Robert De Niro
- 224a.jpg (1.02 KiB) Pogledano 3148 puta.
17.08.1943, New York, SAD
Robert De Niro Jr.
Robert De Niro je roÄ‘en u obitelji umjetnika, njegova majka Virginia Admiral bila je slikarica, dok mu je imenjak otac bio neÅ¡to svestraniji - slikar, kipar i pjesnik. ArtistiÄÂko okruženje u kojem je rastao dalo mu je mnogo slobode, iako su ga u susjedstvu njegove Male Italije zbog cendravosti i svijetle puti prozvali 'Bobby Milk'. Roditelji mu se razvode kada je imao samo dvije godine, a neki su tvrdili da mu je otac ustvari bio homoseksualac, te mu pripisivali veze s Robertom Duncanom, Tennesseeom Williamsom i Jacksonom Pollockom.
Iako je živio s majkom, otac ga je tijekom ÄÂestih susreta vodio u kina, a mali je navodno na putu kući imitirao glumce koji su mu se svidjeli. Do desete je godine, kažu, bio vrlo stidljiv i povuÄÂen, no sve se izmijenilo sa Å¡kolskom predstavom 'The Wizard of Oz' gdje je glumio lava kukavicu. Kada je navrÅ¡io trinaest godina, njegova ga je majka upisala u priliÄÂno progresivnu privatnu Å¡kolu, New York's High School of Music and Art, no on joÅ¡ nije bio spreman za toliko pritiska, pa je odustao.
No, ubrzo se vraća u klupe i to na famozni Konzervatorij Stelle Adler gdje je legendarnu Metodu uÄÂio uz Leea Strasberga. Po ovakvoj će glumaÄÂkoj tradiciji i temeljitom prouÄÂavanju svojih karaktera iliti psiholoÅ¡kog zadubljivanja u tuÄ‘e cipele biti poznat u kasnijoj karijeri. Prvi je honorar zaradio ulogom u ÄŒehovljevom 'Medvjedu' sa Å¡esnaest godina, da bi slijedećih desetak godina proveo na kazaliÅ¡nim daskama, u raznim off-broadwayskim produkcijama.
De Nirov važan break through vezan je uz suradnju s tada mladim redateljem, Brianom De Palmom koji mu je dao malu ulogu u filmu 'Wedding Party', no film snimljen 1963. nije prikazan do 1969. tako da je proÅ¡ao relativno neprimijećen. Njegova dva slijedeća filma takoÄ‘er su vezana uz De Palmu: 'Greetins' i 'Hi, Mom!' RijeÄ je o satiriÄÂkim pogledima na seks, novaÄÂenje i kontrakulturu. Ipak, glave su se za De Nirom poÄÂele okretati tek 1973. kada je portretirao umirućeg igraÄÂa bejzbola, Brucea Pearsona u 'Bang the Drum Slowly', i za glumu osvojio nagradu kritiÄÂara New Yorka.
De Niro je bio na konju, jer te iste godine uratkom 'Mean Streets' poÄÂinje kultna suradnja s Martinom Scorseseom (De Niro mu je, ruku na srce, bio vrlo plodna muza) s kojim će snimiti osam filmova. IzmeÄ‘u tirade sa Scorseseom, bjelosvjetska mu je vrata, obožavanje Å¡irokih masa i naslov 'novog Branda' donio film 'The Godfather, Part II' (1974) Francisa Forda Coppole, a za ulogu mladog Vita Corleonea (spomenut ćemo samo da je za ulogu puna ÄÂetiri mjeseca uÄÂio sicilijanski dijalekt) dobio je Oscara za najbolju sporednu ulogu.
