Posveæeno Duletu
" U nekim satima
tamo nekog dana
prestade da kuca
njegov sat...
a nov je bio
taman ga navili
i on stao
na dvadeset pet il sest, svejedno,
ni cetvrt sata nije izdrzao.
Dobar je bio,
a ne kao ovi "novi"
pa da kazu: "Baterija crkla..."
veæ od zupcanika malih sastavljen bese
i tacno je 25 jewels -a imao.
I ko bi ga znao
dal osovina od celika puce,
il je neki jewels nemarno ispao
sve jedno ... sat je stao
zamagljeno staklo sakri vreme
i zgrcenih kazaljki prizor,
a pitam se:
Sto niko ne napisa upozorenje
da otpornost na vodu
nije imao...
Johnny
Poeziju će svi pisati...
Mojoj saputnici
Ne ¾elim da odlutam bez tebe
upla¹ila bi me praznina s moje desne strane
upla¹io bi me vetar s trunom
tvog mirisa u sebi
upla¹io bi me bat koraka mojih.
Ne ¾elim da odlutam bez tebe
upla¹ila bi me reè pusto izgovorena,
nikom upuæena,
upla¹ila bi me senka izgubljena
usamljena i izga¾ena.
Ne ¾elim da odlutam bez tebe
upla¹ila bi me noæ, samog zateèenog,
upla¹ilo bi me me buðenje
samog i zgrèenog
u prostoru koji oduvek delismo.
Ali ,ponekad po¾elim da noæ provedem
na kamenu, negde, gde ni mrtve du¹e ne dolaze
i da blenem do besvesti u nebo i zvezde
opu¹ten i sam...
znajuæi da imam te uvek tu negde pored sebe.
04.01.2003.god. Johnny
upla¹ila bi me praznina s moje desne strane
upla¹io bi me vetar s trunom
tvog mirisa u sebi
upla¹io bi me bat koraka mojih.
Ne ¾elim da odlutam bez tebe
upla¹ila bi me reè pusto izgovorena,
nikom upuæena,
upla¹ila bi me senka izgubljena
usamljena i izga¾ena.
Ne ¾elim da odlutam bez tebe
upla¹ila bi me noæ, samog zateèenog,
upla¹ilo bi me me buðenje
samog i zgrèenog
u prostoru koji oduvek delismo.
Ali ,ponekad po¾elim da noæ provedem
na kamenu, negde, gde ni mrtve du¹e ne dolaze
i da blenem do besvesti u nebo i zvezde
opu¹ten i sam...
znajuæi da imam te uvek tu negde pored sebe.
04.01.2003.god. Johnny
Sretoh èoveka
Æutke i mirno proðosmo
Jedan kraj drugog
A zajedno smo rasli
Kuæa do kuæe
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
U pesku pred kuæom klikere tra¾ili
U ¹umi na brdu kolibe pravili
I tukli decu iz severnog bloka
Tako smo »ONE« odozgo zvali
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
Kule od peska na moru gradili
Kom¹ijske tre¹nje zajedno krali
Na skrovitim mestima tajne èuvali
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
Na ¾alost Boga detinjstvo presta
Pesak pred kuæom odjenom nesta
Kolibe na¹e grobnice tajni
U trnje i glog zaraste sve
Kom¹ijske tre¹nje poseko¹e drugi
Kule od peska sru¹i¹e ljudi
Odrasli,nemi, ¾ivotom bolni
Neki malo mlaði
Neki malo ni¾i.
04.09.1997.god. Johnny
Æutke i mirno proðosmo
Jedan kraj drugog
A zajedno smo rasli
Kuæa do kuæe
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
U pesku pred kuæom klikere tra¾ili
U ¹umi na brdu kolibe pravili
I tukli decu iz severnog bloka
Tako smo »ONE« odozgo zvali
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
Kule od peska na moru gradili
Kom¹ijske tre¹nje zajedno krali
Na skrovitim mestima tajne èuvali
On malo mlaði
Ja malo ni¾i
Na ¾alost Boga detinjstvo presta
Pesak pred kuæom odjenom nesta
Kolibe na¹e grobnice tajni
U trnje i glog zaraste sve
Kom¹ijske tre¹nje poseko¹e drugi
Kule od peska sru¹i¹e ljudi
Odrasli,nemi, ¾ivotom bolni
Neki malo mlaði
Neki malo ni¾i.
