Nasilje u porodici
Postano: 31 Mar 2010 13:34
Nasilje u porodici je nažalost, naša svakodnevnica.
Iako neki to vežu za lošiju finansijsku situaciju koja je povod svađi u porodici, pokazalo se da se to dešava i u finansijski stabilnim porodicama.
Žene koje trpe takvu situaciju su pretežno osobe koje nemaju zaposlenje i izgleda da ga dobiju, koje nemaju gdje otići.
Djeca preživljavaju stresove, Å¡to kasnije rezultira u većini sluÄÂajeva da i dijete samo postane nasilno.
NaÅ¡a država je kao poÄÂela neÅ¡to raditi po tom pitanju, osnovane su sigurne kuće, jedna ÄÂak postoji i za muÅ¡karce.
A koliko su sad i te sigurne kuće rješenje, s obzirom da niko ne može tu zauvijek ostati, a neko ko je došao tu kuću je vjerovatno tu zato što nema gdje drugo.
I u sluÄÂaju da se žena ipak vrati mužu viÅ¡e nema pravo doći u sigurnu kuću.
Moja poznanica je naizgled imala lijep brak, dvoje male djece imaju, i viÄ‘ala sam ih zajedno, ÄÂak smo i na svadbu moje prijateljice iÅ¡li zajedno, i stvarno sam mislila da se lijepo slažu jer su se bar tako ponaÅ¡ali. Dok mi ta prijateljica, na ÄÂijoj smo svadbi nije rekla da je ova u sigurnoj kući jer viÅ¡e nije mogla trpiti njegove batine, tukao je stalno, na kraju joj polomio ruke i noge i kad je malo prizdravila pobjegla je, ali mu se opet vratila poslije nekog mirnijeg perioda tortura se nastavila ali ona sad mora trpiti jer nema gdje otići. DoduÅ¡e, ta je žena mojih godina, sigurno može naći zaposlenje i stvarno mi nije jasno zaÅ¡to to trpi jer baÅ¡ zbog djece bi trebala otići da djeca ne doživljavaju traume.
Ã…Â ta mislite o tome i poznajete li takvih sluÄÂajeva, da li biste pomogli osobi koja je izložena nasilju u porodici?
Ovo je iz novina ÄÂlanak:
Ispovijest žrtve teÅ¡kog porodiÄÂnog nasilja: Suprug mi je polomio obje ruke i izbacio me na ulicu
Tukao me rukama, nogama, predmetima, bacao na zid, prijetio da će me ubiti, kaže Mirsada
SluÄÂaj BanjaluÄÂanke Mirsade (50), koja je zbog specifiÄÂnih okolnosti, uz posebne mjere nedavno smjeÅ¡tena u "Sigurnu kuću" u Banjoj Luci, primjer je žrtve teÅ¡kog psihiÄÂkog i fiziÄÂkog porodiÄÂnog nasilja s kojim se struÄÂni tim susreće prvi put.
U centru za smjeÅ¡taj i rehabilitaciju žrtava porodiÄÂnog zlostavljanja u banjaluÄÂkoj regiji, Mirsada je praktiÄÂno hospitalizirana, jer joj je tokom posljednjeg fiziÄÂkog muÄÂenja suprug slomio obje ruke, a potom je izbacio da spava na ulici.
Život u paklu
Osim struÄÂnog tima "Sigurne kuće", odnosno socijalnih radnica, psihologa, ljekara i medicinskih sestara, na sluÄÂaju rade i policija i sud.
Mirsada kaže da ni sama ne zna kada se i zaÅ¡to njen život poÄÂeo pretvarati u pakao.
- Nismo imali egzistencijalnih problema. Oboje smo obrazovani i uvažavani na položajima koje smo obavljali. On je taj položaj, nažalost, zadržao do dan-danas, a vidite gdje sam ja. Nikada nije pio niti puÅ¡io, bio je, naizgled, odgovorna osoba - priÄÂa nam žrtva.
Nakon dnevnih obaveza na poslu, u kući je obiÄÂno doÄÂekivala poslovne ili privatne prijatelje svog muža, a sa mnogima od njih i sama se družila. Po njihovom odlasku, on bi uvijek naÅ¡ao razloga za nezadovoljstvo. PoÄÂeo bi prigovarati na veÄÂeri, naÄÂinu na koji je postavljen sto, pogledu ili reÄÂenici, a potom bi je poÄÂeo tući.
Takav je, prema Mirsadinim rijeÄÂima, uglavnom bio njen tipiÄÂan dan svih ovih 30 godina braka.
- Najgore mi je što ni dan-danas ne vidim povod. Možda je i u meni postojao problem - kaže Mirsada.
Prije nekoliko godina saznala je da je, falsificirajući njen potpis, prodao zajedniÄÂki stan, ali ni sada ne zna u Å¡ta je spiskao novac. Nikada joj nije rekao.
