavno nije imao pravo da pogazi Ustav vlastite drzave. Morao se suprotstaviti ilegalnom rusenju ustavnosti, mogao je pustiti da mu i odrezu "zavrnutu ruku", ali jednostavno nije smio pogaziti zakletvu pod kojom su se borili i ginuli branitelji Republike BiH.
DANI: Ponekad mi se cini da je pogonsko gorivo Vase kritike bosnjackih lidera uvrijedjenost njihovim odnosom prema Vama?
HALILOVIC: Kada je u novembru 1993. godine Izetbegovic objasnjavao razloge mog smjenjivanja, pored ostalog je izjavio da je istraga u toku i da ce javnost biti podrobno informisana o njenim rezultatima, sto je u osnovi bilo netacno. Tacno je bilo da su sa mnom vodjeni informativni razgovori, a da nije bio otvoren nikakav istrazni postupak, jer za njega nije bilo razloga. Drugi put je upravo vama, g. Pecanin, rekao u intervjuu Danima, kojeg je dao z94-z95. godine, da sam se sam povukao, sto takodjer nije bilo tacno, itd., da bi u jednom intervjuu ustvrdio, mislim da je to bilo '96. godine, kako ga ja mrzim. Svaki put nakon tih genijalnih otkrica pravdao sam ga nedovoljnom informiranoscu, dakle, da ga obmanjuju suradnici, odnosno da je u pitanju senilnost. Mnogo kasnije sam razumio da su on i propagandna masinerija kojom raspolaze primjenjivali staljinisticki metod u obracunu sa politickim neistomisljenicima tj. svodjenje koncepcijskog sukoba na personalnu ravan. Ja sam, po Izetbegovicu, trebao tokom z94. godine da dokazujem kako nisam kriminalac, tokom z95. godine kako se nisam sam povukao, a od z96. godine do danas da dokazujem kako ga ne mrzim, nego naprotiv. Za to vrijeme, on je mogao na miru da trosi tih 10 milijardi DM, da prizna Republiku Srpsku, da mu se dogodi neuspjela deblokada Sarajeva, pad Srebrenice, da se borci, prognanici, radnici, penzioneri nadju u nesnosljivoj socijalnoj situaciji, dok on u miru sa Lagumdzijom ispija kafe i jedan drugog hvale po novinama. Ili, naprimjer, ako kazem za Silajdzica da u prvoj godini i po rata nije nikako dosao u Bosnu, da je sestru postavio za ambasadora, a brata za vojnog atasea u Pakistanu, da je zajedno sa Izetbegovicem, Tudjmanom i Milosevicem dijelio BiH, i, na sto sam posebno ogorcen, sto je bio jedan od najglasnijih zagovornika obustavljanja operacije za oslobadjanje Hercegovine u jesen z93. godine, i to mu je, nazalost, sa Izetbegovicem uspjelo. Ako mi on, kao Izetbegovic, kaze kako ga mrzim, meni ne ostaje nista drugo nego da uporno objasnjavam kako ga ne mrzim, nego naprotiv. Uostalom, g. Pecanin, vi se necete ljutiti ako konstatujem da vi niste bili ni nacelnik GS PL, ni komandant republickog staba TO, ni nacelnik GS Armije RBiH, a, ipak, povremeno, i to cesce nego ja, kritikujete aktualnu vlast. Interesuje me gdje je rezerva vaseg pogonskog goriva za kritiku bosnjackih lidera, da ponekad mogu dopuniti svoj rezervoar kada mi nestane goriva.
Arhiva DANI 119

Moje mo¹ljenje :

©ta se je desilo kasnije , sjetite se - Srbi poma¾u Aliji na naèin da protiv Sefera poture kao neke dokaze kako je navodno pravio zloèine i vode ga u Hag.

kajs to su èinjenice , Seferu je neko stradao atentatom , jel zna¹ ko je stradao i ko je to uradio a prije svega ZA©TO ?

[kajs]

kajs

Ja æu prvo malo kroz ¹alu u vezi ove teme ( raspad BiH ,............ )

znam ja da si ti za salu, smesan si skroz

[mrki62]

kajs

Ja æu prvo malo kroz ¹alu u vezi ove teme ( raspad BiH ,............ )

znam ja da si ti za salu, smesan si skroz

Znam da sam smije¹an al gradiva ima na tone , samo ¹to æe to doæi u javnost kad tad.
Po¹to ka¾e¹ da je Alija legalno izabran , izabran je legalno i Stjepan Kljujiæ - kao predstavnik Hrvata BiH , pa Alija s njim nije pregovarao , vi¹e je volio Tuðmana .
Evo jednog intervjua od Kljujiæa - koji ka¾e :



Stjepan Kljujiæ: IZETBEGOVIÈ JE IZDAO BOSNU

Autor: Sabina ÈABARAVDIÆ

RFE:
Predsjednik Republikanske stranke Bosne i Hercegovine, èlan predratnog i ratnog Predsjedni¹tva, biv¹i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH, a znatno prije toga novinar i pomalo disident. Za¹to ste uop¹te toliko zaokupljeni politikom?

KLJUJIÆ:
Pa, moram vam reæi da sam 1964. slu¹ao Tomislava Ladana koji je rekao: "Ako se èovjek neæe baviti politkom, onda mora trpjeti rezultate te politike." I ja danas isto poruèujem graðanima - da se moraju baviti politkom da bi ne¹to promijenili. Disident sam bio, jer sam uvijek razmi¹ljao svojom glavom. Primjera radi, ja sam govorio maternjim jezikom koji sam nauèio u kuæi, a kad sam do¹ao u "Osloboðenje" prekri¾ili su mi opæinu u op¹tinu. Onda sam se ja s njima malo nadmudrivao i jednog dana su mi dali otkaz. S druge strane, ja imam politièki pedigre, jer strièevi moje majke su Aleksandar i doktor Nikola Preka. Oni su bili lideri HSS-a tridesetih godina u Bosni i Hercegovini. S oèeve strane, sve je to bilo po zatvorima u nenarodnim re¾imima. A moje opredjeljenje za Bosnu i Hercegovinu je u mojoj genezi: moj pradjed Ga¹par je pao sa had¾i-Lojom, braneæi Bosnu od katolièke Austrije. Bilo je to vrijeme kad su mnogi mislili da æe Austro-Ugarska biti mnogo bolja od Turske, ali su moji preci ostali vjerni ideji èuvanja Bosne kao dr¾ave. Disident sam bio i iz osjeæaja. Ja se sa re¾imom nisam toliko razilazio u ideologiji koliko u praksi, jer sam uvijek tvrdio da kadrovska politika u kojoj *** ide ispred pametnog i sposobnog nema nikakve perspektive. Moram vam priznati da sam uvijek bio optimista da æe taj re¾im jednog dana pasti. Nisam, naravno, znao da æu tako aktivno sudjelovati u tome, ali, globalno gledano, politika je bila moj predmet. Kad formalno gledate, bio sam disident jer mi nisu dali da pi¹em. èak mi je jedno vrijeme pisanje bilo zabranjeno. Pravio sam kri¾aljke i to je najte¾i posao na svijetu. Kad danas vidim kri¾aljku samo odgurnem novinu. Moram vam reæi da sam pravio dobre kri¾aljke i da su na kolegiju "Vijesnika" èesto spominjali kako je kri¾aljka jako dobra, a ja bih njima htio reæi naglas: " Pa, ljudi moji, to je moja kri¾aljka", a ne smijem, jer æe mi i to zabraniti, pa æu ostati gladan. Dakle, disident sam bio na moralnim i na pitanjima nacionalne ravnopravnosti.

RFE:
Rekli ste da ste u onom "nenarodnom re¾imu" bili disident. Za vas 1990. dolazi pravo vrijeme - "narodnih re¾ima". U avgustu te godine u Sarajevu se osniva Hrvatska demokratska zajednica. Od poèetka ste bili ukljuèeni u te procese.

KLJUJIÆ:
Jesam, ali po¹to ja imam jasne politièke stavove, po¹to ja ne mislim jedno do podne, drugo poslije podne….

RFE:
©to ba¹ nije politièki pametno.

