Minerali

[bosanka100]

MINERALI

Minerali su jedni od najva¾nijih sastojaka ljudskog organizma. Kao se govori o mineralima u prehrambenom smislu te rijeèi tada govorimo o svim oblicima metala (izuzev fosfora i halogenih elemenata) koje u organizam unosimo. Ti oblici mogu biti soli, ioni ili kompleksni spojevi. Najva¾niji mineral kojeg unosimo jest natrijev klorid - najva¾nija anorganska tvar na¹eg organizma. Ne treba smetnuti s uma niti kalijeve soli, soli kalcija, magnezija, fosfate, soli cinka, joda, bakra, ¾eljeza, molibdena, kobalta, mangana, vanadija i selena. Minerale dijelimo na makroelemente, mikroelemente i elemente u tragovima:

makroelementi : Na, K, Ca, Mg, P
mikroelementi : Fe, I, Cu, Zn, F, Se
elementi u tragovima: Mn, V, Mo, Co

[bosanka100]

©to su to elementi u tragovima?

Klasièna definicija minerala koji ulaze u sastav na¹eg organizma bila bi: to su tvari koje se u organizmu nalaze u vrlo malim kolièinama, neki gotovo u tragovima (po tome su i dobili naziv - 'elementi u tragovima"), ali su neophodni za normalno odvijanje izmjene tvari (metabolizma).
Nekad se smatralo da su èetiri elementa (¾eljezo, bakar, jod i cink) neophodni za normalno funkcioniranje organizma. Tijekom posljednjih 30 godina tom je popisu dodano jo¹ desetak elemenata, ali najvjerojatnije ni to nije konaèan broj.
Bakar, ¾eljezo, cink, kalcij, kalij, vanadij, krom, mangan, molibden, kobalt, jod, fluor, selen i neki drugi elementi nosioci su ¾ivotnih funkcija organizma jer sudjeluju u enzimskom sustavu bez kojeg nema neophodnih biokemijskih procesa. Dovoljno je reæi da su oni za enzime (na¹e katalizatore) isto ¹to i kisik za disanje èovjeka. Njihov se nedostatak u prehrani oèituje cijelim nizom naizgled beznaèajnih o¹teæenja, ali na kraju ipak ozbiljnih, pa èak i smrtonosnih. Neki znanstvenici smatraju da su minerali va¾niji od vitamina jer se u ¾ivom organizmu gotovo nikako ne mogu stvoriti.



Obraðeno zdravlje

Suvremenim tehnolo¹kim postupcima "obraðujemo" namirnice kako bi se ¹to bolje odr¾ale, no pri tom ne vodimo raèuna o elementima u tragovima koji se nalaze u prirodnoj hrani. Rezultat takvih postupaka i takvog odnosa su namirnice koje po sadr¾aju kalorija odgovaraju propisanim pravilima i normama, no kad je rijeè o prehrambenom (nutritivnom) sastavu takve namirnice spadaju u tzv. "prazne" kalorije, siroma¹ne ili gotovo oskudne po sadr¾aju osnovnih nutritivnih komponenti. Danas se takva stanja nastoje izbjeæi, odnosno ispraviti u onim sluèajevima gdje je to moguæe. Tako postoje postupci za vraæanjem izgubljenih tvari, pa se nerijetko susreæemo sa "obogaæenim" namirnicama. Ako se pa¾ljivije razmotri vrlo èesto radi se o prostom vraæanju namirnici onog ¹to joj je prethodno tehnolo¹kim postupkom bilo oduzeto. Meðutim, od spoznaje o ulozi nekog elementa u metabolizmu, do smi¹ljenog dodavanja u prehrambene proizvode, vrlo je dugi put.



Nedostaje mi minerala?

Moramo priznati da nam se vrlo èesto dogaða da se bez nekog dodatnog razloga osjeæamo lo¹e i bezvoljno. Mo¾da se upravo tada radi o nedostatku nekog va¾nog minerala u na¹em organizmu. Osim neadekvatnog naèina prehrane i neurednog ¾ivota, dugotrajno uzimanje lijekova poput steroida (npr. u tabletama za kontracepciju), prekomjerno konzumiranje alkohola, pu¹enje, èak i svakodnevno tro¹enje velikih kolièina kave i èaja dovest æe do manjka minerala u organizmu. Djelovanje svakog minerala ovisi o kolièini koju smo unijeli u organizam. Svaki element posjeduje biolo¹ko, farmakolo¹ko (ljekovito-terapeutsko) i toksièno djelovanje. Dakako naèin djelovanja nekog minerala u odnosu na unesenu kolièinu ovisi o spolu, dobi, zdravstvenom stanju i naèinu prehrane pojedinca.



Za vegetarijance

Osobe koje prakticiraju vegetarijansku prehranu posebno bi morale voditi raèuna o raznovrsnoj prehrani upotrebom namirnica koje mogu svojim nutritivnim sastavom zadovoljiti potrebu za mineralima, a da pri tome vlaknaste tvari kojih u vegetarijanskoj prehrani ima znatno vi¹e no u uobièajnoj "normalnoj" prehrani, ne smetaju unosu minerala i upijanju (resorpciji) u krvotok putem crijeva. Nerijetko se kod vegetarijanaca javlja nedostatak ¾eljeza i cinka, a kod onih koji ne jedu mlijeène proizvode javlja se i manjak kalcija. Kalcij je va¾an za organizam ¾ena u vrijeme trudnoæe, dojenja i u menopauzi. Potrebnu dnevnu kolièinu kalcija svaka æe ¾ena dobiti popije li redovito dvije èa¹e mlijeka (bolje je ono koje nije "trajno pasterizirano" jer sadr¾i vi¹e kalcija u sebi), jogurt ili pojede 50 grama sira. Kava, èaj i alkohol lo¹e utjeèu na upijanje kalcija putem crijeva. Bolje je piti "capuccino" ili "machiato" nego èistu kavu jer mlijekom unosimo i kalcij.
Osobe koje du¾e uzimaju antibiotike i lijekove koji potièu izluèivanje vode iz organizma (diuretike) moraju voditi raèuna o tome da mogu gubiti kalij iz organizma i zbog toga èesto osjeæaju "trnce" u rukama i nogama i grèenje mi¹iæa. Moraju konzumirati banane, sirovo povræe, rajèice ili sok od rajèice, ¾itarice, voæne sokove kako bi taj nedostatak kalija ispravili.