04.09.1997.god. Johnny
©aljite svoje pesme ,pridru¾ite se...
BARBARA
Seæa¹ li se Barbara
Padala je ki¹a neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si i¹la nasmejana
Pokisla ozarena oèarana
Pod krupnim kapima ki¹e
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Seæa¹ li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Seæa¹ li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan èovek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrèala ka njemu po ki¹i
Pokisla ozarena oèarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Seæa¹ li se Barbara
Ne ljuti se na mene ¹to ti ka¾em TI
Jer TI ka¾em svakom koga volim
Pa maker ga samo jednom video u ¾ivotu
Jer TI ka¾em svakom koga volim
Pa èak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu ki¹u tako blagu i tako sreænu
Na tvome licu sreænom
Nad tim gradom sreænim
Tu ki¹u nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I ¹ta je sa tobom sada
Pod ki¹om od gvo¾ða
Vatre, èelika, krvi…
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je jo¹ ¾iv
O, Barbara
Jo¹ uvek pada ki¹a nad Brestom
Kao ¹to je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je poru¹eno
To su samo posmrtne kapi ki¹e
U¾asne i oèajne
A nije ni onaj potop vi¹e
Gvo¾ða, èelika, krvi…
Veæ prosto ki¹a iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ni¹ta.
Zak Prever
BARBARA
Seæa¹ li se Barbara
Padala je ki¹a neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si i¹la nasmejana
Pokisla ozarena oèarana
Pod krupnim kapima ki¹e
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Seæa¹ li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Seæa¹ li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan èovek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrèala ka njemu po ki¹i
Pokisla ozarena oèarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Seæa¹ li se Barbara
Ne ljuti se na mene ¹to ti ka¾em TI
Jer TI ka¾em svakom koga volim
Pa maker ga samo jednom video u ¾ivotu
Jer TI ka¾em svakom koga volim
Pa èak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu ki¹u tako blagu i tako sreænu
Na tvome licu sreænom
Nad tim gradom sreænim
Tu ki¹u nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I ¹ta je sa tobom sada
Pod ki¹om od gvo¾ða
Vatre, èelika, krvi…
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je jo¹ ¾iv
O, Barbara
Jo¹ uvek pada ki¹a nad Brestom
Kao ¹to je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je poru¹eno
To su samo posmrtne kapi ki¹e
U¾asne i oèajne
A nije ni onaj potop vi¹e
Gvo¾ða, èelika, krvi…
Veæ prosto ki¹a iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ni¹ta.
Zak Prever
Moja te reè dotakla
Moja te reè dotakla
u trenu kad si odluèila
da ne veruje¹ nikome ko je
odrastao i ko poku¹ava
da te ukroti.
Kao ptica nevidljiva,
kao ¾uti list koji te
u ¹etnji presretne naglo
i upozori na pad.
Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gleda¹ veliku reku
u predveèerje koja odnosi
bele laðe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
mo¾da odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.
pero zubac
Moja te reè dotakla
u trenu kad si odluèila
da ne veruje¹ nikome ko je
odrastao i ko poku¹ava
da te ukroti.
Kao ptica nevidljiva,
kao ¾uti list koji te
u ¹etnji presretne naglo
i upozori na pad.
Jer jesen je. Jer sve je
prolazno i sve se smenjuje.
Kao da gleda¹ veliku reku
u predveèerje koja odnosi
bele laðe, a iza svakog
malenog osvetljenog prozora
mo¾da odlazi neko koga bi
mogla zavoleti
zauvek.
pero zubac
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
- Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Trazim te
"Trazim te
i mislim, konacno cu te naci.
