Re: Nasa draga pita*
Postano: 17 Mar 2009 08:11
Postao/la beca
jel zaista postoje muskarci koji bi se zenili samo radi toga sto cura zna pitu praviti, ono draga mu je simpazicna, dobra ovako, onako, ali pravi super pitu...
Re: Nasa draga pita*
Postano: 17 Mar 2009 13:57
Postao/la indeks
hahahahahaa.....prvi put vidim ovu temu,jos sa glasanjem,anketa,
Re: Nasa draga pita*
Postano: 29 Apr 2009 17:37
Postao/la nella26
Bar jednom sedmiÄÂno jedem pitu i najviÅ¡e volim sirnicu
Re: Nasa draga pita*
Postano: 09 Aug 2009 19:19
Postao/la andro
'Doista na lijep nacin opisana bosanska kuhinja , jednostavno nisam mogao da odolim a da ne copy ovaj tekst
Bosanski lonac'
Sve su pite pitice, a burek je pitac
Bosanski lonac, cicvara, popara, burek, krompiruÅ¡a, kljukuÅ¡a, tufahije.... Putovanje po trpezama se, prateći nazive ovih jela, pretvara u joÅ¡ jedno putovanje uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine. To putovanje napravila je novinarka njemaÄÂkog Deutsche Wellea Ljiljana Pirolić i svoje nalaze prezentirala u interesantnom serijalu kulinarskih reportaža.
Piše: Ljiljana Pirolić (Deutsche Welle)
Kad kažemo tradicionalna bh. kuhinja, na Å¡ta danas, zapravo mislimo? Vezira Muhović, struÄÂna nastavnica iz kulinarstva u srednjoj Ugostiteljsko-turistiÄÂkoj Å¡koli u Sarajevu, odgovara za Deutsche Welle.
„Tradicionalni naÄÂin kuhanja, to je ono Å¡to bi većina nas trebala da ponese iz kuće u kojoj smo odrasli. Kada djeci u ovoj Å¡koli objaÅ¡njavam Å¡ta je to naÅ¡a nacionalna kuhinja, uvijek kažem da je to kuhinja u kojoj se jela spremaju sa mnogo ljubavi. To je ono Å¡to nas kroz život, ma gdje da nas sudbina baci, podsjeća na naÅ¡u obitelj u kojoj se susrećemo sa prvim mirisima i okusima. Odatle će u svijet naÅ¡e nepce ponijeti ono Å¡to je spremala naÅ¡a majka ili naÅ¡a nana, baka. I nikada taj miris nećemo zaboraviti“, kaže Vezira Muhović, nastavnica kulinarstva, dok joj iskri suza u oku.
'Moja majka je umrla, ali ja još uvijek pamtim njenu pitu od kuhanog krompira. Kada mi dolaze gosti, ja i sada pravim tu pitu. Ona govori 'pet jezika'.“ Ipak, sve su pite pite, samo je burek pitac, tako se kaže u Sarajevu. „Sjećam se hurmašica, ili hurmadžika, kako bi rekla moja nana. Pitala sam je kako ih pravi, a ona bi rekla: 'Pa, eto, sine, malo ovoga, malo onoga', sve onako odoka, a one se tope u ustima. Sjećam se i pilava moje majke. Nikada ga nisam uspjela napraviti da bude tako dobar kao njen“, kaže sa sjetom nastavnica Vezira.
Mudri Bosanci: Uzeli najbolje sa Istoka i Zapada
„Je li zdrava tradicionalna bh. kuhinja?“ pitam.„Itekako. Ako se uzme u obzir naÄÂin na koji se spremaju jela naÅ¡e nacionalne kuhinje. Ona nema zaprÅ¡ke, ne upotrebljavaju se jaki zaÄÂini i sa tog aspekta, ona odgovara savremenim zahtjevima medicine. Jela su lagana, uglavnom se dinstaju sa malo vode i u vlastitom soku. Sadrže dosta povrća, koje se na kraju konzumira sa kiselim mlijekom, pavlakom ili kajmakom. U bh. kuhinji u pravilu nema posebnih sosova, već se oni stvaraju u toku kuhanja, na bazi juhe ili dodavanjem mlijeÄÂnih proizvoda.
Kada proÅ¡etate dijelovima Sarajeva koji su poznati kao zone u kojima se dobro jede, vidite jasno kako su osvajaÄÂi ostavljali tragove, osim na naÅ¡im duÅ¡ama i arhitekturi, i u kuhinji, koja je danas jedna zanimljiva mjeÅ¡avina Istoka i Zapada. Bosanci su tu, za divno ÄÂudo, bili mudri. Uzeli su najbolje od jednih i drugih. Mnogo sliÄÂnosti danas ima bh. kuhinja sa grÄÂkom i turskom nacionalnom kuhinjom: punjeno povrće, jagnjetina i mnogo mlijeÄÂnih proizvoda koji se, na kraju kuhanja, dodaju jelima. Bosanci i Hercegovci nisu prihvatili i mnoÅ¡tvo mirisnih, orijentalnih zaÄÂina. „To naÅ¡im narodima ne paÅ¡e“, kaže Vezira. „NajÄÂešći zaÄÂini u naÅ¡oj kuhinji su so i biber, a perÅ¡un, celer, mrkva, bijeli i crni luk, neprikosnoveni su kad je rijeÄ o povrću, koje se najÄÂešće dodaje u većinu jela.“
Sarma, pite i jagnjetina ne trpe podjele
Danas će nam uÄÂenici Ugostiteljsko-turistiÄÂke Å¡kole u Sarajevu, pripremiti tradicionalno jelo po svom izboru. NeÅ¡to, ne mnogo zahtjevno i skupo. Jedini parametar koji sam im zadala: potrebne namirnice ne smiju prelaziti cijenu od 5 eura.
