Koliko vam je bitna ljubaznost uposlenika javnih ustanova?

[Bijesanpuz]

Nikad ne volim bas papire ganjati.. jer tu su uvijek ono striktno izvolite sta ste trebali.. I svi su namrgodjeni nekakvi.. neznam sto..

ALi eto danas sam isao otvarat ziro racun.. i dosao kod uposlenice banke..LIjepo mi objasnila sta mi treba, otisao ja povadio papire dosao i ona sredila .. Sve u roku od 20.tak minuta..
Iznenadila me..

a recimo jedna sto radi na salteru poste... ta je uvijek mrzovoljna.. Samo uzme racun, sredi i naplati i ajmo dalje...

al vjerujem ja da to posao radi svoje.. Mislim od 8 ujutro do 2 ili 3 sata sjedis i radis stalno isto.. Nije im lako ..
A svakakve raje dolazi...

[beca]

Ne vjerujem da ce biti osoba sa stavom da im ljubaznost nije bitna...ali kad razmislimo imaju dvije vrste i te ljubaznosti: iskrena i lazna...
Odes u frizerski salon, zena se satra oko tebe, ali ne sto je inace ljubazna vec zbog baksisa, ne ostavis joj nista-sljedeci put je ne mozes prepoznati, takoo u kaficu, i u pojedinim restoranima...
S druge strane (tek vidjeh ovo javnih, pa nek stoje i ove privatne kad sam vec napisala) u javnim ustanivama sluzbenici nemaju toliki licni interes, imaju aku u manjoj mjeri...
Danas je katastrofa, bar sto se Sarajeva tice u vezi sa tim...odem neki dan u opcinu, ona zasjela u stolicu zvace zvaku, razvali usta i kaze mi izvoli....sjahala sa planine jucer, babo ratni profiter, pa je ubacio sa osam razreda za pult....a hiljade nezaposlenih zena zeljne da se pokazu na takvom mjestu...
Jos mi je jednom sluzbenica u posti rekla "sta si trebala" doduse bila sam mladja, ali radno mjesto, bonton, kultura...mozes misliti kako je u manjim sredinama, kofol glavni grad ovo ono...
Trebamo prvo na kulturi poradit, pa onda u fotelje....
I onda nas ne cudi sta se sve desava na ovom nelijepom vaktu,,,

[im_ex]

Koliko vam je bitna ljubaznost uposlenika javnih ustanova?

uff, jako, jako mi je bitna.
Obracam se posve ljubazno te ocekujem da mi se na isti nacin i uzvrati.
Istina da trgovina nema veze s ovom temom, al, ako se ima u vidu ono krunidbeno " kupac je uvijek u pravu", te ga se valja ispostovati i sacuvati kao musteriju, nesto u tom smislu ide i u ovom slucaju. Ne ide li, traze se vrata za Onog Iznad, normala.

Procitavsi opis teme, prvo sto mi pade na um prenosim -

U staroj kuci do moje (a i ona je moja), stanovali su izbjeglice iz Srebrenice: dedo i nana, najmladji im sin koji se u toku rata ozenio mjestankom (ocekivali su prvu bebu).
Prijasnja vlasnica te stare kuce (bas bas stara kuca, roditeljska, haman djedovska, ciji je jedan dio vec bio u rusevnom stanju), naplacivala je stanarinu od Opcine.
Izdavsi oglas o prodaji imovine, obavijestila ih je i zahtijevala da se u roku od 3 mjeseca isele (jer, teze je prodati imovinu s izbjeglicama, kao).
Kao sto pomenuh, kuca je bila u jako losem i po zivot rizicnom stanju, te je dedo intervenisao u Opcini, zahtijevajuci sigurniji smjestaj, na sto su se odazvale odgovorne osobe izasavsi na teren, a uz pratnju Televizije.
Doticna gospoda je konstatovala da je samo jedna polovica kuce rizicna, da je druga sigurna jer je naknadno dogradjivana i nije na podrumu. Naveli su jos prednosti da kucha veze uz regionalnu cestu, "iz kuce u taxi" i u Domu zdravlja se za 5 min, da je imanje snabdjeveno vodom i strujom, da je dobar signal za Tv ... bla, bla, bla ...
U medjuvremenu, nekad, ponudjene su im dvije solucije .... vraticu se na njih.