Slucajno,
neka sve izgleda kao igra.
Ti i ja,
u staklenoj kugli bez izlaza.
Trazim te,
dok jaki vjetar obara ptice kraj jezera.
Trazim te,
medju zvjezdama,
u snovima,
na cudnim mjestima.
Trazim te,
da posmatramo svijet,
i ljude koji ne znaju sta je sreca.
Da zurimo u mrak
udisemo mirise sa polja svijesti,
da nasa tijela postanu jedno.
Tada nek' srca progovore,
ono sto ljubomorno cuvaju,
recimo: volim te.
I nemoj da krijes lice,
dopusti da ti vidim sjaj suze u oku."
"Trazim te
i mislim, konacno cu te naci.
Slucajno,
neka sve izgleda kao igra.
Ti i ja,
u staklenoj kugli bez izlaza.
Trazim te,
dok jaki vjetar obara ptice kraj jezera.
Trazim te,
medju zvjezdama,
u snovima,
na cudnim mjestima.
Trazim te,
da posmatramo svijet,
i ljude koji ne znaju sta je sreca.
Da zurimo u mrak
udisemo mirise sa polja svijesti,
da nasa tijela postanu jedno.
Tada nek' srca progovore,
ono sto ljubomorno cuvaju,
recimo: volim te.
I nemoj da krijes lice,
dopusti da ti vidim sjaj suze u oku."
- Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Ta ljubav
Ta ljubav tako silna,
tako drhtava, tako oèajna,
tako ne¾na,
ta ljubav,
lepa kao dan,
i ru¾na kao vreme,
ta ljubav tako stvarna,
ta ljubav tako divna,
tako sreæna,
tako vesela,
i tako jadno,
drhteæi od straha kao dete u mraku,
a tako sigurna u sebe,
kao neki spokojni èovek u sred noæi,
ta ljubav koja je izazivala,
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede,
ta ljubav tako vrebana,
jer te druge mi smo vrebali,
ganjani, ranjavani, ga¾eni, dotucavani,
poricani, zaboravljani,
zato ¹to smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali,
ta ljubav, cela celcata,
jo¹ toliko ¾iva, a sva ozarena,
to je tvoja ljubav, to je moja ljubav,
ona koja je bila,
to oseæanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica,
toliko toplo i ¾ivo kao leto,
mo¾emo oboje otiæi i vratiti se,
mo¾emo oboje otiæi i vratiti se,
mo¾emo zaboraviti,
a zatim ponovo zaspati,
pa probuditi se, patiti, bditi,
pa ponovo zaspati,
sanjati i smrt,
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se,
na¹a ljubav zastaje tu,
tvrdoglava ko magare,
¾iva kao ¾elja,
svirepa kao seæanje, hladna kao kajanje,
ne¾na kao uspomena,
hladna kao mermer,
lepa kao dan,
ne¾na kao dete,
gleda nas sme¹eæi se,
i kazuje mnogo, ne govoreæi ni¹ta,
a ja je slu¹am drhteæi i vièem,
vièem za tebe,
vièem za sebe,
i preklinjem te,
za tebe, za sebe, i za sve one koji se vole,
i koji su se voleli,
da, ja im vièem
za tebe, za sebe, i za sve druge,
da ne znam
ostani tu, tu gde si,
gde si bila, tu ostani,
ne pomièi se, ne idi,
mi koji smo voleli,
mi smo te zaboravili,
ali ti nas ne zaboravi,
jer nemamo drugog do tebe na zemlji,
ne dopusti nam da postanemo hladni,
da se udaljavamo sve vi¹e,
odemo bilo gde,
daj nam znak da si ¾iva,
a mnogo kasnije,
na ivici nekog ¹ipra¾ja,
u ¹umi uspomena,
iskrsni odjednom,
pru¾i nam ruku,
