Re: Vijesti iz Showbiza!
Postano: 16 Sep 2009 12:35
VASIĆEV SKALPEL
SluÄÂaj Žarka LauÅ¡evića
Žarko Laušević Datum objave:
16.09.2009 11:00
Talentiran i nekada uspjeÅ¡an glumac Žarko LauÅ¡ević doÅ¡ao je nakon mnogo godina u domenu javnog zanimanja. Dogodilo se to sasma blesavim povodom: uhvatilo ga je u Sjedinjenim Državama da je preskoÄÂio turistiÄÂku vizu, dakle postao je ilegalni imigrant (Å¡to oni ne vole), a zatim se ispostavilo da je za njim na snazi nekakva tjeralica iz Beograda, pa ga je zatvorilo u ekstradicijski pritvor ÄÂekajući na beogradski zahtjev za izruÄÂenje. Bili bi ga deportirali jer ionako i traje parnica oko toga, ali to je ovdje od manjeg znaÄÂaja
Od većeg je znaÄÂaja fenomen – slobodno ga možemo tako nazvati – Žarka LauÅ¡evića. On je, naime, davne i straÅ¡ne 1990. godine bio stigmatiziran i izvikan za 'antisrpskog izdajnika' jer je glumio naslovnu ulogu u inaÄÂe beznaÄÂajnoj drami SiniÅ¡e KovaÄÂevića (danas perjanice srpskog nacionalizma) 'Sveti Sava'. Prikazivanje te drame u Jugoslavenskom dramskom kazaliÅ¡tu (u produkciji zeniÄÂkog teatra, inaÄÂe) sprijeÄÂeno je nasilnim putem od strane ekstremnih nacionalista pod vodstvom stanovitog popa Žarka Gavrilovića, mrakobjesnog klerofaÅ¡ista, jer da drama 'vrijeÄ‘a srpske svetinje'. Policija je neuspjeÅ¡no i preko volje uredovala i predstava nije održana. Od tada se mržnja velikosrpskih nacionalista fokusirala baÅ¡ na Žarka LauÅ¡evića, valjda zato Å¡to je lijep, pametan i uopće pristojan mladi ÄÂovjek; autor KovaÄÂević ostao je po strani. Taj raspop Gavrilović tužio je tada i mene za klevetu jer da sam ga nazvao 'srpski Homeini' (jesam), ali je ta parnica otiÅ¡la k vragu jer je sudac bio razuman ÄÂovjek.
Bilo kako bilo, Žarko je LauÅ¡ević postao meta dokonih srpskih nacionalista u najgora doba, 1992-1993. Povukao se u Crnu Goru – Å¡to je bila greÅ¡ka – i u nervozi i strahu poÄÂeo nositi piÅ¡tolj, Å¡to je bila joÅ¡ veća greÅ¡ka. U noći izmeÄ‘u 30. i 31. srpnja 1993. u stanovitom kafiću u Podgorici dolazi do incidenta u kojemu nekakva tri magarca izazivaju LauÅ¡evića po crti 'nacionalne izdaje', napadaju ga i rijeÄ po rijeÄ dolazi do tuÄÂnjave. Žarko LauÅ¡ević biva oboren na pod i cipelaren; u jednom trenutku poteže registrirani piÅ¡tolj i puca 'u afektu i nužnoj obrani', kako je rekao. Ubio je dvojicu napadaÄÂa.
Uhićen je i suÄ‘eno mu je; dobio je u prvome stupnju na podgoriÄÂkom sudu ÄÂetiri godine (prekoraÄÂenje nužne obrane); dok je sjedio u zatvoru, vukli su se postupci, ukidane presude itd, a sve je zavrÅ¡ilo 2001. pravomoćnom presudom crnogorskog Vrhovnog suda na 13 godina. Tada je LauÅ¡ević već bio na slobodi i oprezno se udaljio u pravcu Sjedinjenih Država, znajući s kim ima posla i kakve su u Crnoj Gori rodbinske veze s pravosuÄ‘em. Tu postoji i pravni problem: LauÅ¡eviću je zbog raspada pravnih veza izmeÄ‘u Srbije i Crne Gore bilo uskraćeno viÅ¡e pravnih lijekova, Å¡to dovodi u ozbiljnu sumnju pravomoćnost presude na 13 godina. Odležao je već ÄÂetiri i pol godine zatvora (viÅ¡e od prvostupanjske presude), imao je osnovanu sumnju da će Vrhovni sud biti pristran i pobjegao je.
Kada je Žarko LauÅ¡ević 2. srpnja ove godine uhićen u Americi, svi ti pravni problemi naglo su bili aktualizirani. On je dvostruki državljanin; tjeralicu za njim je – formacijski nadležno – morao raspisati beogradski Treći općinski sud kome je to posao, mada inaÄÂe nema veze s predmetom. RepubliÄÂki tužitelj Srbije onda je zakljuÄÂio da je u tom sluÄÂaju zakon povrijeÄ‘en, jer da je LauÅ¡eviću presuda bila drastiÄÂno povećana, a nije imao ni mogućnosti da zatraži izvanredne pravne lijekove zbog toga. Treći općinski sud obustavio je tjeralicu i usvojio zahtjev RepubliÄÂkog tužioca za odlaganje služenja zatvorske kazne.