KLJUJIÆ:
Ne, pazite, ovdje se radi o principijelnim odrednicama politike. Ako ste tu èisti i jasni, onda je to jako dobro. Vidite, nije Davor Perinoviæ smijenjen sa mjesta predsjednika HDZ-a zato ¹to je bio Srbin, nego zato ¹to je bio politièka ***. Taj èovjek je imao zadaæu da posvaða Hrvate i Muslimane, a da nas Jugoslovenska narodna armija pomiri. Sjeæam se tog osnivanja HDZ-a ovdje. Do¹li su svi iz Zagreba - Manoliæ, Brozoviæ, ©u¹ak, zatim generalni sekretar u to doba - to je bila jedna promenada ekstremnih elemenata iz emigracije i nekih kadrova koji o Bosni nisu ni¹ta znali. Oni su, jednostavno, tra¾ili da Perinoviæ bude predsjednik, a ja generalni sekretar. I ¹to je najva¾nije, on je pristajao na to. Ja sam tad okupio jednu grupu sarajevskih intelektualaca, jer sam smatrao da ne mo¾emo napraviti politièku stranku u kojoj neæe biti Vitomir Lukiæ, Ivan Lovrenoviæ, Mile Stojiæ, Mile Pe¹orda i tako dalje. Naravno, neki od njih su odmah oti¹li, jedini vjeran mi je ostao Vitomir Lukiæ. Meðu nama reèeno, on je bio najumniji od nas i on je jedini shvatio da sam ja predsjednik, zato ¹to je u tom trenutku potreban èovjek koji dobro govori, ima jasne stavove. A sutra mo¾e biti neko drugi, pametniji ili bolji. Meðutim, u tim svim pregovorima ja sam postavio uvjet da Perinoviæ ne mo¾e biti predsjednik - i to, odmah vam ka¾em, ne zato ¹to je Srbin, jer je Srbin tada bio i predsjednik Hrvatske omladine, ubaèen od jugoslovenskog KOS-a, nego zato ¹to je politièki analfabeta. I sjeæam se te noæi. U 12 sati mi se rastajemo i generalni tajnik HDZ-a mi ka¾e: "Gospodine Kljujiæu, je li to va¹a posljednja. Vi neæete?" Ja ka¾em: "Ne, ali moram vam reæi jo¹ ne¹to: kad-tad vi æete doæi po mene." Ja sam do¹ao na taj sabor u Skenderiju, bila je stra¹na gu¾va. Znate, morate shvatiti, Hrvati su bili frustrirani za vrijeme komunizma. Tu su se prvi put pojavile te hrvatske zastave, pa do¹le na¹e sna¹e u bijelim no¹njama iz okolice Vare¹a, Jajca, Kiseljaka, pa prvi put od 1945. svira se himna "Lijepa na¹a" …...

RFE:
Prvi put u Bosni, u Hrvatskoj se uvijek izvodila.

KLJUJIÆ:
To je bila dr¾avna himna Republike Hrvatske i u socijalistièkoj Jugoslaviji. I sad je to sve tako bilo, ali odjednom vide ljudi nekakav izvr¹ni odbor u kome sjedi 70 ljudi i pola njih ne zna ¹ta je Bosna. Jedan vièe da je Sarajevo uvijek bilo hrvatsko, drugi da su Muslimani tobo¾e Hrvati islamske vjeroispovjesti - potpuni politièki diletantizam. Ja priðem generalnom tajniku HDZ-a i ka¾em: "Gospodine, vi sad morate biti partijski komesar. Morate sprijeèiti promociju Perinoviæa za lidera. Ako vam on izaðe iz sale kao lider, to je tragedija i naroda i novih demokratskih pokreta, ovo ¹to se ovdje de¹ava nema nikakve veze sa onim ¹to su veæ uradili ljudi u Maðarskoj, Èe¹koj ili Poljskoj." Oni me ne poslu¹aju, izaberu Davora Perinoviæa za predsjednika. Dvadeset dana nakon toga krenuo sam u Njemaèku da promoviramo nove bosanske partije. Ja sam u to doba bio dopisnik njemaèkog radija WDR na srpskohrvatskom jeziku - moram reæi da sam jako dobro ¾ivio - i u Njemaèku kreæem kao neki press menad¾er koji treba na¹im izbjeglicama i gastarbeiterima predstaviti novu politièku scenu u zemlji. Uglavnom, kad sam sletio na zagrebaèki aerodrom, pri¹li su mi neki ljudi u teget odijelima i sa bordo ma¹nama, ¹to su bile policijske uniforme u civilu. Pri¹li su mi i rekli: "Jeste li vi gospodin Kljujiæ?" Ja rekoh: "Jesam". Ka¾u: "Poðite sa nama." Vidim da su ljubazni. Kad smo sjeli u jedan "buick", meni dali zadnje desno sjedi¹te…

RFE:
Dakle, dr¾avnièko...

KLJUJIÆ:
Ja vidim, koliko je sati. Rekoh: "Gospodo, oèito je da mi ne idemo u narodnu stanicu Tre¹njevka." Doveli me pred Tuðmana.

RFE:
To je bio prvi put da ste sreli gospodina Tuðmana?

KLJUJIÆ:
Mi smo se prije toga èuli telefonom, ali nismo se vidjeli. I sad , on prilazi i ka¾e: "Gospodine Kljujiæu, hoæete li vi raditi za na¹u stvar?" Ja ka¾em: "Dru¾e generale, ja to radim veæ 30 godina." Tu on meni saopæi da mijenjaju Perinoviæa zato ¹to je Srbin. Ja ka¾em: "Nemojte ga mijenjati sad, dok se ja ne vratim iz Njemaèke. Ja sam profesionalac, dobio sam ¹ansu da radim deset dana na promociji bosanske politièke scene, imam i pristojan honorar za to - 15.000 maraka, saèekajte malo. I jo¹ ne¹to, molim vas, nemojte ga mijenjati u Zagrebu nego u Sarajevu."

RFE:
To se sve de¹ava u septembru, 1990. godine?

KLJUJIÆ:
Jeste, to je bilo 1. septembra u Zagrebu. Ja sam ostao devet dana na toj turneji. Tuðman mi je dao broj svog telefona, svaki dan smo razgovarali. Meðutim, 7. septembra Radio Zagreb objavi da sam ja izabran za predsjednika i generalnog tajnika HDZ-a.

RFE:
Bez da vi znate?

KLJUJIÆ:
Da, bez da ja znam. E, sad, morate znati da sam ja bio promotor tih politièkih stranaka. Na brzinu naðem nekog Hrvata kojeg stavim za promotora, a sad sjednem na stolicu HDZ-a. Moje je prvo pojavljivanje kao predsjednika HDZ-a bilo u Frankfurtu. Mene su, inaèe, gastarbeiteri veoma voljeli, slu¹ali su moje izvje¹taje preko WDR-a i èitali u "Vijesniku". A u to doba u Hrvatskoj su samo dvije stvari bile opozicija: "Vijesnik" i nogometni klub "Dinamo". Ja sam na¹im radnicima vani bio jako blizak, nisam bio komunista, a prièao sam jezikom koji oni razumiju. Po povratku u Zagrebu, ka¾u oni meni: "E, sad æemo sjesti da te ovdje i zvanièno promoviramo." Ja ka¾em: "Nema govora, mi to moramo uraditi u Sarajevu, jer mi smo HDZ Bosne i Hercegovine." Dodu¹e, u to doba jo¹ nije razrije¹eno pitanje da li je to HDZ za Bosnu i Hercegovinu ili HDZ Bosne i Hercegovine. U Sarajevo sti¾em 16. rujna, kada je i odr¾an sastanak Glavnog odbora, gdje sam glasanjem izabran za predsjednika.


GLASAJTE ZA HDZ, DOBIT ÆEMO D®AMIJU


RFE:
Na mjesto predsjednika HDZ-a dolazite nakon Davora Perinoviæa. Prema njegovom najnovijem svjedoèenju, do smjene je do¹lo zbog toga jer je on Zagrebu iskazao neposluh, odnosno ¹to im je jasno stavio do znanja da neæe provoditi ratnu i politiku podjele Bosne.