i spasi nas. :huhu1:
®ak Prever
Ta ljubav tako silna,
tako drhtava, tako oèajna,
tako ne¾na,
ta ljubav,
lepa kao dan,
i ru¾na kao vreme,
ta ljubav tako stvarna,
ta ljubav tako divna,
tako sreæna,
tako vesela,
i tako jadno,
drhteæi od straha kao dete u mraku,
a tako sigurna u sebe,
kao neki spokojni èovek u sred noæi,
ta ljubav koja je izazivala,
strah kod drugih,
gonila ih da govore
i primoravala da blede,
ta ljubav tako vrebana,
jer te druge mi smo vrebali,
ganjani, ranjavani, ga¾eni, dotucavani,
poricani, zaboravljani,
zato ¹to smo tu istu ljubav mi ganjali,
ranjavali, gazili, dotucavali,
poricali, zaboravljali,
ta ljubav, cela celcata,
jo¹ toliko ¾iva, a sva ozarena,
to je tvoja ljubav, to je moja ljubav,
ona koja je bila,
to oseæanje je uvek novo
i nije se izmenilo,
toliko stvarno kao neka biljka,
toliko drhtavo kao neka ptica,
toliko toplo i ¾ivo kao leto,
mo¾emo oboje otiæi i vratiti se,
mo¾emo oboje otiæi i vratiti se,
mo¾emo zaboraviti,
a zatim ponovo zaspati,
pa probuditi se, patiti, bditi,
pa ponovo zaspati,
sanjati i smrt,
zatim probuditi se, osmehnuti se,
smejati se i podmladiti se,
na¹a ljubav zastaje tu,
tvrdoglava ko magare,
¾iva kao ¾elja,
svirepa kao seæanje, hladna kao kajanje,
ne¾na kao uspomena,
hladna kao mermer,
lepa kao dan,
ne¾na kao dete,
gleda nas sme¹eæi se,
i kazuje mnogo, ne govoreæi ni¹ta,
a ja je slu¹am drhteæi i vièem,
vièem za tebe,
vièem za sebe,
i preklinjem te,
za tebe, za sebe, i za sve one koji se vole,
i koji su se voleli,
da, ja im vièem
za tebe, za sebe, i za sve druge,
da ne znam
ostani tu, tu gde si,
gde si bila, tu ostani,
ne pomièi se, ne idi,
mi koji smo voleli,
mi smo te zaboravili,
ali ti nas ne zaboravi,
jer nemamo drugog do tebe na zemlji,
ne dopusti nam da postanemo hladni,
da se udaljavamo sve vi¹e,
odemo bilo gde,
daj nam znak da si ¾iva,
a mnogo kasnije,
na ivici nekog ¹ipra¾ja,
u ¹umi uspomena,
iskrsni odjednom,
pru¾i nam ruku,
i spasi nas. :huhu1:
®ak Prever
Usnih je od kamena
Neka tvoji beli labudi kristalna jezera sanjaju,
ali ne veruj moru koje nas vreba i mami.
Prostore gde nevidljiva snaga sanja kojoj se sucokreti
klanjaju
vidis li okrenuta zaboravljenim danima u tami?
Tebe tri sveta vole tri te vatre prze. A mi
idemo ispred nade koju lutajuce pustinje proganjaju.
Oni smo sto su ssve izmislili i ostali sami,
zeno od svetog mermera bela uteho kojoj se priklanjaju.
Na zvucnim obalama gde drevno zavrsava more
kamenim srcem slutis: vazduh je veliko cudo.
Nek traje lepota sunca do poslednjeg sna, gore
prema vrhovima koji zagubise nam trag. Al ludo
ne veruj tome moru koje nas vreba i mami.
Kristalna jezera sanjaj u tami.
Branko Miljkovic
Neka tvoji beli labudi kristalna jezera sanjaju,
ali ne veruj moru koje nas vreba i mami.
Prostore gde nevidljiva snaga sanja kojoj se sucokreti
klanjaju
vidis li okrenuta zaboravljenim danima u tami?
