Kurir ide dalje: Sanader i Jandroković su gayevi
SRPSKI tabloid "Kurir" ide dalje pa su nakon juÄÂeraÅ¡njeg "otkrića" da pobjegli hrvatski premijer Ivo Sanader ima AIDS, danas ekskluzivno saznali da su Sanader i ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković zapravo homoseksualci. Navodno je, kako piÅ¡e Kurir, Sanader dobio AIDS "družeći se s muÅ¡karcima daleko mlaÄ‘im od njega".
> Kurir: Sanader ima sidu!
Kao argumente Kurir je podastro sluÄÂaj novinara VeÄÂernjeg lista Arsena Oremovića koji je prije tri godine dobio otkaz zbog samo "jedne reÄÂenice u kojoj je nagovijestio da premijer voli muÅ¡karce". Kurir ne zaboravlja kako se jedini odvažio pitati Sanadera je li gay, televizijski voditelj Aleksandar Stanković. Tada je, podsjeća Kurir, Sanader vrlo nemuÅ¡to odgovorio na to pitanje.
Snimak iz Sheratona
"Krajem devedesetih nekoliko Sanaderovih oponenata udružilo se u 'prokazivanju' njegovih seksualnih sklonosti tadaÅ¡njem Å¡efu stranke, pokojnom Franji TuÄ‘manu. Za to im je poslužio video-snimka Sanadera i jednog mladog zagrebaÄÂkog homoseksualca, nakon zajedniÄÂki provedene noći u zagrebaÄÂkom hotelu 'Sheraton'", piÅ¡e Kurir dodajući kako je snimku vidjelo nekoliko stranih novinara.
Kurirovi argumenti su i pisanja na hrvatskim forumima, "na kojima je viÅ¡e nego jasno da ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića oznaÄÂavaju kao homoseksualca". Jedan od razloga za to je i ÄÂinjenica da se hrvatski Å¡ef diplomacije hvalio kako ima pristup Sanaderovim VIP prostorijama, piÅ¡e Kurir.
Preuzeo sa http://www.index.hr/vijesti/clanak/kuri ... 47708.aspx
Politika i gayevi
Politika i gayevi
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
Re: Politika i gayevi
Ko vjerovao a ko ne vjerovao , uopšte nije važno , važno je to da je nedopusno to da se sve zavilo u tajnost.
Čudno je i to da se institucije ne oglašavaju , sve se je svelo u tajnost a to je daleko od demokracije.
Čudno je i to da se institucije ne oglašavaju , sve se je svelo u tajnost a to je daleko od demokracije.
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
Re: Politika i gayevi
Pa naravno da je u tajnosti! Pa sve bi izgubio,osim doticnog,,,gopodina!
Da li bi ti javno priznao da si homoseksualac ...ako jesi ,,,,
Da li bi ti javno priznao da si homoseksualac ...ako jesi ,,,,
http://www.youtube.com/watch?v=e_F6IEPH ... ure=relate
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
I nikad nikom nemoj ih dati
ako ne ume da ti ih vrati
toplije, mekše, mladje i sladje.
Jer usne samo zato postoje
da osmeh po tvome osmehu skroje .....
Re: Politika i gayevi
Pa ako imalo znaš ko je Sanadesr , onda će ti biti jasno kako se je i zašto krilo.vidovita_dzemila je napisao/la:
kako misliš krilo se od javnosti.
On je iz ugledne katoliÄÂke obitelji : jedan brat je svećenik , sestra redovnica ............
KatoliÄÂka crkva je njega imala za ikonu svega dobroga a kad bi u javnost dospjelo pederluk ,..... onda bi to bio krah za sve.
Tajnost se ovila oko Hrvatske , cenzura je na djelu i to je to .
On je ionako izgubio poÅ¡tivanje ljudi , jer je na neobiÄÂan naÄÂin odstupio.vidovita_dzemila je napisao/la: zamisli koja liÄÂnost i koji karakter je bio sanader u hrvatskoj. da je priznao da je gej Å¡ta bi se desilo? izgubio bi poÅ¡tovanje ljudi. on je bio voÄ‘a države dok je predsjednik mesić kao neki ukras
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
Re: Politika i gayevi
Iskreno i hrabro
Vinko Kalinić: Prvi deklarirani homoseksualac u Saboru
Svakako najintrigantnije iznenaÄ‘enje ovogodiÅ¡njih parlamentarnih izbora je ime jednog mladog i Å¡iroj javnosti manje poznatog politiÄÂara. Naime, prvi put u povijesti hrvatske demokracije, na predstojećim parlamentarnim izborima, izbornu listu i to baÅ¡ u naÅ¡oj 3. Izbornoj jedinici predvoditi će deklarirani homoseksualac.
Da iznenaÄ‘enje bude joÅ¡ veće, dotiÄÂni ne dolazi na mala vrata iz neke od velikih stranaka lijeve ili liberalne provijencije, koje su jedine otvarale pitanja seksualnih i rodnih manjina u proteklih nekoliko godina, Å¡to bi bilo logiÄÂno za oÄÂekivati, već iz jedne novoosnovane po svemu desno orijentirane izvanparlamentarne stranke.
Tko je Vinko Kalinić? Ã…Â to jedan deklarirani gay traži u politici? Je li krhka hrvatska demokracija spremna suoÄÂiti se s joÅ¡ jednim izazovom i napraviti svoj prvi iskorak u tom pravcu? ZaÅ¡to baÅ¡ Zagorje? Hoće li Hrvatska položiti i taj test svoje demokratiÄÂnosti, tolerancije i meÄ‘uljudskog uvažavanja, koji je u civiliziranim zapadnim demokracijama odavno već postao standard? I Å¡to jedan deklarirani gay može nova donijeti hrvatskoj politici?
Upravo ta pitanja navela su me na intervju. Već i sama kandidatura Vinka Kalinića razbija uvriježeno mišljenje o Hrvatskoj kao konzervativnoj, ulazak Vinka Kalinića u Sabor bio bi presedan i Hrvatsku bi primakao zemljama visoko razvijene demokracije.
Priznajem, onako ljudski! Sa skepsom sam krenuo na razgovor, uvjeren da se radi o još jednom predizbornom triku i željom za medijskom pažnjom, ali nakon dugog, iscrpnog i otvorenog razgovora, ostao sam iznenađen. Čovjek se ne šali, vidi sebe u saborskoj klupi.
Tko je Vinko Kalinić?
Jedan sasvim obiÄÂan deÄÂko, pomalo romantiÄÂan pomalo konzervativan, koji joÅ¡ uvijek vjeruje prvenstveno u ÄÂovjeka i ljudske ideale.
Konzervativan? Mnogi će se nasmijati na ovu konstataciju?!
Smijeh još nikoga nije ubio. Volim ja kad se ljudi smiju. Ako ništa drugo, to je zdravo za onoga tko se smije. Da je bar više osmjeha na licima naših sugrađana.
MeÄ‘utim, da, u mnogo ÄÂemu ja sebe percipiram kao konzervativno misaono biće. Dakako, ne mislim tu na niÅ¡ta primitvno, nazadno, neuko, sirovo – Å¡to se ÄÂesto mijeÅ¡a s tim pojmom. Konzervirati, znaÄÂi uÅ¡ÄÂuvati, zaÅ¡tititi, uÄÂiniti trajnom vrijednošću... I mnogi moji ideali u suÅ¡tini jesu baÅ¡ takve prirode, korijen im se vuće od iskona, od poÄÂetka svijeta, pa svejedno su i danas itekako aktualni. I bit će jednako vrijedni dok bude i zadnjeg ljudskog bića.
Ne znam za tvoje intimne ideale, ali deklarirati se javno kao gay, svakako je liberalno. Za mnoge u našem društvu i više od onoga što se mogu prihvatiti.
To viÅ¡e govori o intelektualnoj i duhovnoj zapuÅ¡tenosti naÅ¡ega druÅ¡tva, nego o samoj ideji liberalizma ili konzervativizma. Dakako, viÅ¡e bi volio živjeti u baÄÂvi, nego u svijetu bez slobode. Ali sloboda nije dovoljna. Ona je tek poželjno okruženje u kojem ÄÂovjek jedino može potpuno ostvariti sebe. Ali ideologija liberalizma ima i jednu ogromnu manu – bešćutnost. To je ideologija ego tripa, ja i samo ja - ÄÂisti izum kapitalizma. Ona ÄÂovjeku otvara sve moguće granice, ali ga zaboravlja podsjetiti i na odgovornost prema svijetu oko sebe, pa i onom u neposrednoj blizini. Lijepo je imati svoje «ja» i svakome treba omogućiti da to svoje «ja» ispuni i ostvari baÅ¡ onako kako on to osjeća i želi. Ali takoÄ‘er ne treba zaboraviti da je ÄÂovjek i druÅ¡tveno biće, i da to «ja» može biti joÅ¡ puno bolje i ispunjenije tek u dodiru s drugim ljudima. U tom kontekstu, puno mi je bliža socijaldemokracija. Sloboda, dakle, apsolutno da! Svakome! Ali i snažan osjećaj da svijet ne postoji samo radi mene, nego da sam i ja jedna od karika u lancu ljudske zajednice, i da sam odgovoran i za svoju i za tuÄ‘u slobodu. Kako ono reÄÂe Hamingway, «kome zvono zvoni... meni zvoni!»?
Ni ja kao gay, ni ti kao hetrić, nismo birali svoj identitet. Takvi smo kakvi jesmo. Ateisti bi rekli da je za sve to kriva majka Priroda, a ja kao vjernik vjerujem da je sve to dio veliÄÂanstvenog ÄÂina Božje kreacije. Od najsićuÅ¡nijeg atoma do zadnje zvijezde u svemiru, niÅ¡ta nije isto. ÄŒitav svijet je pun raznolikosti. Da nije takav već bi odavno bio dosadan.