Problemi sa ¹titnjaèom

Oni koji imaju problema sa ¹titnjaèom moraju se upitati unose li dovoljno joda u svoj organizam. Dovoljno joda unosimo u organizam upotrebom jodirane soli i konzumiranjem morskih "plodova". Kad smo veæ kod soli, treba naglasiti da su veæe kolièine natrija iz soli potrebne samo kod te¹kog fizièkog rada i kod profesionalnih sporta¹a koji gube mnogo tekuæine znojenjem. Tijelu je svakodnevno potrebna kolièina od 4 mg natrija na dan ¹to se unese normalnom prehranom, bez dosoljavanja. Suvi¹ak natrija samo ¹teti i dovodi do problema sa zdravljem.



Stres

Cink, bakar i magnezij va¾ni su minerali koji nas ¹tite od stresa (naroèito magnezij), odr¾avaju na¹u ko¾u i kosu nje¾nom (naroèito cink) i spijeèavaju nastanak anemije (naroèito bakar jer poma¾e ¾eljezu prilikom stvaranja crvenih krvnih zrnaca). Ova tri elementa nedostaju kod ¾ena koje pate od tzv. predmenstrualnog sindroma, imaju krhku kosu, nokte i tanku ko¾u, a njihov se nedostatak uz ¾eljezo mo¾e javiti i kod obilnih menstrualnih krvarenja.



Dodatni preparati

Potrebno je napomenuti da prilikom upotrebe dodatnih preparata u obliku mineralnih nadopuna - tableta trebamo voditi raèuna o uputama za upotrebu koje daje proizvoðaè jer se vrlo lako mo¾e desiti da nekontroliranim unosom dovedemo svoj organizam u stanje "predoziranosti", odnosno u toksièno stanje.
Kao primjer mo¾e se navesti selen. On je osobito potreban trudnicama, pu¹aèima, starijim osobama, tinejd¾erima, te svima koji se neuravnote¾eno hrane. Va¾an je u prevenciji pojave visokog krvnog tlaka, kod pojedinih srèanih bolesti, a danas je postala "moda" isticati selen kao va¾an faktor u prevenciji raka. Selen u kombinaciji sa vitaminom E uspje¹no ¹titi strukture u na¹em organizmu od opasnog utjecaja slobodnih radikala, ali dnevne potrebe za selenom su izrazito male (0.2 mg na dan). Dovoljno je da tijekom dana konzumiramo mlijeène proizvode, crni kruh ili plavu ribu ili jetru ili bubrege ili brokule, pa da podmirimo dnevnu potrebu za tim mineralom. Naime, potreban je oprez kod preparata selena jer dok su male kolièine dobro do¹le za organizam, samo ne¹to veæe kolièine pokazuju toksiène pojave, a u stanjima predoziranosti selen postaje kancerogeni èimbenik. Stoga oprezno kad su gotovi preparati minerala u pitanju!

[bosanka100]

CINK

Cink je jedan od najznaèajnijih minerala za na¹e tijelo. Po svojem znaèaju za terapiju i profilaksu bolesti smatra se jednakovrijednim kao i minerali kalcij, ¾eljezo, magnezij...


Iz povijesti

Otkriven je u Njemaèkoj 1500.god., a otkiro ga je Andreas Marggraf. Ime mu dolazi od njemaèke rijeèi “zink”.

Svojstva

Cink je plavièasto-svijetlosivi metal.

Cink u organizmu

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici na¹eg tijela. Smatra se da je kolièina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveæu kolièinu cinka u tijelu nalazimo u retini i mu¹kim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mi¹iæima. Apsorpcija mu je lo¹a, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omoguæavaju odvijanje biokemijskih reakcija u na¹em tijelu.

Za¹to je va¾an cink?

Smatra se da cink djeluje kao potpora imunolo¹kom sustavu. Va¾an je za sintezu DNK, potreban je za cijeljenje rana te oèuvanje osjetila okusa i mirisa. Takoðer potièe normalan rast i razvoj, osobito za vrijeme trudnoæe, djetinjstva i adolescencije. Jednom od najznaèajnijih uloga cinka svakako se smatra njegov utjecaj na imunolo¹ki sustav. Naime, cink utjeèe na stvaranje i aktivaciju T-limfocita, bijelih krvnih stanica koje su nam va¾ne u borbi protiv infekcija. Kada se provede suplementacija cinkom kod osoba s njegovom niskom razinom, broj T-limfocita u krvi poraste kao i sposobnost za svladavanje infekcija. Istra¾ivanja govore u prilog primjeni cinka i kod prehlada, jer dosada¹nji rezultati pokazuju da unos dodatnih kolièina cinka mo¾e skratiti trajanje i te¾inu prehlada.

Suplementacija cinkom pokazala se uspje¹nom i za cijeljenje rana, ali samo kod osoba koje imaju sni¾enu razinu cinka u organizmu, dok kod osoba s normalnom razinom taj postupak nije dao rezultata.

Kako osigurati dovoljno cinka?

Cink je prilièno zastupljen u hrani razlièitog porijekla. Pravilnom prehranom dnevno ga se unosi izmeðu 8 i 14 g. Kamenice sadr¾e vi¹e cinka po obroku nego bilo koja druga namirnica, no, ipak su glavni izvor cinka u prehrani crveno meso i iznutrice.