To je bio taj pravni dio stvari. Ostaje nam onaj drugi, moralni dio. Kao prvo, Žarko je LauÅ¡ević mimo svoje volje i odluke postao meta nabrijanih nacionalista; eto tako, tek zato Å¡to je bio uoÄÂljiva i simboliÄÂki znaÄÂajna meta. Kobna greÅ¡ka, meÄ‘utim, bila je noÅ¡enje vatrenog oružja. Kao Å¡to previÅ¡e dobro znademo, nikoga joÅ¡ piÅ¡tolj nije spasio – osim ponekog policajca tu i tamo. Civil s piÅ¡toljem gotov je belaj: svaki će ga sudac upitati Å¡to bi uÄÂinio da nije imao piÅ¡tolj; pobjegao bi - molim – prekoraÄÂenje nužne obrane i toÄÂka. Ta tuÄÂnjava u podgoriÄÂkom kafiću bila je – vele svjedoci – baÅ¡ gadna, ali teÅ¡ko i po život opasna. Žarko LauÅ¡ević prevario se, a mnogi bi se na njegovom mjestu tako prevarili i pucali. Za tu greÅ¡ku platio je – s obzirom na sve okolnosti – dovoljno; pritisci ožalošćenih obitelji na klimavo crnogorsko pravosuÄ‘e, prijetnje krvnom osvetom i prateća galama uÄÂinili su ostalo.
Crnogorska država nije uspjela krvnu osvetu vratiti tamo gdje ju je jugoslavensko zakonodavstvo držalo s punim pravom: u kaznena djela bezobzirne osvete, s politikom strogih kazni. Mala država, svi se znaju meÄ‘u sobom, tradicija plemenske solidarnosti koja državu ne priznaje. U takovom etosu važnije je tko je ÄÂiji roÄ‘ak ili bratstvenik, nego pravda; zna se 'ÄÂija je puÅ¡ka duža'. U tom smislu dobro je da je Žarko LauÅ¡ević zapao srbijanskom pravosuÄ‘u; možda je tako i glavu saÄÂuvao. Sva je prilika da će ga srbijanski sudovi poÅ¡tedjeti daljeg zatvora jer njegov sluÄÂaj budi dovoljno sumnje na pristrasnost i zloupotrebu pravde.
To nikako ne znaÄÂi da bi civili trebali nositi oružje.
http://www.youtube.com/watch?v=h6UxmXdwpXM
http://www.youtube.com/watch?v=xAELKcTYY90
************************************************************
SluÄÂaj Žarka LauÅ¡evića
Žarko Laušević Datum objave:
16.09.2009 11:00
Talentiran i nekada uspjeÅ¡an glumac Žarko LauÅ¡ević doÅ¡ao je nakon mnogo godina u domenu javnog zanimanja. Dogodilo se to sasma blesavim povodom: uhvatilo ga je u Sjedinjenim Državama da je preskoÄÂio turistiÄÂku vizu, dakle postao je ilegalni imigrant (Å¡to oni ne vole), a zatim se ispostavilo da je za njim na snazi nekakva tjeralica iz Beograda, pa ga je zatvorilo u ekstradicijski pritvor ÄÂekajući na beogradski zahtjev za izruÄÂenje. Bili bi ga deportirali jer ionako i traje parnica oko toga, ali to je ovdje od manjeg znaÄÂaja
Od većeg je znaÄÂaja fenomen – slobodno ga možemo tako nazvati – Žarka LauÅ¡evića. On je, naime, davne i straÅ¡ne 1990. godine bio stigmatiziran i izvikan za 'antisrpskog izdajnika' jer je glumio naslovnu ulogu u inaÄÂe beznaÄÂajnoj drami SiniÅ¡e KovaÄÂevića (danas perjanice srpskog nacionalizma) 'Sveti Sava'. Prikazivanje te drame u Jugoslavenskom dramskom kazaliÅ¡tu (u produkciji zeniÄÂkog teatra, inaÄÂe) sprijeÄÂeno je nasilnim putem od strane ekstremnih nacionalista pod vodstvom stanovitog popa Žarka Gavrilovića, mrakobjesnog klerofaÅ¡ista, jer da drama 'vrijeÄ‘a srpske svetinje'. Policija je neuspjeÅ¡no i preko volje uredovala i predstava nije održana. Od tada se mržnja velikosrpskih nacionalista fokusirala baÅ¡ na Žarka LauÅ¡evića, valjda zato Å¡to je lijep, pametan i uopće pristojan mladi ÄÂovjek; autor KovaÄÂević ostao je po strani. Taj raspop Gavrilović tužio je tada i mene za klevetu jer da sam ga nazvao 'srpski Homeini' (jesam), ali je ta parnica otiÅ¡la k vragu jer je sudac bio razuman ÄÂovjek.