Biti gay, nije niÅ¡ta naroÄÂito i niÅ¡ta posebno. Ni u pzitivnom ni u negativnom kontekstu u odnosu na heteroseksualnost. S tim se nemate Å¡to posebno hvaliti, a bome ni zaÅ¡to sramiti. Iste zakonitosti vrijede i u jednom i u drugom sluÄÂaju, i ne vidim ama baÅ¡ ni jedan razlog zaÅ¡to bi se stidio svog identiteta. Pitanje «žvakanja» dolazi tek u sagledavanju onoga kako pojedina osoba živi taj svoj identitet, i kako se odnosi prema sebi i prema drugim osobama. A to je opet pak pitanje karaktera te osobe, a ne njene seksualnosti. I ja mogu voljeti isto kao i ti, i ja mogu mrziti isto kao i ti, i ja mogu biti podjednako dobar ili podjednako loÅ¡ kao i ti. Nema tu nikakve razlike. Ne znam Å¡to je tu toliko «liberalno» reći nekome ono Å¡to osjećaÅ¡ i Å¡to jesi? Zar bi bilo ispravnije u sebi osjećati jedno, a izvana pokazivati neÅ¡to drugo? Živjeti dvostruki život? Zatajiti svoju istinu, jer je nekomu poželjnije ÄÂuti tvoju laž? - To je hipokrizija i to je loÅ¡e! Ta licemjernost je dugo bila i joÅ¡ uvijek se promovira kao poželjan druÅ¡tveni standard. Nasuprot tome, ja otvoreno kažem ono Å¡to osjeÄÂam i ono Å¡to mislim, svijestan sebe i svog identiteta. Ã…Â to viÅ¡e, ako nekoga dovoljno poÅ¡tujem onda mislim da taj zaslužuje znati moju istinu. Iskrenost je vrlina a ne mana. Žalosno bi bilo pristati na standard po kojemu bi se iskrenost kažnjavala a licemjerje honoriralo.
Eto, zato sam se deklarirao javno! Iz dubokog i intimnog inata – ne želim biti licemjer koji će živjeti dva paralelna života, jedan za sebe drugi za okolinu.
Ali, tvrdiš da si vjernik. U Bibliji pak piše da je Bog stvorio Adama i Evu, crkva nije baš naklonjena ljudima kao što si ti?
Naravno! TeÅ¡ko da mogu i zamisliti svijet bez Boga. I ovakav kakav jest, svijet je jedna ogromna ludara, a zamislite da nema Boga i bar ononog osjeÄÂaja da nas na kraju ipak svih ÄÂeka Netko kome ćemo morati položiti raÄÂune za svoja (ne)djela?! Druga je pak stvar Å¡to se pojedine institucije stavljaju kao posrednici izmeÄ‘u Boga i ÄÂovjeka, i kao Å¡verceri žicaju tvoju duÅ¡u, ne da bi je otvorili Bogu, nego da bi je podredili sebi i svojim zemaljskim interesima. Bog u kojeg ja vjerujem je Bog dobra, onaj kojega je Isus definirao kao Ljubav. I potpuno mi je svejedno kako pojedinac Å¡tuje tog Boga, i kako komunicira s Njim. Bio netko katolik, pravoslavac, musliman, budist ili neÅ¡to skroz treće, za mene je irelevantno. Bitno je da ÄÂovjeka ta vjera nadopunjuje, da ga ÄÂini boljim i humanijim bićem.
Ã…Â to se Biblije tiÄÂe, lijepa je i romantiÄÂna ta biblijska priÄÂa o Adamu i Evi. I tužna u isto vrijeme. Ali ako ćemo je slijediti doslovno, postaje i besmislena. Jer ako je Bog stvorio samo Adama i Evu, onda se ta priÄÂa neslavno zavrÅ¡ila. Naime, Adam i Eva su napravili Kaina i Abela, potom je Kain ubio Abela, i gdje smo sad? Jedan bratoubojica ostade sam na svijetu. I kako je onda iÅ¡lo dalje? Ne vjerujem da je Bog bio toliko kratkovidan. Moralo je tu biti joÅ¡ neÅ¡to. Ã…Â to viÅ¡e, meni se sviÄ‘a priÄÂa koju je napisao jedan veliki ÄÂovjek, Herman Hesse, u kojoj kaže: «Kad pjesnici piÅ¡u romane, obiÄÂno to ÄÂine tako kao da su Bog te da mogu imati svekoliki pregled nad nekom ljudskom priÄÂom i mogu je shvatiti i prikazati tako kao da je Bog priÄÂa sam sebi bez svih koprena, posve temeljito. To ja ne mogu, kao Å¡to ne mogu ni pjesnici. No moja je priÄÂa meni važnija nego ikojem pjesniku njegova; jer to je moja vlastita priÄÂa, a ona je priÄÂa jednog ÄÂovjeka – ne kakvog izmiÅ¡ljenog, idealnog ili na neki naÄÂin nepostojećeg, već stvarnog, jedinstvenog živog ÄÂovjeka.»
Tu je i ona ideja, ona poruka koju želim reći svima: «... ni jedan ÄÂovjek nije samo on sam, on je i jedinstvena, posve osobita, u svakom sluÄÂaju važna i neobiÄÂna toÄÂka gdje se križaju svjetske pojave, samo jednom tako i nikad viÅ¡e. Zato je važna priÄÂa svakog ÄÂovjeka, vjeÄÂna, božanska, zato je svaki ÄÂovjek, dok neko živi i ispunjava želju prirode, divan i vrijedan svake pozornosti. U svakome je duh postao lik, u svakome trpi stvorenje, u svakome se jedan spasitelj pribija na križ.»
To je vjera i moja poruka i za Adama i za Evu.
OPROSTITE NA ISKRENOSTI
Vratimo se politici, ipak smo ubog toga ovdje. Otkud jedan gay u politici?
Nagovorili me heteroseksualci. Ã…Â alim se, naravno. Iako ni to nije daleko od istine. Zapravo, potpuno je nebitno za politiku je li netko gay ili hetero, muÅ¡karac ili žena, oženjen ili neoženjen, star ili mlad... U politici bi se trebale vrednovati druge stvari, prije svega programi i ideje. Nisam u politiku uÅ¡ao zbog toga Å¡to sam peder, nego zbog sasvim drugih pobuda. Filmovi koje gledamo na hrvatskoj politiÄÂkoj sceni previÅ¡e su zastarjeli, ÄÂak i funkcioniraju kao oni sa poÄÂetka filmske industrije, doduÅ¡e ne kao crno-bijeli, ali zar crveno-plava igra nijansi nije isti drek.
Htio bi gledati neÅ¡to drugo, zanimljivije, konkretnije. Pa kako sve velike stranke funkcioniraju po gotovo istom scenariju, u kojem je partijska logika i disciplina iznad općeg druÅ¡tvenog interesa, pa i programski jedna drugoj sliÄÂe kao jaje jajetu, odluÄÂio sam, zajedno sa timom skroz novih i svježih ljudi, sam napisati svoj scenarij. I to je glavni motiv zaÅ¡to sam tu. To je priÄÂa koju želim ispriÄÂati.
Ipak, ti si prvi politiÄÂar koji se javno deklarirao kao gay. I to je ono po ÄÂemu će te ljudi prepoznavati.
Ako im je tako lakÅ¡e, neka bude tako. Nemam niÅ¡ta protiv. DapaÄÂe!
Naime, istina je da je mnogima draže živjeti po već unaprijed iskovanim kalupima, nego ukljuÄÂit mozak i samostalno kroÄÂit kroz život, razmiÅ¡ljati o stvarima i donositi samostalne i vlastite odluke. LakÅ¡e je imati voÄ‘u, sakriti se u masi velikih stranaka, mahati zastavicama i kao mali Mujo vikat Å¡to i svi Turci.
I to je, ako hoćeš, nešto što me dodatno motivira. Ako im je šaka u glavu to što im je jedan gay rekao da je peder, onda je to super stvar. Možda se zapitaju kojeg vraga sad hoće taj peder.
Ã…Â to se tiÄÂe toga jesam li prvi peder koji ne krije svoj seksualni identitet, mogu reći samo to da znam hrpu pedera koji su sjedili u Saboru, Vladi, diplomaciji, ministarstvima... I iskreno, intimno mi je jako žao mnoge od tih ljudi. Taj strah od toga hoće li netko otkriti njihov intimni život i koje sve budalaÅ¡tine rade kako bi se pokazali drugÄÂijima od onoga Å¡to jesu, za mene je perverzija svoje vrste. Kome to treba? Kome ti ljudi mogu pomoći, uÄÂiniti neÅ¡to za druge, kad im je vlastiti strah veći od snage karaktera?
Ne želim to! I ne pada mi na pamet živjeti takvim životom. Ako je iÅ¡ta perverzno u homoseksualnosti, onda je to ta dvoliÄÂnost pojedinaca, taj strah od sebe samih. Dakako, ja razumijem ljude kojima bi otkrivanje svoje seksualnosti donijelo niz ozbiljnih problema sa okolinom, i takvi imaju moju punu podrÅ¡ku. ÄŒovjekova intima je vrlo osjetljivo pitanje, i uvijek treba poÅ¡tivati neÄÂije pravo na privatnost. Tu ozbiljno grijeÅ¡e oni gej aktivisti koji inzistiraju na, kako se to kaže, «izlasku iz ormara» pod svaku cijenu, pri tome smatrajući one osobe koje to iz objektivnih ili subjektivnih razloga nisu u stanju napraviti, manje vrijednim od sebe. I to je takoÄ‘er svojevrsna diskriminacija, protiv koje ću uvijek i svugdje govoriti.
No s druge strane, vrijeme je da oni koji imaju hrabrosti iskoraÄÂe i da pokažu drugima kako homoseksualci nisu bića s rogovima i repovima, nego sasvim obiÄÂni graÄ‘ani ove zemlje.