Drugi va¾ni izvori su gra¹ak, ora¹asti plodovi, hrana morskog porijekla, cjelovite ¾itarice i sl. Nedostatak cinka najèe¹æe se javlja u sluèajevima nekvalitetne prehrane, tj. Njegova nedovoljnog unosa ili smanjene apsorpcije, te poveæanog gubitka ili poveæanih potreba za cinkom. Na apsorpciju cinka mo¾e utjecati vi¹e faktora, a meðu najèe¹æe spominjanima su fitati.

Znaci deficijencije cinka ukljuèuju zastoj u rastu, gubitak kose, dijareju, zaka¹njelo spolno sazrijevanje, impotenciju, oène i ko¾ne lezije te gubitak apetita. Takoðer mogu postojati i znaci gubitka tjelesne te¾ine, usporeno cijeljenje rana i poremeæaji okusa. Vegetarijancima je prosjeèno potrebno oko 50% vi¹e cinka u odnosu na osobe koje konzumiraju meso, i to zbog smanjene apsorpcije cinka iz hrane biljnog porijekla. Nedostatak cinka primijeæen je i kod 30–50 % alkoholièara, jer konzumiranje alkohola smanjuje njegovu apsorpciju.

Takoðer se alkoholièari èesto nedovoljno i nekvalitetno hrane tako da se taj nedostatak dijelom mo¾e pripisati i smanjenom unosu cinka hranom. Nedostatak cinka mo¾e biti povezan i s unosom veæih kolièina ¾eljeza (vi¹e od 25 mg) koje se primjenjuju u lijeèenju anemije, jednog od ozbiljnijih javnozdravstvenih problema dana¹njice. Naime, smatra se da ¾eljezo negativno utjeèe na apsorpciju cinka.

Kako bi se izbjegao taj problem, savjetuje se ¾eljezo uzimati izmeðu obroka. Dnevne potrebe za cinkom za odrasle ¾ene su oko 12 mg dok su za odrasle mu¹karce 15 mg. Cink je vrlo znaèajan i u prehrani djece, a dnevne potebe za tim va¾nim mineralom iznose oko 10 mg.

[bosanka100]

Kalcij


Calcium - Ca



Kalcij je esencijalni mineral i neophodan regulator fiziolo¹kih funkcija stanice i organizma.



Iz povijesti

Kalcij je otkriven 1808.godine. Ime mu dolazi od latinske rijeèi calcis ¹to znaèi vapno. Otkrio ga je Sir Humphrey Davy.


Svojstva

Kalcij je srebrnasto bijeli metal.


Kalcij u organizmu

Po svojoj zastupljenosti meðu mineralima, kalcij je na prvom mjestu. Tijelo odraslog èovjeka sadr¾i 1,5 – 2% kalcija, od èega se 99% nalazi u kostima, a 1% u izvanstaniènim prostorima i mekom tkivu. Metabolizam kalcija je pod strogom kontrolom vitamina D i hormona.

Paratireoidni hormon poveæava koncentraciju kalcija u plazmi na naèin da utjeèe na otpu¹tanje kalcija iz kostiju, poveæava apsorpciju iz crijeva i poveæava resorpciju iz bubrega. Kalcitonin djeluje suprotno smanjujuæi resorpciju iz kostiju i povisujuæi izluèivanje urinom. Vitamin D poveæava crijevnu apsorpciju kalcija i fosfata te smanjuje njihovo izluèivanje urinom.

Kako kalcij ima temeljnu va¾nost za sve biolo¹ke sustave, nu¾no je da se njegova koncentracija u tjelesnim tekuæinama i tkivima odr¾ava u uskim fiziolo¹kim granicama. Normalna koncentracija kalcija u plazmi iznosi 2.15 do 2.65 mmol/l. Oko 50% kalcija u plazmi nalazi se u ionskom stanju koje predstavlja biolo¹ki aktivan oblik. U neionskom obliku vezano je 10% kalcija, dok se preostalih 40% nalazi u spoju s bjelanèevinama, prete¾no s albuminom.

Kalcij se apsorbira u tankom crijevu i to samo treæina do petina kalcija unesenog hranom.


Na apsorpciju kalcija utjeèu brojni faktori:

Dob
Konaèna apsorpcija kalcija mo¾e iznositi èak 60% kod novoroðenèadi i male djece, kada su i potrebe za kalcijem izuzetno velike. U odrasloj dobi sposobnost apsorpcije smanjuje se za 15-20%, a te vrijednosti starenjem postaju jo¹ veæe.

Vitamin D
Vitamin D poma¾e apsorpciju kalcija. Tijelo ga dobiva iz hrane ili ga stvara u ko¾i uz pomoæ UV zraka. Obavezan je dodatak kalcijevim preparatima u prevenciji i lijeèenju osteoporoze.

Spojevi biljnog porijekla
Fitinska i oksalna kiselina, koje su prirodni sastojci nekih biljaka, mogu se vezati za kalcij i na taj naèin utjecati na njegovu apsorpciju. Spomenute kiseline prvenstveno utjeèu na apsorpciju kalcija iz hrane biljnog porijekla, u kojoj su i same prisutne. Veæe kolièine fitinske kiseline nalazimo u integralnim ¾itaricama, grahu, sjemenkama, ora¹astom voæu te soji. Oksalna kiselina se mo¾e pronaæi u ¹pinatu, grahu, krumpiru, rabarbari. Vlaknate namirnice takoðer mogu utjecati na apsorpciju kalcija.

Trudnoæa
Sposobnost apsorpcije kalcija poveæava se u trudnoæi.

Fosfati
Namirnice bogate fosfatima (npr. gazirana piæa) mogu smanjiti apsorpciju kalcija.