KLJUJIÆ:
To nije taèno. U to doba ta linija nije ni profilirana. Mo¾e gospodin Perinoviæ prièati ¹ta hoæe, on je politièko dijete, naprosto jedan politièki analfabeta. Mo¾da je on èak i èestit kao èovjek, vjerovatno dobar ortoped, ali on se u politici nije mogao snaæi. To nije istina. On je smijenjen zbog toga ¹to je jedna èlanica HDZ-a iz Sarajeva oti¹la u Bileæu i dala srpskom popu 500 maraka i dobila njegovu kr¹tenicu. U to doba niko ne govori o podjeli Bosne i Hercegovine. U to doba Tuðman nije imao vlast ni u Hrvatskoj. Ja sam bio sretan upravo zbog toga ¹to se u Zagrebu nisu mogli mnogo baviti Bosnom i Hercegovinom, oni su imali svoje probleme. Oni su 31. svibnja 1990. dobili vlast u Hrvatskoj. Ali sve dok nisu u¹li u infrastrukturu vlasti. bili su ilegalci bez poznavanja dru¹tvenih normi, dru¹tvenih veza.Taj im je dio posla odradio Josip Manoliæ. Upravo iz tih razloga su me izabrali da ja napravim politièki program Hrvata u Bosni i Hercegovini. Bilo je malo vremena za pripremu izbora. I odmah da vam ka¾em: ja nisam i¹ao u predizbornu kampanju u Hercegovinu, ona je tamo zavr¹ena prije nego u Hrvatskoj. Ja sam i¹ao u srednju Bosnu i Posavinu, jer je trebalo te Hrvate ohrabriti. Trebalo im je dokazati da ovo nije usta¹ki pokret. Taj je pristup urodio plodom, dobili smo izbore u deset opæina gdje Hrvati nisu najbrojniji narod, devet gdje su drugi po brojnosti i Kotor Varo¹ gdje smo bili manjina. Kad je Radovan Karad¾iæ vidio rezultate izbora u Kotor-Varo¹i, zvao je predsjednika SDS-a tamo i psovao mu majku kako nisu mogli dobiti izbore, a ovaj mu je odgovorio: "Gospodine predsjednièe, nemojte galamiti. Trebali ste doæi kao onaj gospodin Kljujiæ, pa biste i vi mo¾da dobili izbore." Jer, pazite, kad sam ja krenuo u kampanju, SDA jo¹ nije bila organizirana. Ja doðem u Kotor Varo¹, moji se ljute na mene, jer prvo tra¾im efendiju da ga vidim. Doðe on, vidim hoæe da gradi d¾amiju, a ja njemu ka¾em ovako: "Ako HDZ ovdje pobijedi dobit æe¹ d¾amiju, dobit æe¹ jo¹ 100 ljudi na mobu, a dat æu ti i papire. Zauzvrat mora¹ okolo hodati da agituje¹ za HDZ. Ali, odmah da ti ka¾em, ja ti dajem besu, ali ti ne vjerujem, ja æu te kontrolirati." I svarno sam imao dva - tri èovjeka koji su i¹li za njim, slu¹ajuæi ga kako govori: "Glasajte za HDZ, dobit æemo d¾amiju." Nije tu bilo nikakve posebne mudrosti, prosto praktièno. U to vrijeme, odgovorno tvrdim, Zagreb nije imao ni interesa ni volje da mi se mije¹a u posao. Ja sam imao potpunu politièku autonomiju. Ru¹enje te autonomije i politièkog programa æe doæi tek kasnije. Gospodin se Tuðman uopæe nije petljao u taj dio posla, jer on nije ni razumio Bosnu.

RFE:
To ga, meðutim, ne amnestira od svega onoga ¹to je u Bosni uradio.

KLJUJIÆ:
Apsolutno. On je bio èovjek opsjednut idejom banovine. Jednom sam mu prilikom, na samom poèetku, rekao: "Ko danas prizna Muslimane - ima u njima prijatelje; ko im to uskraæuje - nema prijatelje. E, sad ja vas pitam kao predsjednika Hrvatske, koga vi uop¹te imate za prijatelja? Sa Slovencima niste u dobrim odnosima. S Maðarima svi trguju i nemojte se odu¹evljavati njima. Italijani jedva èekaju da nam uzmu ovo malo obale. Sa Srbima ste u ratu. Hoæete li dva miliona politièkih prijatelja u Bosni i Hercegovini?" Muslimanski je narod u Bosni vjerovao meni, ne Tuðmanu - s pravom, pokazalo je Karaðorðevo. Njegovi su suradnici dugo tvrdili da toga nije bilo. Ali po¹to se ni¹ta ne mo¾e sakriti, tako je i najbli¾i Tuðmanov suradnik Hrvoje ©ariniæ, nakon ¹to se sa svojim predsjednikom posvaðao, izdao knjigu sa fotografijama. Dakle, to je prvi dokument da se Karaðerðevo desilo. Ja se osobno sjeæam da je u jednom trenutku meni do¹ao Tuðman i rekao: "Stjepane, dao mi je Milo¹eviæ Cazinsku krajinu." Ja nikada nisam bio optereæen "liènostima", bio sam disident, imao svoju glavu. Plaæao sam to. I u razgovoru sa Tuðmanom uvijek sam bio superioran, mada vam moram priznati da je on bolji gazda od Izetbegoviæa, koji nikome nije kave platio. Tuðman je bio gospodin koji je nagraðivao one koji ga slu¹aju. Meðutim, ja nikad nisam imao nekih predrasuda da sam ja ni¾i. Ja sam sebe smatrao jaèim od Tuðmana, pogotovo kad je Bosna u pitanju. Imao sam i karijeru koja je bila jaèa. On je bio komunista, ja ne. Mi smo se, naprimjer, posvaðali oko "Dinama". Kad je on u jednom trenutku odluèio da se Dinamo nazove "Ha¹k - Graðanski", ja mu ka¾em: "Prvo, tu imaju tri diftonga, to je neizgovorljivo u Evropi. To je gore nego maðarska kovanica 'Vere¹ Lobovo'. Drugo 'Ha¹k' i 'Graðanski' su bili rivali. I treæe, ¹ta se vi mije¹ate u 'Dinamo', vi ste bili predsjednik 'Partizana'." On se naljuti i ode od mene. Ali me je na odreðen naèin i volio, jer je znao koliko ja znam. Tako da ja nikad nisam bio snishodljiv prema Tuðmanu.

RFE:
Hoæete mi reæi da u to vrijeme kada ste vi bili predsjednik Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini, ona ne funkcionira kao zagrebaèka ispostava nego kao samostalna stranka?

KLJUJIÆ:
Ma, kakvi. Samo znate ¹ta, taj èovjek koji je bio generalni sekretar, ®agar, on se nije pitao. Kasnije kad je do¹ao neki Beljo koji je govorio: "Iðemo mi, iðete vi", stvari su se promijenile. Ali, glavni èovjek koji mi je najvi¹e vjerovao i koji je bio impresioniran mojim znanjem bio je Gojko ©u¹ak. Na¾alost, on kasnije nije bio na mojoj strani. A, tada u to vrijeme, on se nikad nije oglasio protiv mene. Da je ostao na mojoj strani i da je podr¾ao ovu politiku koja se danas vraæa bosanskim Hrvatima, Bosna i Hercegovina bi opstala kao republika, rat bi trajao samo do lipnja 1993. godine i mi bismo danas ¾ivjeli u jednoj sasvim drugaèijoj atmosferi. Morate znati da je jedan veliki broj Srba, patriotski opredijeljenih, glasao za referendum za Bosnu i Hercegovinu. Nikad mi ne bismo dobili 65 posto glasova na referendumu da nisu i pojedini graðanski orijentirani i lojalni Srbi glasali ZA. To se danas slabo istièe, to je jedna vrlo lo¹a strana dana¹nje vlasti u Bosni. Oni ne shvataju da je hendikep ako se ka¾e da su samo Muslimani i Hrvati dobili referendum. Ne, èak 30 posto srpskog puka je glasalo za referendum. To je njegova vrijednost.

RFE:
Tri se nacionalne stranke u ta vremena predizborna, odnosno predratna, obièno stavljaju u istu ravan. Mnogi se u potvrdu te teze prisjete i vezivanja tri zastave na Ko¹evskom stadionu, dan uoèi prvih izbora, u novembru 1990. godine. Za¹to ste to uèinili?

KLJUJIÆ:
Moram vam reæi da to nije dirigirano.

RFE:
Hoæete reæi da je to bio spontani potez?