Pa, eto, za sebe mislim da to jesam. I oprostite mi na iskrenosti, ako možete, Å¡to vam jedan peder govori ono Å¡to bi svaki normalan ÄÂovjek trebao imati kao elementarni bonton u svojoj komunikaciji i suživotu s drugim ljudima.
Spominješ homoseksualce koji su sjedili u Saboru i Vladi. Može neko ime?
Ne može! Radije ti pustim onu pjesmu, «...što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote...». Ali ću ti reći ovo, pogledaj malo pozornije one ljude iz javnog života, koji koriste svaku priliku da se bace kamenom na homiće. Zanimljivo, ali ajde da analiziramo malo bolje tko to baca kamen na slavuje?
Sanader?
Ã…Â to s njim?
Je li i on gay?
Ne znam. I ne zanima me.Gledao sam ga na HTV-u, kod Aleksandra Stankovića. Tamo je rekao da nema stav o tome. ÄŒudna poza, moram priznati. Ali dobro. Ne mora imati svatko stav o svemu, iako bi od premijera bilo normalno za oÄÂekivati da ima stav o svim važnim pitanjima svojih graÄ‘ana. No, nije bar elementarno nepristojan i ne trabunja gluposti kao pojedinci iz njegove stranke.
OBITELJ JE VRELO ŽIVOTA
Da se vratimo na izbore. Svaka lista ima 14 kandidata. Na tvojoj ima 5 žena i 9 muškaraca. Jesu li svi istog seskualnog opredjeljenja?
Iskreno, nemam pojma. To nije bio kljuĠpo kojemu sam tražio ljude. Za gospođu Vlastu Miholić Marić, koja je treća na mojoj listi, znam da ima jako skladan i uredan obiteljski život. Žena ima troje zlatne djece, uspješna je poslovna žena, doktorica i dobra majka. Doći u njenu kuću i družiti se s njenom obitelju, uvijek mi je bila posebna radost. To je, recimo, jedan izvaredan primjer dobrog starog tradicionalnog pojma obitelji i braka, kojeg svakako podržavam i kojemu se divim.
Druga na listi je Ana Mijić, cura koja je tek diplomirala, živi sa deÄÂkom i pokuÅ¡ava osnovati svoju obitelj i srediti si život u uvjetima koje nam pruža hrvatsko druÅ¡tvo. I tako redom, svaki kandidat ima svoju priÄÂu.
Ono Å¡to me vodilo pri odabiru ljudi s kojima sam složio ovu, naÅ¡u zajedniÄÂku priÄÂu, bila je ideja – razbijati predrasude svih vrsta i okrenuti jednu novu stranicu u hrvatskoj politici. Tražio sam ljude u kojima se nakupio dovoljan talog frustracija kojeg nam aktualna politika svakodnevno servira i koji imaju minimum graÄ‘anske hrabrosti zauzeti se za sebe i svoje bližnje.
Dosta nam je kukurikanja kako nitko i niÅ¡ta ne valja, kako je sve crno i kako se niÅ¡ta ne može napraviti. Želimo aktivno sudjelovati u politiÄÂkom i druÅ¡tvenom životu. Želimo govoriti i raditi o onome Å¡to nas tiÅ¡ti kao ljude, kao graÄ‘ane... Zanima nas konkretan život i konkretan ÄÂovjek. Ne pristajemo na presing aktualne politike, gdje se ÄÂitav svijet vrti oko dvije boje i nekoliko imaginarnih «velikih ciljeva» kao Å¡to su ulazak u EU i NATO, koji bi navodno trebali rjeÅ¡iti sve naÅ¡e probleme.
Gay i tradicionalne obiteljske vrijednosti, to mi se nekako ne uklapa?
Kao Å¡to vidiÅ¡, kod ljudi bez predrasuda - savrÅ¡eno. Svi mi imamo obitelj. Mamu, tatu, sestru, brata... neki i djecu. Ono Å¡to je bitno jest to da svatko može sam izabrati koga će i kako voljeti, s kim će i kako živjeti. A ono Å¡to bi bilo dobro, i Å¡to mi kažemo jest: živi, i pomozi živjeti! – To je i slogan naÅ¡e predizborne kampanje. I da, baÅ¡ ja kao gej, želim promovirat socijalnu politiku koja će voditi posebnu brigu o ljudima koji imaju obitelj, pogotovo onu s viÅ¡e djece. Briga države za takve obitelji, svakako mora biti intenzivnija i osjetljivija. Jer ja koji nemam djecu, ne moram na poÄÂetku svake Å¡kolske godine razbijati glavu kako djeci kupiti knjige i opremiti ih za Å¡kolu, a majka od recimo troje djece i prosjeÄÂnom hrvatskom plaÄÂom itekako mora razbijati glavu kako sve to napraviti sa 2 000 ili 3 000 kuna. Obitelj je vrelo života i ona mora biti na posebnom mjestu u socijalnoj politici države.
Ã…Â to je sa gay brakovima?
To nitko nije tražio. Udruge su tražile legalizaciju istospolnih zajednica. Jedan takav zakon je i donijet. Prigovor je bio da istospolne zajednice ne mogu ući u Obiteljski zakon i da se ne smiju zvati brakom. Ok. Neka se nazovu kako žele, ono što je bitno, bar po mom mišljenju, jest to da ljudi koji su u takvim zajednicama imaju jednaka zakonska prava kao i heteroseksualci. Nije bitna forma. Bitan je sadržaj.
Posvajanje djece?
To je joÅ¡ jedan tabu. Djeca su preozbiljna stvar da bi se s njima kockalo i licitiralo. I oprosti, malo mi je perverzno govoriti o posvajanju djece u kontekstu neÄÂije seksualnosti. Djecu mogu odgajati samo dobri roditelji, a koje su oni seksualne orijentacije posve je nebitno. Znam hrpu heteroseksualaca koje boli pimpek za vlastitu djecu, koja maltretiraju, zapostavljaju, pa ÄÂak i zlostavljaju tu djecu. I Å¡to toj djeci znaÄÂi ÄÂinjenica da su im roditelji heteroseksualci, kad su naprosto loÅ¡i roditelji. Isto tako imam najbolju frendicu koja je lezba i ima kćerku koju kad vidiÅ¡, prosto ti je žao Å¡to joj nisi tata. Ali ta žena nije to dijete odgajala kao lezba, nego prije svega kao majka.
ÄŒesto se ÄÂuje pitanje, pa i od samih homoseksualaca, kome trebaju te gay parade?
Parade nikoga nisu ubile, ali nekako ne vjerujem da se s njima neÅ¡to bitno može postići. Na zapadu to su već odavno dobro komercijalizirane zabavne manifestacije, a kod nas svaka sa sobom vuÄÂe nove skandale. To govori koliko smo joÅ¡ daleko od druÅ¡tva tolerancije i prihvaÄÂanja razliÄÂitosti. Ako pravo na parade imaju radnici, vjernici, sindikalci, karnevali... zaÅ¡to ne bi i homoseksualci. Ono Å¡to meni osobno smeta jest ÄÂinjenica da se one ponekad manipuliraju od strane radikalnih pojedinaca, kojima su one jedino mjeto da provokacijama doÄ‘u do izražaja. Ne znam koja logika može stajati iza transparenta «Živjela perverzija», na skupu koji bi trebao razbijati tabu o homoseksualnosti kao perverziji? Zar to nije glupo i kontraproduktivno?
FUĆKA MI SE I ZA LJEVICU I ZA DESNICU
Gdje se krije tajna između Vinka Kalinića i Hrvatskog zbora?
U Tomislavu Grgi AntiÄÂiću.
To je onaj koji je pokrenuo ÄÂasopis Harahvati, a ne zna razliku izmeÄ‘u «Ä» i «ć»?
Da, upravo taj. ÄŒovjeka sam upoznao prije dvije godine i fascinirao me svojim naÄÂinom razmiÅ¡ljanja. Za razliku od onih koji ÄÂitav svoj život Å¡etaju u Zagrebu od Frankopanske do PraÅ¡ke, i znaju samo za razliku izmeÄ‘u «Ä» i «ć», ovaj frajer je proÅ¡ao ÄÂitav svijet, živio i radio na svim kontinentima, upoznao razne kulture, religije i civilizacije, a opet ostao svoj. ÄŒovjek je uspio u životu te otvorio nekoliko tvornica i zaposio preko 200 obitelji. I svoj kapital i znanje ne troÅ¡i, kao mnogi pravopropisni hrvatski mužjaci na skupocjene aute i jahte, nego je oduÄÂio podržati jednog pedera i grupu mladih ljudi da zavrte svoj film.
I on je gay?
Ha ha ha... Ne, naprotiv. Pravi pravcati primjerak patrijarhalnog mužjaka. Oženjen ÄÂovjek i ima sreÄ‘enu obitelj.
Zašto te onda podržao?
Zato Å¡to je vrlo otvoren i zaista želi neÅ¡to promjeniti u ovoj maloj i uÄÂmaloj žabokreÄÂini. Meni se svidio njegov gospodarski program. ÄŒovjek ima njuha za biznis i zna sve lupeže koji vladaju svijetom. A uz to voli Hrvatsku. Idealna kombinacija za malo svježine u hrvatskoj gospodarskoj politici. Njemu se pak svidio onaj moj buntovni, pravaÅ¡ki gen. I za ÄÂas smo se dogovorili. On je napisao gospodarski program, a ja sam okupio mlade, buntovne, stranaÄÂki i ideoloÅ¡ki neoptereÄÂene ljude, i iziÅ¡li smo na izbore. On vodi 3 izborne jedinice, ja jednu.
Hrvatski zbor, zvuÄÂi militantno i desno.