Alkohol
Alkohol utjeèe na smanjenje intestinalne apsorpcije kalcija. Uz to, inhibira jetrene enzime nu¾ne za metabolizam vitamina D.

Kalcij se iz organizma izluèiuje 80% fecesom, a 20% urinom.


Za¹to je kalcij va¾an?

Kalcij sudjeluje u mnogim vitalnim procesima u ljudskom organizmu. Osim ¹to je nu¾an za izgradnju kostiju i zubi, za diobu i rast stanica, va¾an je u procesima kontrakcije mi¹iæa. Kalcij sudjeluje u regulaciji propusnosti staniène membrane, u izluèivanju nekih hormona (inzulin), a va¾an je i za pravilan rad srca. Prijeko je potreban za zgru¹avanje krvi i u prijenosu podra¾aja u ¾ivcima. Poznato je da je kalcij koristan i kao pomoæ kod alergijskih stanja.


Kako osigurati dovoljno kalcija?

Kalcij organizam treba dobivati cijeli ¾ivot. Kako organizam nije u stanju proizvesti minerale poput kalcija, trebamo ga osigurati hranom ili nadopunom. Preporuèeni dnevni unos kalcija je 800 mg. Uvijek kada se unosi manje kalcija od uobièajene potrebe, mora ga se nadoknaðivati u tjelesnim tekuæinama iz njegova rezervoara – kostiju. To ide na raèun smanjenja kolièine ko¹tane supstancije, ¹to u starijoj ¾ivotnoj dobi dovodi do krhkih i lomljivih kostiju. Zbog toga je osobito znaèajno tijekom ¾ivota postiæi ¹to veæu ko¹tanu masu. Kost se nakuplja tijekom djetinjstva, da bi se izmeðu 20. i 30. godine ¾ivota postigla tzv. vr¹na masa. Dakle, od najranije mladosti potrebno je jesti hranu bogatu kalcijem, te se baviti tjelesnom aktivno¹æu koja omoguæuje bolje stvaranje mi¹iæne mase, potièe metabolizam kostiju, odr¾avajuæi sklad izmeðu razgradnje i stvaranja ko¹tane mase.



Dnevna potreba za kalcijem ovisi o ¾ivotnom razdoblju.

djeca 800 mg
mlade¾ 1200 mg
¾ene u reproduktivnoj dobi 800 mg
trudnice i dojilje 1200 mg
¾ene u postmenopauzi 1500 mg
mu¹karci 1000 mg


Pravilnom prehranom unosimo na dan oko 800 mg kalcija. Ioni kalcija se apsorbiraju u tankom crijevu, a njihovoj boljoj apsorpciji pridonosi vitamin D. Ravnote¾a kalcija u organizmu odr¾ava se putem apsorpcije, te izluèivanjem urinom i stolicom. Prirodni izvori bogati kalcijem su mlijeko i mlijeèni proizvodi, ¹pinat, kupus, brokula, soja, naranèe, suhe ¹ljive, orasi.

Potrebe za kalcijem su poveæane u trudnoæi i dojenju, starosti, kod osteoporoze i cijeljenja kostiju, u rastu i razvoju te kod fizièkih aktivnosti.


Kada nema dovoljno kalcija

Uzroci nedostatka kalcija su prije svega nedostatno uno¹enje hranom ili poveæane potrebe, posebno u trudnoæi i dojenju. Uslijed manjka kalcija u tijelu nastaju:
osteoporoza
preosjetljivost ¾ivèanog sustava (razdra¾ljivost, nervoza, tetanija)
grèevi mi¹iæa
poremeæaji rada srca (lupanje srca)
Koliko god nastojali pravilnom prehranom osigurati dovoljne kolièine kalcija za sve potrebne procese u organizmu, to ponekad nije moguæe. Naime, veæ neki normalni sastojci hrane ometaju apsorpciju kalcija, dok drugi pak poveæavaju njegovo izluèivanje, èime se dnevni unos kalcija ne mo¾e namiriti iz hrane.

Dodatna suplementacija prehrane kalcijem vrlo je korisna, posebice u sluèajevima kada organizam ne dobiva dovoljno u hrani (nedostatna prehrana, nepodno¹enje mlijeka i mlijeènih proizvoda, visoki kolesterol ili gojaznost) ili kada postoje poveæane potrebe. Dokazano je da nadoknada kalcija smanjuje gubitak ko¹tane mase i broj prijeloma u starijih osoba. Novija istra¾ivanja pokazuju da poveæan unos kalcija ima za¹titno djelovanje na oèuvanje kosti. Kalcij je takoðer od neprocjenjive va¾nosti u terapiji uznapredovale osteoporoze. Lijekovi za poveæanje ko¹tane mase koji se koriste u terapiji osteoporoze, ne mogu postiæi pun terapijski uèinak kod osoba s nedostatnim unosom kalcija. Pojedine zemlje s razvijenom svije¹æu o potrebi oèuvanja zdravlja kosti kalcij dodaju u namirnice (voæni sok, kruh, krumpir, ri¾u i slièno). Kvalitetna i sigurna nadopuna kalcija mo¾e se osigurati i ciljanim proizvodima koji u sebi sadr¾e kalcij.


Interakcije
Vitamin A ne smije se uzimati istodobno s kalcijem, jer vitamin A potièe gubitak kalcija iz kosti te bi tako mogla nastati hiperkalcemija.
®eljezo se na savjetuje uzimati istodobno s kalcijem jer dolazi do smanjene apsorpcije ¾eljeza. Savjetuje se napraviti razmak od 2 do 3 sata.
Estrogeni hormoni povisuju apsorpciju kalcija.
Djelovanje blokatora kalcijevih kanala mo¾e biti znaèajnije smanjeno ako se uzimaju istodobno s kalcijem.
Tiazidski diuretici smanjuju izluèivanje kalcija te mogu dovesti do hiperkalcemije.
Tetraciklini se trebaju uzimati u razmaku od 2 do 3 sata od suplemenata kalcija, jer stvaraju komplekse koji smanjuju djelotvornost tetraciklinskih antibiotika.