KLJUJIÆ:
To je bilo spontano, zaista. Ali, ionako neva¾no, jer ja sam uvjeren da mi nismo dobili izbore nego su izbore izgubili komunisti. Kao ¹to znate, svi problemi su nastali unutar Komunistièke partije. I nacionalna je podjela u tom krugu. Imate 14. kongres koji je rascijepio Jugoslaviju. Za mene je smrt Jugoslavije bila onda kad je Koro¹ec, zvani Komiteja, sa aktn-ta¹nom iza¹ao sa kongresa. Tada je bila smrt Jugoslavije. Veliki je dio ljudi ¾elio da Jugoslavija opstane, ali modernizirana Jugoslavija na osnovu ustava iz 74. To znaèi - kategorija èistih raèuna. Da se poslu¹alo Antu Markoviæa i da su se prihvatile njegove reforme, Jugoslavija bi bila prva istoènoevropska zemlja koja bi u¹la u Evropsku uniju. Ali, ko to nije uradio? Milo¹eviæ je sru¹io ustav. Jednom, kad su me pitali o Josipu Brozu, ja sam rekao da ga cijenim, ali da je najveæu gre¹ku napravio 1971., kad se nije oslonio na liberalni i proljeæarski krug, znaèi na Nikeziæa, na Latinku Peroviæ i, ovamo, na Savku Tripala i ¹to se kao stari bolj¹evik vratio Armiji. Taj je recept uzeo Milo¹eviæ, spregu sa Armijom. Tri su generala JNA, Ljubièiæ, Mamula i Kadijeviæ, napravili cijelo ovo zlo, jer su oni za 20 godina proèistili Armiju. Ja sam lièno ¾elio da mi uradimo ono ¹to su Maðari uradili. Znate, da fino promijenimo re¾im, ako je neko napljaèkao da odgovara i tako dalje, a da se stvori nacionalni koncenzus.

RFE:
Ili, ono ¹to su napravili Èesi.

KLJUJIÆ:
Apsolutno. To je jo¹ vi¹i stupanj, jer je Maðarska ipak jednonacionalna, jednovjerska zemlja, a Èesi su napravili ba¹ ono ¹to je na najvi¹em nivou. Dakle, neæe da ¾ive zajedno, odvojili se, ostali prijatelji, podijelili se. Prirodno, svi ¾ele svoju sudbinu u svoje ruke. S druge strane, te administrativne granice na ovom tlu. To je mali geografski prostor u ekonomskom, politièkom, kulturnom i sportskom smislu, on je i dalje povezan. Samo, naravno, danas su te veze prekinute zbog agresije i rata koji je bio. I bit æe pokidane dok se ne pojavi sa svih strana krug ljudi koji æe osuditi zloèine. Ja se osobno borim da se otkrije Hrvat koji je sru¹io most. U jednom ozbiljnom razgovoru sa Carlom del Ponte rekao sam: "Molim vas, pomozite nam da ih pronaðemo, da ne bude hipoteka na nama svima." Ali, to je moralno pitanje.


KRST NA KRST, BRE


RFE:
Kad poèinju neslaganja i nacionalne napetosti? Kad je to vidljivo u Predsjedni¹tvu?

KLJUJIÆ:
Moram vam reæi da je rat u Hrvatskoj odmah pouzrokovao te napetosti. Naime, Izetbegoviæ i ja nismo bili za to da ¹aljemo djecu na rati¹te u Hrvatsku. Uz nas je bio i jak pokret roditelja. Mi nismo htjeli da JNA ratuje u Hrvatskoj, ali odluku nismo dugo donijeli. U to doba, naime, Beograd tra¾i suradnju s Muslimanima. Znate, oni imaju oru¾je, imaju rukovodeæi kadar, treba im 300.000 ljudi da pregaze Hrvatsku. A to je upravo broj koji mogu dobiti od Alije Izetbegoviæa. I kad danas govorimo o politièkoj odgovornosti, ja koji sam danas politièki protivnik gospodina Izetbegoviæa, du¾an sam da ka¾em da on nije pristao na tu ponudu. Njega su èak zvali u Beograd, obeæavali mu da æe biti predsjednik Skup¹tine. Ja sam mu tada rekao: "Slu¹aj, Alija, ti æe¹ biti predsjednik Skup¹tine, ali ¹ta ti mo¾e¹ staviti na dnevni red? ©ta mo¾e¹ izglasati?" I tu se Izetbegoviæ èasno ponio, to je jedna od kljuènih stvari koje æe jednog dana hrvatska historiografija, kad se bude pisala ona istinita, morati zabilje¾iti. Hrvatska æe Izetbegoviæu morati odati priznanje. Da je on pristao sa SDA, znaèi muslimanskim narodom u tom periodu, da suraðuje sa JNA, da mobilizira 300.000 ljudi, oni bi ostvarili svoju operaciju "Ram". Bila bi uspostavljena crta Karlobag - Karlovac - Virovitica. Dakle, nesporazumi su nastali povodom Hrvatske. Ja sam paralelno bio pod stalnim Tuðmanovim pritiskom. Kad god se mi vidimo, on ka¾e: "Gospodine Kljujiæu, na vas ima mnogo prigovora da samo suraðujete s Muslimanima." I tu se vidi, samo na tim njegovim primjedbama, da je postojala linija Tuðman - Milo¹eviæ i Milo¹eviæ -Karad¾iæ. Ka¾em: "Nema problema, gospodine predsjednièe, ja æu razgovarati sa bosanskim Srbima, da vidite da oni nisu za Bosnu i Hercegovinu, ni za Hrvatsku." I stvarno, ja doðem iz Zagreba, zovem Karad¾iæa, i ka¾em: "Trebali bismo se veèeras vidjeti". On mi odgovara: "Znam, dobro, konaèno si se okrenuo, nisi samo s Alijom, sa Muslimanima."

RFE:
Govorite o 1991. godini?

KLJUJIÆ:
Da, sve je ovo jo¹ 1991. I ja ka¾em: "Trebali bismo se sastati veèeras. Kod koga æemo?" Ka¾e: "Kod Kraji¹nika u Skup¹tini, u kabinetu". To je bila najreprezentativnija prostorija u tom re¾imu. Ja pozovem Bobana, a on se boji grada. Javi mi da je imao neki defekt tamo u Konjicu, pa se vratio. ©ef policije u Konjicu je bio iz HDZ-a i ja ka¾em Jerku Doki: "Daj provjeri, boga ti". On ka¾e: "Nije bilo nikakvog sudara." Ali, dobro sad. Odem ja u kabinet predsjednika Skup¹tine. Tamo sjede Kraji¹nik, Koljeviæ i Karad¾iæ. "Jao", ka¾e, "ba¹ mi je drago da se napokon ovako sretnemo, da malo prièamo, neæe krst na krst", i tako te seljaèke prièe, znate. Ja ka¾em: "Gospodo, vi biste ne¹to morali uèiniti da ojaèate moju politièku poziciju, jer da moj narod zna da sam ja danas s vama ovdje, ubio bi me" - u Hrvatskoj je rat veæ poèeo - "vi biste morali ne¹to uèiniti." A oni ka¾u: "Reci, bre, Stjepane, ¹ta ¾eli¹, mi æemo sve uèiniti za vas." Ja ka¾em: "U ovom trenutku bi bilo jako bitno da vi priznate Republiku Hrvatsku u njenim avnojevskim granicama." Njih trojica ustanu kao ofureni i zanijeme. "Vidite, gospodo, za¹to ja razgovaram s Izetbegoviæem. On je veæ priznao Hrvatsku u avnojevskim granicama." I, naravno, ja odem, ni¹ta od razgovora nema. To je bio jedan od kljuènih momenata za¹to su kasniji razgovori s Karad¾iæem i¹li preko Mate Bobana i Ike Staniæa. Oni su vidjeli da preko mene ne mogu ni¹ta ostvariti. Nakon tri dana doðem u Zagreb i Tuðman ka¾e: "Kaj je bilo? Jesi li razgovarao?" "Jesam", rekoh, "pravo da vam ka¾em, toliko me sekiraju ti Srbi. Nisu meni ni¹ta rekli, ali, zamislite, oni vas ne po¹tuju." "Kaj?" "Pa", rekoh, "ja sam tra¾io da priznaju Republiku Hrvatsku u avnojevskim granicama i vas kao predsjednika Hrvatske." "I ¹ta su rekli?" "Ne priznaju", rekoh, "predsjednièe, ne priznaju vam Srbi to. Sad valjda, gospodine predsjednièe, morate shvatiti moju poziciju. Ja se nisam borio za sebe, ja sam se borio za vas, a vidite kakvi su vam Srbi." I tad je Tuðman, kao i uvijek kad bih ga tu¹irao, ostao paf i oti¹ao u stranu. Ni¹ta mi nije odgovorio

RFE:
1991. godine, koja prolazi u znaku rata najprije u Sloveniji, a potom u Hrvatskoj, bili ste jedan od rijetkih koji je upozoravao na èinjenicu da Bosna neæe proæi bez rata. Na èemu ste temeljili tu uvjerenost?