Ma fućka mi se i za desnicu i za ljevicu, ja sam za pravicu. Zanimaju me prave, konkretne stvari. Zanimaju me autentiÄÂne ljudske priÄÂe a ne puka ideoloÅ¡ka naklapanja. To desno i lijevo, kod nas vam je isto kao i ono sa «Ä» i «ć». NećeÅ¡ ti filozofije. To je za one kojima je bitna forma, a ne sadržaj. Uostalom, jedan od najbitnijih ciljeva moje kandidature na izborima je razbijanje predrasuda svih vrsta, pa i tih idiotarija podjela na crne i crvene, lijeve i desne... AntiÄÂić mi se sviÄ‘a baÅ¡ po tome Å¡to ima tu Å¡irinu, vidi stvari i s lijeva i s desna. Nije nikakav fanatik. Uz to je i vrlo duhovit ÄÂovjek, Å¡to bi u gej zajednici rekli – vrlo queer.
Tu je i jedan umirovljeni general HV, general Ante Roso?
Da. Hrvatska vojska nije zloÄÂinaÄÂka organizacija, nego pobjedniÄÂka vojska koja je oslobodila Hrvatsku od brutalne agresije koja je izvrÅ¡ena nad nama kao državom i narodom. ÄŒast mi je biti u njegovom druÅ¡tvu, kao i u druÅ¡tvu hrvatskih branitelja. Pa zar to nije i bio naÅ¡ san s kojim smo 1990-tih i krenuli u priÄÂu o slobodi, neovisnosti, demokraciji..., da se i pederi i generali bore za istu stvar – za slobodnu, pravednu i ponosnu Hrvatsku?!
PROTIV URBANOG RASIZMA
Zašto baš Zagorje?
Da, zanimljivo pritanje. Pa od tud su došli svi važni hrvatski mužjaci hrvatske prošlosti – Gubec, Tito, Tuđman... Ha ha ha...Šalim se, naravno. Nije to bio razlog, zašto Zagorje.
Zagorje je bio moj inat svima onima koji su htjeli moju kandidaturu u prvoj izbornoj jedinici, u Zagrebu. Govorili su mi, uvjeravali me, preklinjali... sve samo Zagorje ne. IzmiÅ¡ljali su svaÅ¡ta, em tamo su sela, to je provincija, tamo vladaju predrasude itd. I kako onda nećeÅ¡ prihvatiti taj izazov?! Odgovorio sam im da ću im dokazati da su u krivu i da njihov urbani rasizam nije niÅ¡ta bolji od seljaÄÂkog primitivizma. Ja sam upoznao Zagorje, i ja sam dijete sa sela. Poznajem duÅ¡u hrvatskog ÄÂovjeka i znam da je ta duÅ¡a plemenita. U njoj nema mržnje. Treba joj samo znati priÄÂi na pravi naÄÂin. Nadam se da ću uspjeti.
Pa, eto, ako baš hoćeš, ima i jedan vrlo intiman razlog. Jedan mali Varaždinec ukrao mi je dio srca i zaljubio sam se u ovaj kraj. To je najljepša i najrazvijenija hrvatska regija. I bura dolazi sa sjevera. A to je ono što želim da zapljusne Hrvatsku, val svježih lica, ideja, poleta, vjere u ljude...
Ako uđeš u Sabor, koga ćeš podržati u sastavljanju Vlade? HDZ ili SDP?
Nemam apriori predrasuda prema ni jednoj stranci. Vidjeli smo oba filma već viÅ¡e puta i ja bi radije neÅ¡to posve drugo. Sigurno neću prodati svoj glas i nastojat ću biti autentiÄÂni predstavnik svojih biraÄÂa. On će se sigurno ÄÂuti u Saboru bar duplo viÅ¡e nego da sam ÄÂlan bilo HDZ-a bilo SDP-a, jer me ne obvezuje stranaÄÂka stega i mogu misliti i govoriti po vlastitoj savjesti. To je prednost samostalnih zastupnika.
Ipak, tko ti je bliži?
Ponavljam, generalno ni jedni. Ovako, pojedinaÄÂno, mogu izdvojiti tek pojedince. Ako govorimo o pravima žena, radnika, obitelji, seksualnih i rodnih manjina, svakako Ã…Â ime LuÄÂin, gospoÄ‘a Sobol, Ivo Banac. Ako govorimo o gospodarstvu, TonÄÂi Tadić. VidiÅ¡, opet ne možeÅ¡ ići logikom crno-bijelo, lijevo-desno. To je uvijek kriva logika. Ne želim, zbog partijskih interesa zatajiti na općem dobru. Ne želim biti prosjeÄÂan zastupnik. Želim biti drukÄÂiji i bolji od sadaÅ¡njih zastupnika.
Konkretno, koji je tvoj program? Što nudiš ljudima?
Prije svega iskrenost. Ako mi dopustiÅ¡ malo sarkazma na vlastiti raÄÂun, mogu reći - bez brige, neću se boriti samo za svoju guzu. Osobno, socijalne teme su moje teme. ÄŒovjek, i to vrlo konkretan ÄÂovjek i njegovi egzistencijalni problemi su moja preokupacija. Zanimaju me granice slobode, ali i odgovornost prema druÅ¡tvu, obitelji, okoliÅ¡u.
Volio bi da država koju smo stvorili u proÅ¡lom krvavom ratu ne bude ljudima tuÄ‘a kao ona koju smo prije toga sruÅ¡ili. Zaslužili smo bolje i ne sviÄ‘a mi se Å¡to sve viÅ¡e ljudi razmiÅ¡lja kako otići iz nje, a ne kako ostati tu i izgraditi sebi život i dom za lijep i ugodan život. Proporcionalno teritoriju, Hrvatska je velika zemlja s malim brojem stanovniÅ¡tva i ima mjesta za svih i svi mogu živjeti dobro. Prije tri mjeseca radio sam intervju sa gospoÄ‘om Anom Knežević, predsjednicom najveće sindikalne srediÅ¡njice – SSSH. IspriÄÂala mi je jednu tužnu priÄÂu.
Žena kaže ovako: «Bila sam na jednom sastanku u Pragu 1994. godine, kada je govorio jedan predstavnik Svjetske banke. UsporeÄ‘ivao je Hrvatsku i Finsku. Kaže, Finska ima tisuću jezera, ima pola godine dan pola godine noć, prosjećnu temperaturu 16 stupnjeva. Hrvatska ima tisuću otoka, ima mediteransku i kontinentalnu klimu, ima otok Hvar s 300 sunÄÂanih dana... I sad pita: Å¡to mislite koja zemlja ima bolje mogućnosti, koja je po logici stvai razvijenija? Svi su u jedan glas rekli: Hrvatska! A on kaže: ne, Finska je razvijenija. Apsudno, zar ne?»
Eto, to je pitanje o kojem ja razmiÅ¡ljam već tri mjeseca. ZaÅ¡to živimo apsurdno? ZaÅ¡to se ubilo preko 1 600 hrvatskih braitelja poslije rata? ZaÅ¡to pametna i uspjeÅ¡na djeca koja nemaju za platiti 6 000 knuna za upisat godinu, ne mogu zavrÅ¡iti fakultet? ZaÅ¡to uvozimo tuÄ‘e smeće, a bacamo plodove naÅ¡ih seljaka? ZaÅ¡to Å¡utimo kad pretuku dvojicu mladića usred bijela dana u srediÅ¡tu metropole samo zato Å¡to se nekome ne sviÄ‘aju jer su drukÄÂiji? ZaÅ¡to momci i djevojke ne žele imati djecu i osnovati obitelj, jer se boje da toj djeci neće imati mogućnost osigurati bolju budućnost od one koju su oni imali? ZaÅ¡to galasmo uvijek za iste, već izlizane i ofucane face, iako znamo da nas beskrajno lažu, da nas vozaju žedne preko vode. I tako redom, mogao bi nabrajati do preksutra
To i sliÄÂna pitanja je ono Å¡to mene muÄÂi. Fućka mi se kad će Hrvatska u EU i NATO. Zanima me kad ćemo mi postat Europljani u sebi? Kada ćemo poÄÂeti razmiÅ¡ljati na njihov naÄÂin i poÄÂeti se voditi njihovom logikom. Ako može Finska, može i Hrvatska. Nemamo alibi za svoje apsurde. To je naÅ¡a krivnja i naÅ¡ pederluk. I da, to je moj najveći san - želim tu i takvu Hrvatsku okrenuti naglavaÄÂke! To je moj program i zato sam uÅ¡ao u politiku.
Vidim da si uvjeren u svoj ulazak u Sabor. Ne svodi li se tvoja uvjerenost u nadu da će 10 posto homoseksulaca koliko ih prema nekim tvrdnjam ima u ljudskoj populaciji glasati za tebe upravo zbog tvojeg deklariranja i djelovanja kao gay aktivista?
Ne. Moja kanditaura i politiÄÂka aktivnost nemaju veze sa mojom homoseksualnošću i nikako ne želim da se to povezuje. Imao sam hrabrosti ili bolje reÄÂeno dovoljno iskrenosti da javno kažem-"Gay sam, pa Å¡to!?". Upravo to i jeste moja politiÄÂka platforma, iskrenost. Naravno da sam zbog toga izazvao veću pažnju javnosti, ali to je opet dio mene i od toga se ne može pobjeći. Da naglasim, razlog moje kanditature nije propagiranje i borba za prava homoseksualnih zajednica, već borba za bolju, liberalniju, socijalno osjetljiviju Hrvatsku. Moja homoseksualnost je dio moje intime, a politika je neÅ¡to sasvim drugo. Ne želim da me gledaju kao homoseksualca u politici, već kao politaÄÂara koji je homoseksualac.
Vinko Kalinić: Prvi deklarirani homoseksualac u Saboru
Svakako najintrigantnije iznenaÄ‘enje ovogodiÅ¡njih parlamentarnih izbora je ime jednog mladog i Å¡iroj javnosti manje poznatog politiÄÂara. Naime, prvi put u povijesti hrvatske demokracije, na predstojećim parlamentarnim izborima, izbornu listu i to baÅ¡ u naÅ¡oj 3. Izbornoj jedinici predvoditi će deklarirani homoseksualac.