[bosanka100]

Magnezij

Magnesium – Mg



Magnezij je mineral koji je u prirodi gotovo svugdje prisutan. Najèe¹æe se nalazi u obliku razlièitih kemijskih spojeva s kalcijem. Ima ga morskoj vodi, mineralnim izvorima i zelenom pigmentu u biljkama. Opæe je poznato da je magnezij esencijalni sastojak èovjeèeg i ¾ivotinjskog organizma, te da je potreban za aktivnost oko 300 razlièitih enzima. ®ivot bez magnezija ne bi bio moguæ.





Iz povijesti

Magnezij je, kao i kalcij otkriven 1808. godine, a oba minerala otkrio je Sir Humphrey Davy.


Svojstva

Magnezij je metal srebrnastog sjaja, srednje tvrdoæe, postojan na sobnoj temperaturi. Topiv je u kiselinama. Koristi se kao reduktivno sredstvo zbog velikog afiniteta prema kisiku.


Magnezij u organizmu

Èovjek prosjeèno sadr¾i oko 24-30 grama magnezija. Oko 60% ukupnog sadr¾aja magnezija nalazi se u kostima, 35% se nalazi u skeletnom i srèanom mi¹iæju, ostatak se nalazi u jetri, bubrezima i mozgu, a ima ga i u eritrocitima. Ravnote¾u magnezija u tijelu reguliraju crijeva i bubrezi. Zahvaljujuæi rezervama u kostima i regulacijskom mehanizmu u bubrezima, tijelo mo¾e i du¾e vrijeme nadoknaðivati nedostatan unos magnezija.
Magnezij se apsorbira u tankom crijevu i to do 50%. Na njegovu apsorpciju utjeèu fitati, vlakna, masnoæe, oksalna kiselina, kalij, ¾eljezo, fostor i mangan koji smanjuju apsorpciju, dok je vitamin D poveæava.
Magnezij se iz tijela uglavnom izluèuje urinom, dok se male kolièine izluèuju stolicom.


Za¹to je magnezij va¾an?

Prije pedesetak godina o magneziju su bile poznate tek tri èinjenice:
neophodan je za rast
va¾an je aktivator mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu
mnogo se upotrebljavao u lijeèenju prevelikog luèenja ¾eluèane kiseline i opstipacije (zaèepljenosti).

Danas je magnezij na najboljem putu da postane najznaèajniji mineral na¹eg vremena.
Sudjeluje u vi¹e od 300 enzimatskih sistema ukljuèujuæi Krebsov ciklus, proces glikolize, sintezu proteina, nukleinskih kiselina...Va¾an je za neuromuskularni prijenos podra¾aja, mineralizaciju kostiju te djelovanje paratireoidnog hormona. Sudjeluje u stvaranju ATP, tj. energije, u procesima koagulacije i transpotu glukoze u stanicu.


Kako osigurati dovoljno magnezija?

Iznenaðujuæe je da se u razvijenim zemljama unatoè bogatoj ponudi hrane èesto zapa¾a postojanje nedostatne opskrbe nekim mineralima i vitaminima. To se posebno odnosi na magnezij. Neki znanstvenici smatraju da odreðene skupine osoba pate èak od 40% preniske opskrbe magnezija. Ako poznajemo uzroke koji su doveli do nedostatnog unosa magnezija, mo¾emo pru¾iti pomoæ i postiæi da se magnezij unosi u optimalnim kolièinama.
Uzroci nedostatka magnezija su brojni, te se mogu pojaviti uslijed poveæane potrebe (tijekom rasta, razvoja, trudnoæe i stresa), poveæanih gubitaka (jako povraæanje, proljev, kronièna oboljenja bubrega), nedostatnog unosa (gladovanje, prehrana gotovo iskljuèivo mlijeènim proizvodima, prehrana s malim kolièinama bjelanèevina, masna hrana, "mekana" voda), poremeæaja u probavnom sustavu (oboljenja probavnog sustava, opse¾no kirur¹ko odstranjenje tankog crijeva), uzimanja odreðenih lijekova (diuretici, srèani glikozidi, sredstva za èi¹æenje), prekomjernog luèenja znoja, te uzimanja alkohola.
Uobièajenom se prehranom dnevno unosi 180-300 mg magnezija. Pri tome treba voditi raèuna o èinjenici da samo oko 1/3 magnezija unesenog hranom tijelo mo¾e resorbirati. Sastojci hrane poput fosfata, visokih udjela proteina i masti, konzumiranje alkohola, stres i mnogi lijekovi smanjuju resorpciju magnezija iz hrane, te time predstavljaju uzrok za premalu opskrbljenost magnezijem. Iako magnezij sadr¾e brojne namirnice (soja, lisnato zeleno povræe, sjemenke, orah, badem, banana, ¾itarice, smeða ri¾a), preporuèeni dnevni unos magnezija èesto se ne mo¾e namiriti iz hrane. Umjetno gnojenje dovodi do osiroma¹enja sadr¾aja magnezija u tlu, pa tako i u biljkama, a zbog toga i mi u svoj organizam unosimo premalo tog minerala. Stoga se brzo posti¾u upravo iznenaðujuæi uspjesi za oèuvanje zdravlja ako se prehrana nadopuni magnezijevim preparatima. Naime, mnogi simptomi nedostatka magnezija otkriveni su tek u novije doba. Poznato je da se kod manjka magnezija javljaju slabost, grèevi u mi¹iæima (tetanija i tremor), poremeæaji rada srca, ¾ivèana razdra¾ljivost, glavobolje. Nedostatak magnezija mo¾e izazvati pojaèano zgru¹avanje krvi, naroèito u veæ o¹teæenim krvnim ¾ilama. Novija istra¾ivanja pokazuju da se ne smije zanemariti povezanost manjka magnezija s nastankom:

angine pektoris i akutnog infarkta miokarda
o¹teæenja srca
popu¹tanja rada srca
o¹teæenja unutarnje stijenke krvnih ¾ila
poremeæenog metabolizma glukoze
poveæanog oksidativnog stresa

Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporuèuje kod prevencije srèanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, ¾ivèane napetosti, razdra¾ljivosti i nemira, poremeæaja spavanja, trudnoæe i dojenja, te za prevenciju migrene.
Potrebe za magnezijem ovise o nizu faktora kao ¹to su zdravstveno stanje èovjeka, starost, sastav hrane, konzumiranje alkohola, stres, trudnoæa i dojenje, pa tako dnevne potrebe iznose za:

djecu 170 mg
mlade¾ 350 mg
¾ene 280 mg
trudnice i dojilje 350 mg
mu¹karci 350 mg

Predoziranje magnezija ne predstavlja razlog za bojazan kod zdravih osoba s normalnom funkcijom bubrega, jer se on polagano resorbira, a njegov se vi¹ak ravnomjerno izluèuje mokraæom i stolicom.


Interakcije

Cink, ovisno o dozi djeluje sinergistièki i antagonistièki. Doze veæe od 25 mg smanjuju apsorpciju, a manje poveæavaju.
Vitamin B6 povisuje bioraspolo¾ivost magnezija.
Upotreba tiazidskih diuretika mo¾e dovesti do hipomagneziemije, dok upotreba diuretika koji ¹tede kalij mo¾e dovesti do hipermagneziemije.
Primjena magnezija kod bolesnika koji koriste glikozide digitalisa mo¾e dovesti do smanjenja koncentracije glikozida u plazmi.
Tetraciklinski diuretici ne trebaju se uzimati istodobno s magnezijem, jer stvaraju komplekse koji smanjuju njihovu djelotvornost.

[bosanka100]

®eljezo Fe

®eljezo je jedan od najrasprostranjenijih metala u prirodi. U Zemljinoj kori ima ga 4,7%. Ono je takoðer ¾ivotno va¾an biogeni element ljudskog organizma.


Iz povijesti

®eljezo je jedno od najstarijih ljekovitih sredstava. Poznato je veæ od 2500 godine prije Krista. U 17. stoljeæu se za lijeèenje anemije upotrebljavala se ¾eljezna piljevina u vinu.


Svojstva

®eljezo je srebrnobijeli, mekani metal. Rijetko se nalazi u èistom stanju, najèe¹æe u rudama (magnetit, hematit, limonit, pirit, siderit)


®eljezo u organizmu

Ukupna kolièina ¾eljeza u tijelu zdravog, odraslog èovjeka iznosi 4,5 grama.
Na¹ je organizam vrlo ¹tedljiv prema ukupnim kolièinama ¾eljeza u tijelu, jer najveæa kolièina ¾eljeza, koja nastaje raspadanjem crvenih krvnih zrnaca, ponovno ulazi u proces sinteze hemoglobina. Ipak, dnevno se iz organizma izluèuje 0,5-1 mg ¾eljeza, i to lju¹tenjem epitela crijeva i ko¾e, a manjim dijelom urinom, znojenjem i putem ¾uèi. Ljudski organizam je usavr¹io mehanizam kojim zadovoljava svoje potrebe za ¾eljezom. Kada se poka¾e potreba za ¾eljezom – primjerice u doba rasta i razvoja, tijekom trudnoæe, ili kod gubitka menstrualne krvi – ¾eljezo se tro¹i iz zaliha. Tek kad doðe vrijeme da se zalihe ponovno napune, apsorpcija se pojaèa, te organizam, ukoliko su prehrambeni izvori adekvatni, nadomje¹ta izgubljene zalihe.


Za¹to je ¾eljezo va¾no?

®eljezo ja neophodno za izgradnju crvenih krvnih zrnaca, odnosno hemoglobina, sastojka koji je u organizmu odgovoran za prijenos kisika, te za stvaranje mioglobina, va¾nog pigmenta mi¹iæa koji mi¹iæima omoguæuje pohranjivanje energije. ®eljezo je takoðer sastavni dio za ¾ivot va¾nih enzima koji osiguravaju procese staniènog disanja. Osim u navedenim strukturama, na¹ organizam raspola¾e i zalihama ¾eljeza koje se nalaze u jetri, ko¹tanoj sr¾i i slezeni, a funkcija im je da u situacijama poveæanih potreba slu¾e kao rezerva.


Kako osigurati dovoljno ¾eljeza?