Udata za zvijer
- Preselili smo se sa sinom u podstanare i tek tada je postao zvijer. Imao je službeni piÅ¡tolj i stalno prijetio da će me ubiti, a ja sam uzvraćala da bi metak za mene bio nagrada, samo da prestane s muÄÂenjem. Tukao me rukama, nogama, predmetima, bacao na zid... Prijavljivala sam ga policiji, jednom sam otiÅ¡la i tražila da ga uhapse, rekla sam im da ću ga ubiti. Ali, znate naÅ¡u birokratiju - govori Mirsada.
Nakon svih tih tortura, suprug je izbacio i iz stana koji su unajmljivali, i to kada joj je, poslije silnih batina, polomio i obje ruke.
- Mislila sam da mi je tu kraj. Susjeda je pozvala "Sigurnu kuću" i njen mobilni tim je došao po mene. Ni danas ne znam ko je ta žena. Noćima nisam mogla spavati od bolova. Ja sam upropaštena. Nisam smjela dozvoliti da sve ode ovako predaleko. Danas sam bolesna, nisam sposobna ni za rad, nemam stan, porodicu, primam pet doza inzulina dnevno - kaže Mirsada.
U "Sigurnoj kući" istiÄÂu da je Mirsadin sluÄÂaj veoma ozbiljan, a najviÅ¡e ih brine Å¡to joj je ubijena i volja da ponovo stane na noge.
Oboje iz uglednih porodica
- RijeÄ je o specifiÄÂnim okolnostima, o samom porijeklu, jer su i žrtva i nasilnik iz, mogu kazati, uglednih porodica. Osim toga, žrtva je teÅ¡ko oboljela i ja se plaÅ¡im za izlaznu strategiju koja joj se može ponuditi nakon boravka u kući, koji je ipak ograniÄÂen - kaže struÄÂni tim "Sigurne kuće".
Može tužiti supruga
- Nastojimo joj povratiti samopoÅ¡tovanje, snagu i vjeru, to nam je sada prioritet. Radimo na tome da dobije penziju, to bi joj mnogo znaÄÂilo. Osim toga, vrlo je složena situacija s njihovim stanom. Ona zakonski ima prava na tu imovinu, može tužiti supruga, već je i radila na tome, ali nema novca za advokate - izjavila je socijalna radnica kuće Jasna Markotić.
EpileptiÄÂni napadi
- Osim Mirsade, u kući imamo joÅ¡ tri žene i dvoje djece. Žene su srednje i mlaÄ‘e životne dobi, a zlostavljali su ih muževi. Jedna od žrtava ima teÅ¡ke posljedice, cistu na mozgu i epileptiÄÂne napade - kaže socijalna radnica.
Iako neki to vežu za lošiju finansijsku situaciju koja je povod svađi u porodici, pokazalo se da se to dešava i u finansijski stabilnim porodicama.
Žene koje trpe takvu situaciju su pretežno osobe koje nemaju zaposlenje i izgleda da ga dobiju, koje nemaju gdje otići.
Djeca preživljavaju stresove, Å¡to kasnije rezultira u većini sluÄÂajeva da i dijete samo postane nasilno.
NaÅ¡a država je kao poÄÂela neÅ¡to raditi po tom pitanju, osnovane su sigurne kuće, jedna ÄÂak postoji i za muÅ¡karce.
A koliko su sad i te sigurne kuće rješenje, s obzirom da niko ne može tu zauvijek ostati, a neko ko je došao tu kuću je vjerovatno tu zato što nema gdje drugo.
I u sluÄÂaju da se žena ipak vrati mužu viÅ¡e nema pravo doći u sigurnu kuću.
Moja poznanica je naizgled imala lijep brak, dvoje male djece imaju, i viÄ‘ala sam ih zajedno, ÄÂak smo i na svadbu moje prijateljice iÅ¡li zajedno, i stvarno sam mislila da se lijepo slažu jer su se bar tako ponaÅ¡ali. Dok mi ta prijateljica, na ÄÂijoj smo svadbi nije rekla da je ova u sigurnoj kući jer viÅ¡e nije mogla trpiti njegove batine, tukao je stalno, na kraju joj polomio ruke i noge i kad je malo prizdravila pobjegla je, ali mu se opet vratila poslije nekog mirnijeg perioda tortura se nastavila ali ona sad mora trpiti jer nema gdje otići. DoduÅ¡e, ta je žena mojih godina, sigurno može naći zaposlenje i stvarno mi nije jasno zaÅ¡to to trpi jer baÅ¡ zbog djece bi trebala otići da djeca ne doživljavaju traume.
Ã…Â ta mislite o tome i poznajete li takvih sluÄÂajeva, da li biste pomogli osobi koja je izložena nasilju u porodici?
Ovo je iz novina ÄÂlanak:
Ispovijest žrtve teÅ¡kog porodiÄÂnog nasilja: Suprug mi je polomio obje ruke i izbacio me na ulicu
Tukao me rukama, nogama, predmetima, bacao na zid, prijetio da će me ubiti, kaže Mirsada
SluÄÂaj BanjaluÄÂanke Mirsade (50), koja je zbog specifiÄÂnih okolnosti, uz posebne mjere nedavno smjeÅ¡tena u "Sigurnu kuću" u Banjoj Luci, primjer je žrtve teÅ¡kog psihiÄÂkog i fiziÄÂkog porodiÄÂnog nasilja s kojim se struÄÂni tim susreće prvi put.