KLJUJIÆ:
Veæ u to doba postojao je plan, rat je bio pripremljen. Ali ne Memorandumom Srpske akademije nauka. To su politièki jarci koji su voljeli da se hvale, znate frustrirani, senilni starci, impotentni - koji imaju neke vizije. General Kadijeviæ, prije toga Mamula i Ljubièiæ su napravili veliku Srbiju i taj rat. Rat je bio pripremljen, i u sklopu tog plana Kukanjac je ovdje dijelio oru¾je. Meni je do¹ao jedan èovjek koji se zove Branko Stopiæ, iz èuvene sarajevske obitelji koja se bavila proizvodnjom sode i sokova. On je imao kuæu u Lukavici i oni su mislili da je on Srbin. Sav usplahiren do¹ao je da mi ka¾e da su mu ostavili zolju i jedno dva zelena sanduka oru¾ja. Isprepadan, èovjek poslije toga proda tu kuæu jednom Srbinu i pobjegne. Jer, oni su dijelili to oru¾je, znajuæi bit æe rat, i bit æe embargo, pa da su osigurani. Znaèi da su imali i potpuno jasnu viziju ishoda tog rata. S druge strane, mi u samom Ministarstvu obrane, koje je trebalo to da vodi, smo imali i ljude koji nisu bili za Bosnu i Hercegovinu. Imali smo, naprimjer, jednog Belo¹eviæa - visokog agenta KOS-a. S druge strane je bio Hazim Begoviæ, kadar SDA, zamjenik ministra obrane takoðe oficir KOS-a. Meni nije bio problem otiæi u Zagreb i priupitati gospodina Manoliæa: "Hoæete li mi dati podatke za ovog gospodina?" On ode, izvadi podatke iz kompujutera i ka¾e: "Pukovnik JNA, stan u Splitu, slu¾ba u Kninu, istaknuti KOS-ov oficir", i tako dalje. Ja odem do Izetbegoviæa i ka¾em: "De ga promijeni." A on to ne uèini. Jedan dan ode Jerko Doko i ka¾e Hazimu Begoviæu: "Ima¹ ti ¹ta svojih stvari u ministarstvu? Ako nema¹, bje¾i, inaèe æu te baciti kroz prozor." Nije to bila olaka prijetnja. Ministarstvo je bilo na jedanaestom katu. Kad smo se prebrojali, u tom organizovanom otporu kroz institucije, spalo je slovo na ©ibera, Jovu Divjaka, Mustafu Hajrulahoviæa - Talijana, Omera Ba¹iæa, Muniba Bisiæa, Dragana Vikiæa i moju malenkost….

RFE:
O kojem vremenu govorite?

KLJUJIÆ:
O 1992., kad je stvarana Armija Bosne i Hercegovine. Ja sam legalista, tra¾io sam da se u okviru Ministarstva odbrane objedini Teritorijalna odbrana, policija i vojska. Sve ovo ¹to su oni imali samo su neke paravojne formacije. Za vrijeme rata ja sam molio Vikiæa da njegovi specijalci idu po obroncima grada, da educiraju ljude. Rat je pripreman, Srbi nisu nikakvi borci, to da ra¹èistimo za sva vremena. Da su borci, ishod bi bio potpuno drugaèiji, jer su imali 86 tenkova u okolici Sarajeva. Evo vam i ilustracija: najveæa vatra u povijesti civilizacije bila je na opsadi Berlina gdje je svakih 46 metara bilo jednu artiljerijsko oru¾je M-39. U opkoljenom Sarajevu svakih 36 metara imali ste jedno artiljerijsko oru¾je M-92. E, sad mo¾ete misliti koliko je M-92 razorniji i ubojitiji u odnosu na M-39, a i pored svega toga oni nisu mogli uæi u grad. Dakle, rat je bio planiran, a mi nismo imali koncenzus na obrani Bosne i Hercegovine.

RFE:
Niste mi odgovorili, na osnovu èega ste bili sigurni jo¹ 1991. da æe rat stiæi u Bosnu?

KLJUJIÆ:
Ja sam èovjek koji je imao neke talente u ¾ivotu i ja sam njih slu¹ao, oni su mene slu¹ali i danas me slu¹aju, ali ja sam njih slu¹ao kad je to trebalo.

RFE:
Va¹a intuicija?

KLJUJIÆ:
Ne, intuicija je amaterska stvar. Ja sam to radio profesionalno, ja sam morao plaæati za te informacije. S druge strane, ja sam veæ 1991. znao da me je Zagreb izdao. Te je godine bilo sastanaka gdje je reèeno da je do sada bilo jako dobro, Stjepan Kljujiæ je to brilijantno obavio, treba mu odati priznanje, ali sad se mijenja politika.

RFE:
To znaèi da je to bila uzajamna izdaja. Vi ste izdali njih, oni su izdali vas.

KLJUJIÆ:
Ja sam izdao njih i ja sam ponosan na to. Ja sam njih izdao da bih spasio svoju domovinu, da ne bih nju izdao.

RFE:
Vratimo se ponovo za kratko 1991-oj godini, kad je Predsjedni¹tvo, èiji ste vi èlan, zapravo vlast u ovoj zemlji. Da li se o svim tenzijama i o veæ za obavije¹tene ljude evidentnom ratu, govori na sjednicama Predsjedni¹tva, da li se o tome raspravlja?

KLJUJIÆ:
Raspravlja se. Meðutim, nisu oni tako naivni da bi rekli: ja, bit æe rata. Jedno veèe smo bili na televiziji Izetbegoviæ, Karad¾iæ i ja. Naravno da sam bio superioran u dijalogu. Kad sam malo isprovocirao Karad¾iæa, on je rekao: "Ne, neæe biti rata." A ja ka¾em graðanima: "Spavajte mirno, gospodin Karad¾iæ je rekao da neæe biti rata." Tad je to bilo ironièno, ali 4. aprila u osam sati ujutro ja sam prekinuo radioprogram i rekao: "Graðani, izaðite na ulice." U tom je programu sudjelovao jedan Slovenac Franjo Pataèak - i Babo Abdiæ. Cijele predhodne noæi ja nisam spavao, ukljuèim radio, kad èujem Babo prièa o ekonomiji. "Kakva ekonomija", rekoh, "izlazite na ulice i branite grad." Dakle, znali smo mi da æe biti rata, ali nismo znali da æe biti ovako razoran i da æe nas Zapad ostaviti na cjedilu. Naime, najveæi krivac za ovo je Zapad. Evo za¹to. Onog trenutka kada su nama rekli da raspi¹emo referendum, mi smo uèinili sve da dobijemo vox populi, glas naroda, i dobili smo ga. Onog trenutka kada su nas primili u Ujedinjene narode, morali su nas za¹titi prema Povelji Ujedinjenih naroda, a ne prepustiti nas èetvrtoj konvencionalnoj sili u Evropi na milost i nemilost. I jo¹ ne¹to, embargo je takoðer uèinio svoje, pogotovo ¹to nama nije Amerika bila embargo, nego Hrvatska. Da vam ne prièam o detaljima, o Mitterandovoj posjeti naprimjer. Mene je u to doba zvao jedan Musliman iz Milana i rekao mi: " Zapucajte, ne dajte da se spusti." Ja odem kod Alije ujutro i ka¾em mu : "Alija, jedan nam ¹alje haber da zapucamo, da ne dozvolimo Mitterandu da doðe, da æe nas upropastiti ako doðe!" A on mi ka¾e: "Jadan ne bio, Miterrand dolazi da nam pomogne, pa on je borac Pokreta otpora." Ne osuðujem ja Izetbegoviæa zbog toga. Nije on bio vje¹t, ali te¹ko je bilo i biti vje¹t u to doba. Jer, i ja sam vjerovao, i ja sam bio u pratnji Miterranda, vodili smo ga u Vojnu bolnicu, jer smo mislili da, ako je imalo normalan èovjek, humanista, kad vidi ¹ta su uradili od Vojne bolnice, nam mora pomoæi. To je jedan, a primjera ima tisuæe. Rat je bio planiran, a mi em nespremni, em politièki nismo, ni Izetbegoviæ ni ja, bili za rat


PROLOG, KUPRES...


RFE:
Meðutim, za razliku od vas, gospodine Kljujiæu, koji ste za svog prvog neprijatelja u tim pregovorima, govorim jo¹ uvijek o 1991. godini, "izabrali" Jugoslovensku narodnu armiju, gospodin Izetbegoviæ je javno govorio da Armija neæe ni mrava zgaziti, da æe èuvati narod.

