Isla sam u susret oluji...bila je jaka ...bas onakva ista koju sam prezivila u djetinstvu bacala me je na sve strane...Tog momenta sam stala ..odlucila da se vratim... kada sam se vracala...oluja je sve vise jenjavala....i na kraju prestala....Ra-Ja je napisao/la:Evo iz mog svijeta maste...prica...
Kako sam se zadesila u pustinji neznam ali je vladala velika tisina...i nije bilo prijatno...ali znam da trebam da trazim
svoju kocku....
Naravno nasla sam kocku,ljestve i jednog lijepog bijelog konja koji je tu vec bio....odakle je dosao neznam....
Kocka je bila dimenzije recimo 6ox60x60cm...i bila je sacinjena od cementa...Imala je neravnu povrsinu...grubo nabacan cement i sive je boje...
Ljestve su bile drvene cvrsto su zakopane u zemlju malo koso stoje prema gore ...tako mi je dalo dojam da se mogu popeti na njih ako mi zatrebaju...sa tri precke.
konj me je samo posmatrao ..i kada sam ga ugledala osjecala sam se sigurno..nisam se nicega plasila.
I gle iza ledja konja nasuprot meni pojavila se oluja ...Razmisljala sam sta treba da radim...a konj je samo poceo gibati glavom...kao da me forsira...Posto nikada nisam sjekla na konja....brzo sam uzela uzde i krenuli smo zajedno da se izvucemo iz te oluje....
Bila sam radosna sto sam pronasla svoju kocku...koja je bila u izmjenjenom obliku...kisa i vjetar su oprali cement sa nje...To je bila sasvim druga kocka od posebnog glatkog materijala napravljena..imala je dugine boje na sebi...a i bila je mnogo veca recimo 2mx 2mx 2m
Kako je lijepo gordo... izgledala u pijesku....
Sa zadovoljstvom sam stala blizu moje kocke...i dledala kako se sunceve zrake igraju.....