Da iznenaÄ‘enje bude joÅ¡ veće, dotiÄÂni ne dolazi na mala vrata iz neke od velikih stranaka lijeve ili liberalne provijencije, koje su jedine otvarale pitanja seksualnih i rodnih manjina u proteklih nekoliko godina, Å¡to bi bilo logiÄÂno za oÄÂekivati, već iz jedne novoosnovane po svemu desno orijentirane izvanparlamentarne stranke.
Tko je Vinko Kalinić? Ã…Â to jedan deklarirani gay traži u politici? Je li krhka hrvatska demokracija spremna suoÄÂiti se s joÅ¡ jednim izazovom i napraviti svoj prvi iskorak u tom pravcu? ZaÅ¡to baÅ¡ Zagorje? Hoće li Hrvatska položiti i taj test svoje demokratiÄÂnosti, tolerancije i meÄ‘uljudskog uvažavanja, koji je u civiliziranim zapadnim demokracijama odavno već postao standard? I Å¡to jedan deklarirani gay može nova donijeti hrvatskoj politici?
Upravo ta pitanja navela su me na intervju. Već i sama kandidatura Vinka Kalinića razbija uvriježeno mišljenje o Hrvatskoj kao konzervativnoj, ulazak Vinka Kalinića u Sabor bio bi presedan i Hrvatsku bi primakao zemljama visoko razvijene demokracije.
Priznajem, onako ljudski! Sa skepsom sam krenuo na razgovor, uvjeren da se radi o još jednom predizbornom triku i željom za medijskom pažnjom, ali nakon dugog, iscrpnog i otvorenog razgovora, ostao sam iznenađen. Čovjek se ne šali, vidi sebe u saborskoj klupi.
Tko je Vinko Kalinić?
Jedan sasvim obiÄÂan deÄÂko, pomalo romantiÄÂan pomalo konzervativan, koji joÅ¡ uvijek vjeruje prvenstveno u ÄÂovjeka i ljudske ideale.
Konzervativan? Mnogi će se nasmijati na ovu konstataciju?!
Smijeh još nikoga nije ubio. Volim ja kad se ljudi smiju. Ako ništa drugo, to je zdravo za onoga tko se smije. Da je bar više osmjeha na licima naših sugrađana.
MeÄ‘utim, da, u mnogo ÄÂemu ja sebe percipiram kao konzervativno misaono biće. Dakako, ne mislim tu na niÅ¡ta primitvno, nazadno, neuko, sirovo – Å¡to se ÄÂesto mijeÅ¡a s tim pojmom. Konzervirati, znaÄÂi uÅ¡ÄÂuvati, zaÅ¡tititi, uÄÂiniti trajnom vrijednošću... I mnogi moji ideali u suÅ¡tini jesu baÅ¡ takve prirode, korijen im se vuće od iskona, od poÄÂetka svijeta, pa svejedno su i danas itekako aktualni. I bit će jednako vrijedni dok bude i zadnjeg ljudskog bića.
Ne znam za tvoje intimne ideale, ali deklarirati se javno kao gay, svakako je liberalno. Za mnoge u našem društvu i više od onoga što se mogu prihvatiti.
To viÅ¡e govori o intelektualnoj i duhovnoj zapuÅ¡tenosti naÅ¡ega druÅ¡tva, nego o samoj ideji liberalizma ili konzervativizma. Dakako, viÅ¡e bi volio živjeti u baÄÂvi, nego u svijetu bez slobode. Ali sloboda nije dovoljna. Ona je tek poželjno okruženje u kojem ÄÂovjek jedino može potpuno ostvariti sebe. Ali ideologija liberalizma ima i jednu ogromnu manu – bešćutnost. To je ideologija ego tripa, ja i samo ja - ÄÂisti izum kapitalizma. Ona ÄÂovjeku otvara sve moguće granice, ali ga zaboravlja podsjetiti i na odgovornost prema svijetu oko sebe, pa i onom u neposrednoj blizini. Lijepo je imati svoje «ja» i svakome treba omogućiti da to svoje «ja» ispuni i ostvari baÅ¡ onako kako on to osjeća i želi. Ali takoÄ‘er ne treba zaboraviti da je ÄÂovjek i druÅ¡tveno biće, i da to «ja» može biti joÅ¡ puno bolje i ispunjenije tek u dodiru s drugim ljudima. U tom kontekstu, puno mi je bliža socijaldemokracija. Sloboda, dakle, apsolutno da! Svakome! Ali i snažan osjećaj da svijet ne postoji samo radi mene, nego da sam i ja jedna od karika u lancu ljudske zajednice, i da sam odgovoran i za svoju i za tuÄ‘u slobodu. Kako ono reÄÂe Hamingway, «kome zvono zvoni... meni zvoni!»?
Ni ja kao gay, ni ti kao hetrić, nismo birali svoj identitet. Takvi smo kakvi jesmo. Ateisti bi rekli da je za sve to kriva majka Priroda, a ja kao vjernik vjerujem da je sve to dio veliÄÂanstvenog ÄÂina Božje kreacije. Od najsićuÅ¡nijeg atoma do zadnje zvijezde u svemiru, niÅ¡ta nije isto. ÄŒitav svijet je pun raznolikosti. Da nije takav već bi odavno bio dosadan.
Biti gay, nije niÅ¡ta naroÄÂito i niÅ¡ta posebno. Ni u pzitivnom ni u negativnom kontekstu u odnosu na heteroseksualnost. S tim se nemate Å¡to posebno hvaliti, a bome ni zaÅ¡to sramiti. Iste zakonitosti vrijede i u jednom i u drugom sluÄÂaju, i ne vidim ama baÅ¡ ni jedan razlog zaÅ¡to bi se stidio svog identiteta. Pitanje «žvakanja» dolazi tek u sagledavanju onoga kako pojedina osoba živi taj svoj identitet, i kako se odnosi prema sebi i prema drugim osobama. A to je opet pak pitanje karaktera te osobe, a ne njene seksualnosti. I ja mogu voljeti isto kao i ti, i ja mogu mrziti isto kao i ti, i ja mogu biti podjednako dobar ili podjednako loÅ¡ kao i ti. Nema tu nikakve razlike. Ne znam Å¡to je tu toliko «liberalno» reći nekome ono Å¡to osjećaÅ¡ i Å¡to jesi? Zar bi bilo ispravnije u sebi osjećati jedno, a izvana pokazivati neÅ¡to drugo? Živjeti dvostruki život? Zatajiti svoju istinu, jer je nekomu poželjnije ÄÂuti tvoju laž? - To je hipokrizija i to je loÅ¡e! Ta licemjernost je dugo bila i joÅ¡ uvijek se promovira kao poželjan druÅ¡tveni standard. Nasuprot tome, ja otvoreno kažem ono Å¡to osjeÄÂam i ono Å¡to mislim, svijestan sebe i svog identiteta. Ã…Â to viÅ¡e, ako nekoga dovoljno poÅ¡tujem onda mislim da taj zaslužuje znati moju istinu. Iskrenost je vrlina a ne mana. Žalosno bi bilo pristati na standard po kojemu bi se iskrenost kažnjavala a licemjerje honoriralo.
Eto, zato sam se deklarirao javno! Iz dubokog i intimnog inata – ne želim biti licemjer koji će živjeti dva paralelna života, jedan za sebe drugi za okolinu.
Ali, tvrdiš da si vjernik. U Bibliji pak piše da je Bog stvorio Adama i Evu, crkva nije baš naklonjena ljudima kao što si ti?
Naravno! TeÅ¡ko da mogu i zamisliti svijet bez Boga. I ovakav kakav jest, svijet je jedna ogromna ludara, a zamislite da nema Boga i bar ononog osjeÄÂaja da nas na kraju ipak svih ÄÂeka Netko kome ćemo morati položiti raÄÂune za svoja (ne)djela?! Druga je pak stvar Å¡to se pojedine institucije stavljaju kao posrednici izmeÄ‘u Boga i ÄÂovjeka, i kao Å¡verceri žicaju tvoju duÅ¡u, ne da bi je otvorili Bogu, nego da bi je podredili sebi i svojim zemaljskim interesima. Bog u kojeg ja vjerujem je Bog dobra, onaj kojega je Isus definirao kao Ljubav. I potpuno mi je svejedno kako pojedinac Å¡tuje tog Boga, i kako komunicira s Njim. Bio netko katolik, pravoslavac, musliman, budist ili neÅ¡to skroz treće, za mene je irelevantno. Bitno je da ÄÂovjeka ta vjera nadopunjuje, da ga ÄÂini boljim i humanijim bićem.
Ã…Â to se Biblije tiÄÂe, lijepa je i romantiÄÂna ta biblijska priÄÂa o Adamu i Evi. I tužna u isto vrijeme. Ali ako ćemo je slijediti doslovno, postaje i besmislena. Jer ako je Bog stvorio samo Adama i Evu, onda se ta priÄÂa neslavno zavrÅ¡ila. Naime, Adam i Eva su napravili Kaina i Abela, potom je Kain ubio Abela, i gdje smo sad? Jedan bratoubojica ostade sam na svijetu. I kako je onda iÅ¡lo dalje? Ne vjerujem da je Bog bio toliko kratkovidan. Moralo je tu biti joÅ¡ neÅ¡to. Ã…Â to viÅ¡e, meni se sviÄ‘a priÄÂa koju je napisao jedan veliki ÄÂovjek, Herman Hesse, u kojoj kaže: «Kad pjesnici piÅ¡u romane, obiÄÂno to ÄÂine tako kao da su Bog te da mogu imati svekoliki pregled nad nekom ljudskom priÄÂom i mogu je shvatiti i prikazati tako kao da je Bog priÄÂa sam sebi bez svih koprena, posve temeljito. To ja ne mogu, kao Å¡to ne mogu ni pjesnici. No moja je priÄÂa meni važnija nego ikojem pjesniku njegova; jer to je moja vlastita priÄÂa, a ona je priÄÂa jednog ÄÂovjeka – ne kakvog izmiÅ¡ljenog, idealnog ili na neki naÄÂin nepostojećeg, već stvarnog, jedinstvenog živog ÄÂovjeka.»