Scorsese mu je nakon male uloge u već navedenom filmu osigurao glavne uloge u filmovima koji danas imaju kultni status – 'Taxi Driver' (1976), 'Raging Bull' (1980) i 'Good Fellas' (1990) jednostavno su nezaobilazni naslovi u životu svakog filmofila. Opet ćemo se vratiti na De Nirovo (mahnito) pripremanje uloga – osim Å¡to je za ulogu nabacio tridesetak kilograma, Jake La Motta, boksaÄ kojeg je portretirao u 'Raging Bullu', je kasnije medijima rekao da je s De Nirom u pripremi za film izboksao toliko rundi da ga mirna srca može profesionalno poslati u ring. ÄŒinjenica da je Boby Milk za izvedbu dobio Oscara nimalo ne ÄÂudi; a upravo je u Scorsesejevim filmovima ostvario genijalne uloge brutalnih nasilnika i likova koji sasvim jasno koketiraju s psihotiÄÂnim poremećajima.
Za Oscara je bio ponovno nominiran za ulogu u 'Taxi Driveru' (nezaboravni luÄ‘ak Travis Bickle) kao i za portretiranje Michaela Vronskog u 'The Deer Hunteru' (1978). Kipići i pohvale su se, dakle, gomilali, no tih kasnih sedamdesetih De Niro je možda mrvicu upao u kalup tipskog glumca, kojeg će publika prepoznavati kao 'mafiozo majstora' s tipiÄÂnim talijanskim akcentom (iako je u stvari porijeklom viÅ¡e Irac nego Talijan). Cijenu toga plaća devedesetih kada mu filmovi prolaze uglavnom nezapaženo, bez nekog većeg utjecaja na javnost.
Tih po njega ÄÂudnih devedesetih smo ga ipak mogli gledati u nekim novim izdanjima – kao 'Frankensteina' (1994), ali i krimosa na tragu samuraja u 'Roninu' (1998). Sve je njegove filmove apsolutno nemoguće (i pomalo besmisleno) nabrajati jer su se do dana danaÅ¡njeg približili brojci od njih sedamdesetak, no spomenut ćemo ÄÂinjenicu da ga zadnjih godina najÄÂešće gledamo u komedijama – poÄÂevÅ¡i od 'Analyze This' (1999), 'Flawless' (1999), 'Meet the Parents' (2000) i megauspjeÅ¡nog nastavka 'Meet the Fockers' (2004), a svoje su mjesto u njegovom repertoaru naÅ¡li i trileri tipa 'Godsend' (2004) i 'Hide and Seek' (2005).
U svakom sluÄÂaju, njegov nadimak DeNero mnogo govori o njegovim angažmanima (i honorarima naravno). Svoju reputaciju Å¡minkao je kroz TriBeCa Films kompaniju koje je vlasnik, a sve je ostale podatke o svom privatnom životu sakrivao od oÄÂiju javnosti (poznat je po tome da rijetko daje intervjue, a ako ih i daje novinari dobiju listu stvari koje ne smiju pitati), iako nikome nije promakao njegov buran privatni život – osim Å¡to se dva puta ženio, ÄÂini se da ima djece na sve strane, a pripisuju mu veze s ljepoticama tipa Naomi Campbell.
Filmovi:
Analiziraj ono
Anđeosko srce
Arthur u zemlji Minimoya
Bilo jednom u Americi
Biti zaljubljen
Bogomdan
Brazil
Buđenja
Casino
Dobri momci
Dobri pastir
Dozvola za brak
Dozvola za Fockere
ÄŒasni ljudi
Frankenstein
Holivudski portret
Igra skrivaÄÂa
Jacknife
Jedna žena, dva muškarca
Kralj komedije
Kum 2
Mi nismo anđeli
Misija
Most sudbine
Nepodnošljivi prijatelj
Neslomljivi
New York, New York
Noć u gradu
Obožavatelj
Pikantne hollywoodske priÄÂe
Ponoćna utrka
Pravedno ubojstvo
PredsjedniÄÂke laži
PriÄÂa iz Bronxa
Razjareni bik
Riba ribi grize rep
Rocky & Bullwinkle
Ronin
Rt straha
SpavaÄÂi
Sve zbog jednog djeÄÂaka
Taksist
Tko je kome smjetio
Ulice zla
Vrućina
Zvjezdana Prašina
Život ovoga djeÄÂaka