Na adresu dede i nane, stigao je plavi koverat iz Zenice, razlog za glavobolju koja se ocitovala na njihovim licima.
Bio je to odgovor na dedinu zalbu o iseljenju na kom je, nekad, nekih 6-8 mjeseci ranije, insistirala tadasnja vlasnica imanja. Mora da se iseli.
Starci su vec u tolikom psihickom stresu da uopce ne mogu da razumiju o cemu im se prica, o cemu im govorim. Trazim pismo, pa da ... tako je kao i sto slutih i rekoh im - zastarjeli slucaj koji vise nema validnost. Nema jer ona vise nije vlasnica tog imanja.
Ama, hajd ti njih smiri. Nemoguce. Kako?!
Kazem dedi:
"Dedo, daj ti meni to pismo pa cu ja sutra da poranim u Opcinu i zavrsim s tim."
Imala sam vec na umu sta cu jos da pokusam, ali, nisam im to pomenula.
Dedo je ostao bez rijeci na par minuta, a onda je uzdahnuo duboko i srdacno mi zahvalivsi, rekao na kom spratu je soba koja "vodi njegov slucaj".

Poranila sam ujutro, i pravac Opcina, ta i ta soba.
Sjede dvije one sto ih insan ne voli ni u putu sresti, ko su ko one.
Jedna od te dvije mi je generacija, samo sto je ona isla u Gimnaziju, inace supruga ... hmm, bolje da ne pricam. Ona druga znam je tek onako, izvidjenja, davez od zene. Al, sreca, s njom se nikako ne znam, ono.
Pozdravih "Dobro jutro", odgovorise a onda se bas ono namjerno okrenem ka Gimnazijalki i obrazlozim povod dolasku ... da smatram suvisnim (zastarjeli slucaj), al, eto, dedi i nani za ljubav, sevap je.
Da, potvrdi ona posve isto sto sam i sama rekla. Mislila je da je to to i da ce od mene uslijediti "Hvala, dovidjenja", no, nece.
Nastavljam:" Obzirom da su dedo i nana placali stanarinu, odnosno, da je Opcina placala za njih, a vlasnica tog imanja sam sada ja, da li je moguce da novac koji biste kao duznici trebali meni da uplacujete (kao novoj vlasnici), da se uplacuje na dedin racun, jer, meni, hvala Bogu dragom, ne treba taj novac. Njima bi itekako dobro dosao".
Poce ona Dosadna da se ubacuje, no, posto sam se pravila da ju ne primjecujem, na to sto je ona dobacivala, odbrushavala sam gledajuci ovoj Arogantnoj u facu.
Pomela sam im kafelenisanje, ono jutarnje, najsladje, al, ni malo mi nije zao sto sam.
Ostadoh ostavsi, ni to mi ni malo ne bjese zao ... a ta Arogantna, bila je onomad na licu mjesta, kad i TV te me poce daviti da su odbili dvije ponude.
Kazem joj:" znam ja to sve, i da su odbili i zasto su odbili. I neka su odbili, pametno. Prva ponuda im je bila predaleko ... a oni stari, vec bolesljivi ljudi (nana seceras, vec joj u oci udara, ajjjjj, o ledjima im i bolovima u nogama da ne pricam), kako ce oni doci do ceste, kad ... kad se prebaciti do Doma zdravlja ili prodavnice. Druga ponuda u sred carsije, sto znaci da se krava mora prodati, a oni zive od mizerije od dedine penzije i od krave (prodaja mlijeka komsiluku)".
Sva se zajapurila drchna Arogantna ... hahah, ma valjda je i ona Dosadna, ne znam, nisam ju udostojila pogledom.
Uglavnom, na moju zalost, nije bilo izvodljivo da im to ucinim. Moguce bi bilo da zivim dolje ili da svaki mjesec dana ovlascujem nekog s moje strane birano lice koje bi me zastupalo i u moje ime produzavalo za svaki mjesec zahtjev na kom sam se, eto, imala namjeru zaloziti, da se novac za stanarinu iz Opcine prebacuje na korisnike stanovanja, u ovom slucaju, izbjeglice.

Mogu tek da zamislim kako su me otracavale kad sam zalupila vratima.
Hajd, sreca bar sto ne pomenuh dedi sta kanim pokusati.
uff, ma nego sta vec im je svanulo kad sam im otisla na kafu, da im kazem da se ne trebaju sekirati ni seliti.

[nella26]

Jako je bitna ljubaznost uposlenika u javnim ustanovama, ovdje je u praksi da naidješ na nepoštovanje, nekulturu i neljubaznost.
Kada ovdje trebaš završiti kakvu papirologiju moraš se posvadjati kako bi uspio.
Inače te šalju od jednog do drugog lili jednostavno ti kaže da ne možeš to završiti.