KLJUJIÆ:
Vidite, njegov odnos prema Armiji i njegov uopæe politièki anga¾man je sasvim drugaèiji od mog. On je vi¹e vremena proveo razmi¹ljajuæi kako napraviti infrastrukturu liène vlasti, kako postaviti "svoje". Ja to nisam radio. Mi smo u Predsjedni¹tvu imali jedan sastanak sa Armijom, a oni su veæ bili ljuti na mene zbog Prologa. Naime, 9. maja u tom su selu zaustavljeni tenkovi, prvi put nakon 1945. godine neko je zaustavio JNA. Ovi dolje u Hercegovini nahu¹kali narod, jer su ¾eljeli da se zapuca. ©ta njih briga za sto - dvjesto ljudi! E, sad zovu mene i tamo¹nji ljudi, ali i vojska, ljuta, jer smo zaustavili one tenkove 9. maja dole u Prologu, ali nisam ja zaustavio, zaustavili su ovi dole, nahu¹kali narod, a onda mene pozvali. A mene zovu i armija i narod. Odem ja dolje. Ovi hu¹kaju, pjevaju neke pjesme. Ja odem u to selo, i ka¾em: "Daj nahranite ovu djecu." Jer su u stroju zaista bila djeca i 167 tenkova. Jedan od tih djeèaka, vojnik, ne znam koje je narodnosti, ka¾em vam djeèak, najvi¹e 20 godina, napi¹e ceduljicu i doda mi. Tamo pi¹e: "Molim vas, nemojte nas ubiti." A jedan fakin, tamo¹nji, iz sela, opet doðe i ka¾e: "Slu¹aj, predsjednièe, ne mogu oni nama ni¹ta. Samo mo¾e pucati prvi i zadnji tenk, oni su se krivo parkirali." S vojskom je bio neki pukovnik Panteliæ, vrlo fin èovjek iz Mostarskog bataljona. Zovnem ja njega ustranu i ka¾em: "Slu¹aj, pukovnièe, ovdje jedino ti i ja mo¾emo nastradati. Ti nemoj pucati, a ja æu sve ostalo." I zbog tog majskog anga¾mana Armija je bila stra¹no ljuta na mene, naroèito Kadijeviæ. Uoèi Bo¾iæa, 24. decembra 1991., mi imamo sastanak u Sarajevu. Dolazi njih 13. Ka¾em Izetbegoviæu: "Da je ne bih iritirao, nemoj da ja dolazim." "Ne, ne", ka¾e, "rekao je Kadijeviæ da mora¹ doæi." "Je li rekao?" "Jeste." E, dobro. èim smo u¹li, ka¾em ja njima: "Gospodo, je li vas imalo stid?" A, oni me onako gledaju. "Vidite, ovdje vas ima 13, a nema nijedan Musliman ili Hrvat." Ima samo jedan Slovenac, gospodin Brovet. "Kako æe ovaj narod prihvatiti tu armiju? Vi da volite ovu zemlju, vi biste napravili multinacionalnu armiju. Ali samo da znate, mi ne bje¾imo od transformacije Armije. Onaj dio koji je u Bosni i Hercegovini, Bosna æe, kad dobije nezavisnost primiti kao svoje. Naravno, jedne æemo penzionirati, a jedne æemo tehnièki ustrojiti", jer Bosna i Hercegovina mora imati malu armiju, "i svu armiju æemo u narednih pet godina finansirati." A, Kadijeviæ, koji je najveæe ðubre koje je stalno igralo na tu kartu da mu je majka Hrvatica, otac Srbin, a on Jugoslaven, ka¾e: "Oni koji uvredljivo proricaju sudbinu Jugoslovenskoj narodnoj armiji i daju joj neku milost, imat æe priliku da upoznaju snagu te armije." Pazite, poslije tih reèenica, pa svakome je bilo jasno da æe biti rat u Bosni i Hercegovini.

RFE:
Je li istina da ste svoju knji¾icu rezervnog vojnog starje¹ine vratili Kadijeviæu?

KLJUJIÆ:
Jesam. Veæ tada je Armija bila podobro srpska. U narednih ¹est mjeseci nas je jo¹ samo spasila ona ¹aèica komunista, po¹tenih ljudi koji su smatrali da je Armija narodna i da ne mo¾e pucati u taj narod. Kad je taj dio srpskog stanovni¹tva, komunistièki opredijeljen, èestit, iza¹ao iz Armije i kad je petokraka zamijenjena kokardom, nastale su prave nevolje za nas. Dakle, kad je ona pre¹la u èetnièku, Milo¹eviæevu armiju, Karad¾iæevu, zovite je kako god hoæete! Armija koja ubija narod, koja siluje, koja pljaèka, ona nema perspektive. Pazite, dolazili su Avari, Huni su ovuda prolazili, ali niko nije opstao. Do¹li su, opljaèkali i oti¹li. I zato sam ja bio duboko uvjeren da je 1992. godina, godina roðenja nove Bosne i Hercegovine, uz sve muke i sve nedostatke. Moram vam reæi, kao èovjek, da sam se osjeæao ponosan ¹to sam pripadao tom patriotskom bloku, jer za èestita èovjeka i za po¹tenog graðanina Bosne i Hercegovine 1992. uopæe nije bilo dileme na koju æe stranu.

RFE:
Prema novim podacima iz hrvatskih izvora, i napad na Kupres je bio izre¾iran i to od strane HDZ-a u Zagrebu, "jer im se èinilo", ja citiram te izvore, "da æe predugo trajati status quo u Bosni i Hercegovini, pa da zato treba isprovocirati ¾e¹æi i jaèi rat." Kako se vi sjeæate zbivanja na Kupre¹kom platou?

KLJUJIÆ:
Pa, vidite, ja sam rekao i Tusu i ©u¹ku ovdje 2. sijeènja 1992. godine: "Nemojte mi sad prebaciti rat." Istina je, Kupres je bila svjesna provokacija ¾rtvovanja 400 ljudi, ali ona nije napravljena samo da bi se stvorio rat. Nju su napravili i ratni profiteri, trgovci oru¾jem koji su smatrali da je neophodno da zapoène rat da ne bi bilo inventure. Jer, znate, mnogi ljudi su se obogatili trgujuæi oru¾jem. I jo¹ ne¹to, prodavali su oru¾je koje su dobili besplatno. I njihov cilj je bio samo da zapoène incident bilo kakav, jer onda nema inventure. Moram vam reæi jedan detalj, meni dolazi jedan èovjek iz Doboja i ka¾e: "Gospodine predsjednièe, ja sam ti nastradao." "Kako si nastradao?" Ka¾e: "Meni dali 100 pu¹aka i ja pogledam na kompjuter u Zagrebu, du¾e me za 200." "Pa, ko ti je dao?" "Zet nekog Ike Staniæa." Znate, pu¹ka je u to doba bila 700 maraka ili 1.000. Dakle, sigurno je da ni posljednji vojni strateg, pametan i normalan, ne bi zapoèeo rat na jednoj goloj visoravni gdje su Hrvati izlazeæi na front do¹li kao zeèevi, jer tamo je bilo onih 167 tenkova. I druga stvar, kad vi poèinjete gerilski rat, morate tra¾iti neke brane, krivudave puteve, ¹umarke i tako dalje, ali izaæi s tuðom djecom na ledinu i postati meta na brisanom prostoru je jedan neoprostivi gaf. Ja nisam vojni analitièar, iako sam bio rezervni oficir u biv¹oj Jugoslaviji, iako me je, eto, sudbina natjerala da ne¹to nauèim iz te vojne doktrine, mislim da je to bio samoubilaèki potez. Ali je imao moralni efekat. Znate, kad ti ljudi poginu, onda se njihove familije jo¹ vi¹e o¾este. A, druga stvar, ja sam vam rekao, za mene je mnogo optu¾ujuæa ova teza o ¹vercerima oru¾ja koji su ¾eljeli da zapoène rat da ne bi bilo kontrole i istrage ko je koliko prevario, prodao, obogatio se na tom.