I dok ovi mladi kuhari, koji su upravo zavrÅ¡ili Å¡kolu, oblaÄÂe kuharske uniforme, jer sve mora biti po propisu, njihova nastavnica i ja razgovaramo o tome koliko se kuhinje sva tri naroda u BiH, razlikuju. „Ne mnogo“, kaže Vezira i dodaje: „Bitna razlika je samo u masnoćama na kojima se jelo sprema, ali kad su veliki vjerski praznici, kod svih ćete na trpezi naći i sarmu, i pite i jagnjetinu sa ražnja. Tu su takoÄ‘e i supe, salate, hurmaÅ¡ice i sve ono Å¡to možda, neko smatra tipiÄÂno boÅ¡njaÄÂkom kuhinjom, ali nije samo boÅ¡njaÄÂka. Sve je to izmijeÅ¡ano, kao u bosanskom loncu, naÅ¡em tipiÄÂnom bosansko-hercegovaÄÂkom jelu.“
U BiH se dobro jede
Globalizacija je dotakla sve, pa i bh. kuhinju. Zato mi se ÄÂini da je pizza oduvijek tu, na Balkanu, mogu pretpostaviti kako su se ovdaÅ¡nji, joÅ¡ pećinski ljudi, sladili nekom vrstom hamburgera, a skoro da mogu zamisliti i neku ovdaÅ¡nju nenu u dimijama, kako provjerava je li joj dobro 'ispao' suÅ¡i. Bilo-kako-bilo, uglavnom, stranci koji posjećuju naÅ¡u zemlju, uz sve primjedbe ovdaÅ¡njem nesavrÅ¡enom turizmu, imaju i jednu pohvalu: kako se kod nas dobro jede!
Iako joÅ¡ uvijek teÅ¡ko izgovaraju imena nekih jela kao Å¡to su: ćevapÄÂić, buredžik ili satrica, ipak, nepogreÅ¡ivo biraju ono najbolje.
Eldan PuÄÂić, Adnan Zulić i Adis DoljanÄÂić, mladi kuhari koji su već otkrili mnoge tajne tradicionalne bh. kuhinje, spremaju Å¡iÅ¡-ćevap, za koji je potrebno:
180 grama bijelog pilećeg mesa po osobi,
jedna velika glavica crnog luka,
so, biber, malo vegete,
malo putera, mala kaÅ¡ika sirćeta, topla voda i – ÄÂaÄÂkalice.
Jedite pravu a ne niskokaloriÄÂnu hranu!
„ZaÅ¡to vegeta? Ne mogu zamisliti da su naÅ¡e bake i nane kuvale sa vegetom. To baÅ¡ i nije u tradiciji bh. kuhinje“, kažem nastavnici. „To su ti uticaji koje trpi i naÅ¡a kuhinja. Naravno, ko ne želi, ne mora staviti ovaj zaÄÂin“, dodaje. „ŠiÅ¡-ćevap se, inaÄÂe, može napraviti i od teletine i jagnjetine, Å¡to onda iziskuje malo duže vrijeme pripremanja. Jelo je dobilo naziv po tome Å¡to se niže na drvene Å¡tapiće ili ÄÂaÄÂkalice, na koje se naizmjeniÄÂno nabadaju komadići mesa i crnog luka. PoÄÂinje se sa mesom, zatim ide jedan komad glavice luka, pa opet komadić mesa“, kaže Eldan PuÄÂić.
Nanizani Å¡iÅ¡-ćevap se zatim, poslaže u posudu i doda mu se kockica putera. Kad se sve dobro zagrije, nalije se sa dvije kutlaÄÂe vrele vode, pokrije poklopcem i ostavi da se dinsta. Pred kraj se zaÄÂini biberom, doda se soli po želji i malo vegete. Sve je gotovo kada meso omekÅ¡a, Å¡to se provjeri viljuÅ¡kom. Nije dobro, ako se luk, prilikom kuvanja raspadne. Kao prilog može se poslužiti bilo koja vrsta povrća, ali ipak, najbolje uz ovo jelo, ide riža. „Čak i ako ste kuhar poÄÂetnik, nema Å¡anse da vam ovo jelo ne uspije“, kaže Adnan Zulić.
Goli kuhar, Jamie Oliver, ( ma, vraga je go, uvijek je dobro obuÄÂen), najveća kuharska zvijezda danaÅ¡njice, savjetuje: „Uživajte u hrani jedući sporo. Ako jedete prebrzo, vaÅ¡ mozak ne može tako brzo primiti podatak da ste siti. I, jedite pravu, a ne niskokaloriÄÂnu hranu!“
Re: Nasa draga pita*
Postano: 22 Feb 2011 19:29
Postao/la alyssa_27
sve rijedje i rijedje jedem pitu, ako jedem to je vikendom najcesce
jedino mogu jesti zeljanicu i ponekad burek