Nikad dovoljno

[_ramayana_]

Covjek je prokleto stvorenje katkad,ali nema nista lose u teznji za necim boljim i ljep¹im, ako to vec prelazi neke granice normalnog i postaje opsesija onda se sigurno radi o ovisnosti, kako je lijeciti eeeeeeeee to ne znam mozda psihijatar pomogne,al ostaje uvijek stara izreka "u jednostavnosti je carolija"

[paparaci]

ambicioznost uopšte nije loša osobina. ona pokazuje da cijeniš sebe, da želiš sebi najbolje, da imaš samopouzdanja. ali problem je u ostvarivanju tih ambicija. ako ćeš usput gaziti druge i zaboraviti šta je to što je najbitnije u životu, ambicija se pretvara u nešto negativno.

ja mislim da čovjek mora iskoristiti svoje potencijale. svi smo talentirani u nekom području i moramo se boriti da radimo to u čemu smo dobri i da radimo najbolje što je moguće, a ako nam to donese hrpu novca super.

s ovim mogu da se slozim
meni licno ne treba puno da bi bio sretan tj. zadovoljan. ne pucam na nesto visoko! sto bi se reklo, skroman sam. mislim da to sve zavisi od licnosti pojedinca!
sva sreca pa mi pare nista ne znace! za mene je to samo potrosno sredstvo odnosno sredstvo s kojim sebi mogu omoguciti stvari koje su mi potrebne i nesto sto zelim.
medjutim, mnogi su nezasitivi! cim se docepaju malo vise parica, oni bi jos vise i vise. tako ako im se pruzi prilika rintaju ko konji i samo rintaju i slazu pare na kamaru, a svega zeljni! hebo to! sta mi vrijede pare, ako sam zeljan svega! one su radi mene tu, a ne ja radi njih!
ne kazem da ih treba sve utopiti cim ih se covjek "dohuma". treba i ostaviti na stranu nesto da bi se ostvario neki cilj ili ciljevi, ali sve opet u granicama znaci.
najljepse je kad nekom mozes pomoci i vidis tu radost, zadovoljstvo i olaksanje te osobe

[paparaci]

nije dzaba. valjalo mu se potruditi u svakom pogledu
valja to izvesti na selamet, sto bi se reklo. ali znam sta misli/mislis

[sabinax]

istina najbolje stvari su besplatne...obitelj, priroda, osmjeh, prijatelji... samo treba znati uzivati u sitnicama, neko se moze vise veseliti sitnici nego tko zna kakvom bogatstvu...
sjecam se kad sam se prvi put kucila, koliko mi je bio drag svaki komad renoviranog namjestaja uradenog vlastitom rukom, betonirani zidic koji smo ja i muz sami izgradili, gredica vrta...vise sam uzivala u tome nego da mi je neko dao komplet namjesten stan...a tek kad sam kupila Opel Corsu, nakon peglice...ej kao da sam sjela u BMW

a opet sta se tice poslovnih ambicija i ambicija vezanih uz napredovanje
dzaba ti visok polozaj, direktorsko mjesto...ako si svaki dan u brizi ili pod stresom, pa radije odradim svojih 8 sati, zakljucam ured i mozak na pasu
skola...dzaba mi visoko obrazovanje ako s njim ne mogu naci radno mjesto (ne kazem da ne trebamo teziti nauci i edukaciji...ali ne to ciniti iskljucivo radi ocjena, vec radi znanja)
vrlo sam skromna osoba i zao mi je kad ljudi na ustrb ekologije nabavljaju novo i odbacujuci ono sto jos valja

mislim da se moze uzivati u malim stvarima...cak i vise nego u velikima, stvar je samo "klika" u glavi

[zapisnicar]

S tim nemam problema. Zelio bih svasta nesta imati, ali se zadovoljavam onim sto imam. Nisam rob svojih zelja i strasti, hvala Bogu.

[badgirl]

imaju neke stvari koje su mi vazne u zivotu i naravno kod takvih gledam i da ih postignem ... sa druge strane ih ima i koje mi nisu vazne .
nemoram biti bogata ali necu ni da moram svaki dinar tri puta okrenuti prije nego sta ga potrosim ... i ima tocka kada mi je dovoljno , ne tezim uvjek za vise , ali mi je uvjek nesto potrebno , neki cilj , nesto sta zelim da ostvarim , nesto za cim cu se boriti .. zapravo tezim za tim osjecajem i ono da sebi mogu reci ...OVO SAM JA OSTVARILA

[beca]

Ona osoba koja je skromna u svom zivotu i koja je naucila da cijeni sto ima, vise ce biti zadovoljna sa manjom kolicinom onoga sto je potrebno za pristojan zivot, jer ona ce znati pravilno rasporediti i podijeliti sredstva, medjutim, one osobe koje su navikle da se razbacuju svime u zivotu, njemu ce prije zafaliti nego osobi koju sam prethodno spomenula....

ono sto imamo trebamo cijeniti, bilo da se radi o novcu, ljudima, sredstvima bilo koje vrste...treba uzivati na jedan prosjecan nacin u svemu i ni u cemu pretjerivati, jer kad tad u zivotu, doci cemo u iskusenje i da imamo i da nemamo, samo je fora u tome, hoce li nas to opametiti ili cemo nastaviti po starom....

poznajem ljude tipa nikad im nije dosta....uvijek da im je jos i jos...oni nikad nece biti u potpunosti sretni i zadovoljni, jer su to osobe koje kojima nikada u zivotu nista nece biti dovoljno da se osjecaju sretni.......mozda kad vec bude kasno shvate da ne mogu nikada ni imati koliko njihov bolesni um zeli....