RFE:
Vi ste lièno, gospodine Kljujiæu, ostav¹i u Predsjedni¹tvu kad su ga napustili i Srbi, pa i Franjo Boras, davali legitimitet tom Predsjedni¹tvu, aromu one nekda¹nje Bosne i Hercegovine, u krajnjoj liniji pred svijetom ono za¹ta se deklarativno gospodin Izetbegoviæ zalagao - multinacionalna, multikonfesionalna i tako dalje. Lièno ste èak vi¹e djelom nego rijeèima pokazali kako po¹tujete gospodina Izetbegoviæa. U augustu 1991. ste rekli da gledate u njega kao u bosanskog mudraca koji ima tako blage i plemenite oèi i da volite èitati njegove govore. On se sam, meðutim, tako se bar meni èini, nije ponio fer prema vama?

KLJUJIÆ:
Vidite, ja njemu to opra¹tam. Mislim, ja sam prekaljeni disident, nisam ¾rtva. Ne mo¾ete vi sad reæi da je to od juèer. Komunistièki re¾im je postavio Smiljka ©agolja za voditelja dnevnika, nije mene. Ja i ljep¹e izgledam i bolje govorim i mo¾da bih svojim govorom pridobio vi¹e ljudi za onaj re¾im. Dakle, ja to nisam smatrao kao svoju ¾rtvu. Ali, on je izdao Bosnu i Hercegovinu, izdao je muslimanski narod prije svega. Jer, upao je u stupicu koju su mu postavili Milo¹eviæ i Tuðman - da potpuno ravnopravno s njima raspravlja, ali u inferiornom polo¾aju, jer oni imaju dr¾ave, a mi je nismo imali. S druge strane, cijelu garanciju otporu agresiji, a da je ovo agresija potvrdio je amerièki Kongres, dali su Ujedinjeni narodi i najèestitiji Srbi i Hrvati koji su ostali u Sarajevu. To niste imali ni u zapadnom Mostaru, niti ste imali u Bijeljini, niti u Banjoj Luci. Onaj ko izda multinacionalu Bosnu i Hercegovinu, taj je izdao Bosnu i Hercegovinu. Moram vam reæi da sam sretan èovjek ¹to nemam nikakve animoznosti prema njemu ( Izetbegoviæu - op.S.È.). Zadnji put kad smo se vidjeli prije nekoliko godina, on je rekao: "Ja znam da si ti èestit èovjek, nemoj se ljutiti na mene." Ja sam rekao: "Prvo, ja se nikad ne bih na tebe ljutio, a drugo, ti nisi kompetentan da ka¾e¹ ko je èestit èovjek." Naravno, ona svita se odmah okrenula, ja sam ostao kao bijela vrana. Ali vam moram reæi da je on politièki moj krvnik. On nije vjerovao da ja neæu izaæi iz Sarajeva. Znate, kad su mene istjerali iz Predsjedni¹tva, istjerali su me neustavno, jer su doveli èovjeka s ulice u Predsjedni¹tvo. Jer, Miro Lasiæ nije bio kandidat, on nije bio kao Pejanoviæ i Kecmanoviæ. On je bio èovjek s ulice - za èlana Predsjedni¹tva. On je njega doveo i time naru¹io ustav, a onda mu je Tuðman rekao nakon mjesec dana: "Pa, vi znate, gospodine Izetbegoviæu, da vi niste vi¹e predsjednik Bosne i Hercegovine, vi ste predsjednik Muslimana:" I Tuðmanu i Milo¹eviæu je trebao Musliman, a ne dr¾ava Bosna i Hercegovina. I u cijeloj toj situaciji ja nemam nikakve ¾estine prema njemu, nemam ni¹ta. Meni je ¾ao ¹to je on veliki me¹tar na malom prostoru, ali na¾alost ne mo¾e dobaciti, ne mo¾e nigdje dobaciti. I na kraju, moram vam reæi, muslimanski narod koji je bio najveæa ¾rtva u ovom ratu i imao je najveæi ponos - jer su uz njega ostali najjaèi i najkvalitetniji Srbi i Hrvati - najvi¹e je izgubio i izgubit æe i u buduænosti, jer surovost s kojom se odnosilo rukovodstvo SDA prema jednom ©iberu, prema jednom Jovi Divjaku, prema jednom Vikiæu… ©to se mene tièe, ja ni¹ta nisam ni oèekivao od njih, od Izetbegoviæa nisam oèekivao ni¹ta u ¾ivotu. Da sam ja htio karijeru, materijalna dobra, ja sam bio na najboljoj adresi. Tuðman je tu gentleman, on je sve svoje podanike nagradio vrlo obilato. Znate, mene su dugo tjerali u ambasadore, ja sam rekao: "Mo¾da ja jedini od vas lièim na ambasadora, ali ne mo¾ete me kupiti, jer ona snaga koju ja imam u borbi za demokraciju u Bosni i Hercegovini, to je ne¹to ¹to mi kao Heraklu kad je padao na zemlju majka Gea daje, to je ne¹to èudesno, ja to ne mogu opisati." Naprimjer, za sebe lièno nemam neke snage, da malo skinem kilograma, da malo bolje izgledam, ali za Bosnu itekako. I druga stvar, ja imam jednu veliku prednost, ja sam ¾ivio jako dobro, imao sam sretno djetinjstvo, proputovao sam svijet, jeo sam kavijar i losos kad je trebalo, pio whiskey kad je trebalo, imao mornarsko odijelo, dakle nisam sve to saznao u pedesetoj - ¹ezdesetoj godini, pa da mi imponira. I sad ja idem pje¹ke, idem nekad i tramvajem, pa me ljudi pozdravljaju. Dakle, nisam nikad dozvolio da me neko ¾rtvuje, jer nisam imao cijenu da se prodam, a moram reæi da je ponuda bila fantastièna. Meni je Tuðman nudio da idem u Argentinu za ambasadora. Svima je bilo èetiri, meni je rekao: "Tebi æu dati osam godina." Ja sam onda rekao: "Znate ¹ta, gospodine predsjednièe, ne mogu ja biti va¹ ambasador, ja sam dr¾avnik Bosne i Hercegovine i graðanin Bosne i Hercegovine." Ja sam to i danas. I imam samo putovnicu Bosne i Hercegovine, iako je to velika pote¹koæa: moramo stajati u redu za te vize. Ali, to je pitanje morala. I moja obitelj ima bosanskohercegovaèke putovnice. Ja kad sam kæerku nagovarao da uzme hrvatski paso¹, jer joj tehnièki to omoguæuje da putuje po cijelom svijetu, ona je rekla: "Slu¹aj ti, Stjepanèiæu, jesmo li mi ista krv?" Pa, ka¾em: "Jesmo, dijete." "Onda me nemoj tjerati na to."

[kajs]

znam ja da si ti za salu, smesan si skroz

Znam da sam smije¹an al gradiva ima na tone , samo ¹to æe to doæi u javnost kad tad.
Po¹to ka¾e¹ da je Alija legalno izabran , izabran je legalno i Stjepan Kljujiæ - kao predstavnik Hrvata BiH , pa Alija s njim nije pregovarao , vi¹e je volio Tuðmana .
Evo jednog intervjua od Kljujiæa - koji ka¾e :


[/quote]


vidi nesto samo nisi citiro one sto je braba citiro neke institute za odbranu zlocinaca.

Gresis skroz, izuzev casnog komadanta Sefera Halilovica, citiras slicne kao i baraba, on ima prava da pise i neka pise njegovo necu da komentarisem osim da nije sve to bas tako potpuno. Ali ko su ovi sotali i gde su bili i sta lupaju bezveze

smesni ste skorz.


I uzivaj ti meni, imaj svoje misljenje, ali da ti kazem umrlo je to jos '80

[mrki62]

Ovo je iz Avaza i to ovog mjeseca i obratite pa¾nju na boldirano - o tome ja pi¹em veæ du¾e vrijeme .
Samo trebaju oni koji su bili u ratu na vlasti , da siðu i onda æe mnogo ¹ta izaæi u javnost .

avaz je poceo podrzavati sefera halilovica ali i oslobodjenje. dani takodjer - stvara li se ovo polako novi lider Bosnjaka i jedne stranke koja bi mogla imati vise ucesca u vlasti uz dobru medijsku podrsku koju imaju sda, sdp, szbih svako iz razlicitih tabora medija.

danas je izasao seferov intervju u avazu, ja nemam citav, imam u novinama, imam dijelove sa avazovog portala. ako neko ima sve neka "turi".