Bilo kako bilo, Žarko je LauÅ¡ević postao meta dokonih srpskih nacionalista u najgora doba, 1992-1993. Povukao se u Crnu Goru – Å¡to je bila greÅ¡ka – i u nervozi i strahu poÄÂeo nositi piÅ¡tolj, Å¡to je bila joÅ¡ veća greÅ¡ka. U noći izmeÄ‘u 30. i 31. srpnja 1993. u stanovitom kafiću u Podgorici dolazi do incidenta u kojemu nekakva tri magarca izazivaju LauÅ¡evića po crti 'nacionalne izdaje', napadaju ga i rijeÄ po rijeÄ dolazi do tuÄÂnjave. Žarko LauÅ¡ević biva oboren na pod i cipelaren; u jednom trenutku poteže registrirani piÅ¡tolj i puca 'u afektu i nužnoj obrani', kako je rekao. Ubio je dvojicu napadaÄÂa.
Uhićen je i suÄ‘eno mu je; dobio je u prvome stupnju na podgoriÄÂkom sudu ÄÂetiri godine (prekoraÄÂenje nužne obrane); dok je sjedio u zatvoru, vukli su se postupci, ukidane presude itd, a sve je zavrÅ¡ilo 2001. pravomoćnom presudom crnogorskog Vrhovnog suda na 13 godina. Tada je LauÅ¡ević već bio na slobodi i oprezno se udaljio u pravcu Sjedinjenih Država, znajući s kim ima posla i kakve su u Crnoj Gori rodbinske veze s pravosuÄ‘em. Tu postoji i pravni problem: LauÅ¡eviću je zbog raspada pravnih veza izmeÄ‘u Srbije i Crne Gore bilo uskraćeno viÅ¡e pravnih lijekova, Å¡to dovodi u ozbiljnu sumnju pravomoćnost presude na 13 godina. Odležao je već ÄÂetiri i pol godine zatvora (viÅ¡e od prvostupanjske presude), imao je osnovanu sumnju da će Vrhovni sud biti pristran i pobjegao je.
Kada je Žarko LauÅ¡ević 2. srpnja ove godine uhićen u Americi, svi ti pravni problemi naglo su bili aktualizirani. On je dvostruki državljanin; tjeralicu za njim je – formacijski nadležno – morao raspisati beogradski Treći općinski sud kome je to posao, mada inaÄÂe nema veze s predmetom. RepubliÄÂki tužitelj Srbije onda je zakljuÄÂio da je u tom sluÄÂaju zakon povrijeÄ‘en, jer da je LauÅ¡eviću presuda bila drastiÄÂno povećana, a nije imao ni mogućnosti da zatraži izvanredne pravne lijekove zbog toga. Treći općinski sud obustavio je tjeralicu i usvojio zahtjev RepubliÄÂkog tužioca za odlaganje služenja zatvorske kazne.
To je bio taj pravni dio stvari. Ostaje nam onaj drugi, moralni dio. Kao prvo, Žarko je LauÅ¡ević mimo svoje volje i odluke postao meta nabrijanih nacionalista; eto tako, tek zato Å¡to je bio uoÄÂljiva i simboliÄÂki znaÄÂajna meta. Kobna greÅ¡ka, meÄ‘utim, bila je noÅ¡enje vatrenog oružja. Kao Å¡to previÅ¡e dobro znademo, nikoga joÅ¡ piÅ¡tolj nije spasio – osim ponekog policajca tu i tamo. Civil s piÅ¡toljem gotov je belaj: svaki će ga sudac upitati Å¡to bi uÄÂinio da nije imao piÅ¡tolj; pobjegao bi - molim – prekoraÄÂenje nužne obrane i toÄÂka. Ta tuÄÂnjava u podgoriÄÂkom kafiću bila je – vele svjedoci – baÅ¡ gadna, ali teÅ¡ko i po život opasna. Žarko LauÅ¡ević prevario se, a mnogi bi se na njegovom mjestu tako prevarili i pucali. Za tu greÅ¡ku platio je – s obzirom na sve okolnosti – dovoljno; pritisci ožalošćenih obitelji na klimavo crnogorsko pravosuÄ‘e, prijetnje krvnom osvetom i prateća galama uÄÂinili su ostalo.
Crnogorska država nije uspjela krvnu osvetu vratiti tamo gdje ju je jugoslavensko zakonodavstvo držalo s punim pravom: u kaznena djela bezobzirne osvete, s politikom strogih kazni. Mala država, svi se znaju meÄ‘u sobom, tradicija plemenske solidarnosti koja državu ne priznaje. U takovom etosu važnije je tko je ÄÂiji roÄ‘ak ili bratstvenik, nego pravda; zna se 'ÄÂija je puÅ¡ka duža'. U tom smislu dobro je da je Žarko LauÅ¡ević zapao srbijanskom pravosuÄ‘u; možda je tako i glavu saÄÂuvao. Sva je prilika da će ga srbijanski sudovi poÅ¡tedjeti daljeg zatvora jer njegov sluÄÂaj budi dovoljno sumnje na pristrasnost i zloupotrebu pravde.
To nikako ne znaÄÂi da bi civili trebali nositi oružje.
http://www.youtube.com/watch?v=h6UxmXdwpXM
http://www.youtube.com/watch?v=xAELKcTYY90
************************************************************