Buduæi da na¹e tijelo ne mo¾e sintetizirati ¾eljezo, moramo ga unijeti hranom. Od unijetih kolièina ¾eljeza, zavisno od njegova oblika i potreba organizma, mo¾e se upiti i dospjeti u krvotok svega 2-10% unijete kolièine. Stoga bi u organizam trebalo unijeti izmeðu 10 i 15 mg ¾eljeza na dan, radi osiguranja potrebne kolièine ¾eljeza. Preporuèena dnevna kolièina za zdravu odraslu ¾enu iznosi 15 mg, a za zdravog odraslog mu¹karca 10 mg. Prirodni izvori su :jetrica, crveno meso, tuna, o¹trige, bundeva, zob, mahunarke, kvasac, smokve.
Nedostatak ¾eljeza jedna je od vrlo èestih bolesti u svijetu. Uzroci mogu biti neodgovarajuæa prehrana, lo¹a ili poremeæena apsorpcija, gubitak krvi ili stanja poveæanih potreba. Poveæane potrebe za ¾eljezom imaju djeca, adolescenti, ¾ene u reproduktivnom razdoblju, trudnice, vegetarijanci, ali takoðer i sporta¹i, osobe s hemoroidima, èirevima, ulceroznim kolitisom ili sliènim stanjima koja uzrokuju gubitak krvi ili slabu apsorpciju. Mjeseèni gubitak ¾eljeza kod ¾ena dvostruk je u odnosu na onaj kod mu¹karaca. Trudnicama treba dvostruko vi¹e ¾eljeza nego ostalim ¾enama. Svakodnevne potrebe ¾ena za ¾eljezom iznose prosjeèno oko 1,5 mg, dok trudnicama i dojiljama treba dvostruko vi¹e, oko 3-3,5 mg.
Do deficita ¾eljeza dolazi kada su zalihe ¾eljeza tako niske da se usporava proizvodnja hemoglobina, ali mu koncentracija ipak ostaje stabilna. Anemija nastupa kad, zbog nedovoljne produkcija hemoglobina, pada koncentracija hemoglobina. Simptomi nedostatka su umor i letargija, oslabljen apetit, smanjene fizièke i radne moguænosti te smanjena otpornost organizma.
Smatra se da deficit ¾eljeza i anemija uzrokovana deficitom ¾eljeza pogaða èetvrtinu do treæinu svjetske populacije. To predstavlja globalni problem, najuèestaliji kod siroma¹nih ljudi koji se lo¹e hrane.
Prevladava stav da je nedostatak ¾eljeza najbolje sprjeèiti pravilnom i raznolikom prehranom, ali je najèe¹æe potrebno posegnuti za preparatima ¾eljeza u tabletama ili sirupu. Pokazalo se da takva terapija mo¾e znaèajno pobolj¹ati status ¾eljeza, posebno kod riziènih skupina. Terapija je èesto dugotrajna jer je, nakon ¹to se nadomjesti deficit ¾eljeza u krvi, potrebno ponovno popuniti zalihe u organizmu. Èaj (ukljuèujuæu i zeleni), kava, mlijeko, jaja te crno vino smanjuju apsorpciju ¾eljeza. Dakle, «kavopije» i u¾ivatelji èaja imaju veæe potrebe za ¾eljezom. Vitamin C naprotiv pobolj¹ava njegovu apsorpciju, pa je preporuèljivo preparat sa ¾eljezom uzeti sa svje¾e iscijeðenim voænim sokom.

[bosanka100]

Krom

Chromium - Cr



Krom je esencijalni mineral potreban za normalan metabolizam ugljikohidrata i masti. Pripada skupini elemenata u tragovima koje organizam treba u kolièini manjoj od 100 miligrama na dan.


Iz povijesti

Krom je 1797.godine otkrio Louis-Nicholas Vauquelin, francuski kemièar. Ime mu dolazi od grèke rijeèi chroma ¹to znaèi boja, zbog obojenosti njegovih spojeva


Svojstva

Krom je plavobijeli do srebrnosivi, sjajni metal.


Krom u organizmu

Trebalo je proæi gotovo stoljeæe i pol prije nego je otkriveno da je krom sastavni dio biljnog i ¾ivotinjskog svijeta, a da ga sadr¾ava i ljudsko tijelo, dokazano je tek prije èetrdesetak godina. U ljudskom ga organizmu ima vrlo malo, svega 14 mg kod osobe te¹ke 70 kilograma. Krom dobivamo iz hrane, no tijelo uspije iskoristiti svega 1-2% u njoj sadr¾anog kroma. Apsorbirani se krom uglavnom izluèuje urinom, a samo male kolièine gube se stolicom, znojenjem ili putem ¾uèi. Na pojaèani gubitak kroma utjeèe visok unos ¹eæera, iscrpljujuæe vje¾banje, infekcije, trudnoæa, dojenje i tjelesne ozljede. Do najveæeg gubitka kroma dolazi pod utjecajem stresa.


Za¹to je krom va¾an?

Krom sudjeluje u nizu znaèajnih biolo¹kih procesa koji se svakodnevno odigravaju u na¹em tijelu. Najznaèajniju ulogu ima u metabolizmu glukoze, odnosno ¹eæera, pojaèavajuæi djelovanje inzulina i poveæavajuæi osjetljivost staniènih receptora na inzulin. Na taj naèin omoguæuje da inzulin bolje obavlja svoju funkciju u prijenosu ¹eæera iz krvi u stanice tkiva. To dovodi do stabilizacije razine ¹eæera u krvi, smanjuje rizik naglog porasta i pada ¹eæera u organizmu, te se ¹eæer bolje iskori¹tava kao pogonsko gorivo za stvaranje energije u stanicama. Istovremeno se koèi njegova pretvorba u masne naslage. Nadomjestak kroma mo¾e biti koristan i u smanjenju tjelesne te¾ine te pobolj¹anju mnogih pokazatelja starosti.


Kako osigurati dovoljno kroma?

Kolièina kroma u hrani je razlièita i odreðena je za mali broj namirnica. Najbolji prirodni izvor kroma je pivski kvasac, no veliki broj ljudi ga ne podnosi, jer èesto izaziva probavne tegobe, nadutost i muèninu. No, kroma ima i u teleæoj jetri, krumpiru u ljusci, kruhu od integralnog bra¹na, mrkvi, brokuli, jabuci, kukuruzu, banani, ¹pinatu, kupusu i naranèi. Slatke namirnice siroma¹ne su kromom, a mogu pridonijeti i njegovu gubitku iz tijela. Zanimljivo je da vitamin C uz svoje ostale uloge, potpoma¾e i iskori¹tavanje kroma u na¹em tijelu.