Tebe tri sveta vole tri te vatre prze. A mi
idemo ispred nade koju lutajuce pustinje proganjaju.
Oni smo sto su ssve izmislili i ostali sami,
zeno od svetog mermera bela uteho kojoj se priklanjaju.
Na zvucnim obalama gde drevno zavrsava more
kamenim srcem slutis: vazduh je veliko cudo.
Nek traje lepota sunca do poslednjeg sna, gore
prema vrhovima koji zagubise nam trag. Al ludo
ne veruj tome moru koje nas vreba i mami.
Kristalna jezera sanjaj u tami.
Branko Miljkovic
"Ako se nekad osetiš malen, zapostavljen i depresivan... Uvek se seti da si nekad bio najbrži spermatozoid u svojoj grupi!"
ljubav...
O njemu necu da govorim i ne zelim da mislim ali...
iskreno zelim da je nevidljiv!
Njegovo prisustvo izaziva u meni osjecanja koja me dovode do ludila!
Cijeli svijet je samo stravican zbir podsjecanja da postoji i da sam ga izgubila!
iskreno zelim da je nevidljiv!
Njegovo prisustvo izaziva u meni osjecanja koja me dovode do ludila!
Cijeli svijet je samo stravican zbir podsjecanja da postoji i da sam ga izgubila!
Sjaj u travi
Ako me ikada napustis neka to ne bude u proljece jer...tesko je gledati kako se druge ljubavi radjaju dok nasa umire.
Zaboravimo ideale,zaboravimo sve-radi nas,radi zaborava...
Pomiricu se sa sutrasnjim danom i onim sto ce doci,u sivi sumrak tiho sklapajuci oci.
I,necu vise gledati u zvijezde i misliti o tebi-pobjeci cu od tvojih ociju i gledati kako nestajes u sjaju trave.
I,sve dalje ides mojim mislima i mojom ljubavlju a znam da pripadas drugoj,znam da gladis njenu kosu,ljubis ruzicaste usne i tamne oci i ne osjecas moju ljubav-ljubav 1-oga djeteta,a mislila sam kad sam te upoznala da ce sve biti lijepo?!
U mislima sam vidjela tebe,tebe i sebe zauvijek zajedno-bio je to samo lijep san!
I...danas kada vise nista ne moze vratiti sjaj u travi,niti raskos proljetnog cvijeta,ne treba tragati za onim sto je iza vec u svemu sto postoji pronaci snagu i s tim zivjeti.
Zaboravimo ideale i sve sto boli,zaboravimo da smo se nekada voljeli,smijali se,ljubili i pricali jer spusta se sumrak i sve je tuzno...
Zaboravimo ideale,zaboravimo sve-radi nas,radi zaborava...
Pomiricu se sa sutrasnjim danom i onim sto ce doci,u sivi sumrak tiho sklapajuci oci.
I,necu vise gledati u zvijezde i misliti o tebi-pobjeci cu od tvojih ociju i gledati kako nestajes u sjaju trave.
I,sve dalje ides mojim mislima i mojom ljubavlju a znam da pripadas drugoj,znam da gladis njenu kosu,ljubis ruzicaste usne i tamne oci i ne osjecas moju ljubav-ljubav 1-oga djeteta,a mislila sam kad sam te upoznala da ce sve biti lijepo?!
U mislima sam vidjela tebe,tebe i sebe zauvijek zajedno-bio je to samo lijep san!
I...danas kada vise nista ne moze vratiti sjaj u travi,niti raskos proljetnog cvijeta,ne treba tragati za onim sto je iza vec u svemu sto postoji pronaci snagu i s tim zivjeti.
Zaboravimo ideale i sve sto boli,zaboravimo da smo se nekada voljeli,smijali se,ljubili i pricali jer spusta se sumrak i sve je tuzno...
