ToUrNiQuEt je napisao/la:E tema je ok. I slazem se da je tako.. A mislim ne samo na neku obicnu pomoc, nego kada bi i prosirili geneeralno tu u ljudima postoji neki instinkt da pomazu drugima. Npr kad vidimo da se covjek utapa u rijeci instinktivno skacemo u vodu da ga izvucemo, ne misleci na posljedice, I slicni primjeri, A kada se radi o obicnoj pomoci, o savjetu i slicnom tu sada zavisi od pojedinaca. NEki to rade jer stvarno zele pomoci, neki da bi dobili nesh zauzvrat a neki opet radi neceg treceg... Cudni smo ljudi.
iskreno ja sam u takvoj situaciji da ne znam sto da radim sa sobom, a uvijek drugimma dajem dobre savjete i pomogem im.. TEsko to za objasnit.. :wein:
"okolo" moze se tako gledati da ono dobro sto cinimo radimo "I ZA SEBE", jer stvara nama licno jako dobar feeling.
ali se nebi slozila u tome da svakom treba tragedija licna, da bi postali pravo dobri ljudi.
neki to nauce od malih nogu. kao djete da djele igracke sa drugom djecom napr. STO? pa zato sto skontaju da je puno zanimljivije se igrati ZAJEDNO, nego SAM.
znam da nasi nekad kazu da je dobar isto kao glup covjek. mozda ima i toga, mozda je neko samo zato dobar sto je preslab ili glup da bude egoista. ali ima i onih pravo inteligentnih ljudi, koji su samo skontali davno da "sto posijes i ores".
koji su dobri iz svog licnog izbora, jer su naucili kakav osjecaj izuzetan to donosi sasobom. i da takvi kakvi su ostavljaju TRAG u drugima, postanu nezaboravni.
osjecas se kao andzeo bez krila
neki ljudi uce tek kada osjete nesto na svojoj kozi, a neki nekako kao da su rodzeni sa tim dobrim osobinama od kojih ko sto rekoh rano skontaju, da njima samima to donosi pozitivnog, pa dodatno to jos i razvijaju kroz zivot svoj. takvi ljudi naravno u ovom svijetu pored tih dobrih osobina moraju ucit da se ogranice od "vukova", il od ljudi koji bi ih samo iskoristili.
jer dobar biti nema kod svakog dobar efekt, jos uvjek je tako da sto vishe nudis , ima ljudi koji ce samo vishe i vishe trazit od tebe, bez da te cijene za to ili cak da ti uzvratu. jer je navika cudna stvar, ljudi se naviknu na sve... neki da djele , neki da samo uzimaju....
a kod ovih koji lako djele, je stvarno tako da ne umiju da trazu pomoc od drugih, niti da je prihvate...
nego i to se mora naucit, zasto da budemo bolji prema drugima, nego sto smo prema samom sebi.
na kraju zelim samo rec, kako god, sta god da je razlog da ljude cini boljim ljudima, dali se to desi ranije il kasnije... dobro je.
jer ima i onih ljudi koji su bili kao dobri, a onda vishe odjednom nisu...
koji prodaju neke moralne poglede radi neke okoline, neceg u cemu mozda skontaju da im ide lahkse... a to su bas oni glupo dobri bili, koji kad dobiju mogucnosti, postanu dzubrad (oni koji uvide za sebe kao neku prednost u tome... kao da zarade vishe para il sta ja znam sta)
vazno je samo se razvijati "na bolje"!!!
ps. autoru konca... svi problemi su samo zadatci koji su za rijesit.
i ne treba se dumati glavom o zid, vec razbijati svoju glavu, kako bi se moglo rijesit, sta bi se moglo naucit kroz to, kako bi se mozda trebao promjenit svoj vid il svoj stav....
ZIVOT JE SKOLA....