Tu je i ona ideja, ona poruka koju želim reći svima: «... ni jedan ÄÂovjek nije samo on sam, on je i jedinstvena, posve osobita, u svakom sluÄÂaju važna i neobiÄÂna toÄÂka gdje se križaju svjetske pojave, samo jednom tako i nikad viÅ¡e. Zato je važna priÄÂa svakog ÄÂovjeka, vjeÄÂna, božanska, zato je svaki ÄÂovjek, dok neko živi i ispunjava želju prirode, divan i vrijedan svake pozornosti. U svakome je duh postao lik, u svakome trpi stvorenje, u svakome se jedan spasitelj pribija na križ.»
To je vjera i moja poruka i za Adama i za Evu.
OPROSTITE NA ISKRENOSTI
Vratimo se politici, ipak smo ubog toga ovdje. Otkud jedan gay u politici?
Nagovorili me heteroseksualci. Ã…Â alim se, naravno. Iako ni to nije daleko od istine. Zapravo, potpuno je nebitno za politiku je li netko gay ili hetero, muÅ¡karac ili žena, oženjen ili neoženjen, star ili mlad... U politici bi se trebale vrednovati druge stvari, prije svega programi i ideje. Nisam u politiku uÅ¡ao zbog toga Å¡to sam peder, nego zbog sasvim drugih pobuda. Filmovi koje gledamo na hrvatskoj politiÄÂkoj sceni previÅ¡e su zastarjeli, ÄÂak i funkcioniraju kao oni sa poÄÂetka filmske industrije, doduÅ¡e ne kao crno-bijeli, ali zar crveno-plava igra nijansi nije isti drek.
Htio bi gledati neÅ¡to drugo, zanimljivije, konkretnije. Pa kako sve velike stranke funkcioniraju po gotovo istom scenariju, u kojem je partijska logika i disciplina iznad općeg druÅ¡tvenog interesa, pa i programski jedna drugoj sliÄÂe kao jaje jajetu, odluÄÂio sam, zajedno sa timom skroz novih i svježih ljudi, sam napisati svoj scenarij. I to je glavni motiv zaÅ¡to sam tu. To je priÄÂa koju želim ispriÄÂati.
Ipak, ti si prvi politiÄÂar koji se javno deklarirao kao gay. I to je ono po ÄÂemu će te ljudi prepoznavati.
Ako im je tako lakÅ¡e, neka bude tako. Nemam niÅ¡ta protiv. DapaÄÂe!
Naime, istina je da je mnogima draže živjeti po već unaprijed iskovanim kalupima, nego ukljuÄÂit mozak i samostalno kroÄÂit kroz život, razmiÅ¡ljati o stvarima i donositi samostalne i vlastite odluke. LakÅ¡e je imati voÄ‘u, sakriti se u masi velikih stranaka, mahati zastavicama i kao mali Mujo vikat Å¡to i svi Turci.
I to je, ako hoćeš, nešto što me dodatno motivira. Ako im je šaka u glavu to što im je jedan gay rekao da je peder, onda je to super stvar. Možda se zapitaju kojeg vraga sad hoće taj peder.
Ã…Â to se tiÄÂe toga jesam li prvi peder koji ne krije svoj seksualni identitet, mogu reći samo to da znam hrpu pedera koji su sjedili u Saboru, Vladi, diplomaciji, ministarstvima... I iskreno, intimno mi je jako žao mnoge od tih ljudi. Taj strah od toga hoće li netko otkriti njihov intimni život i koje sve budalaÅ¡tine rade kako bi se pokazali drugÄÂijima od onoga Å¡to jesu, za mene je perverzija svoje vrste. Kome to treba? Kome ti ljudi mogu pomoći, uÄÂiniti neÅ¡to za druge, kad im je vlastiti strah veći od snage karaktera?
Ne želim to! I ne pada mi na pamet živjeti takvim životom. Ako je iÅ¡ta perverzno u homoseksualnosti, onda je to ta dvoliÄÂnost pojedinaca, taj strah od sebe samih. Dakako, ja razumijem ljude kojima bi otkrivanje svoje seksualnosti donijelo niz ozbiljnih problema sa okolinom, i takvi imaju moju punu podrÅ¡ku. ÄŒovjekova intima je vrlo osjetljivo pitanje, i uvijek treba poÅ¡tivati neÄÂije pravo na privatnost. Tu ozbiljno grijeÅ¡e oni gej aktivisti koji inzistiraju na, kako se to kaže, «izlasku iz ormara» pod svaku cijenu, pri tome smatrajući one osobe koje to iz objektivnih ili subjektivnih razloga nisu u stanju napraviti, manje vrijednim od sebe. I to je takoÄ‘er svojevrsna diskriminacija, protiv koje ću uvijek i svugdje govoriti.
No s druge strane, vrijeme je da oni koji imaju hrabrosti iskoraÄÂe i da pokažu drugima kako homoseksualci nisu bića s rogovima i repovima, nego sasvim obiÄÂni graÄ‘ani ove zemlje.
Pa, eto, za sebe mislim da to jesam. I oprostite mi na iskrenosti, ako možete, Å¡to vam jedan peder govori ono Å¡to bi svaki normalan ÄÂovjek trebao imati kao elementarni bonton u svojoj komunikaciji i suživotu s drugim ljudima.
Spominješ homoseksualce koji su sjedili u Saboru i Vladi. Može neko ime?
Ne može! Radije ti pustim onu pjesmu, «...što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote...». Ali ću ti reći ovo, pogledaj malo pozornije one ljude iz javnog života, koji koriste svaku priliku da se bace kamenom na homiće. Zanimljivo, ali ajde da analiziramo malo bolje tko to baca kamen na slavuje?
Sanader?
Ã…Â to s njim?
Je li i on gay?
Ne znam. I ne zanima me.Gledao sam ga na HTV-u, kod Aleksandra Stankovića. Tamo je rekao da nema stav o tome. ÄŒudna poza, moram priznati. Ali dobro. Ne mora imati svatko stav o svemu, iako bi od premijera bilo normalno za oÄÂekivati da ima stav o svim važnim pitanjima svojih graÄ‘ana. No, nije bar elementarno nepristojan i ne trabunja gluposti kao pojedinci iz njegove stranke.
OBITELJ JE VRELO ŽIVOTA
Da se vratimo na izbore. Svaka lista ima 14 kandidata. Na tvojoj ima 5 žena i 9 muškaraca. Jesu li svi istog seskualnog opredjeljenja?
Iskreno, nemam pojma. To nije bio kljuĠpo kojemu sam tražio ljude. Za gospođu Vlastu Miholić Marić, koja je treća na mojoj listi, znam da ima jako skladan i uredan obiteljski život. Žena ima troje zlatne djece, uspješna je poslovna žena, doktorica i dobra majka. Doći u njenu kuću i družiti se s njenom obitelju, uvijek mi je bila posebna radost. To je, recimo, jedan izvaredan primjer dobrog starog tradicionalnog pojma obitelji i braka, kojeg svakako podržavam i kojemu se divim.
Druga na listi je Ana Mijić, cura koja je tek diplomirala, živi sa deÄÂkom i pokuÅ¡ava osnovati svoju obitelj i srediti si život u uvjetima koje nam pruža hrvatsko druÅ¡tvo. I tako redom, svaki kandidat ima svoju priÄÂu.
Ono Å¡to me vodilo pri odabiru ljudi s kojima sam složio ovu, naÅ¡u zajedniÄÂku priÄÂu, bila je ideja – razbijati predrasude svih vrsta i okrenuti jednu novu stranicu u hrvatskoj politici. Tražio sam ljude u kojima se nakupio dovoljan talog frustracija kojeg nam aktualna politika svakodnevno servira i koji imaju minimum graÄ‘anske hrabrosti zauzeti se za sebe i svoje bližnje.
Dosta nam je kukurikanja kako nitko i niÅ¡ta ne valja, kako je sve crno i kako se niÅ¡ta ne može napraviti. Želimo aktivno sudjelovati u politiÄÂkom i druÅ¡tvenom životu. Želimo govoriti i raditi o onome Å¡to nas tiÅ¡ti kao ljude, kao graÄ‘ane... Zanima nas konkretan život i konkretan ÄÂovjek. Ne pristajemo na presing aktualne politike, gdje se ÄÂitav svijet vrti oko dvije boje i nekoliko imaginarnih «velikih ciljeva» kao Å¡to su ulazak u EU i NATO, koji bi navodno trebali rjeÅ¡iti sve naÅ¡e probleme.
Gay i tradicionalne obiteljske vrijednosti, to mi se nekako ne uklapa?
Kao Å¡to vidiÅ¡, kod ljudi bez predrasuda - savrÅ¡eno. Svi mi imamo obitelj. Mamu, tatu, sestru, brata... neki i djecu. Ono Å¡to je bitno jest to da svatko može sam izabrati koga će i kako voljeti, s kim će i kako živjeti. A ono Å¡to bi bilo dobro, i Å¡to mi kažemo jest: živi, i pomozi živjeti! – To je i slogan naÅ¡e predizborne kampanje. I da, baÅ¡ ja kao gej, želim promovirat socijalnu politiku koja će voditi posebnu brigu o ljudima koji imaju obitelj, pogotovo onu s viÅ¡e djece. Briga države za takve obitelji, svakako mora biti intenzivnija i osjetljivija. Jer ja koji nemam djecu, ne moram na poÄÂetku svake Å¡kolske godine razbijati glavu kako djeci kupiti knjige i opremiti ih za Å¡kolu, a majka od recimo troje djece i prosjeÄÂnom hrvatskom plaÄÂom itekako mora razbijati glavu kako sve to napraviti sa 2 000 ili 3 000 kuna. Obitelj je vrelo života i ona mora biti na posebnom mjestu u socijalnoj politici države.