- Alma_sa
- Svakodnevni prolaznik
- Postovi: 350
- Pridružen/a: 01 Apr 2006 02:00
- Lokacija: Sarajevo
- Kontakt:
Ne zatvaraj prozor
Prepoznajem tvoju siluetu u mraku,
tvoju ¹utnju
i osjeæam tvoj pogled,
uprt u terasu na kojoj sjedim.
Reci mi barem ime,
pa neka bezrjeèje traje.
I ne pitaj ni¹ta,
odgovor ne bi razumjela.
Poku¹aj udahnuti barem dio ove noæi,
u kojoj èovjek,
¾eljan ponovnog roðenja,
boja¾ljivo promalja glavu iz svoje èahure.
Je li ti iko rekao,
svjet je saèinjen od boja.
Nekad sam volio plavu,
sa osmjehom na licu
i¹ao sam u susret buduæem,
vjerovao u èednost.
U toj ¾urbi naðoh se ispred drugih.
Odluèih se za ljubièastu,
voðen mi¹lju,
da svijet sam, u svijetu,
ispunjen splinom.
Materija i energija uèini¹e svoje,
zavoljeh crnu,
prekinuh konce ¾ivota,
i nastavih ¹etnju sa sjetom,
dr¾eæi je za ruku èvrsto.
Tu je prièi kraj,
ali ti ne zatvaraj prozor,
¾elim jo¹ da te gledam.
Gledaj i ti mene,
pomozi da probudim ovo srce.
tvoju ¹utnju
i osjeæam tvoj pogled,
uprt u terasu na kojoj sjedim.
Reci mi barem ime,
pa neka bezrjeèje traje.
I ne pitaj ni¹ta,
odgovor ne bi razumjela.
Poku¹aj udahnuti barem dio ove noæi,
u kojoj èovjek,
¾eljan ponovnog roðenja,
boja¾ljivo promalja glavu iz svoje èahure.
Je li ti iko rekao,
svjet je saèinjen od boja.
Nekad sam volio plavu,
sa osmjehom na licu
i¹ao sam u susret buduæem,
vjerovao u èednost.
U toj ¾urbi naðoh se ispred drugih.
Odluèih se za ljubièastu,
voðen mi¹lju,
da svijet sam, u svijetu,
ispunjen splinom.
Materija i energija uèini¹e svoje,
zavoljeh crnu,
prekinuh konce ¾ivota,
i nastavih ¹etnju sa sjetom,
dr¾eæi je za ruku èvrsto.
Tu je prièi kraj,
ali ti ne zatvaraj prozor,
¾elim jo¹ da te gledam.
Gledaj i ti mene,
pomozi da probudim ovo srce.
mozda...
Mozda jednoga dana ce mi svanuti,mozda jednoga dana cu zaboraviti smedju kosu i smedje oci...
Mozda ...kada teret s mojih ledja spadne i ostra granica dopustenosti i nedopustenosti nestane shvaticu koliko sam grijesila i tek tada cu pronaci sebe...
Mozda ...kada teret s mojih ledja spadne i ostra granica dopustenosti i nedopustenosti nestane shvaticu koliko sam grijesila i tek tada cu pronaci sebe...
Trazim...
Nema te...
Tebe nema...
Trazim te...
Koracam...
Izlazi neke za mene bolje buducnosti razbijaju se o' prazne iluzije
I dalje te nema...
Trazim te u osmijehu djeteta,u bolnom zvuku gitare:
A suze sve vise peku...
Ipak pronasla sam te u mome srcu a moje suze...
ostace na toplom dlanu nekog neznanca koji nece imati tvoju kosu,oci,ruke ali bice samo moj i voljet ce me...
Tebe nema...
Trazim te...
Koracam...
Izlazi neke za mene bolje buducnosti razbijaju se o' prazne iluzije
I dalje te nema...
Trazim te u osmijehu djeteta,u bolnom zvuku gitare:
A suze sve vise peku...
Ipak pronasla sam te u mome srcu a moje suze...
ostace na toplom dlanu nekog neznanca koji nece imati tvoju kosu,oci,ruke ali bice samo moj i voljet ce me...