[sabinax]

uh kod nas je poznato da smo drzava od papirologije i nepotrebne birokracije, stalno se susrecem s ljudima koji rade u javnim ustanovama i iskustva su razna...ajd prvo salterski sluzbenici u posti ili drugim ustanovama gdje se vrsi placanje, ne ocekujem od njih neke ekstra usluge ali da brzo i korektno izvrse svoje poslove, slicno kao i u trgovini, naravno uvijek je lijepo dobiti osmjeh, ali nakon toliko ljudi koliko im prodefilira tesko je dobiti smijesak...mada ih ima, ima vrlo usluznih koji ce starijim ljudima pomoci i ispuniti uplatnicu i sl...
ali meni su najveci problem ljudi koji rade u drzavnim ustanovama kao sto su Porezna uprava, Financijska agencija, zdravstveno, mirovinsko i sl.
Doduse moram priznati da se i tu stvar mijenja...ali znam kako je bilo nekad....uzas
to je bilo jos iz starog komunistickog sistema "Ja sam vlast i ne mozes mi nista", neki su se zaista ponasali tako samo da vas zahebavaju, setaju od saltera do saltera, prebacuju lopticu na nekog drugog (jer to nije njihov posao)... Jednostavno su se odnosili kao da smo mi tu radi njih a ne oni radi nas
Hvala bogu i vremena se mijenjaju mlađe osobe su puno pristupacnije i ljubaznije, ima ih naravno svakojakih...al vazna je osobna kultura i stav prema poslu
Sreca da kod nas postoje i knjige zalbe koje bih se bez problema uhvatila samo da naletim na neku ekstra nekorektnu osobu

[ADMIN_BOL-CHAT.DE]

Ha Ha.......
Dobro sam upoznao mentalitet recimo Bosanski ali ne vjerujem da se ikako razlikuje od drugih Ex-Yu Republika
Recimo primjer za mog boravka u BiH je bio tada u tijeku CIPS program koji je naravno pomno nagledao i EUPM.
Tako da cesto se desavalo da sam bio prisutan konverzaciji sluzbenika policije tada premjestenim u prostorije Poste (iz razloga kapaciteta i prostora) i podnosioca zahtijeva dokumenata
Da li je to zbog toga sto sam bio prisutan i nazocan pa ljubaznost sluzbenika bila veca, neznam, ali znam da je bilo svasta i svacega!
Te da je uposlenicima za salterima jako tesko izlaziti na kraj s pojedincima, ako ne i sa vecinom!
To boni nema kulture,
to nema postovanja,
to ne postuje red,
uopste ne cita upute, napisane recimo potrebne dokumentacije
vec dodje tu, progura se na salter da pita pa se buni,pa cak i zahtijeva,pa nece da se skine dok mu ne nacrtas a nacrtati pojedinim se moras poistovjetiti sa nekim od svjetskih umjetnika Leonardo da Vinci ili Mikelangelo
Zatim ima onih sto si bolji prema njemu on gori prema tebi prebacivanjem zakona za kojeg uopste uposlenik nije izmislio.
A i onih koji uopste ne slusaju sta im govoris,vec upru u onu svoju individualnu pricu te svojim problemom da njegova svastika otisla u svicu i odnijela pismo itd itd...




Sve u svemu s kakvim imaju posla i dobri su
Recimo meni da dodje ova @IM-EX i da trazi nesto od mene nacinom kako to ona umije...
Ja bi svoju kosu pocupao!!!

[paparaci]

meni je to jako vazno. a pogotovo znaci u prodavnici, kaficu, itd. tu je odlucujuce prvo iskustvo. ponese li se osoba kako ne treba, Allahmanet za sva vremena.
tako mi isto mnogo znaci ljubaznost i u javnim ustanovama. svjestan sam ja toga da i njima nije stvarno uvijek lako, jer kao sto laff kaze imaju posla sa svakakvom bagrom. ali to je ipak profesionalnost! nije to razlog da se prema svakom isto poneses. ako ti se stranka obrati na nacin koji prilici, onda odgovori istim i cak bolje! a ako je livada i bezobrazna, pa zna se brate

mogu reci da je ovdje u njemackoj super sto se toga tice. stvarno rijetko da mi se desilo da je neko bio neljubazan. ali sam zato kod nas imao uzas iskustva!