Ã…Â to je sa gay brakovima?
To nitko nije tražio. Udruge su tražile legalizaciju istospolnih zajednica. Jedan takav zakon je i donijet. Prigovor je bio da istospolne zajednice ne mogu ući u Obiteljski zakon i da se ne smiju zvati brakom. Ok. Neka se nazovu kako žele, ono što je bitno, bar po mom mišljenju, jest to da ljudi koji su u takvim zajednicama imaju jednaka zakonska prava kao i heteroseksualci. Nije bitna forma. Bitan je sadržaj.
Posvajanje djece?
To je joÅ¡ jedan tabu. Djeca su preozbiljna stvar da bi se s njima kockalo i licitiralo. I oprosti, malo mi je perverzno govoriti o posvajanju djece u kontekstu neÄÂije seksualnosti. Djecu mogu odgajati samo dobri roditelji, a koje su oni seksualne orijentacije posve je nebitno. Znam hrpu heteroseksualaca koje boli pimpek za vlastitu djecu, koja maltretiraju, zapostavljaju, pa ÄÂak i zlostavljaju tu djecu. I Å¡to toj djeci znaÄÂi ÄÂinjenica da su im roditelji heteroseksualci, kad su naprosto loÅ¡i roditelji. Isto tako imam najbolju frendicu koja je lezba i ima kćerku koju kad vidiÅ¡, prosto ti je žao Å¡to joj nisi tata. Ali ta žena nije to dijete odgajala kao lezba, nego prije svega kao majka.
ÄŒesto se ÄÂuje pitanje, pa i od samih homoseksualaca, kome trebaju te gay parade?
Parade nikoga nisu ubile, ali nekako ne vjerujem da se s njima neÅ¡to bitno može postići. Na zapadu to su već odavno dobro komercijalizirane zabavne manifestacije, a kod nas svaka sa sobom vuÄÂe nove skandale. To govori koliko smo joÅ¡ daleko od druÅ¡tva tolerancije i prihvaÄÂanja razliÄÂitosti. Ako pravo na parade imaju radnici, vjernici, sindikalci, karnevali... zaÅ¡to ne bi i homoseksualci. Ono Å¡to meni osobno smeta jest ÄÂinjenica da se one ponekad manipuliraju od strane radikalnih pojedinaca, kojima su one jedino mjeto da provokacijama doÄ‘u do izražaja. Ne znam koja logika može stajati iza transparenta «Živjela perverzija», na skupu koji bi trebao razbijati tabu o homoseksualnosti kao perverziji? Zar to nije glupo i kontraproduktivno?
FUĆKA MI SE I ZA LJEVICU I ZA DESNICU
Gdje se krije tajna između Vinka Kalinića i Hrvatskog zbora?
U Tomislavu Grgi AntiÄÂiću.
To je onaj koji je pokrenuo ÄÂasopis Harahvati, a ne zna razliku izmeÄ‘u «Ä» i «ć»?
Da, upravo taj. ÄŒovjeka sam upoznao prije dvije godine i fascinirao me svojim naÄÂinom razmiÅ¡ljanja. Za razliku od onih koji ÄÂitav svoj život Å¡etaju u Zagrebu od Frankopanske do PraÅ¡ke, i znaju samo za razliku izmeÄ‘u «Ä» i «ć», ovaj frajer je proÅ¡ao ÄÂitav svijet, živio i radio na svim kontinentima, upoznao razne kulture, religije i civilizacije, a opet ostao svoj. ÄŒovjek je uspio u životu te otvorio nekoliko tvornica i zaposio preko 200 obitelji. I svoj kapital i znanje ne troÅ¡i, kao mnogi pravopropisni hrvatski mužjaci na skupocjene aute i jahte, nego je oduÄÂio podržati jednog pedera i grupu mladih ljudi da zavrte svoj film.
I on je gay?
Ha ha ha... Ne, naprotiv. Pravi pravcati primjerak patrijarhalnog mužjaka. Oženjen ÄÂovjek i ima sreÄ‘enu obitelj.
Zašto te onda podržao?
Zato Å¡to je vrlo otvoren i zaista želi neÅ¡to promjeniti u ovoj maloj i uÄÂmaloj žabokreÄÂini. Meni se svidio njegov gospodarski program. ÄŒovjek ima njuha za biznis i zna sve lupeže koji vladaju svijetom. A uz to voli Hrvatsku. Idealna kombinacija za malo svježine u hrvatskoj gospodarskoj politici. Njemu se pak svidio onaj moj buntovni, pravaÅ¡ki gen. I za ÄÂas smo se dogovorili. On je napisao gospodarski program, a ja sam okupio mlade, buntovne, stranaÄÂki i ideoloÅ¡ki neoptereÄÂene ljude, i iziÅ¡li smo na izbore. On vodi 3 izborne jedinice, ja jednu.
Hrvatski zbor, zvuÄÂi militantno i desno.
Ma fućka mi se i za desnicu i za ljevicu, ja sam za pravicu. Zanimaju me prave, konkretne stvari. Zanimaju me autentiÄÂne ljudske priÄÂe a ne puka ideoloÅ¡ka naklapanja. To desno i lijevo, kod nas vam je isto kao i ono sa «Ä» i «ć». NećeÅ¡ ti filozofije. To je za one kojima je bitna forma, a ne sadržaj. Uostalom, jedan od najbitnijih ciljeva moje kandidature na izborima je razbijanje predrasuda svih vrsta, pa i tih idiotarija podjela na crne i crvene, lijeve i desne... AntiÄÂić mi se sviÄ‘a baÅ¡ po tome Å¡to ima tu Å¡irinu, vidi stvari i s lijeva i s desna. Nije nikakav fanatik. Uz to je i vrlo duhovit ÄÂovjek, Å¡to bi u gej zajednici rekli – vrlo queer.
Tu je i jedan umirovljeni general HV, general Ante Roso?
Da. Hrvatska vojska nije zloÄÂinaÄÂka organizacija, nego pobjedniÄÂka vojska koja je oslobodila Hrvatsku od brutalne agresije koja je izvrÅ¡ena nad nama kao državom i narodom. ÄŒast mi je biti u njegovom druÅ¡tvu, kao i u druÅ¡tvu hrvatskih branitelja. Pa zar to nije i bio naÅ¡ san s kojim smo 1990-tih i krenuli u priÄÂu o slobodi, neovisnosti, demokraciji..., da se i pederi i generali bore za istu stvar – za slobodnu, pravednu i ponosnu Hrvatsku?!
PROTIV URBANOG RASIZMA
Zašto baš Zagorje?
Da, zanimljivo pritanje. Pa od tud su došli svi važni hrvatski mužjaci hrvatske prošlosti – Gubec, Tito, Tuđman... Ha ha ha...Šalim se, naravno. Nije to bio razlog, zašto Zagorje.
Zagorje je bio moj inat svima onima koji su htjeli moju kandidaturu u prvoj izbornoj jedinici, u Zagrebu. Govorili su mi, uvjeravali me, preklinjali... sve samo Zagorje ne. IzmiÅ¡ljali su svaÅ¡ta, em tamo su sela, to je provincija, tamo vladaju predrasude itd. I kako onda nećeÅ¡ prihvatiti taj izazov?! Odgovorio sam im da ću im dokazati da su u krivu i da njihov urbani rasizam nije niÅ¡ta bolji od seljaÄÂkog primitivizma. Ja sam upoznao Zagorje, i ja sam dijete sa sela. Poznajem duÅ¡u hrvatskog ÄÂovjeka i znam da je ta duÅ¡a plemenita. U njoj nema mržnje. Treba joj samo znati priÄÂi na pravi naÄÂin. Nadam se da ću uspjeti.
Pa, eto, ako baš hoćeš, ima i jedan vrlo intiman razlog. Jedan mali Varaždinec ukrao mi je dio srca i zaljubio sam se u ovaj kraj. To je najljepša i najrazvijenija hrvatska regija. I bura dolazi sa sjevera. A to je ono što želim da zapljusne Hrvatsku, val svježih lica, ideja, poleta, vjere u ljude...
Ako uđeš u Sabor, koga ćeš podržati u sastavljanju Vlade? HDZ ili SDP?
Nemam apriori predrasuda prema ni jednoj stranci. Vidjeli smo oba filma već viÅ¡e puta i ja bi radije neÅ¡to posve drugo. Sigurno neću prodati svoj glas i nastojat ću biti autentiÄÂni predstavnik svojih biraÄÂa. On će se sigurno ÄÂuti u Saboru bar duplo viÅ¡e nego da sam ÄÂlan bilo HDZ-a bilo SDP-a, jer me ne obvezuje stranaÄÂka stega i mogu misliti i govoriti po vlastitoj savjesti. To je prednost samostalnih zastupnika.
Ipak, tko ti je bliži?
Ponavljam, generalno ni jedni. Ovako, pojedinaÄÂno, mogu izdvojiti tek pojedince. Ako govorimo o pravima žena, radnika, obitelji, seksualnih i rodnih manjina, svakako Ã…Â ime LuÄÂin, gospoÄ‘a Sobol, Ivo Banac. Ako govorimo o gospodarstvu, TonÄÂi Tadić. VidiÅ¡, opet ne možeÅ¡ ići logikom crno-bijelo, lijevo-desno. To je uvijek kriva logika. Ne želim, zbog partijskih interesa zatajiti na općem dobru. Ne želim biti prosjeÄÂan zastupnik. Želim biti drukÄÂiji i bolji od sadaÅ¡njih zastupnika.
Konkretno, koji je tvoj program? Što nudiš ljudima?