Bo¹njaèki politièari vode licemjernu i dvojnu politiku
Dr¾ava je podijeljena na tri dijela, ali politièari Bo¹njaci nemaju hrabrosti da to ka¾u javno - Politike Zagreba i Beograda prema BiH ostale su iste, samo su likovi drugaèiji...
08.03.2008. 09:01
Harizmatièan i kontroverzan, ha¹ki optu¾enik i pritvorenik, danas general u penziji s "certifikatom Ha¹kog tribunala o nevinosti" i lider Bosanskohercegovaèko patriotske stranke, Sefer Haliloviæ, kao i prije 16 godina kada se prvi put pojavio u javnosti na poziciji komandanta Armije RBiH, bez dlake na jeziku i imalo ustruèavanja govori o politièkoj situaciji u BiH, idejama o buduæem ureðenju dr¾ave za koju se borio kako 1992., tako i danas... te predla¾e kako krenuti naprijed iako se "ne èini nimalo ru¾ièasto".

Na poèetku razgovora Haliloviæ iznosi svoje viðenje politièke scene u na¹oj zemlji, potcrtavajuæi u nekoliko navrata da je sve ostalo isto kao i 1992. godine.

Kljuèna pitanja

- U BiH nijedno kljuèno pitanje postavljeno 1992. godine, nakon agresije Srbije i Crne Gore i Hrvatske, nije rije¹eno. Politike Zagreba i Beograda prema BiH ostale su iste, samo su likovi drugaèiji. Kao posljedica takvog stanja, tih politika, imamo situaciju u kojoj su ostala nerije¹ena ta kljuèna pitanja i sva gibanja unutar BiH su posljedica toga.

Aspiracije Srbije i Hrvatske nisu prestale i danas su prisutne samo na drugaèiji naèin. U Hrvatskoj su dvije politike, jedna koja i dalje vidi Bosnu kao svoju i ona druga personificirana u liku Stjepana Mesiæa i SDP-a koji BiH priznaju kao dr¾avu i smatraju da Hrvati trebaju svoje pitanje rje¹avati unutar BiH, a ne u okviru hrvatske dijaspore.

Srbijanska politika, pak, nije promijenjena od 19. stoljeæa. Od tada pa do danas BiH su smatrali svojom rezervnom varijantom. Umjesto 1992., kada su udarali u ratne bubnjeve, sada poku¹avaju velikosrpske ciljeve realizirati upakovano u demokratske izmjene. Ono ¹to su poèeli Cvetkoviæ i Maèek, nastavili Tuðman i Milo¹eviæ, danas poku¹ava ostvariti Ko¹tunica - navodi Haliloviæ.

A ¹ta je s probosanskim, odnosno probo¹njaèkim snagama? Ako ka¾ete da 16 godina nisu rije¹ena kljuèna pitanja, to onda znaèi da te snage ne èine ni¹ta da neutraliziraju velikosrpske i velikohrvatske aspiracije, ili èine, ali nedovoljno?

- Na¾alost, u BiH na sceni imamo licemjernu i dvojnu politiku. Licemjerno se ti politièari zala¾u za cjelovitu i demokratsku dr¾avu Bosnu i Hercegovinu, a s druge strane...

Mislite na bo¹njaèke politièare ili opæenito?

- Prvenstveno na bo¹njaèke. Sve vrijeme javno prièaju o nedjeljivoj i multietnièkoj dr¾avi, a kada pogledate u praksi, BiH je danas podijeljena ne na dva, nego na tri entiteta. Osim RS postoji i "Herceg-Bosna" u svim elementima, osim ¹to nema izvr¹ne organe vlasti.

Èekajte malo, Vi govorite da je dr¾ava BiH podijeljena na tri dijela i da se svi, ukljuèujuæi i Bo¹njake, prave da to ne vide?

- Da! I tu je problem. Bo¹njaèki politièari nemaju snage da to javno ka¾u. U osnovi, BiH je podijeljena na tri dijela. Problem je ¹to oni nemaju hrabrosti da izaðu pred narod i to izgovore. Ako se ne promijeni situacija, ako ne sazri mi¹ljenje i svijest o ovom pitanju, ako prvo intelektualci ne spoznaju ovu opasnost, a onda i narod, bojim se da æe se dogoditi jednog dana kao zavr¹en èin, dr¾ava BiH podijeljena na tri dijela. Neobja¹njivo je kako da u Vitezu, Busovaèi, Prozoru nema privatizacije. Ona je tamo bila: ratni plijen jednako je privatizacija. Sva ta zajednièka dobra koja su bila na tom prostoru, nekim spletom èudnih okolnosti na¹la su se u rukama Hrvata. Na sceni je dogovorena politièka podjela, a onda i ekonomska. To jeste te¹ka tema za prièu, ali o njoj se mora govoriti. Jer, ono ¹to Silajd¾iæ radi radikalizirajuæi politièku scenu, prièajuæi o 100 posto BiH, a kasnije potpi¹e reformu u kojoj postoji policija RS i nakon toga se u¹uti i nema ga, e to je licemjerna politika.

Cjelokupan tekst dostupan je èitaocima "Dnevnog avaza" i pretplatnicima online izdanja...

Autor: Edina Saraè

[mrki62]

PS . to sam prenio sa jednog BiH foruma .

[Megaskotica]

:chuckel:definitivno predji na sex mrki..

[mrki62]

:chuckel:definitivno predji na sex mrki..

Gdje si du¹o
jel ti skoro u¹o











kakav gost u kuæu ili mene èeka¹

Zna¹ , uskoro æe izbori i ako ostanu ovi papci na vlasti , moglo bi se desiti da BiH i do¾ivi naslov ove teme - tu ja samo upuæujem na stanje i da je vrijeme za promjene

[Megaskotica]

meni dovoljno kad vidim kako tebi ulazi odmah i ja zadovoljna

[Baraba-it]

Planirali napade na katolièke crkve
Albina Sorguè

21.03.2008 19:26
SARAJEVO - Pet osoba koje su uhap¹ene u èetvrtak, osumnjièene su za pripremanje teroristièkog napada na katolièke crkve u BiH, saznaju "Nezavisne" iz izvora bliskih istrazi.


Pripadnici Antiteroristièke jedinice FMUP-a uhapsili su Rijada Rustempa¹iæa (33), Muhameda Mecu (35), Abdulaha Hand¾iæa (30) i Edisa Veliæa (30) iz Sarajeva, te Muhameda Fièera iz Bugojna.

Nakon saslu¹anja u Tu¾ila¹tvu BiH, Fièer je pu¹ten na slobodu, a pritvor je zatra¾en za ostalu èetvoricu zbog sumnje da su poèinili krivièno djelo posjedovanje oru¾ja ili eksplozivnih sredstava namijenjenih za izvr¹enje teroristièkog èina.

U ovoj akciji, u kojoj su uèestvovali i pripadnici policije iz Sarajevskog i Srednjobosanskog kantona, izvr¹en je pretres na ¹est lokacija u Bugojnu i Sarajevu, gdje je otkrivena velika kolièina oru¾ja i vojne opreme.

"Pronaðene su protutenkovske mine, laserski ureðaj za brzo pucanje i gaðanje, veæa kolièina elektronske opreme, mina iznenaðenja, topografske karte, skice i priruènici za pravljenje eksplozivnih naprava, te drugi predmeti koji se mogu koristiti za izvr¹enje teroristièkih napada", navodi se u saop¹tenju iz FMUP-a.

Kako se dodaje, istragom se do¹lo do saznanja da su osumnjièeni kao organizirana grupa pripremali krivièno djelo terorizma i nano¹enja ¹tete na prostoru BiH.

Ova akcija rezultat je vi¹emjeseène istrage FMUP-a, u suradnji s Obavje¹tajno-sigurnosnom agencijom BiH i Tu¾ila¹tvom BiH.

Supruga Muhameda Fièera, koju smo juèe telefonom kontaktirali u njihovoj kuæi u Graèanici, nije znala nikakve detalje o hap¹enju.

"Znam samo da su ga odveli", kazala je kratko.

Rustempa¹iæ bio sljedbenik Jusufa Barèiæa
Uhap¹eni su, prema vi¹e izvora, bili èlanovi vehabijskog pokreta. Rijad Rustempa¹iæ ranije je u medijima spominjan kao jedan od vjernih sljedbenika Jusufa Barèiæa iz Kalesije.

Barèiæ, koji je poginuo u martu pro¹le godine, bio je poznat po radikalnom tumaèenju islama i okupljanju vehabija. Mje¹tani Barèiæa ranije su svjedoèili kako ¾ive u strahu od terora Barèiæa i njegove grupe.

[im_ex]

Iskrene pohvale sluzbenicima Federalne uprave policije

bravo, ljudi - tako se to radi =D>