Kada nema dovoljno kroma

Hranom obièno unesemo oko 50μg kroma na dan, dok pretpostavljene potrebe za tim mineralom iznose èak i do 200 μg. Niti u jednoj namirnici kroma nema u naroèito velikoj kolièini. Kako je njegova iskoristivost iz hrane relativno mala, uz iscrpljenost tla te kod poveæanog unosa ¹eæera i masnoæa, moguæ je nedostatak kroma u tijelu. Nedostatak je èe¹æi i kod dugotrajne parenteralne prehrane, te u starijoj ¾ivotnoj dobi. Razina kroma u tkivu se smanjuje s godinama, pa se njegov nedostatak mo¾e povezati s poveæanjem broja oboljelih od ¹eæerne bolesti u starosti. Iako je tijelu krom potreban u vrlo malim kolièinama, ima presudan utjecaj na metabolizam ¹eæera. Naime, kako krom sudjeluje u metabolizmu glukoze, ravnote¾a ¹eæera u krvi postepeno se remeti; obroci koji sadr¾e ¹eæer vi¹e se dobro ne podnose, dolazi do stanja sliènih dijabetesu. Krom poma¾e djelovanju poznatog hormona u krvi – inzulina, te se jo¹ naziva i faktorom podno¹enja glukoze. Kod nedostaka kroma su osim toga zapa¾eni poremeæaji rasta, povi¹enje oènog tlaka i razine kolesterola u krvi, poveæanje postotka masnog tkiva u tijelu te nervni i mo¾dani poremeæaji. U podruèjima gdje se hranom unose premale kolièine kroma, zabilje¾en je znatan porast oboljelih od kardiovaskularnih bolesti. Preporuèeni dnevni unos za krom je 50 do 200 μg za odrasle.
Stoga se dodatno uzimanje kroma èesto preporuèuje osobama koje boluju od ¹eæerne bolesti kao i starijim osobama.


Interakcije

Na preporuèuje se krom uzimati istovremeno s lijekovima za neutralizaciju ¾eluèane kiseline, a niti s kalcij karbonatom, jer oni mogu smanjiti iskori¹tavanje kroma u tijelu.
Istovremeno uzimanje vitamina C znaèajno povisuje apsorpciju kroma.

[bosanka100]

Natrij (Na)
Natrij je jedan od najva¾nijih minerala u ljudskom organizmu. Predstavlja najèe¹æi pozitivno nabijeni ion u izvanstaniènoj tekuæini. Sudjeluje u formiranju tzv. osmolarnosti izvanstaniène tekuæine, odr¾avanju kiselobazne ravnote¾e, sudjeluje u provoðenju ¾ivèanih impulsa i u mi¹iænoj kontrakciji. Sve namirnice sadr¾avaju natrij, ali èovjek prima natrij ponajvi¹e iz kuhinjske soli. Takoðer, usoljena hrana kao ¹to je ¹unka, usoljena riba, slani sirevi i sl. sadr¾e velike kolièine natrija.
Nedostatak natrija zbog nedovoljne kolièine unosa hranom uglavnom nije moguæ, ali mo¾e nastati zbog nekih bolesti kao ¹to su proljev, povraæanje, opekline, tumori i tuberkuloza.
Preveliki unos natrija mo¾e bitno poremetiti zdravlje èovjeka, dugotrajno prekomjerno soljenje hrane pridonijet æe poveæanju krvnog tlaka i mo¾e trajno o¹tetiti bubrege. Jednokratni unos velike kolièine natrija je opasan po ¾ivot! Naime, ljudski se organizam nema mehanizam koji bi sprijeèio preveliku apsorpciju natrija u crijevima. Uzimanje jedne ju¹ne ¾lice kuhinjske soli mo¾e ubiti èovjeka. Poznati su sluèajevi pomoraca koji su, ostav¹i bez zaliha pitke vode na brodovima, posezali za morskom vodom. Posljedice su bile edemi, muènina, povraæanje, grèevi i proljevi, poremeæaji rada srca kao i neurolo¹ki poremeæaji. Pomorci bi obièno umirali od dehidracije. Interesantan je i sluèaj koji se zbio prije 30 godina u Lici. Jedan se seoski momak okladio da æe popiti kilogram soli otopljene u vodi. Popio je i umro!

[bosanka100]

Kalij (K)
Kalij je najzastupljeniji stanièni pozitivno nabijeni ion, dok ga izvan stanice ima jako malo u odnosu na natrij. Kalijevi ioni sudjeluju u nizu fiziolo¹kih funkcija u organizmu, primjerice, prijenos ¾ivèanih impulsa, mi¹iæna kontrakcija, kontrola krvnog tlaka, otpu¹tanje hormona, razvoj embrija, dioba stanica, regulacija kiselobazne ravnote¾e, mi¹iæna kontrakcija i dr.
Namirnice bogate kalijem su voæe i povræe kao ¹to su avokado, banana, brokula, artièoka, naranèa, krumpir, marelica, rajèica i grah. Èovjek unosi vi¹e kalija hranom nogo sto mo¾e apsorbirati u crijevima.
Vrlo je rijedak. Meðutim, upotrebom diuretika ili poveæanim mokrenjem zbog nekog drugog razloga mo¾e doæi do srèanih smetnji, mi¹iæne slabosti, anoreksije, muènine, pospanosti i psiholo¹ko-neurolo¹kih poremeæaja. Katkada to mo¾e biti opasno po ¾ivot.
Poveæani unos kalija, pogotovo preparatima na bazi kalija, mogu biti uzrokom poveæanja kalija u krvi, tzv. hiperkalijemije koja ima za posljedicu poremeæaje rada srca i mozga, a u sluèaju nesaniranja mo¾e dovesti i do smrti. Primjerice, direktna injekcija otopine kalijeva klorida u venu uzrokuje trenutaènu smrt!
Suplementi na bazi kalija mogu pomoæi kod hipokalijemija uzrokovanih diureticima, nekim antibioticima, laksativima, inzulina, glizirizina. Takve hipokalijemije mogu za posljedicu imati poremeæaje rada srca stoga je neophodno njihovo saniranje. Tada se koriste preparati kalija.