Prije svega iskrenost. Ako mi dopustiÅ¡ malo sarkazma na vlastiti raÄÂun, mogu reći - bez brige, neću se boriti samo za svoju guzu. Osobno, socijalne teme su moje teme. ÄŒovjek, i to vrlo konkretan ÄÂovjek i njegovi egzistencijalni problemi su moja preokupacija. Zanimaju me granice slobode, ali i odgovornost prema druÅ¡tvu, obitelji, okoliÅ¡u.
Volio bi da država koju smo stvorili u proÅ¡lom krvavom ratu ne bude ljudima tuÄ‘a kao ona koju smo prije toga sruÅ¡ili. Zaslužili smo bolje i ne sviÄ‘a mi se Å¡to sve viÅ¡e ljudi razmiÅ¡lja kako otići iz nje, a ne kako ostati tu i izgraditi sebi život i dom za lijep i ugodan život. Proporcionalno teritoriju, Hrvatska je velika zemlja s malim brojem stanovniÅ¡tva i ima mjesta za svih i svi mogu živjeti dobro. Prije tri mjeseca radio sam intervju sa gospoÄ‘om Anom Knežević, predsjednicom najveće sindikalne srediÅ¡njice – SSSH. IspriÄÂala mi je jednu tužnu priÄÂu.
Žena kaže ovako: «Bila sam na jednom sastanku u Pragu 1994. godine, kada je govorio jedan predstavnik Svjetske banke. UsporeÄ‘ivao je Hrvatsku i Finsku. Kaže, Finska ima tisuću jezera, ima pola godine dan pola godine noć, prosjećnu temperaturu 16 stupnjeva. Hrvatska ima tisuću otoka, ima mediteransku i kontinentalnu klimu, ima otok Hvar s 300 sunÄÂanih dana... I sad pita: Å¡to mislite koja zemlja ima bolje mogućnosti, koja je po logici stvai razvijenija? Svi su u jedan glas rekli: Hrvatska! A on kaže: ne, Finska je razvijenija. Apsudno, zar ne?»
Eto, to je pitanje o kojem ja razmiÅ¡ljam već tri mjeseca. ZaÅ¡to živimo apsurdno? ZaÅ¡to se ubilo preko 1 600 hrvatskih braitelja poslije rata? ZaÅ¡to pametna i uspjeÅ¡na djeca koja nemaju za platiti 6 000 knuna za upisat godinu, ne mogu zavrÅ¡iti fakultet? ZaÅ¡to uvozimo tuÄ‘e smeće, a bacamo plodove naÅ¡ih seljaka? ZaÅ¡to Å¡utimo kad pretuku dvojicu mladića usred bijela dana u srediÅ¡tu metropole samo zato Å¡to se nekome ne sviÄ‘aju jer su drukÄÂiji? ZaÅ¡to momci i djevojke ne žele imati djecu i osnovati obitelj, jer se boje da toj djeci neće imati mogućnost osigurati bolju budućnost od one koju su oni imali? ZaÅ¡to galasmo uvijek za iste, već izlizane i ofucane face, iako znamo da nas beskrajno lažu, da nas vozaju žedne preko vode. I tako redom, mogao bi nabrajati do preksutra
To i sliÄÂna pitanja je ono Å¡to mene muÄÂi. Fućka mi se kad će Hrvatska u EU i NATO. Zanima me kad ćemo mi postat Europljani u sebi? Kada ćemo poÄÂeti razmiÅ¡ljati na njihov naÄÂin i poÄÂeti se voditi njihovom logikom. Ako može Finska, može i Hrvatska. Nemamo alibi za svoje apsurde. To je naÅ¡a krivnja i naÅ¡ pederluk. I da, to je moj najveći san - želim tu i takvu Hrvatsku okrenuti naglavaÄÂke! To je moj program i zato sam uÅ¡ao u politiku.
Vidim da si uvjeren u svoj ulazak u Sabor. Ne svodi li se tvoja uvjerenost u nadu da će 10 posto homoseksulaca koliko ih prema nekim tvrdnjam ima u ljudskoj populaciji glasati za tebe upravo zbog tvojeg deklariranja i djelovanja kao gay aktivista?
Ne. Moja kanditaura i politiÄÂka aktivnost nemaju veze sa mojom homoseksualnošću i nikako ne želim da se to povezuje. Imao sam hrabrosti ili bolje reÄÂeno dovoljno iskrenosti da javno kažem-"Gay sam, pa Å¡to!?". Upravo to i jeste moja politiÄÂka platforma, iskrenost. Naravno da sam zbog toga izazvao veću pažnju javnosti, ali to je opet dio mene i od toga se ne može pobjeći. Da naglasim, razlog moje kanditature nije propagiranje i borba za prava homoseksualnih zajednica, već borba za bolju, liberalniju, socijalno osjetljiviju Hrvatsku. Moja homoseksualnost je dio moje intime, a politika je neÅ¡to sasvim drugo. Ne želim da me gledaju kao homoseksualca u politici, već kao politaÄÂara koji je homoseksualac.
Re: Politika i gayevi
Aha, jeste ako si obiÄÂan ÄÂovjek a ÄÂim preÄ‘eÅ¡ u javnu osobu , onda to viÅ¡e nije tvoja osobna / liÄÂna stvar a pogotovo ako si Å¡ef države i ako te Crkva podupire.vidovita_dzemila je napisao/la:njegovo seksualno opredjeljenje je njegova liÄÂna stvar. Å¡to mora hrvatska znati za to kad to ne utiÄÂe na njegov rad i kad se to ne tiÄÂe hrvatske.
Zaboga, pa Crkva kao institucija ne podupire a još manje odobrava homiće
Ti si kao najudaljenija zvijezda do koje je najteže doći, ali baš zbog toga je najudaljenija zvijezda najljepša i najsjajnija!
Re: Politika i gayevi
Ne podnosim te pedere..
Vjerujem da jos postoji vremena,u zivotu savremene zene i savremenog muskarca,za stvaranje obitelji u njenom najboljem svjetlu-u ljubavi.
A sto se Sanadera tice,zalibo me sta on ima a sta nema.
Isto bih ovo rekao i da je rijec o nekom ex bh premijeru.
Takodjer,ne zanima me ni to,da li je ta zavjesa sutnje demokratska ili ne.
Ne zelim trositi svoj zivot na kontanje dali on ima sidu ili je pesko.
Mene to ne zanima i vjerujem da je to njegova licna stvar..
Isto tako,nr zanimaju me ni "provale" katolicke crkve o pederima,kontracepciji,abortusu,itd.itd.. spisak je impozantno dug...
Isto toliko je duga i glupost onih vehabija koji isprljase svoju vjeru i svoj narod na K.er festivalu..onomad u SA..
Sjecam se tih faca..punih gnjeva.. a pogledi..vizionarski ko u zombija.
Sanader ako zeli,moze se slikati sa peskicima za sve TV na svijetu..meni svejedno., Nikako da nadjem vezu izmedju mojih interesovanja i cinjenice da je on iz ugledne katolicke porodice.
Vjerujem da to ne zenima ni veci broj Hrvata u Hrvatskoj i to sasvim opravdano jer on je ipak samo ex premijer.. Dakle,u potpunosti nebitan njegov zivot.
A sto se politike tice..o tom,mozda nekad na adekvatnoj stranici..
Vjerujem da jos postoji vremena,u zivotu savremene zene i savremenog muskarca,za stvaranje obitelji u njenom najboljem svjetlu-u ljubavi.
A sto se Sanadera tice,zalibo me sta on ima a sta nema.
Isto bih ovo rekao i da je rijec o nekom ex bh premijeru.
Takodjer,ne zanima me ni to,da li je ta zavjesa sutnje demokratska ili ne.
Ne zelim trositi svoj zivot na kontanje dali on ima sidu ili je pesko.
Mene to ne zanima i vjerujem da je to njegova licna stvar..
Isto tako,nr zanimaju me ni "provale" katolicke crkve o pederima,kontracepciji,abortusu,itd.itd.. spisak je impozantno dug...
Isto toliko je duga i glupost onih vehabija koji isprljase svoju vjeru i svoj narod na K.er festivalu..onomad u SA..
Sjecam se tih faca..punih gnjeva.. a pogledi..vizionarski ko u zombija.
Sanader ako zeli,moze se slikati sa peskicima za sve TV na svijetu..meni svejedno., Nikako da nadjem vezu izmedju mojih interesovanja i cinjenice da je on iz ugledne katolicke porodice.
Vjerujem da to ne zenima ni veci broj Hrvata u Hrvatskoj i to sasvim opravdano jer on je ipak samo ex premijer.. Dakle,u potpunosti nebitan njegov zivot.
A sto se politike tice..o tom,mozda nekad na adekvatnoj stranici..
Re: Politika i gayevi
Slažem se da je njegovo seksualno opredjeljenje njegova liÄÂna stvar, pametnije je ljudima da se zanimaju koliki su lopovi premijeri, predsjednici i ostala kompanija nego da rovi ko se s kim kreÅ¡e.
Pa i Å¡to se crkve tiÄÂe mislim da su osnovna naÄÂela svake vejre, ne ukradi ne laži i ne ubij pa eto ima razlog da se posveti ovim temeljnim naÄÂelima koje nepoÅ¡tuju politiÄÂari a samo oni koji imaju ste sklonosti kao i Sanader će se prvi oglasiti protiv toga (mislim na javne liÄÂnosti).
Pa i Å¡to se crkve tiÄÂe mislim da su osnovna naÄÂela svake vejre, ne ukradi ne laži i ne ubij pa eto ima razlog da se posveti ovim temeljnim naÄÂelima koje nepoÅ¡tuju politiÄÂari a samo oni koji imaju ste sklonosti kao i Sanader će se prvi oglasiti protiv toga (mislim na javne liÄÂnosti).
Vezite me cim pocnem sanjati vinograde, zna se ko sam kad se pogase ljeta...