Lice kao otvorena knjiga

Diskusija po pitanju filozofije svijesti, logike, metafizike, kao i raznih teoloskih osnova i psiholoskih teorija.

Odgovori
Poruka
Autor/ica
Avatar
boni
Clan u razvoju
Clan u razvoju
Postovi: 31
Pridružen/a: 18 Jul 2012 21:38

Lice kao otvorena knjiga

#1 Post Postao/la boni »

''Kada kažemo komunikacija najčešće pomislimo na verbalno izražavanje naših misli i osećanja. Ali verbalna komunikacija je samo mali deo onoga što mi zapravo želimo da prenesemo. Nekome reči zaista jesu igračke i misli da njima može sve, ali da li je to sve zaista sve. Ako uzmemo u obzir rezultate psiholoških istraživanja koji kažu da 7 % efekta poruke otpada na reči, oko 38 % prenosimo korišćenjem tona glasa, a 55 % emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim znakovima − govorom tela, izrazom lica i sl. (dakle, 93% komunikacije je neverbalno!) onda možemo da kažemo da je veština u verbalnom izražavanju samo šlag na torti u prenošenju poruke.


Neverovatno je šta sve možemo da saznamo samo posmatrajući ljudsko lice. Vrlo je teško sakriti ono što dolazi iz naših osećaja, raspoloženja, stavova…lice, kao najvidljiviji i najotkriveniji deo nas, “priča” našu priču, čak iako bismo mi želeli da je prećutimo. Vrlo je važno znati pročitati na pravi način takav esej. Time ćemo značajno poboljšati komunikciju sa drugim ljudima, a zamislite samo koliko bi konflikata i nesporazuma bilo izbegnuto da smo umeli da vidimo neki skriveni osmeh, tugu u očima, blago namršten nos ili jedva vidljive bore na čelu.

Licem izražavamo šest primarnih emocija: sreću, tugu, odvratnost, strah, ljutnju i iznenađenje. Prilikom izražavanja svake od ovih emocija “u funkciji” su svi delovi lica. Nemoguće je sreću pokazati osmehom, a da oči ostanu potpuno mirne. Zapravo, moguće je, ali sada govorimo o pravoj sreći, ne o glumatanju. J Prof. dr Aleksandra Kostić je dala lep primer u svojoj knjizi “Govor lica”: “Pretpostavimo da se na vratima našeg stana pojavljuje osoba kojoj hoćemo da pokažemo da je dobrodošla, i da smo radosni što je vidimo, iako to ne odgovara našem unutrašnjem osećanju. Naše usne će se razvući u širok osmeh zahvaljujući lako izvodljivom voljnom pokretanju jednog facijalnog mišića (zygomaticus major). Izgled našeg lica će ipak samo podsećati na radosno lice, jer se u predelu očiju neće pojaviti promene koje su karakteristične za ekspresiju radosti (nedostajaće bore u spoljašnjim uglovima očiju).”

Znamo i na osnovu sopstvenog iskustva, a i mnoga istraživanja su potvrdila povezanost između facijalnih crta i procena osobina ličnosti. Ljudi su skloni da osobe koje imaju pune usne ocene kao senzualne ili osobe sa visokim čelom kao pametne. Pažnja! Facijalni stereotipi vrebaju iza ugla.

Zanimljivi su rezultati jednog istraživanja koji ukazuju da se ženska lica koja imaju neke karakteristike dečijih lica (visoko zaobljeno čelo, velike, okrugle oči, mali, kratak nos i mala brada), opažaju kao veoma privlačna. Postavlja se pitanje zašto je to tako? Smatra se da je jedno od mogućih objašnjenja biologističko. Muškarci ocenjuju kao privlačnije žene koje izgledaju kao žene-devojčice, dakle, kao mlađe, jer im one izgledaju zdravije, kao one koje obećavaju zdrave i brojne potomke, jer je pred njima dug period plodnosti. (A.Kostić, 2006)

Gledanje je jedno od najmoćnijih sredstava komunikacije koje čovek koristi. Vrlo često na osnovu načina na koji nas je neka osoba pogledala tumačimo šta ona misli o nama, da li joj se dopadamo, da li misli da smo rekli nešto glupo ili je oduševljena našim ponašanjem. Ne treba biti psiholog da bismo mogli pročitati nečiji pogled..dovoljno je samo..znati gledati. Pogledom se mogu pokazati dve osnovne dimenzije interpersonalnih odnosa: prijateljstvo-neprijateljstvo i dominantnost-submisivnost.

Duže i direktnije gledanje druge osobe uz osmehivanje je znak želje da se uspostavi bliži prijateljski kontakt. Osim dužine gledanja, širina zenica je značajna za ocenu interpersonalne privlačnosti. „Među ljubavnicima vlada takvo uzajamno poverenje da se oni mogu dugo gledati bez osećaja straha. Dok gledaju jedno drugom ravno u oči, oni nesvesno ispituju stupanj širenja zenica. Ako ugledaju duboka crna jezerca, intuitivno znaju da su im osećanja uzvraćena. Ako ugledaju uske, stisnute zenice, mogu se početi osećati nesigurno, naslućujući da u njihovom odnosu nije sve kako treba.“ (Moris, 1985)

Izražavanje neprijateljskog stava je uglavnom praćeno dužim i učestalijim gledanjem. Na taj način se skupljaju informacije o reakcijama druge osobe, a i izražava negativna priroda odnosa. U zavisnosti od situacije, buljenje u drugu osobu da bi se izazvala uznemirenost kod nje, kao i vizuelno ignorisanje ukazuju na postojanje neprijateljkog stava.

Kada je u pitanju izražavanje dominantnosti i submisivnosti, rađena su mnoga istraživanja na tu temu i ustanovljeno je da se kao univerzalni znak dominantnosti mogu smatrati spuštene i privučene obrve, izostajanje osmeha i buljenje u osobu prema kojoj se izražava ovakav stav. Kod submisivnosti to bi bilo često skretanje pogleda i podignute i lučno izvijene obrve.

A šta sve može da nam kaže mala pokretljiva kriva linija na dnu lica? Usta čoveka su najizraženija u konkurenciji svih živih bića. Proučavanja koja su rađena sa slepom decom su pokazala da smo mi genetski programirani za sve izraze usana koji zavise od našeg raspoloženja: podignuti uglovi usana kada se smejemo, spušteni kada smo tužni, otvorena usta kada se iznenadimo ili stisnuta kada smo nervozni…Kažu da što smo stariji miran položaj naših usta sve više odražava emocionalno raspoloženje koje je dominiralo u našem životu.

Neverovatno je šta sve možemo otkriti nastavljajući da čitamo ovu knjigu. Svaka nova bora, malo drugačiji osmeh, namig..nam kažu nešto novo i otvaraju nam nove stranice koje sami nastavljamo da pišemo. Potrebno je samo da budemo svesni koliko naša „načitanost“ može da unapredi komunikaciju sa drugim ljudima, a jasna komunikacija je svakako temelj svakog zdravog odnosa.''
Privitak/ci
169.gif
''Hrabriji si nego što veruješ, jači nego što izgledaš i pametniji nego što misliš.''

Odgovori