U centru za smjeÅ¡taj i rehabilitaciju žrtava porodiÄÂnog zlostavljanja u banjaluÄÂkoj regiji, Mirsada je praktiÄÂno hospitalizirana, jer joj je tokom posljednjeg fiziÄÂkog muÄÂenja suprug slomio obje ruke, a potom je izbacio da spava na ulici.
Život u paklu
Osim struÄÂnog tima "Sigurne kuće", odnosno socijalnih radnica, psihologa, ljekara i medicinskih sestara, na sluÄÂaju rade i policija i sud.
Mirsada kaže da ni sama ne zna kada se i zaÅ¡to njen život poÄÂeo pretvarati u pakao.
- Nismo imali egzistencijalnih problema. Oboje smo obrazovani i uvažavani na položajima koje smo obavljali. On je taj položaj, nažalost, zadržao do dan-danas, a vidite gdje sam ja. Nikada nije pio niti puÅ¡io, bio je, naizgled, odgovorna osoba - priÄÂa nam žrtva.
Nakon dnevnih obaveza na poslu, u kući je obiÄÂno doÄÂekivala poslovne ili privatne prijatelje svog muža, a sa mnogima od njih i sama se družila. Po njihovom odlasku, on bi uvijek naÅ¡ao razloga za nezadovoljstvo. PoÄÂeo bi prigovarati na veÄÂeri, naÄÂinu na koji je postavljen sto, pogledu ili reÄÂenici, a potom bi je poÄÂeo tući.
Takav je, prema Mirsadinim rijeÄÂima, uglavnom bio njen tipiÄÂan dan svih ovih 30 godina braka.
- Najgore mi je što ni dan-danas ne vidim povod. Možda je i u meni postojao problem - kaže Mirsada.
Prije nekoliko godina saznala je da je, falsificirajući njen potpis, prodao zajedniÄÂki stan, ali ni sada ne zna u Å¡ta je spiskao novac. Nikada joj nije rekao.
Udata za zvijer
- Preselili smo se sa sinom u podstanare i tek tada je postao zvijer. Imao je službeni piÅ¡tolj i stalno prijetio da će me ubiti, a ja sam uzvraćala da bi metak za mene bio nagrada, samo da prestane s muÄÂenjem. Tukao me rukama, nogama, predmetima, bacao na zid... Prijavljivala sam ga policiji, jednom sam otiÅ¡la i tražila da ga uhapse, rekla sam im da ću ga ubiti. Ali, znate naÅ¡u birokratiju - govori Mirsada.
Nakon svih tih tortura, suprug je izbacio i iz stana koji su unajmljivali, i to kada joj je, poslije silnih batina, polomio i obje ruke.
- Mislila sam da mi je tu kraj. Susjeda je pozvala "Sigurnu kuću" i njen mobilni tim je došao po mene. Ni danas ne znam ko je ta žena. Noćima nisam mogla spavati od bolova. Ja sam upropaštena. Nisam smjela dozvoliti da sve ode ovako predaleko. Danas sam bolesna, nisam sposobna ni za rad, nemam stan, porodicu, primam pet doza inzulina dnevno - kaže Mirsada.
U "Sigurnoj kući" istiÄÂu da je Mirsadin sluÄÂaj veoma ozbiljan, a najviÅ¡e ih brine Å¡to joj je ubijena i volja da ponovo stane na noge.
Oboje iz uglednih porodica
- RijeÄ je o specifiÄÂnim okolnostima, o samom porijeklu, jer su i žrtva i nasilnik iz, mogu kazati, uglednih porodica. Osim toga, žrtva je teÅ¡ko oboljela i ja se plaÅ¡im za izlaznu strategiju koja joj se može ponuditi nakon boravka u kući, koji je ipak ograniÄÂen - kaže struÄÂni tim "Sigurne kuće".
Može tužiti supruga
- Nastojimo joj povratiti samopoÅ¡tovanje, snagu i vjeru, to nam je sada prioritet. Radimo na tome da dobije penziju, to bi joj mnogo znaÄÂilo. Osim toga, vrlo je složena situacija s njihovim stanom. Ona zakonski ima prava na tu imovinu, može tužiti supruga, već je i radila na tome, ali nema novca za advokate - izjavila je socijalna radnica kuće Jasna Markotić.
EpileptiÄÂni napadi
- Osim Mirsade, u kući imamo joÅ¡ tri žene i dvoje djece. Žene su srednje i mlaÄ‘e životne dobi, a zlostavljali su ih muževi. Jedna od žrtava ima teÅ¡ke posljedice, cistu na mozgu i epileptiÄÂne napade - kaže socijalna radnica.