jedne prilike kad sam otisao na biro da mami ovjerim knjizicu, mene ce ti "gospodja" koja je tu radila pitati nesto uvezi roditelja. i ja sam rekao nesto mama to, a tata to. kad ce ti ona meni "zar ti govoris tata?! pa kaze se babo!" - covjece kako mi je povukla zivac. umalo joj nisam rekao da je babo.... - "slusajte gospodjo! otkud vama pravo da vi meni kazete kako cu ja svog oca zvati?! za mene je tata bio od rodjena i ostaje, jel jasno?!! najzad, to vas nisam ni pitao! ovjerite tu knjizicu i vozdra!" - doslo mi je da joj onu knjizicu i stol i JOGURT i sve u facu "slistim"

najvise sam se brate razocarao u Sarajevu kad sam bio. a jedno vrijeme sam stvarno cesto isao u Sarajevo i ponekad duze vrijeme boravio. stvarno sam imao tu "srecu" da sam imao posla sa biserima. ali sam od mnogih cuo, a sto je i istina da to nisu prave Sarajlije. nego dosle i svasta nesto poslije rata.

znam da sam jednom poludio na autobuskoj stanici. ne znam tacno o cemu se radilo vise. trazio sam od gospodje za salterom objasnjenje sta kako sto. ona nista kao ne zna. pa dobro rekoh dajte mi sefa, ko je odgovoran ovdje. nema sefa ni ti nikog ko bi mi mogao pomoci. a na to sve me jos iznerviralo ponasanje portira koji je bio zaduzen za prtljag. isto kocijas! "a je glavnog grada i sprdacine! pa kod mene na selu ce te kulturnije usluziti!" - to sam bivsoj rekao

ma bilo je toga jos....

naravno, bilo je i lijepih utisaka
jedan od njih je jedan frizerski salon u centru grada. negdje kod Drvenije ako se ne varam. bas su bili prva liga!

[Bebana_de]

ufff,,,
odma se razljutim kad se sjetim jedne ,,skutre u Aok,,
nedavno tj,prosle sedmice imala sam termin kod jedne gospode X u vezi osiguranja i daljneg ljecenja,,

prvo sto mi digla pritisak sto je kasnila ako je termin u 13 casova onda nije u 13 i 30 al ajd dobro,, nije svjet propao pomislih tada,,
kad sam usla u njenu kancelariju ono otvoren prozor vrata otvorena ,,
ja ono izvinite da li je moguce da zatvorite vrata jel ne smije da me promaja udari,,
ona ce na to "Ne meni je vruce",,
lele ,,
ja poludjela reko izvinite ali ja idem van ne zelim da jos vise nastradam no sto sam,,

ima toliko primjeraka bolje mi je da mucim

ja inace se ponasam bas istom mjerom kako je i poslodavac,,
sto da im pustim da jasu po meni,,,

[im_ex]

Sve u svemu s kakvim imaju posla i dobri su
Recimo meni da dodje ova @IM-EX i da trazi nesto od mene nacinom kako to ona umije...
Ja bi svoju kosu pocupao!!!

Koja zabluda, ahjooj.
Bio bi ti meni vise od Zlatne Ribice - bio bi mi Duh iz carobne lampe





BiH, 2008 - neocekivano, clan porodice trebalo je da okonca boravak - autobuska stanica - salter za putnike dijaspore
Uposlenik,hmm, skoro pa nemoguce je opisati kako njegov fizicki izgled, tako i njegovo drzanje (ono samo treba vidjeti; ah, bar da ima njegova fotka, imali biste jasnu sliku); ma ni predsjednik drzave ne moze da mu parira.
Po dobi, ne moze se bas reci da je zreo za penziju, al po izrazu face, hmm ... ma posve prazna osoba, "mrtav" covjek a radi sa strankama
Hajd sto mi je namamio cupkanje nogama dok je duuugoo telefonirao s Centrotrans-om (info -ima li jos slobodnih mjesta), ali, sem pomenutog cupkanja, jos i haotican nemir ruku (prstima sam zvucno "zasvirala" rapsodiju) mi je izazvala "vjecnost" dok je popunjavao kartu.
Pa ono je necuveno

Do tada,na onakvo sto nisam naisla - jaooo, niste ni vi, sigurno.
Na onakvo sto, s moje strane je kao zavrsnica isplivao meni do tad neznan gest - nakon sto uzeh kartu, ne zahvalih, ne rekoh ni dovidjenja

[venecija]

svi mi ocekujemo ljubaznost,,,u javnim ustanovama
ali da li dajemo i mi onoliko koliko trazimo od njih..jer ,,mentalitet naroda iz BOSNE,,,se nemjenja sto znaci
i ljudi koji rade tamo su isto tako BOSANCI...
KO CE NAS RAZUMJETI,,